Citati književnih dela

Član
Učlanjen(a)
12.02.2011
Poruka
57
.....Večernji sutoni govoriće ti o
smrti, a tišine o zaboravu,
a ti ćeš
odgovoriti i sutonima i
tišinama : ,,Ima nešto što ne
umire za ljudsko srce, a to je
nerasudna ali nenadmašna vera
u nerealno i nemogućno. I ima nešto što stoji iznad sudbine
čoveka, a to je ljubav koja je, kao
i smrt, uvek slepa moć prirode, a
ne cilj čovekove sreće ili
nesreće''.
J. Dučić
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.630
Ne postoji ništa lepše od činjenice da smo svesni.
Vi biste možda više voleli da živite u mraku? Možda više
volite da radite, a da niste svesni svojih radnji; da govorite,
a da niste svesni svojih reci? Zar više volite da slušate
druge ljude, a da niste svesni onoga što čujete; ili da
gledate oko sebe, bez svesti o onome što vidite? Veliki
Sokrat je rekao: "Nesvestan život nije vredan da bude
proživljen." To je istina kojoj nisu potrebna dalja objašnjenja.

Antoni De Melo
 
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
44
Mislio je da misli isto što i ona kad se gleda u ogledalu, kad se ljubavnici izvlače iz nježnog noćnog zagrljaja: jedno je biti tijelo, a drugo je biti lijepa... Kako je toplo i ugodno grliti se i voljeti se, i tako blagotovorno... U ljubavi je dobro to što zaboraviš na svoje tijelo da bi se utopio u tijelu drugoga, a drugi upije moje tijelo da ne misli na ljepotu, prestajemo promatrati sebe bez drugoga, oboje slijepi i spojeni, samo dodir, samo užitak, prestajemo suditi o ružnoći ili ljepoti jer to u mraku više uopće nije važno, dva se tijela stope i prestanu se promatrati izvan sebe, prestanu suditi jedno o drugom izvan sebe spojenih ljubavnim činom i izgube svaki pojam o ružnoći ili o ljepoti, o mladosti ili starosti...


Karlos Fuentes : Godine s Laurom Dijaz
 
Član
Učlanjen(a)
14.04.2011
Poruka
128
Premda je po uvjerenju možda ateist, iznenada ga
obuzimaju trenuci izvanrednog zanosa: ništa ne postoji
izvan nas samih osim nekog stanja duha, misli on; osim želje
za utjehom, za oslobođenjem...
Ali ako on može pojmiti tu utvaru, onda
ona na neki način i postoji, razmišlja, i napredujući
stazom očiju uprtih u nebo i granje on ih brzo zaodijeva u
ženstvenost; uz zaprepaštenje vidi kako postaju ozbiljne
te grane; kako veličanstveno, dok ih povjetarac njiše,
udjeljuju milosrđe, razumijevanje, odrješenje uz
mračno lepršanje lišća, a zatim, sunuvši naglo uvis,
pomućuju pobožnost svog izgleda divljim pijanstvom.


V. Woolf, Mrs Dalloway
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu
prihvataju na sebe ulogu dobre duše.
Uvek je neuporedivo lakse verovati u sopstvenu dobrotu,
nego se sukobiti sa drugima
I boriti se za svoja prava.
Sigurno je lakse otrpeti uvredu ne uzvrativši je,
nego smognuti hrabrost
I upustiti se u borbu sa jačim od sebe;
uvek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio,
a onda tek noću ,
u samoći,
dok nas sustanar ili supruznik spava,
oplakivati,
u potaji ,
svoj kukavičluk!

Djavo i gospodjica Prim - Paulo Koeljo
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
"Mi nismo niciji. Uvijek smo na nekoj medji, uvijek neciji miraz. Stoljecima mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ko smo. Zivimo na razmedju svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica odvojila od majke pa nema vise ni toka, ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odsluzimo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje, a sve se placa pa i ova ljubav. Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i u tome je nasa nesreca. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamrseniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako posalila kao sa Bosnom. Juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S nejasnim osjecajem stida zbog krivice i otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Nesreca je sto smo zavoljeli tu svoju mrtvaju, pa necemo iz nje, a sve se placa, pa i ta ljubav. Zar smo mi slucajno tako pretjerano meki i surovi, raznjezeni i tvrdi. Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti, zasto? Zato sto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka cast nasoj ludosti."
 
