Član
- Učlanjen(a)
- 28.06.2010
- Poruka
- 1.095
Književni slučaj američkog pisca Čarlsa Bukovskog (Hajnrih Karl Bukovski Mlađi) sadrži u sebi nekoliko paradoksalnih crta, koje tek u svom ukupnom sadejstvu nagoveštavaju razloge goleme popularnosti koje su knjige ovog pisca stekle tokom poslednjih godina kako u svetu tako i kod nas. Nikada nije bio pisac koji obećava, jer je svoju prvu pesmu objavio u 35.godini, prvu pesničku knjigu- na pragu svoje četrdesete, a prvu proznu knjigu- na pragu pedesete.
Rođen je 1920.godine u gradiću Andernag ( Nemačka), i kao dvogodišnjak dolazi sa roditeljima trajno u Ameriku. O njegovom školovanju nema podataka. Od svoje dvadesete godine radi kao vozač kamiona, poštar (taj deo života će opisati u svom prvom romanu Poštanski ured, 1971), radnik na benziskoj pumpi, liftboj, čuvar i slično. Ako je tačno njegovo priznanje da su mu sve knjige autobiografske ( doslovno kaže, " sve što sam napisao u knjigama je 95 odsto stvarnost a 5 odsto izmišljeno"), onda je shvatljivo zašto u jednoj njegovoj knjizi nalazimo priznanje:"Ljudski rod gazio me je oduvek po jajima- to je moj moto." Od 1955. godine objavioi je tridesetak pesničkih knjiga, desetak romana, priča i novinskih zabeležaka. Decenijama živi u Los Anđelesu, a poslednjih godina u kalifornijskom gradiću San Pedro.
Njegova najznačajnija ostvarenja:
- Poštanski ured,
- Holivud,
- Bludni sin,
- Zabeleške starog pokvarenjaka,
- Priče o sebičnom ludilu,
- Žene,
- Faktotum,
- Kakva korist od naslova,
- Cvet, pesnica i zverski jauk,
- Šund,
- Ljubav i ludlo i LA,
- Fotografije iz pakla,
- Šekspi ovo nikad nije radio,
- Đavo je bio vruć
Prvi roman Čarska Bukovskog Poštanski ured obrađuje razdoblje života Henrija Kinanskog, piščevog "drugog ja" koje se povlači kroz gotovo sve prozne knjige ovog pisca. Roman Bludni sin ( Ham on Rye) pojavio se 1982. godine - parafrazira naslov čuvenog romana Lovac u žitu (The catcher in the Rye) Dž. D. Selindžera. Bukvalno preveden Ham on Rye bio bi sendvič sa šunkom, simbol najjednostavnije hrane u Americi. Ali reč "ham" istpvremeno je izraz za promašenog glumca, dilatenta koji "drami" na sceni i skreće pažnju na sebe, dok je "rye" izraz za viski. Tako se iza naslova krije pijani portet Bukovskog u mladosti. Bludni sin je posvećen očevima. Kroz poplavu gorčine koja navire iz Bludnog sina, probija izuzetan dar Bukovskog da nasmeje čitaoca i tako ga približi sebi. Niz komično-grotesknih situacija daje posebnu vrednost romanu. Bukovski piše stilom koji je lišen suvišnih reči, kroz koji stvarnost njegovih uspomena kao da ponovo diše.
Opisujući svog junaka ( sebe) kao neprekidnog dubitnika, čoveka sa društvene ivice koji se bori sa svojom mukom i dozvoljava sebi neka čarobna zadovoljstva (žene, piće, klađenje na konjskim trkama),- Bukovski bez mnogo muke dozvoljava svakom čitaocu da u ludostima ovog "bludnog sina", "običnog ludaka" i "starog pokvarenjaka" prepozna deo svojih "podzemnih" iskustava i maštarija. Možda zbog toga ostaje utisak da Bukovski neprekidno piše jednu istu knjigu, ali bez bojazni od ponavljanja i podsticanja poroka dosade.
Iako pripada bitničkoj literaturi, Bukovski se klonio generacijskog i duhovnog okupljanja. Ostaće upamćen po svom eksplicitnom, sirovom, ponekad čak vulgarnom književnom izrazu i svojim pričama o simpatičnim gubitnicima sa margina američkog društva.
Sam Bukovski svoje književne uzore pronalazio je u Hemigveju, Dostojevskom, Robinsonu Džefersonu, Džonu Fanteu, Luisu Ferdinandu Selinu...Književni izraz Čarlsa Bukovskog je jednostavan, oslobođen metafora, razumljiv svima, ali i izuzetno duhovit i ciničan u isto vreme. Važio je za "andergraund" pisca i za života je stekao mnogo manje slave i uspeha kod književnih kritičara i čitalaca nego što je ima danas.
