Citati književnih dela

[Andjela 7]

Jovan Ducic
Blago Cara Radovana- O ljubavi

...Zaljubljeni covek misli da uvek voli prvi put, iako je pre toga
sto puta voleo; a dogadja se cak da veruje kako je odista samo ovaj
put istinski voleo....

....Ljubav je nacesce jedno veliko mastanje, jer smo izmislili sve
vrline kod zene koju volimo, i uobrazili da su sve srece mogucne,
i zakljucili da su sve prepone sitne i neznatne...


...Govoriti o ljubavi, to je vec pomalo voleti. Nikad zena ne govori
o ljubavi s nekim koji joj se ne svidja kao covek, i kojeg nikad ne
bi mogla voleti ili pozeleti....

...cak i oni ponosni ljudi koji inace smatraju ropstvo
za najvece zlo; rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se inace
nikada nisu hteli odreci; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov;
i zive u strahu da ne izgube samo onog kog vole...

 

[123loncar]

Stara Gospa

--- samrtna Lejdi

Danas je ostala kući. Nekako, sve se slomilo u njoj . Čemu sve to, pita se?
Njeni makroi , spustili je na dno dna . Dalje nema propadanja . Štajga joj se pretvorila u kaljugu . Radi po staračkim domovima , bolnicama ,sirotinjskim kvartovima , cigan malama , narodnim kuhinjama – ispod mostova . Mušterije su joj socijalni slučajevi , bolesni , retardirani – uboga sirotinja, biološki odbačeni i napušteni .
Mizerija !
Gleda se ? Ogledalo samo što ne pukne, od njene odvratnosti i mizernosti . Sve piše na njenom licu . Zaslužila ga takvog , s kim sve radi . Nije se umila celu deceniju . Voda beži iz njenih ruku , kad joj vidi lice. Odvratno nepodnošljiva situacija .
Seća se ? Sedelaje ona uz carske skute . Bila je dobro viđen i priman gost, kod svakakvih balkanskih vladara . Oko nje su se otimali mladi generali , oficiri – junaci . A danas ? Penzioneri , izgladneli i izrabljeni , bolesni i nastrani sidaši – samoubice i ludaci sa mostova ! Koji je to svet ništaka ? Koji su to podvodači i makroi ; koja je to vlast kad je ustupaju njima – takvima ; pita se ? Bedak ?
Pa koliko juče , bila je dobro viđen gost kod balkanskih gospodara . Kave su oni orgije i krvave pirove znali da organizuju . Bila je: kod rumunješa, u krajini ; u oluji ; u : Sarajevu, Mostaru, Zenici , Vukovaru , Srebrnici . Bosna , pa kosovo. Kako se samo zabavljala i provodila sa milosrdnim anđelom . Koje je to bilo danonoćno bludničenje u izobilju.
Eto danas, vlast je podvodi po stračkim i bolesničkim sobama ; samoubicama . Čemu to ponižavanje?
A njena južna rođaka ? Ona se podmlađuje ! Ne izlazi iz salona lepote sa estetskom hirurgijom ! Pa na kakve je orgije vode ? Ma kakve orgije , u njenu čast organizuju balove u : Iraku , Avganistanu , Egiptu , Libanu ..... Cela persija i afrika orgija s njom i za nju!
A ona , ovde ? Sramota ! Sramota sa kojim makroima i podvodačima ona radi !

 

[sendi]

A šta da radiš kad sve ne dođe u svoje vreme? Šta da učiniš, kad ti se život iščaši onako kao kad ti se rebra pogrešno uglave, srce obesi s leve na desnu stranu i zaboraviš ono radi čega si se uputio da se grebeš po ovom trnjaku. Slomiš li nogu, ruku uglave ti nekako pa zaraste. Nema na ovoj kurvi zemlji majstora to unutrašnje da namesti.

Andrić-Prokleta avlija

 

[Andjela 7]

"A ono sto se u meni dogadja u rijetkim casovima radosti, sto je za mene slast,dozivljaj, ekstaza i uzvisenost, to svet voli i trazi mozda jedino u
pesnickim delima, a u zivotu smatra ludoscu. I zaista, ako je svijet u pravu
- onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam zaista kako sam sebe cesto nazivao -stepski vuk, zivotinja koja je zalutala u tudj i nerazumljiv svet, koja vise ne nalazi svoju postojbinu, vazduh i hranu".
H.Hese

 

[sendi]

"Šta je to s nama, i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi i šta možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročiti red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena. Jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku miješanja, ne možeš je zaobići ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.
Nisam zadovoljan takvim razmišljanjem, ali ne nalazim drugi odgovor. Šta je onda naše u tom gužvanju? Nešto mora biti moje."

