Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Na forumu se vode diskusije između pripadnika različitih vjera, ali i različitog shvaćanja i tumačenja Biblije.
Mislim da može pomoći ovaj ulomak iz knjige “Crkva i Biblija” p. Arnolda Damena, isusovca.
Napomena, riječ katolik u prvom dijelu teksta se odnosi na prve kršćane, tj. Katoličku i Pravoslavnu crkvu.
Nitko ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku niti imati Riječ Božju kao izvorište vjere bez Crkve kao učiteljice. Radi se o nepogrešivom autoritetu Crkve u poučavanju, prema Kristovom obećanju, koji jedini može očuvati Riječ Božju od zastranjujućih tumačenja.
Kad je naš božanski Spasitelj poslao svoje apostole širom svijeta naviještati Radosnu vijest svakom stvorenju ovako je postavio uvjet za spasenje: "Tko uzvjeruje i pokrsti se" - rekao je Sin Boga živoga - "spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se" (Mk 16,16).
Tada nam je postavio dva uvjeta za spasenje: Vjera i Krštenje. Tko uzvjeruje i pokrsti se bit će spašen a tko ne uzvjeruje osudit će se - ili je osuđen.
Moramo imati vjeru da bismo bili spašeni i to božansku a ne ljudsku vjeru. Ljudska vjera ne spašava čovjeka nego samo božanska. A što je božanska vjera? To znači vjerovati Božjem autoritetu u sve istine koje nam je Bog objavio; to je božanska vjera. Božanska vjera dakle znači vjerovati bez dvojbe, bez oklijevanja. Ljudska vjera je kad vjerujemo nešto što se temelji na autoritetu čovjeka - ljudskom autoritetu. To je ljudska vjera.
Nije svejedno koju vjeru netko ispovijeda, unatoč tome što je dobar čovjek.
Može se čuti u ovom vremenu da nije važno koju vjeru netko ispovijeda ukoliko je on dobar čovjek. Kad bi bilo svejedno što čovjek vjeruje ukoliko je dobar čovjek tada nema svrhe da Bog bilo što objavljuje. Ako je čovjeku slobodno odbaciti ono što je Bog objavio koja je korist od toga što je Krist poslao svoje apostole i učenike da uče sve narode, ako je tim narodima slobodno vjerovati ili odbaciti nauk Apostola i učenika? Odmah možete vidjeti da bi ovo bilo vrijeđanje Boga.
Ako Bog nešto objavljuje ili naučava, čini to s namjerom da Mu se vjeruje. Čovjek je obvezan vjerovati sve što mu Bog objavljuje, jer mi smo dužni štovati Boga i razumom i intelektom kao i srcem i voljom. Bog je gospodar čitavog čovjeka. On traži njegovu volju, njegovo srce, njegov razum i njegov intelekt.
Siguran sam da nema kršćanina koji će zanijekati da smo obvezni vjerovati u sve ono što je Bog objavio. Stoga nije svejedno koju vjeru čovjek ispovijeda. On mora ispovijedati upravo onu pravu vjeru ako se želi spasiti.
Koja je to prava vjera? Vjerovati sve ono što je Bog naučavao. Siguran sam da će čak i moji protestantski prijatelji priznati da je to točno; inače, rekao bih da nisu uopće kršćani.
"A koja je prava vjera?"
"Prava vjera" - kažu protestantski prijatelji - "jest vjerovati u Gospodina Isusa."
Slažem se, kršćani u to vjeruju. Što pod tim podrazumijevate?
"Morate vjerovati da je On Sin Boga živoga."
Opet se slažemo. Hvala Bogu, oko nečega se možemo složiti. Vjerujemo da je Isus Krist Sin živoga Boga, da je On Bog. Do ovdje se svi slažemo osim unitarijanaca, ali ostavimo njih po strani. Ako je Krist Bog, moramo vjerovati sve što naučava. I to je ta prava vjera, zar ne?
"Da" - kaže moj prijatelj protestant - "držim da je to prava vjera. Da bismo vjerovali da je Isus Sin Boga živoga moramo vjerovati i sve što je Krist naučavao."
Mi katolici tvrdimo isto i tu se ponovno možemo složiti. Sada, moramo vjerovati, sve što je Krist naučavao - što je Bog objavio - i bez takve vjere nema spasenja; To nam potvrđuju Kristove riječi: "Tko ne uzvjeruje bit će osuđen".
II
Ali ako mi je Krist, zapovijedio pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati sve što je naučavao, On mi mora dati sredstva da saznam što je On to naučavao.
A sredstva koja nam je Krist dao da to saznamo morala su biti kroz sva vremena dostupna svim ljudima.
Nadalje, sredstva koja nam Bog daje da saznamo što je naučavao moraju biti sredstva prilagođena mogućnostima svakog intelekta - čak i najtupljeg. Jer čak i oni s najslabijim shvaćanjem imaju pravo na spasenje i samim tim imaju pravo i na sredstva pomoću kojih će naučiti istine kojima nas je Bog poučio kako bi mogli u njih vjerovati i biti spašeni.
Sredstva koja nam Bog daje kako bismo saznali što je naučavao moraju biti nepogrešiva sredstva.
Dakle, ako mi Bog zapovijeda pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati u sve što je naučavao, dužan mi je pružiti sredstva da saznam što je naučavao. A sredstva koja Bog daje morala su biti dostupna kroz sva vremena svim ljudima - prilagođena sposobnostima svakog intelekta, nepogrešiva sredstva, tako da čovjek služeći se tim sredstvima može doći do saznanja o svim istinama kojima nas je Bog poučio.