Član
Učlanjen(a)
14.04.2011
Poruka
128
Oproštajno pismo, Gabriel Garcia Marquez

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam svojim izborom odabrao biti marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao, jer znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo šezdeset sekundi svjetla.

Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju. Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, već i svoju dušu....
Uvjeravao bih ljude kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravio krila i poklonio ih za uspješno letenje, ali tek kada nauče letjeti..

Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću nego s osjećajem napuštenosti. Toliko stvari bih se naučio od vas, Ljudi...

Naučio sam da bi svi željeli živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.

Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek i držat će ga zauvijek.

Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo kada mu hoće pomoći da bi se podigao. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, i zato govorite uvijek što osjećate, a činite što mislite, ali u stvarnosti od svega naučenog nemam baš puno, jer kad me polegnu u grob, to ću sve zaboraviti.

Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, i zato bih ti htio reći da te veoma volim.

Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, za jedan... obzirom da si bio prezauzet da bi im prenio svoje osjećaje, emocije i posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Upamti, nitko ne zna i neće pamtiti tvoje skrivene misli, osjećaje, emocije.

Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokaži svojim prijateljima i bližnjima koliko ih voliš - kako su ti veoma potrebni.
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
...Sta je ljubav?Povetarac koji lebdi nad ruzama,ne, iskra elektriciteta u krvi.
Ljubav - to je plamena paklena muzika koja razigrava cak i staracka srca.To je margareta koja je siroko
razvila svoje latice kad se spustio mrak.To je maslacak koji se krije od vetra,a umire od dodira.
Takva je ljubav!

Knut Hamsun
- VIKTORIA -
 
Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
F. M. Dostojevski "Zločin i kazna"

"A osim toga, da bi neko upoznao bilo kog čoveka, prema njemu se treba odnositi postupno i obazrivo da se ne bi prevario i zapao u predubedjenje, što je kasnije vrlo teško ispraviti. Zapravo, da bi čovek nespristrasno sudio o nekim ljudima, on unapred treba da se odrekne izvesnih, već usvojenih pogleda i svakidašnje navike prema ljudima što nas obično okružuju."

Charles Bukowski "Factotum"

"Ako hoćete nešto da uradite - idite do kraja. U suprotnom, ni ne počinjite. To bi moglo da znači da ćete izgubiti devojku, ženu, rodjake, poslove, i moguće je - glavu! Moglo bi da znači da nećete jesti dva ili tri, četiri dana... Moglo bi da znači da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismejavanje, ili izolaciju... Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaše izdržljivosti... vaše želje da to - stvarno radite! A vi ćete uspeti. Uprkos odbijanju i slabim šansama, i biće bolje od bilo čega što možete da zamislite. Ako ćete da pokušavate - zato idite do kraja! Nema sličnog osećanja, bićete sami sa bogovima, a noći će bukteti u plamenu. Jahaćete život sve do savršenog smeha. I to je jedina borba vredna truda!"
 
Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
Mislim da imaš talenta i volje. Više nego što misliš i manje nego što se nadas. Ali, ima mnogo ljudi koji imaju talenta i volje, i mnogi od njih nikad ništa ne naprave. To je samo osnova da bi se išta postiglo u životu. Prirodni talenat je kao snaga nekog sportiste. Čovek može da se rodi manje ili više nadaren, ali niko ne postaje sportista prosto zato što se rodio visok, snažan ili brz. Ono što čini sportistu ili umjetnika jesu rad, zanat i tehnika. Inteligencija sa kojom se rađamo, samo je municija. Da bi se nešto njome postiglo, moraš od svog uma napraviti precizno oružje... Da bi ostvarila bilo što od onoga što sebi postavljaš kao cilj, treba ti prvo ambicija, a onda talenat, znanje i, na kraju, prilika.
Lepe reči su isprazni gestovi dobrote koji ne zahtevaju ama baš nikakav napor, a izazivaju veću zahvalnost nego stvarni gestovi dobrote.


Karlos Ruiz Safon

"Igra andjela"
 
Natrag
Top