Da li mislite da postoji ljubav za ceo zivot?

Dum
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
2.775
Pa ceo svet traga za takvom ljubavi.
Naravno da postoji.
Jer da ne postoji, svet ne bi ni postojao!
Neko takvu ljubav pronađu u ranijim godinama života, neki mnogo kasnije...ali je pronađu...
 
Učlanjen(a)
22.08.2010
Poruka
440
Ne znam pouzdano, ali u jednom periodu suzivota "da" pa posle preraste u uzajamno postovanje.
 
Član
Učlanjen(a)
28.04.2010
Poruka
1.625
Izmedju mojih roditelja bila je ljubav za ceo zivot.Moja majka je volela i ljubila moga tatu sve do smrti.Tu ljubav su videli mnogi ljudi u njima.U ocima je bilo sve zapisano.
 
Član
Učlanjen(a)
18.06.2010
Poruka
5.646
Povređivanje nema veze sa mržnjom. Mržnja i povreda su dve potpuno različite stvari. Mogu da budem ili povređen ili da mrzim tu osobu, nikako ne mogu oba .... Zašto bih ikoga mrzeo ako sam povređen ili kako neko može da me povredi ako ga mrzim? Meni to uopšte nema nikakve logike ... :???:

Slazem se sa tobom Bleki..te dve stvari ne mogu ici zajedno ali nikako..Ne moze te povrediti neko do koga ti nije stalo ..koga ne volis..ali zato moze onaj koga jako volis da te razocara...mrznji tu nema mesta.
Neku osobu volis i kad se od nje razidjes ..ostane ti u secanju ..ljubav je ta koja ostaje i posle svega.
Mrznja je trenutna reakcija na to sto si povredjen ali ona ne ostaje..nema je.
 
Član
Učlanjen(a)
18.02.2010
Poruka
4.679
Ja znam da postoji. Vidio sam.
Primjer prvi: slučajno sam se zadesio u Dubrovniku kada je doplovio turistički brod s američkim penzionerima. Da ste to vidjeli. Ljudi preko osamdeset godina, kako se paze, pridržavaju, drže za ruke.... Jer možete zamisliti par koji zajedno ima preko 160 godina kako se pogledava i šeće držeći se za ruke.
Primjer drugi: prije dvije i pol godine sam dobio psa. Odonda sam stalno po kvartu, šećem ja njega, šeće on mene. I zapazim prošle godine jedan par u osamdesetim godinama. Popodnevna šetnja oko 17 sati nam se preklapala. On sijed, visok uspravan ko bor, još uvijek naočit muškarac, ona sitnija, sijeda, teško je hodala. Nježno ju je pridržavao, nešto joj potiho pričao i malo, malo, pa se nasmiju. Zimus ih nisam viđao, pojaviše se opet krajem proljeća. Ona se nije promijenila, ali on se pogurio, mislim da nije ni govorio, vjerovatno je preživio moždani udar. Jedva je hodao vukući noge. Šetali su puno sporije nego prošle godine, sada je ona pridržavala njega. Ona mu je potiho pričala i smješkala se, a on sve šutke.
Mislim da je ovo ogovor na pitanje teme.
A one fore s leptirićima...Nemojte biti djeca. To je opsjednutost nekom osobom. A leptirići cijeloga života? E to je već slučaj za liječenje.
 
Učlanjen(a)
15.07.2010
Poruka
1.146
Ja znam da postoji. Vidio sam.
Primjer prvi: slučajno sam se zadesio u Dubrovniku kada je doplovio turistički brod s američkim penzionerima. Da ste to vidjeli. Ljudi preko osamdeset godina, kako se paze, pridržavaju, drže za ruke.... Jer možete zamisliti par koji zajedno ima preko 160 godina kako se pogledava i šeće držeći se za ruke.
Primjer drugi: prije dvije i pol godine sam dobio psa. Odonda sam stalno po kvartu, šećem ja njega, šeće on mene. I zapazim prošle godine jedan par u osamdesetim godinama. Popodnevna šetnja oko 17 sati nam se preklapala. On sijed, visok uspravan ko bor, još uvijek naočit muškarac, ona sitnija, sijeda, teško je hodala. Nježno ju je pridržavao, nešto joj potiho pričao i malo, malo, pa se nasmiju. Zimus ih nisam viđao, pojaviše se opet krajem proljeća. Ona se nije promijenila, ali on se pogurio, mislim da nije ni govorio, vjerovatno je preživio moždani udar. Jedva je hodao vukući noge. Šetali su puno sporije nego prošle godine, sada je ona pridržavala njega. Ona mu je potiho pričala i smješkala se, a on sve šutke.
Mislim da je ovo ogovor na pitanje teme.
A one fore s leptirićima...Nemojte biti djeca. To je opsjednutost nekom osobom. A leptirići cijeloga života? E to je već slučaj za liječenje.

nista bez psa :lol:
 
Natrag
Top