MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Kad bi

Kad bi

Kada bi ljubav tekla
stazama cijelog svijeta.
Kada bi ljudi dali
jedni drugima ruke,
vrijeme bi stalo tada,
zlo bi na svijetu uvelo.

Djeca cijeloga svijeta,
tad bi u kolu igrala.
U kolu mira, djeca svih boja,
jer rat bi bio dalek kraj.
Jedna bi himna bila na svijetu,
i počeo bi život nov.


Kada bi ljubav tekla
stazama cijelog svijeta.
Kada bi ljudi dali
jedni drugima ruke…
U kolu mira, djeca svih boja,
jer rat bi bio dalek kraj.
Jedna bi himna bila na svijetu,
i počeo bi život nov.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Kad nežne svirke tihi zamre ton

Kad nežne svirke tihi zamre ton

Kad nežne svirke tihi zamre ton,
u sećanju se još nastavlja on.
Ljubica miris živi i kad svenu,
utiskom, što ga stvoriše u trenu.

Latice mogu, kad uvenu ruže,
postelju meku draganu da pruže.
Moje će misli, kad te skrije tama,
uzglavlje biti, gde spi ljubav sama!

Ljubica miris živi i kad svenu,
utiskom što ga stvoriše u trenu.

Latice mogu, kad uvenu ruže,
postelju meku draganu da pruže.
Moje će misli, kad te skrije tama,
uzglavlje biti, gde spi ljubav sama!
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Kada budem dole

Kada budem dole

Ružo, ružo, dani leta prošli su.
Ljudi kažu da će opet biti hladna jesen.
Ružo, ružo, neizmerno volim te.
Strah me, ubraće te neko.

Šta će onda biti?

Ti grliš me u noćima.
Kao strune mog klavira,
koren tvoj u srce raste,
i dok žedna zemlja suze prima,
neko svira moju muziku.

Ružo, kada budem dole,
kada budem dole…

Ružo, ružo, neizmerno volim te.
Strah me, ubraće te neko.

Šta će onda biti?

Ti grliš me u noćima.
Kao strune mog klavira,
koren tvoj u srce raste,
i dok žedna zemlja suze prima,
neko svira moju muziku.

Ružo, kada budem dole,
kada budem dole…



 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Ko priznaje, pola mu se prašta

Ko priznaje, pola mu se prašta

Lagala sve od malih nogu,
nosila me moja luda mašta.
Lagala sam, al’ više ne mogu:
Ko priznaje,
ko priznaje, pola mu se prašta.

Priznala sam sve ludosti teške,
život me je naučio svašta.
Pravila sam i priznala greške.
Ko priznaje,
ko priznaje, pola mu se prašta.

Grešila sam, priznajem
nisam bila cveće.
Grešila sam za sve vas,
koji niste smeli.
I sad deo greha mog’ niko od vas neće,
ali ne bih ga dala,
ne bih ga dala i kad biste hteli!
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Laku noć

Laku noć

Odlazite, gotovo je!
Zavesa je pala.
Gledam prazne čaše,
dim od cigareta.
suza mi na licu
stazu nacrtala.

Odlazite, nema više!
Zavesa je pala.
Gledam vaše senke
i korake slušam.
Za tren vaše sreće,
sve sam pokušala.

Laku noć!
Laku noć!
Laku noć, drugari,
laku noć, sanjari,
publiko,
samoćo,
laku noć!
Laku, laku noć!
Laku noć!
Laku noć!

Odlazite, požurite!
Zavesa je pala.
Čekaju vas sobe,
pozorišta nova,
počela je stvarnost,
pobegla je šala.

Laku noć!
Laku noć!
Laku noć, drugari,
laku noć, sanjari,
publiko,
samoćo,
laku noć!
Laku, laku noć!
Laku noć!
Laku noć!
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Luda kuća

Luda kuća

Vetar duva, kiša pada,
oko srca zima vlada!

O, o, dragi!

Teško pada mladoj ženi
da vene tužna i sama.

U ljubavi teško stanje,
zašto mene ti ne ljubiš?

O, o, dragi!

Možda sada s drugom šećeš,
i u novi život krećeš?

O, o, dragi!

Svega mi je dosta, čak i pesme!
Možda će mu s drugom biti lepše?
Ali, ja ću naći kavljera!
Neka svako tera svoga kera!
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Lutka sad si ti (Portala in cantina)

Lutka sad si ti (Portala in cantina)

Ostavi sad lutku tu,
nosi je na tavan.
Nisi više maza,
ljubav nek je tvoja igra sad.

Dođi sad na plažu ti,
uzvi svoj bikini,
nek’ na pesku vide svi
da smo zajedno mi.

Ne, nemoj da se plašiš, ne
ne možeš pogrešit’, ne
nemoj da se plašiš,
ljubav to je. što te zove,
poslušaj nju.

Ostavi sad lutku tu,
reče mladić meni.
Nisi više mala, lutka,
sad si mala lutka ti!

Ostavi sad lutku tu,
reče mladić meni.
Nisi više maza,
ljubav nek je tvoja igra sad.

Dođi sad na plažu ti,
uzvi svoj bikini,
nek’ na pesku vide svi
da smo zajedno mi.

Ne, nemoj da se plašiš, ne
ne možeš pogrešit’, ne
nemoj da se plašiš,
ljubav to je. što te zove,
poslušaj nju.

Ostavi sad lutku tu,
nosi je na tavan.
Nisi više mala, lutka,
sad si mala lutka
ti!
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Maglovit dan

Maglovit dan


Maglovit dan pao na grad,
sakrio most, taj nezvan gost.
Prosuo kiše na jesenji put,
da bude još više sumoran i žut.

Negde daleko čuju se zvona,
da li do njega dopiru ona?
Kroz ovu kišu, što pada sve jače,
da l’ čuje srce koje za njim plače?
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Mi znamo sve (What Do I Do)

Mi znamo sve (What Do I Do)

Na, na na na,
mi znamo sve –
gde vetar duva,
a gde ne.

Na, na na na,
mi znamo sve –
prijatelj ko je,
a ko ne.

Dok smo bez problema –
prijatelja roj,
dok smo srećne –
veliki ih je broj!

Paru-dve na zajam
kad zatražimo mi,
u mišju rupu beže svi.
I sad na ovom svetu smo
jedna drugoj sve,
sirote, male sestre dve.

I tako svaki dan, baš kao ovaj čas,
u pesmi teče život naš!

U duetu sa Senkom


 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
31.037
Milo moje

Milo moje

Nikad više, milo moje, nikad više!
Nikad više onog leta,
nema zašto cvet da cveta.
Umrle su oči tvoje,
nikad više, gotovo je!

Plakati neću ja, milo moje!
Oko je prazno i slepo.
Sad jeste, zlo je, sve svršeno je,
a bilo nam je, bilo nam je lepo!

Sve je prošlo, milo moje, sve je prošlo!
Ničeg nema, sve se gasi,
nestali su oni glasi.
Umrle su reči tvoje,
sve je prošlo za nas dvoje.

Plakati neću ja, milo moje!
Oko je prazno i slepo.
Sad jeste, zlo je, sve svršeno je,
a bilo nam je, bilo nam je lepo!

Otišlo je, milo moje, otišlo je!
Moja prazna ruka vene,
nema tebe pored mene.
Umrlo je srce tvoje,
gotovo je, otišlo je!
 
Natrag
Top