BORBA ZA IKONE U HRIŠĆANSTVU
- Začetnik teme Jurivaka
- Datum pokretanja
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
Bog dao iskrenima po srcu da primene spoznato.
Hristos po sredi nas!
Po svedočenju crkvenog istoričara Jevsevija Kesarijskog,
koji je pripadao teološkoj struji koja nije bila blagonaklona prema ikonama,
prvo izobražavanje lika Isusa Hrista nastalo je u gradu Peneadi,
po narudžbini krvotočive žene (Lk. 8, 43-48) koja je dala da se načini statua
po Hristovom liku u znak zahvalnosti za njeno iscelenje.
Jevsevije Pamfil, Istorija Crkve, VII knjiga, pogl. XVIII, Šibenik, 2003.
brat Toma
Po svedočenju crkvenog istoričara Jevsevija Kesarijskog,
koji je pripadao teološkoj struji koja nije bila blagonaklona prema ikonama,
prvo izobražavanje lika Isusa Hrista nastalo je u gradu Peneadi,
po narudžbini krvotočive žene (Lk. 8, 43-48) koja je dala da se načini statua
po Hristovom liku u znak zahvalnosti za njeno iscelenje.
Jevsevije Pamfil, Istorija Crkve, VII knjiga, pogl. XVIII, Šibenik, 2003.
brat Toma
- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Vazda bio, brate
Isti je bio i dugogdišnji prijatelj Konstantina I, veoma obrazovan, i ulen teolog. Poznato je da je on predstavljao treću stranku na prvom saboru u Nikeji, onu koja je stajala uz pravovernu u raspravi sa Arijem. Inače Jevsavije, ili Eusebius je i tvorac prvobitne eklesiologije koja će biti na snazi tokom celog postojanja ostatka Rimskog Carstva, koje pojedini pogrešno nazivaju Vizantijom.
On možda i nije bio naklonjen ikonama, ali iz sasvim drugog razloga u odnosi na one koji će se protiviti istima pod carevima ikonoklastima.
Jedno je uneti sav svoj umetnički dar od Boga u slavu Božiju, jer da nije tako zar bi smo znali za jednog Andreja Rubljova, ili za nepoznate ikonopisce i slikare manastira i crkava Nemanjića, a sasvim drugo je sačnjavati sebi kipove i slike i tvrditi da u njima obitava Bog. Ikonoduli nisu idolopoklonici. Svako ko tvrdi drugačije ponižava i vređa braću u Hristu.
Koliko je samo umetničkih remek dela sačinjeno u slavu Božiju da je to nemerljivo bohatstvo, i pravo svedočenje darova kojima nas Bog obasipa. Svesti takovg darodavca na krutog gospodara koji ljudima da veru i talente, a onda im zabrani da ih koriste njemu u slavu je greh. Da ne kažem hula i jeres. Ali ko sam ja da sudim. Bog vidi, i zna ko mu je u srcu veran, ko njega gleda očima deteta kome je drago da vidi svoj Roditelja, a ko želi da mu Bog bude opravdanje za aroganciju i samovolju.
Više sam pravog Hrišćanstva video kod običnih monaha, kod seoskih popova negde daleko, kod pojedinih fratara, nego kod onih koji se u grudi busaju i tvrde da su samo oni ispravni. Osmeh, topla reč, znanje i mudrost koju čujem, poznavanje materije, ali i skromnost, ljudskost pre svega, to me oduševljava, čini srećnim, smirenim, daje nadu.
Jer, badava sva pisanija, sve reči prazne ako iz osobe ne zrači evanđelje, život u evanđelju.
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Nigdje to ne piše u BIbliji da je naručila statuu, čista izmišljotina. Fantazija onih koji bi voljeli da nije grijeh klanjanje ikonama.
- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Jeste dabome, greh je. Klanjamo se napisanom rukom čovečijom napisanom tekstu, to NIJE GREH.
Bog pomogao!
Sledeći hronologiju događaja, druga ikona u istoriji hrišćanstva bila bi ona koju nazivamo "Veronikin ubrus".
Ovo je zapisano u knjizi "Dela Pilatova", apokrif iz 5. veka, koji pominje ženu
po imenu Veronika koja je mučenome i izranavljenom Hristu prišla
i dala svoju maramu da njome obriše krvavo lice na svome golgotskom putu.
Tom prilikom je na marami ostao otisak Hristovog lika.
Ta ikona se izobražava kao ubrus sa Hristovim likom koji na glavi nosi trnov venac,
i omiljena je kod rimokatolika, dok se kod pravoslavnih ređe izobražava.
Ovaj "pravi obraz" (lat. vera icon) postaje ime nepoznate žene -"Veronika".
Do srednjeg veka sama ikona je nosila taj naziv (na grčkom Βερενίκη znači "pobedonosac"),
da bi kasnije iz toga naziva proizišao "Veronikin ubrus", pod kojim je danas nama poznata.
brat Toma
Sledeći hronologiju događaja, druga ikona u istoriji hrišćanstva bila bi ona koju nazivamo "Veronikin ubrus".
Ovo je zapisano u knjizi "Dela Pilatova", apokrif iz 5. veka, koji pominje ženu
po imenu Veronika koja je mučenome i izranavljenom Hristu prišla
i dala svoju maramu da njome obriše krvavo lice na svome golgotskom putu.
Tom prilikom je na marami ostao otisak Hristovog lika.
Ta ikona se izobražava kao ubrus sa Hristovim likom koji na glavi nosi trnov venac,
i omiljena je kod rimokatolika, dok se kod pravoslavnih ređe izobražava.
Ovaj "pravi obraz" (lat. vera icon) postaje ime nepoznate žene -"Veronika".
Do srednjeg veka sama ikona je nosila taj naziv (na grčkom Βερενίκη znači "pobedonosac"),
da bi kasnije iz toga naziva proizišao "Veronikin ubrus", pod kojim je danas nama poznata.
brat Toma
- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
I još koristiti tekst iz "žute štampe"!!!! Za ilustraciju paganstva sakramentalne Crkve. Hmmm....