III
Da li nam je Bog dao takva sredstva? "Da" - kažu moji prijatelji protestanti. Isto kaže i katolik: Bog nam je dao takva sredstva.
Koje to sredstvo nam je Bog dao pomoću kojeg možemo saznati Istine koje nam je Bog objavio? "Biblija" - kažu moji protestantski prijatelji.
Ali mi katolici kažemo - "Ne; ne Biblija i njeno osobno tumačenje već Crkva Boga živoga."
Ako je Božja namjera bila da čovjek nauči Njegovu vjeru iz knjige - Biblije - zacijelo bi Bog dao tu knjigu čovjeku; Krist bi čovjeku dao tu knjigu.
Da li je on to učinio? Nije. Krist je poslao svoje apostole po svem svijetu i rekao: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!"
Krist nije rekao: "Sjedite i napišite Biblije i raspršite ih po zemlji i neka svatko čita svoju Bibliju i sudi za sebe." Da je Krist tako rekao na zemlji nikada ne bi bilo kršćanstva nego babilon i pomutnja a nikada jedna crkva, zajedništvo u jednom tijelu. Isto tako Krist nikada nije rekao svojim apostolima: "Idite i pišite Biblije i širite ih i neka svatko sam prosudi."
Vidjeli smo posljedice od 16. stoljeća na ovamo: imamo pojavu vjere za vjerom i crkve za crkvom, koje su svađaju i prepiru međusobno. A sve to zbog osobnog tumačenja Biblije.
Krist je poslao svoje apostole s vlašću da uče sve narode a da im nikada nije zapovijedio da napišu Bibliju. I apostoli su išli i posvuda naviještali i proširili Crkvu Božju po zemlji bez da su i pomislili na pisanje.
Prvu pisanu riječ nam je ostavio Sv. Matej (katolik) a pisao je radi nekoliko pojedinaca. Napisao je Evanđelje oko sedam godina nakon što je Krist napustio zemlju tako da je Crkva Božja koju je Krist utemeljio postojala sedam godina prije nego je napisan ijedan redak Novog Zavjeta.
Sv. Marko (također katolik) je pisao oko 10 godina nakon Kristova odlaska; Sv. Luka (opet katolik) oko dvadeset i pet godina i Sv. Ivan (još jedan katolik) oko šezdeset i tri godine nakon što je Krist osnovao svoju Crkvu. Sv. Ivan je napisao posljednji dio Biblije - Apokalipsu (ili Otkrivenje kako to zovu protestanti) - oko šezdeset i pet godina otkako je Krist napustio svijet a Božja je Crkva bila osnovana. Katolička vjera je već postojala 65 godina kad je Biblija dovršena.
Sada vas pitam da li su to bili kršćani, oni koji su živjeli u razdoblju između osnutka Isusove Crkve i dovršetka Biblije, jesu li to bili uistinu kršćani, dobri kršćani, prosvijetljeni kršćani? Da li su poznavali Isusovu vjeru? Koji bi se čovjek usudio reći da oni koji su živjeli od Kristova Uzlaska na Nebo do vremena dovršetka Biblije nisu bili kršćani? Sve strane priznaju, sve denominacije, da su oni bili ponajbolji od kršćana, prvi plodovi Krvi Isusa Krsta.
Ali kako su saznali što im je činiti za spas svojih duša? Da li su to naučili iz Biblije? Ne jer je Biblija tek trebala biti napisana. A da li bi naš božanski Spasitelj ostavio svoju Crkvu šezdeset i pet godina bez učitelja? Ne.
Da li su apostoli bili kršćani? Kažete: "Da; oni su čak bili sami utemeljitelji kršćanstva." E sada, dragi moji, nitko od apostola nije nikad pročitao Bibliju; niti jedan osim možda Sv. Ivana. Jer svi su oni mučenički umrli za vjeru Isusa Krista a da nikad nisu vidjeli korice Biblije. Svi do jednog su umrli mučenički i junački za Crkvu Isusovu prije nego je Biblija dovršena.
Pa kako su ti kršćani koji su živjeli prvih šezdeset i pet godina nakon Kristova Uzašašća, kako su dakle znali što činiti da spase svoje duše? Oni su to sve saznali do pojedinosti na isti način kako ste to i vi saznali. Vi ste to saznali iz nauka Crkve Božje a tako su to i prvobitni kršćani saznali.
IV
Ali nije Krist novoosnovanu Crkvu ostavio bez Biblije samo na šezdeset i pet godina nego na preko tri stotine godina. Crkva Božja je bila osnovana i nastavila se širiti po čitavoj kugli zemaljskoj bez Biblije tijekom više od tristo godina. Čitavo to vrijeme ljudi nisu znali koje knjige sačinjavaju Bibliju.
U apostolsko vrijeme postojalo je mnoštvo lažnih Evanđelja. Šimunovo Evanđelje, Nikodemovo Evanđelje, Marijino, Barnabino, Evanđelje djetinjstva Isusova. Sva su se ta evanđelja širila među ljudima i oni nisu znali koja su od tih nadahnuta a koja su lažna i krivotvorena. Čak su i učeni ljudi raspravljali o tome da li bi prednost trebalo dati Šimunovom ili Matejevom Evanđelju; Nikodemovom ili Markovom…
Tako je to bilo sve do četvrtog stoljeća kada je rimski Papa, poglavar Crkve i nasljednik Svetog Petra, okupio zajedno biskupe na savjetovanje. I na koncilu je odlučeno da je Biblija kakvu je mi katolici sada imamo, Božja riječ a da su Šimunovo , Nikodemovo, Marijino, Djetinjstva Isusova, i Barnabino i sve druge poslanice lažna ili u najmanju ruku neautentična; da nema dokaza o njihovoj nadahnutosti a da su Evanđelja Sv. Luke, Mateja, Marka i Ivana i da je knjiga Apokalipse (Otkrivenja), nadahnuta od Duha Svetoga.