"Tvrdjava" - Mesa Selimovic

 

[Number13]

Zivotinje su bolje od ljudi. Zivotinja ti ne zeli zlo, ona ti je zahvalna. Nikada neces vidjeti zivotinju da ubija iz obijesti. Zivotinja ubija da bi jela, da bi prezivjela. Covjek ubija zbog bilo cega. (Prezivjeti s vukovima, Misa Defonseka)

Covjek se vise boji neprilika koje bi mogle nadoci nego onih u kojima se sada nalazi. Grcevito ce se prihvatiti neprilika na koje je navikao, samo da se ne izvrgne opasnosti promjena. Da. Covjek cesto govori kako bi rado pobjegao od zivih ljudi. Ali tu su mrtvi koji mu zadaju neprilike. Mrtvaci leze mirno na jednom mjestu i ni ne pokusavaju ga zadrzati, ali im on ne moze pobjeci. (Svjetlost u avgustu, Vilijam Fokner)

Djeca mogu gledati odrasle kao odrasle, ali odrasli ne mogu nikada gledati na djecu drukcije nego kao na odrasle. (Svjetlost u avgustu, Viliam Fokner)

 

[sendi]

"... Pomislio sam da vreme nije samo reka, koja se neprestano izliva iz korita, tako da covek mora da bezi, dok ona plavi sve iza njegovih ledja, da ne mora da bezi u buducnost, praznih ruku, bez icega, dok mu reka brise tragove sa svakim korakom, neprestano, kada iz jedne sekunde ulazi u drugu. Samo nasa beznadezna uskladjenost, umor cula, nestvarna snaga secanja i navika, koja nas stiti, vidi to nepoznato u ocima kada ih otvorimo ujutru, izbaceni talasima na obalu jos jednog nepoznatog dana. Svakog jutra stupamo na nepoznato mesto, i ostaju nam samo slaba i prevrtljiva secanja, koja nam govore ko bismo mogli da budemo. Nepovezana, pohabana secanja, koja vise ne prave razliku izmedju sveta kroz koji smo usput prosli i senki koje je on bacio na izbusenu vetrovitu glavu, dok smo bezali napred, sve dalje. Ponekad savladamo strah od spoticanja i okrecemo se da pogledamo poslednji put, jer ne razumemo to nepoznato sto nam ide u susret, i reci kojima cemo ga nazvati, ipak ce biti beznadezno neadekvatne, i tako bezimo od razaranja vremena, unazad, dok ne postanemo nista drugo do prica koja govori o svemu sto smo propustili...."

"Tisina u oktobru" - Jens Kristian Grendal

 

[crysis]

Citat godine nosioca Nobelove nagrade za medicinu Drauzio Varella, brazilskog onkologa:

”U današnje doba se pet puta više investira u medikamente za mušku potenciju
i silikone za žene nego za liječenje Alzhajmerove bolesti.
Tako ćemo za par godina imati babe sa ogromnim sisama i dede s tvrdim penisom,
ali se niti jedan od njih neće sjetiti za što je to dobro i čemu služi.„ ”



"Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. Ono što kažu nije ono što misle. Možda to ni oni sami ne znaju".

M. Selimović



"Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje,zasto ne prestanu da se vole oni koji bi htjeli da prestanu?Naprotiv,placu od bola i robuju ljubavi,cak i oni ponosni ljudi koji inace smatraju ropstvo za najvece zlo;i rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se nikada nisu htjeli odreci;i nose svoju ljubav kao bolest i okov;i zive u strahu da ne izgube samo onog kog vole..."

J.Ducic



Samo oni koji se plase da zauzmu neki stav u zivotu prihvataju na sebe ulogu dobre duse.
Uvijek je neuporedivo lakse vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava.
Sigurno je lakse otrpjeti uvredu ne uzvrativsi je, nego smognuti hrabrost i upustiti se u borbu sa jacim od sebe;
uvijek mozemo reci da nas baceni kamen nije pogodio, a onda tek nocu, u samoci, dok nas sustanar ili supruznik spava, oplakivati, u potaji, svoj kukavicluk!

Djavo i gospodjica Prim
Paulo Koeljo



Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.


Umijece malih koraka
Antoine de Saint-Exupéry

 

[Andjela 7]

Ljudsko biće je čudno. Ono toleriše samo ono što uspe da ukroti, uključujuci i sebi slične. Njemu treba da sve bude uređeno, propisano, razvrstano, razumno obrazloženo. Iskreno da ti kažem, čovek ne može da se obuzda. Prepušten samom sebi, on čini najgora dela. Iza toga se krije povelika doza oholosti. Čovek misli da je centar sveta, ali svet je tako ogroman, a on tako mali, i prvi se sasvim lepo obrće bez ovog drugog. Zaključak je bolan, pa čovek svoju frustraciju rešava tako što pod svoju vlast stavlja sve što ga okružuje.

Žan Pjer Dejvids

 

[sendi]

"Pocinjem ovu svoju pricu, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jaca od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da ce se naci neko rješenje kad bude racun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što ceka kao izazov. Ne znam šta ce biti zabilježeno, ali ce u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više nece gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako cu moci da vidim sebe kakav postajem, to cudo koje ne poznajem, a cini mi se da je cudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog sudenja koje otpocinjem, a sve sam ja na tom sudenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve cu biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer pocinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se medu sobom. "

Dervis i Smrt - Selimovic