Čarls Bukovski umro je 9.marta 1994. godine od leukemije. Sahranjen je u "Grean Hills" memorijalnom parku blizu njegove kuće u San Pedru.
Izvori podataka: Wikipedia i Pogovor Milana Vlajčića iz knjige Post office u izdanju "Reč i misao"
Rođen je 1920.godine u gradiću Andernag ( Nemačka), i kao dvogodišnjak dolazi sa roditeljima trajno u Ameriku. O njegovom školovanju nema podataka. Od svoje dvadesete godine radi kao vozač kamiona, poštar (taj deo života će opisati u svom prvom romanu Poštanski ured, 1971), radnik na benziskoj pumpi, liftboj, čuvar i slično. Ako je tačno njegovo priznanje da su mu sve knjige autobiografske ( doslovno kaže, " sve što sam napisao u knjigama je 95 odsto stvarnost a 5 odsto izmišljeno"), onda je shvatljivo zašto u jednoj njegovoj knjizi nalazimo priznanje:"Ljudski rod gazio me je oduvek po jajima- to je moj moto." Od 1955. godine objavioi je tridesetak pesničkih knjiga, desetak romana, priča i novinskih zabeležaka. Decenijama živi u Los Anđelesu, a poslednjih godina u kalifornijskom gradiću San Pedro.
Njegova najznačajnija ostvarenja:
- Poštanski ured,
- Holivud,
- Bludni sin,
- Zabeleške starog pokvarenjaka,
- Priče o sebičnom ludilu,
- Žene,
- Faktotum,
- Kakva korist od naslova,
- Cvet, pesnica i zverski jauk,
- Šund,
- Ljubav i ludlo i LA,
- Fotografije iz pakla,
- Šekspi ovo nikad nije radio,
- Đavo je bio vruć
Prvi roman Čarska Bukovskog Poštanski ured obrađuje razdoblje života Henrija Kinanskog, piščevog "drugog ja" koje se povlači kroz gotovo sve prozne knjige ovog pisca. Roman Bludni sin ( Ham on Rye) pojavio se 1982. godine - parafrazira naslov čuvenog romana Lovac u žitu (The catcher in the Rye) Dž. D. Selindžera. Bukvalno preveden Ham on Rye bio bi sendvič sa šunkom, simbol najjednostavnije hrane u Americi. Ali reč "ham" istpvremeno je izraz za promašenog glumca, dilatenta koji "drami" na sceni i skreće pažnju na sebe, dok je "rye" izraz za viski. Tako se iza naslova krije pijani portet Bukovskog u mladosti. Bludni sin je posvećen očevima. Kroz poplavu gorčine koja navire iz Bludnog sina, probija izuzetan dar Bukovskog da nasmeje čitaoca i tako ga približi sebi. Niz komično-grotesknih situacija daje posebnu vrednost romanu. Bukovski piše stilom koji je lišen suvišnih reči, kroz koji stvarnost njegovih uspomena kao da ponovo diše.
Opisujući svog junaka ( sebe) kao neprekidnog dubitnika, čoveka sa društvene ivice koji se bori sa svojom mukom i dozvoljava sebi neka čarobna zadovoljstva (žene, piće, klađenje na konjskim trkama),- Bukovski bez mnogo muke dozvoljava svakom čitaocu da u ludostima ovog "bludnog sina", "običnog ludaka" i "starog pokvarenjaka" prepozna deo svojih "podzemnih" iskustava i maštarija. Možda zbog toga ostaje utisak da Bukovski neprekidno piše jednu istu knjigu, ali bez bojazni od ponavljanja i podsticanja poroka dosade.
Iako pripada bitničkoj literaturi, Bukovski se klonio generacijskog i duhovnog okupljanja. Ostaće upamćen po svom eksplicitnom, sirovom, ponekad čak vulgarnom književnom izrazu i svojim pričama o simpatičnim gubitnicima sa margina američkog društva.
Sam Bukovski svoje književne uzore pronalazio je u Hemigveju, Dostojevskom, Robinsonu Džefersonu, Džonu Fanteu, Luisu Ferdinandu Selinu...Književni izraz Čarlsa Bukovskog je jednostavan, oslobođen metafora, razumljiv svima, ali i izuzetno duhovit i ciničan u isto vreme. Važio je za "andergraund" pisca i za života je stekao mnogo manje slave i uspeha kod književnih kritičara i čitalaca nego što je ima danas.
Čarls Bukovski umro je 9.marta 1994. godine od leukemije. Sahranjen je u "Grean Hills" memorijalnom parku blizu njegove kuće u San Pedru.
Izvori podataka: Wikipedia i Pogovor Milana Vlajčića iz knjige Post office u izdanju "Reč i misao"