V
Nije svijet ostavljen bez Biblije samo tristo godina nego tisuću i četiri stotine godina je kršćanski svijet bio bez Svete Knjige.
Prije nego je izmišljeno tiskarstvo Biblije su bile rijetkost; Biblije su bile dragocjenosti. Morali biste znati, da je tiskanje otkriveno prije tek nešto više od petsto godina i oko stotinu godina prije prvog protestanta na Zemlji.
Povjesničari kažu da su u 11. st. - prije osamsto godina - Biblije bile tako rijetke i skupe da je trebalo bogatstvo, poprilično bogatstvo da bi se moglo kupiti Bibliju! Prije tiskarstva sve se moralo raditi perom po pergamentu od ovčje kože. Tako da je to bio mukotrpan i spor postupak - skup postupak.
Da bismo došli do približne cijene Biblije u to vrijeme, predpostavimo da je čovjek morao raditi deset godina na prijepisu Biblije za dolar po danu. Tada bi ta biblija koštala približno 3,650 $! Sada pretpostavimo da je na prijepisu Biblije trebalo raditi dvadeset godina, kao što povjesničari kažu da je trebalo, bez pomagala i pomoćnih sredstava koje imamo sada. Tada bi za dolar na dan, tijekom dvadeset godina, trošak Biblije bio približno 8,000 $.
Zamislite da sada ja dođem i kažem: "Dragi moj narode, spasite svoje duše, jer ako izgubite svoje duše sve je propalo." Pitali biste: "Što da činimo da spasimo svoje duše?" Protestantski propovjednik bi vam rekao: "Morate nabaviti Bibliju; naći ćete je u tom i tom dućanu." Pitali biste za cijenu i bilo bi vam rečeno 8,000 $. Uzviknuli biste: "Bože sačuvaj! Zar ne možemo u Nebo bez te knjige?" Uslijedio bi odgovor: "Ne, morate imati Bibliju i čitati je." Mrmljate na cijenu i čujete pitanje: "Ne vrijedi li vaša duša 8,000 $?" Naravno da vrijedi ali odgovarate da nemate novaca a ako ne nabavite Bibliju, a vaše spasenje ovisi o njoj, očito ćete morati ostati izvan Kraljevstva Nebeskog. To bi bilo uistinu beznadno.
Četrnaest stoljeća je svijet bio bez Biblije - ni jedan od deset tisuća, ni jedan od dvadeset tisuća ljudi, prije nego je tiskarstvo otkriveno, nije imao Bibliju. A bi li naš božanski Gospodin ostavio svijet bez te knjige kad bi bila neophodna za spasenje? Zasigurno ne bi.
VI
Ali pretpostavimo na tren da su svi imali Biblije, da je Biblija napisana na samom početku i da svaki muškarac, žena, i dijete ima primjerak. Što bi od te knjige imali ljudi koji je ne bi znali pročitati?
Štoviše, budući da je Biblija pisana na grčkom i hebrejskom bilo bi potrebno znati te jezike kako bi se mogla pročitati.
Danas postoje prijevodi na gotovo svim jezicima. Točno, a jeste li sigurni da imate točan prijevod? Ako ne, nemate Riječ božju. Ako imate krivi prijevod, to je ljudsko djelo. Kako ćete to ispitati? Kako ćete znati imate li vjeran prijevod s grčkog i hebrejskog?
Predpostavite sada, dragi prijatelji, da su mišljenja učenih podijeljena pa neki kažu da je točan a neki da je netočan? Ode vaša vjera; morate početi sumnjati i oklijevati jer ne znate da li je prijevod dobar.
Uvažavajući protestantski prijevod Biblije, dopustite mi da vam kažem da i najučeniji među protestantima tvrde da je vaš prijevod - King James izdanje - prilično netočan prijevod i da je pun grešaka.
Jedan veoma učeni prezbiterijanac je naveo da u sadašnjem protestantskom prijevodu Biblije ima ni manje ni više nego trideset tisuća grešaka.
I vi kažete, dragi moji protestantski prijatelji, da je Biblija vaš vodič i učitelj. Kakav učitelj, s trideset tisuća grešaka! Sačuvaj nas Bože od takvog učitelja!
Ustao je i drugi propovjednik na toj konvenciji - baptist - i ističući važnost novog prijevoda Biblije rekao da je proteklih trideset godina svijet bio bez riječi Božje jer Biblija koju trenutno imamo uopće nije riječ Božja.
VII
U ovom trenutku, širom svijeta postoji na tisuće različitih denominacija ili crkava i svi oni tvrde da je Biblija njihovo vodstvo i učitelj. Jesu li sve to prave crkve? To je nemoguće. Istina je jedna kao što je i Bog jedan i ne može biti mjesta proturječju. Protestanti kažu da ako čovjek ispravno i u molitvenom duhu čita Bibliju - posjeduje Istinu, a sve one tvrde da je čitaju na ispravan način.
Uzmimo da imamo ovdje jednog službenika Episkopalne crkve.
Neka je on iskren, pošten, dobronamjeran i - čovjek molitve. Čita Bibliju u pobožnom, molitvenom duhu i prema Božjoj riječi kaže da je očito da moraju postojati biskupi. Jer bez biskupa ne može biti svećenika, bez svećenika nema sakramenata a bez sakramenata nema Crkve. Prezbiterijanac je iskren i dobronamjeran čovjek. I on isto čita Bibliju i zaključuje da ne bi trebali postojati biskupi nego samo starješine. "Evo Biblije" - kaže episkopalac; i "evo tebi Biblije da vidiš da je to laž" - kaže prezbiterijanac. Iako su obojica i molitelji i dobronamjerni ljudi.
Tada nastupa baptist. I on je dobronamjeran, iskren čovjek i također i čovjek molitve. "Dakle" - kaže baptist - "jeste li ikada kršteni?" "Jesam" - odgovara episkopalac - "kad sam rođen."
"I ja isto" - kaže prezbiterijanac - "kao novorođenče." "Ali" - dodaje baptist" - ići ćete u Pakao tako sigurno kao što je siguno da ste sad živi."
Sada ulazi unitarijanac, (predpostavimo) dobronamjeran, pošten i iskren. "Dakle" - kaže on - "dopustite samo da vam kažem da ste svi vi hrpa idolopoklonika. Vi štujete kao Boga čovjeka koji uopće nije Bog." I to potkrepljuje s nekoliko navoda iz Biblije dok ostali zatvaraju uši da ne čuju huljenje unitarijanca. A svi oni nadmeću u tome da znaju pravo značenje Biblijskih tekstova.
Dolazi metodist, i kaže: "Prijatelji, imate li vi uopće ikakvu vjeru?" "Pa naravno da imamo" - kažu oni. "Jeste li ikada osjetili vjeru" - pita metodist - "Duha božjeg kako djeluje u vama?" "Glupost" - kaže prezbiterijanac - "nas vodi naš razum i rasuđivanje." "Dakle" - zaključuje metodist - "ako vjeru niste nikada osjetili, nikad je niste ni posjedovali, stoga ćete u Pakao za svu vječnost."
Sada dolazi univerzalist i sluša kako jedni drugima prijete vječnim paklenim ognjem. "E, pa stvarno" - kaže on - "vi ste baš čudna družina. Zar ne razumijete Riječ Božju? Pakao uopće ne postoji. To služi samo za plašenje baba i djece" - i potkrepljuje to Biblijom.
Dolazi kveker. Umoljava ih da se ne prepiru i savjetuje da se uopće ne krste. On je najiskreniji čovjek (primjera radi) i pruža Bibliju kao dokaz za svoju vjeru.
Ulazi još jedan i kaže: "Krstite muškarce a pustite žene na miru. Jer Biblija kaže: "Ako se čovjek ne rodi nanovo iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo nebesko." Stoga" - veli - "žene pustite, ali krstite muškarce."
Sada dolazi mješanac i kaže: "Svi ste vi umišljeni. Ne znate li da Biblija kaže da morate raditi oko svog spasenja sa strahom i trepetom a vi uopće ne drhtite. Braćo, ako želite doći u Nebo drhtite, drhtite braćo!"
VIII
Iznio sam vam primjere sedam ili osam denominacija, sve međusobno različitih ili barem Bibliju shvaćaju na različite načine, kako bih vam pokazao plodove osobnog tumačenja Biblije. Kad bismo prikazali svih 32.000 denominacija, svaka bi držala da je vođena i učena od Biblije a sve se razlikuju međusobno? Jesu li sve ispravne? Jedna kaže da ima Pakla, druga kaže da nema Pakla. Jedna kaže Krist je Bog; druga kaže da nije. Treća kaže da je to nebitno. Jedna kaže da je krštenje nužno, druga kaže da nije. Jesu li obje u pravu? To je nemoguće, sve ne mogu biti prave.
Pa tko je onda u pravu? Onaj tko zna pravo značenje Biblije - reći ćete. Ali Biblija nam ne kaže tko je taj - Biblija nikad nije razriješila svađu. Ona nije učitelj.
Biblija je dobra knjiga. Mi katolici vjerujemo da je Biblija Božja riječ, nadahnut govor i svaki je katolik pozvan čitati Bibliju. Ali ma kako dobra bila, Biblija samu sebe ne tumači. To je dobra knjiga, Božja Riječ, nadahnut govor. Protestansko razumijevanje Biblije nije nadahnuto.-
Što je dakle učenje Crkve po ovom pitanju? Katolička Crkva kaže da je Biblija Riječ Božja i da je Bog ovlastio autoritet koji će nam dati pravo značenje.
Naš božanski Spasitelj nam je dao pravo značenje Biblije i doktrinu po crkvenom naučiteljstvu.
"Vjerujem" - kaže katolik - "jer me tako uči Crkva. Vjerujem Crkvi jer mi je Bog zapovijedio da joj vjerujem. Isus je rekao: "Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." "Tko vas sluša, mene sluša" - rekao je Krist - "tko vas prezire, mene prezire."
Protestanti kažu: "Mi vjerujemo u Bibliju." Odlično; kako ćete razumjeti Bibliju? "Pa" - kaže protestant, "prema mom mišljenju i sudu ovo je značenje teksta." On nije u to siguran, nego prema njegovom mišljenju i sudu. To je svjedočanstvo čovjeka - to je samo ljudska vjera, ne Božanska Vjera.
Samo Božanskom Vjerom iskazujemo čast i slavu Bogu i štujemo Njegovu beskonačnu mudrost i istinitost. A to klanjanje i štovanje je neophodno za spasenje.
Upravo sam vam dokazao da osobno tumačenje Biblije ne može biti vodstvo ili učitelj čovjeku.
Mislim da može pomoći ovaj ulomak iz knjige “Crkva i Biblija” p. Arnolda Damena, isusovca.
Napomena, riječ katolik u prvom dijelu teksta se odnosi na prve kršćane, tj. Katoličku i Pravoslavnu crkvu.
Nitko ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku niti imati Riječ Božju kao izvorište vjere bez Crkve kao učiteljice. Radi se o nepogrešivom autoritetu Crkve u poučavanju, prema Kristovom obećanju, koji jedini može očuvati Riječ Božju od zastranjujućih tumačenja.
Kad je naš božanski Spasitelj poslao svoje apostole širom svijeta naviještati Radosnu vijest svakom stvorenju ovako je postavio uvjet za spasenje: "Tko uzvjeruje i pokrsti se" - rekao je Sin Boga živoga - "spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se" (Mk 16,16).
Tada nam je postavio dva uvjeta za spasenje: Vjera i Krštenje. Tko uzvjeruje i pokrsti se bit će spašen a tko ne uzvjeruje osudit će se - ili je osuđen.
Moramo imati vjeru da bismo bili spašeni i to božansku a ne ljudsku vjeru. Ljudska vjera ne spašava čovjeka nego samo božanska. A što je božanska vjera? To znači vjerovati Božjem autoritetu u sve istine koje nam je Bog objavio; to je božanska vjera. Božanska vjera dakle znači vjerovati bez dvojbe, bez oklijevanja. Ljudska vjera je kad vjerujemo nešto što se temelji na autoritetu čovjeka - ljudskom autoritetu. To je ljudska vjera.
Nije svejedno koju vjeru netko ispovijeda, unatoč tome što je dobar čovjek.
Može se čuti u ovom vremenu da nije važno koju vjeru netko ispovijeda ukoliko je on dobar čovjek. Kad bi bilo svejedno što čovjek vjeruje ukoliko je dobar čovjek tada nema svrhe da Bog bilo što objavljuje. Ako je čovjeku slobodno odbaciti ono što je Bog objavio koja je korist od toga što je Krist poslao svoje apostole i učenike da uče sve narode, ako je tim narodima slobodno vjerovati ili odbaciti nauk Apostola i učenika? Odmah možete vidjeti da bi ovo bilo vrijeđanje Boga.
Ako Bog nešto objavljuje ili naučava, čini to s namjerom da Mu se vjeruje. Čovjek je obvezan vjerovati sve što mu Bog objavljuje, jer mi smo dužni štovati Boga i razumom i intelektom kao i srcem i voljom. Bog je gospodar čitavog čovjeka. On traži njegovu volju, njegovo srce, njegov razum i njegov intelekt.
Siguran sam da nema kršćanina koji će zanijekati da smo obvezni vjerovati u sve ono što je Bog objavio. Stoga nije svejedno koju vjeru čovjek ispovijeda. On mora ispovijedati upravo onu pravu vjeru ako se želi spasiti.
Koja je to prava vjera? Vjerovati sve ono što je Bog naučavao. Siguran sam da će čak i moji protestantski prijatelji priznati da je to točno; inače, rekao bih da nisu uopće kršćani.
"A koja je prava vjera?"
"Prava vjera" - kažu protestantski prijatelji - "jest vjerovati u Gospodina Isusa."
Slažem se, kršćani u to vjeruju. Što pod tim podrazumijevate?
"Morate vjerovati da je On Sin Boga živoga."
Opet se slažemo. Hvala Bogu, oko nečega se možemo složiti. Vjerujemo da je Isus Krist Sin živoga Boga, da je On Bog. Do ovdje se svi slažemo osim unitarijanaca, ali ostavimo njih po strani. Ako je Krist Bog, moramo vjerovati sve što naučava. I to je ta prava vjera, zar ne?
"Da" - kaže moj prijatelj protestant - "držim da je to prava vjera. Da bismo vjerovali da je Isus Sin Boga živoga moramo vjerovati i sve što je Krist naučavao."
Mi katolici tvrdimo isto i tu se ponovno možemo složiti. Sada, moramo vjerovati, sve što je Krist naučavao - što je Bog objavio - i bez takve vjere nema spasenja; To nam potvrđuju Kristove riječi: "Tko ne uzvjeruje bit će osuđen".
II
Ali ako mi je Krist, zapovijedio pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati sve što je naučavao, On mi mora dati sredstva da saznam što je On to naučavao.
A sredstva koja nam je Krist dao da to saznamo morala su biti kroz sva vremena dostupna svim ljudima.
Nadalje, sredstva koja nam Bog daje da saznamo što je naučavao moraju biti sredstva prilagođena mogućnostima svakog intelekta - čak i najtupljeg. Jer čak i oni s najslabijim shvaćanjem imaju pravo na spasenje i samim tim imaju pravo i na sredstva pomoću kojih će naučiti istine kojima nas je Bog poučio kako bi mogli u njih vjerovati i biti spašeni.
Sredstva koja nam Bog daje kako bismo saznali što je naučavao moraju biti nepogrešiva sredstva.
Dakle, ako mi Bog zapovijeda pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati u sve što je naučavao, dužan mi je pružiti sredstva da saznam što je naučavao. A sredstva koja Bog daje morala su biti dostupna kroz sva vremena svim ljudima - prilagođena sposobnostima svakog intelekta, nepogrešiva sredstva, tako da čovjek služeći se tim sredstvima može doći do saznanja o svim istinama kojima nas je Bog poučio.
III
Da li nam je Bog dao takva sredstva? "Da" - kažu moji prijatelji protestanti. Isto kaže i katolik: Bog nam je dao takva sredstva.
Koje to sredstvo nam je Bog dao pomoću kojeg možemo saznati Istine koje nam je Bog objavio? "Biblija" - kažu moji protestantski prijatelji.
Ali mi katolici kažemo - "Ne; ne Biblija i njeno osobno tumačenje već Crkva Boga živoga."
Ako je Božja namjera bila da čovjek nauči Njegovu vjeru iz knjige - Biblije - zacijelo bi Bog dao tu knjigu čovjeku; Krist bi čovjeku dao tu knjigu.
Da li je on to učinio? Nije. Krist je poslao svoje apostole po svem svijetu i rekao: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!"
Krist nije rekao: "Sjedite i napišite Biblije i raspršite ih po zemlji i neka svatko čita svoju Bibliju i sudi za sebe." Da je Krist tako rekao na zemlji nikada ne bi bilo kršćanstva nego babilon i pomutnja a nikada jedna crkva, zajedništvo u jednom tijelu. Isto tako Krist nikada nije rekao svojim apostolima: "Idite i pišite Biblije i širite ih i neka svatko sam prosudi."
Vidjeli smo posljedice od 16. stoljeća na ovamo: imamo pojavu vjere za vjerom i crkve za crkvom, koje su svađaju i prepiru međusobno. A sve to zbog osobnog tumačenja Biblije.
Krist je poslao svoje apostole s vlašću da uče sve narode a da im nikada nije zapovijedio da napišu Bibliju. I apostoli su išli i posvuda naviještali i proširili Crkvu Božju po zemlji bez da su i pomislili na pisanje.
Prvu pisanu riječ nam je ostavio Sv. Matej (katolik) a pisao je radi nekoliko pojedinaca. Napisao je Evanđelje oko sedam godina nakon što je Krist napustio zemlju tako da je Crkva Božja koju je Krist utemeljio postojala sedam godina prije nego je napisan ijedan redak Novog Zavjeta.
Sv. Marko (također katolik) je pisao oko 10 godina nakon Kristova odlaska; Sv. Luka (opet katolik) oko dvadeset i pet godina i Sv. Ivan (još jedan katolik) oko šezdeset i tri godine nakon što je Krist osnovao svoju Crkvu. Sv. Ivan je napisao posljednji dio Biblije - Apokalipsu (ili Otkrivenje kako to zovu protestanti) - oko šezdeset i pet godina otkako je Krist napustio svijet a Božja je Crkva bila osnovana. Katolička vjera je već postojala 65 godina kad je Biblija dovršena.
Sada vas pitam da li su to bili kršćani, oni koji su živjeli u razdoblju između osnutka Isusove Crkve i dovršetka Biblije, jesu li to bili uistinu kršćani, dobri kršćani, prosvijetljeni kršćani? Da li su poznavali Isusovu vjeru? Koji bi se čovjek usudio reći da oni koji su živjeli od Kristova Uzlaska na Nebo do vremena dovršetka Biblije nisu bili kršćani? Sve strane priznaju, sve denominacije, da su oni bili ponajbolji od kršćana, prvi plodovi Krvi Isusa Krsta.
Ali kako su saznali što im je činiti za spas svojih duša? Da li su to naučili iz Biblije? Ne jer je Biblija tek trebala biti napisana. A da li bi naš božanski Spasitelj ostavio svoju Crkvu šezdeset i pet godina bez učitelja? Ne.
Da li su apostoli bili kršćani? Kažete: "Da; oni su čak bili sami utemeljitelji kršćanstva." E sada, dragi moji, nitko od apostola nije nikad pročitao Bibliju; niti jedan osim možda Sv. Ivana. Jer svi su oni mučenički umrli za vjeru Isusa Krista a da nikad nisu vidjeli korice Biblije. Svi do jednog su umrli mučenički i junački za Crkvu Isusovu prije nego je Biblija dovršena.
Pa kako su ti kršćani koji su živjeli prvih šezdeset i pet godina nakon Kristova Uzašašća, kako su dakle znali što činiti da spase svoje duše? Oni su to sve saznali do pojedinosti na isti način kako ste to i vi saznali. Vi ste to saznali iz nauka Crkve Božje a tako su to i prvobitni kršćani saznali.
IV
Ali nije Krist novoosnovanu Crkvu ostavio bez Biblije samo na šezdeset i pet godina nego na preko tri stotine godina. Crkva Božja je bila osnovana i nastavila se širiti po čitavoj kugli zemaljskoj bez Biblije tijekom više od tristo godina. Čitavo to vrijeme ljudi nisu znali koje knjige sačinjavaju Bibliju.
U apostolsko vrijeme postojalo je mnoštvo lažnih Evanđelja. Šimunovo Evanđelje, Nikodemovo Evanđelje, Marijino, Barnabino, Evanđelje djetinjstva Isusova. Sva su se ta evanđelja širila među ljudima i oni nisu znali koja su od tih nadahnuta a koja su lažna i krivotvorena. Čak su i učeni ljudi raspravljali o tome da li bi prednost trebalo dati Šimunovom ili Matejevom Evanđelju; Nikodemovom ili Markovom…
Tako je to bilo sve do četvrtog stoljeća kada je rimski Papa, poglavar Crkve i nasljednik Svetog Petra, okupio zajedno biskupe na savjetovanje. I na koncilu je odlučeno da je Biblija kakvu je mi katolici sada imamo, Božja riječ a da su Šimunovo , Nikodemovo, Marijino, Djetinjstva Isusova, i Barnabino i sve druge poslanice lažna ili u najmanju ruku neautentična; da nema dokaza o njihovoj nadahnutosti a da su Evanđelja Sv. Luke, Mateja, Marka i Ivana i da je knjiga Apokalipse (Otkrivenja), nadahnuta od Duha Svetoga.
V
Nije svijet ostavljen bez Biblije samo tristo godina nego tisuću i četiri stotine godina je kršćanski svijet bio bez Svete Knjige.
Prije nego je izmišljeno tiskarstvo Biblije su bile rijetkost; Biblije su bile dragocjenosti. Morali biste znati, da je tiskanje otkriveno prije tek nešto više od petsto godina i oko stotinu godina prije prvog protestanta na Zemlji.
Povjesničari kažu da su u 11. st. - prije osamsto godina - Biblije bile tako rijetke i skupe da je trebalo bogatstvo, poprilično bogatstvo da bi se moglo kupiti Bibliju! Prije tiskarstva sve se moralo raditi perom po pergamentu od ovčje kože. Tako da je to bio mukotrpan i spor postupak - skup postupak.
Da bismo došli do približne cijene Biblije u to vrijeme, predpostavimo da je čovjek morao raditi deset godina na prijepisu Biblije za dolar po danu. Tada bi ta biblija koštala približno 3,650 $! Sada pretpostavimo da je na prijepisu Biblije trebalo raditi dvadeset godina, kao što povjesničari kažu da je trebalo, bez pomagala i pomoćnih sredstava koje imamo sada. Tada bi za dolar na dan, tijekom dvadeset godina, trošak Biblije bio približno 8,000 $.
Zamislite da sada ja dođem i kažem: "Dragi moj narode, spasite svoje duše, jer ako izgubite svoje duše sve je propalo." Pitali biste: "Što da činimo da spasimo svoje duše?" Protestantski propovjednik bi vam rekao: "Morate nabaviti Bibliju; naći ćete je u tom i tom dućanu." Pitali biste za cijenu i bilo bi vam rečeno 8,000 $. Uzviknuli biste: "Bože sačuvaj! Zar ne možemo u Nebo bez te knjige?" Uslijedio bi odgovor: "Ne, morate imati Bibliju i čitati je." Mrmljate na cijenu i čujete pitanje: "Ne vrijedi li vaša duša 8,000 $?" Naravno da vrijedi ali odgovarate da nemate novaca a ako ne nabavite Bibliju, a vaše spasenje ovisi o njoj, očito ćete morati ostati izvan Kraljevstva Nebeskog. To bi bilo uistinu beznadno.
Četrnaest stoljeća je svijet bio bez Biblije - ni jedan od deset tisuća, ni jedan od dvadeset tisuća ljudi, prije nego je tiskarstvo otkriveno, nije imao Bibliju. A bi li naš božanski Gospodin ostavio svijet bez te knjige kad bi bila neophodna za spasenje? Zasigurno ne bi.
VI
Ali pretpostavimo na tren da su svi imali Biblije, da je Biblija napisana na samom početku i da svaki muškarac, žena, i dijete ima primjerak. Što bi od te knjige imali ljudi koji je ne bi znali pročitati?
Štoviše, budući da je Biblija pisana na grčkom i hebrejskom bilo bi potrebno znati te jezike kako bi se mogla pročitati.
Danas postoje prijevodi na gotovo svim jezicima. Točno, a jeste li sigurni da imate točan prijevod? Ako ne, nemate Riječ božju. Ako imate krivi prijevod, to je ljudsko djelo. Kako ćete to ispitati? Kako ćete znati imate li vjeran prijevod s grčkog i hebrejskog?
Predpostavite sada, dragi prijatelji, da su mišljenja učenih podijeljena pa neki kažu da je točan a neki da je netočan? Ode vaša vjera; morate početi sumnjati i oklijevati jer ne znate da li je prijevod dobar.
Uvažavajući protestantski prijevod Biblije, dopustite mi da vam kažem da i najučeniji među protestantima tvrde da je vaš prijevod - King James izdanje - prilično netočan prijevod i da je pun grešaka.
Jedan veoma učeni prezbiterijanac je naveo da u sadašnjem protestantskom prijevodu Biblije ima ni manje ni više nego trideset tisuća grešaka.
I vi kažete, dragi moji protestantski prijatelji, da je Biblija vaš vodič i učitelj. Kakav učitelj, s trideset tisuća grešaka! Sačuvaj nas Bože od takvog učitelja!
Ustao je i drugi propovjednik na toj konvenciji - baptist - i ističući važnost novog prijevoda Biblije rekao da je proteklih trideset godina svijet bio bez riječi Božje jer Biblija koju trenutno imamo uopće nije riječ Božja.
VII
U ovom trenutku, širom svijeta postoji na tisuće različitih denominacija ili crkava i svi oni tvrde da je Biblija njihovo vodstvo i učitelj. Jesu li sve to prave crkve? To je nemoguće. Istina je jedna kao što je i Bog jedan i ne može biti mjesta proturječju. Protestanti kažu da ako čovjek ispravno i u molitvenom duhu čita Bibliju - posjeduje Istinu, a sve one tvrde da je čitaju na ispravan način.
Uzmimo da imamo ovdje jednog službenika Episkopalne crkve.
Neka je on iskren, pošten, dobronamjeran i - čovjek molitve. Čita Bibliju u pobožnom, molitvenom duhu i prema Božjoj riječi kaže da je očito da moraju postojati biskupi. Jer bez biskupa ne može biti svećenika, bez svećenika nema sakramenata a bez sakramenata nema Crkve. Prezbiterijanac je iskren i dobronamjeran čovjek. I on isto čita Bibliju i zaključuje da ne bi trebali postojati biskupi nego samo starješine. "Evo Biblije" - kaže episkopalac; i "evo tebi Biblije da vidiš da je to laž" - kaže prezbiterijanac. Iako su obojica i molitelji i dobronamjerni ljudi.
Tada nastupa baptist. I on je dobronamjeran, iskren čovjek i također i čovjek molitve. "Dakle" - kaže baptist - "jeste li ikada kršteni?" "Jesam" - odgovara episkopalac - "kad sam rođen."
"I ja isto" - kaže prezbiterijanac - "kao novorođenče." "Ali" - dodaje baptist" - ići ćete u Pakao tako sigurno kao što je siguno da ste sad živi."
Sada ulazi unitarijanac, (predpostavimo) dobronamjeran, pošten i iskren. "Dakle" - kaže on - "dopustite samo da vam kažem da ste svi vi hrpa idolopoklonika. Vi štujete kao Boga čovjeka koji uopće nije Bog." I to potkrepljuje s nekoliko navoda iz Biblije dok ostali zatvaraju uši da ne čuju huljenje unitarijanca. A svi oni nadmeću u tome da znaju pravo značenje Biblijskih tekstova.
Dolazi metodist, i kaže: "Prijatelji, imate li vi uopće ikakvu vjeru?" "Pa naravno da imamo" - kažu oni. "Jeste li ikada osjetili vjeru" - pita metodist - "Duha božjeg kako djeluje u vama?" "Glupost" - kaže prezbiterijanac - "nas vodi naš razum i rasuđivanje." "Dakle" - zaključuje metodist - "ako vjeru niste nikada osjetili, nikad je niste ni posjedovali, stoga ćete u Pakao za svu vječnost."
Sada dolazi univerzalist i sluša kako jedni drugima prijete vječnim paklenim ognjem. "E, pa stvarno" - kaže on - "vi ste baš čudna družina. Zar ne razumijete Riječ Božju? Pakao uopće ne postoji. To služi samo za plašenje baba i djece" - i potkrepljuje to Biblijom.
Dolazi kveker. Umoljava ih da se ne prepiru i savjetuje da se uopće ne krste. On je najiskreniji čovjek (primjera radi) i pruža Bibliju kao dokaz za svoju vjeru.
Ulazi još jedan i kaže: "Krstite muškarce a pustite žene na miru. Jer Biblija kaže: "Ako se čovjek ne rodi nanovo iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo nebesko." Stoga" - veli - "žene pustite, ali krstite muškarce."
Sada dolazi mješanac i kaže: "Svi ste vi umišljeni. Ne znate li da Biblija kaže da morate raditi oko svog spasenja sa strahom i trepetom a vi uopće ne drhtite. Braćo, ako želite doći u Nebo drhtite, drhtite braćo!"
VIII
Iznio sam vam primjere sedam ili osam denominacija, sve međusobno različitih ili barem Bibliju shvaćaju na različite načine, kako bih vam pokazao plodove osobnog tumačenja Biblije. Kad bismo prikazali svih 32.000 denominacija, svaka bi držala da je vođena i učena od Biblije a sve se razlikuju međusobno? Jesu li sve ispravne? Jedna kaže da ima Pakla, druga kaže da nema Pakla. Jedna kaže Krist je Bog; druga kaže da nije. Treća kaže da je to nebitno. Jedna kaže da je krštenje nužno, druga kaže da nije. Jesu li obje u pravu? To je nemoguće, sve ne mogu biti prave.
Pa tko je onda u pravu? Onaj tko zna pravo značenje Biblije - reći ćete. Ali Biblija nam ne kaže tko je taj - Biblija nikad nije razriješila svađu. Ona nije učitelj.
Biblija je dobra knjiga. Mi katolici vjerujemo da je Biblija Božja riječ, nadahnut govor i svaki je katolik pozvan čitati Bibliju. Ali ma kako dobra bila, Biblija samu sebe ne tumači. To je dobra knjiga, Božja Riječ, nadahnut govor. Protestansko razumijevanje Biblije nije nadahnuto.-
Što je dakle učenje Crkve po ovom pitanju? Katolička Crkva kaže da je Biblija Riječ Božja i da je Bog ovlastio autoritet koji će nam dati pravo značenje.
Naš božanski Spasitelj nam je dao pravo značenje Biblije i doktrinu po crkvenom naučiteljstvu.
"Vjerujem" - kaže katolik - "jer me tako uči Crkva. Vjerujem Crkvi jer mi je Bog zapovijedio da joj vjerujem. Isus je rekao: "Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." "Tko vas sluša, mene sluša" - rekao je Krist - "tko vas prezire, mene prezire."
Protestanti kažu: "Mi vjerujemo u Bibliju." Odlično; kako ćete razumjeti Bibliju? "Pa" - kaže protestant, "prema mom mišljenju i sudu ovo je značenje teksta." On nije u to siguran, nego prema njegovom mišljenju i sudu. To je svjedočanstvo čovjeka - to je samo ljudska vjera, ne Božanska Vjera.
Samo Božanskom Vjerom iskazujemo čast i slavu Bogu i štujemo Njegovu beskonačnu mudrost i istinitost. A to klanjanje i štovanje je neophodno za spasenje.
Upravo sam vam dokazao da osobno tumačenje Biblije ne može biti vodstvo ili učitelj čovjeku.
