Biblija negira božansku prirodu Isusa
Pisci Biblije, opis: Članak o tome kako pisci Biblije nisu vjerovali da je Isus Bog
I hrišćani i muslimani vjeruju u Isusa, vole ga i poštuju ga. Međutim, oni se razilaze u pogledu njegove božanske prirode. Na svu sreću, ova razlika može biti prevaziđena ako se vratimo na tekstove obje svete knjige, Biblije i Kur'ana, jer jer i Biblija i Kur'an uče da Isus nije bio Bog. Isuviše je jasno kur'ansko učenje u vezi Isusa, pa ne moramo trošiti puno vremena objašnjavajući to.
U drugu ruku, mnogi ljudi su pogrešno razumjeli Bibliju. Osjećaju da je vjerovanje da je Isus Bog toliko rašireno da jednostavno mora imati svoju osnovu u Bibliji. Ovaj članak definitivno pokazuje da Biblija to ne uči. Dakle, Biblija je jasna po ovom pitanju: Isus nije Bog. U Bibliji Bog je uvijek nego drugi, a ne Isus.
Neki će reći da neke riječi ili postupci Isusa dok je bio na Zemlji dokazuju da je on Bog. Pokazat ćemo da njegovi učenici nikad nisu došli do tog zaključka. A oni su bili ljudi koji su živjeli i hodili sa Isusom i prema tome oni su prvi znali šta je on radio i govorio. Šta više, iz “Djela apostolskih” saznajemo da su oni bili vođeni Svetim Duhom. Da je Isus bio Bog, oni bi to znali. Ali nisu. Oni su obožavali jednog, istinskog Boga, koga su obožavali i Abraham i Mojsije i Isus (pogledaj: “Djela svetih apostola”).
Svi pisci Biblije su vjerovali da Isus nije Bog. Vjerovanje da on to jeste nije bilo dio hrišćanskog vjerovanja i jedan period nakon što je Biblija bila zapisana. Trebalo je nekoliko stoljeća da to postane dio vjere hrišćana.
Mateja, Marko i Luka, autori prva tri jevanđelja, su vjerovali da Isus nije Bog (pogledaj: Marko 10:18 i Mateja 19:17). Vjerovali su da je on bio sin Boga u smislu bogobojazne osobe. I mnogi drugi ljudi su u Bibliji nazivani sinovima Boga (pogledaj: Mateja 23:1-9)
Pavle, za koga se vjeruje da je bio autor nekih 13 ili 14 poslanica, takođe je vjerovao da Isus nije Bog. Za Pavla, Bog je prvo stvorio Isusa, zatim je kroz njega stvorio ostatak stvorenja (pogledaj: Kolašani 1:15, Prva poslanica Korinćanima 8:6). Slično se sreće i u poslanici Jevrejima, a takođe i u jevanđelju po Jovanu i njegovim poslanicama, a sve to je sačinjena nekih 70 godina poslije Isusa. U svim ovim djelima, Isus je još uvijek stvorenje Boga i prema tome on je pokoran Bogu. (pogledaj: Prva poslanica Korinćanima 15:28)
Zbog toga što su Pavle, Jovan i autor Jevreja vjerovali da je Isus bio prvo stvorenje Boga, iz nekih njihovih djela se jasno razumije da je Isus bio pre-egzistentno, moćno biće. Ovo se često pogrešno razumije da on mora da je bio Bog. Ali, reći to ide protiv onoga što su ovi isti autori pisali. Iako su ovi pisci vjerovali da Isus jeste veći od svih ostalih stvorenja, oni su i dalje vjerovali da je Bog bio veći od njega. Jovan citira Isusa: “…jer je moj Otac veći od mene.” (Jovan 14:28) A Pavle kaže da je muž glava ženi, da je Hrist glava mužu a da je Bog glava Hristu. (pogledaj: Prva Poslanica Korinćanima 11:3)
Prema tome, naći nešto u ovim djelima, i tvrditi da se iz toga vidi da je Isus Bog značilo bi zloupotri*****ti citate ovih autora. Ono što su oni napisali mora da bude shvaćeno u kontekstu njihovog vjerovanja da je Isus stvorenje Boga, kao što su to oni jasno rekli.
Vidimo da su neki kasniji pisci imali visočije mišljenje o Isusu, ali nijedan od pisaca nije vjerovao da je Isus bio Bog. Biblijsko učenje je jasno: postoji samo jedan, jedini i istinski Bog, onaj koga je i Isus obožavao. (pogledaj: Jovan 17:3)
U nastavku ovog članka, izučavaćemo Bibliju detaljnije i bavićemo se dijelovima koji se često na pogrešan način citiraju kako bi se navodno dokazala božanska priroda Isusa. Pokazaćemo, sa Božjom pomoću, da ti dijelovi Biblije ne pokazuju ono za šta se često koriste.
Isus je došao sa mnogim čudima, i on je, bez sumnje, rekao mnoge divne stvari o sebi. Neki ljudi koriste ono što je on rekao i ono što je radio kao dokaz da je on bio Bog. Međutim, njegovi učenici, koji su bili najbolji svjedoci njegovog života, nikad nisu došli do tog zaključka.
“Djela svetih apostola” bilježe radnje Isusovih učenika u periodu od 30 godina nakon njegovog uzdignuća na nebesa. Kroz čitav ovaj period nikad nisu spomenuli Isusa kao Boga. Neprekidno koriste riječ “Bog” za nekog mimo Isusa.
Petar je usta sa jedanaestoricom i obratio se narodu riječima:
„Ljudi Izraela! Poslušajte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđenog među vala silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko Njega među vama, kao što i sami znate.“ (Djela 2:22)
Dakle, to je bio Bog, koji je kroz Isusa činio nadnaravna djela kako bio ljude uvjerio da je Isus imao podršku od Boga. Petar nije vidio ova čuda kao dokaz da je Isus bio Bog. U stvari, način na koji Petar spominje Boga i način na koji spominje Isusa pojašnjavaju da Isus nije bio Bog. Jer on (Petar) ime Boga stalno odvaja od Isusa. Pročitajte sljedeće kao primjere:
“Ovog Isusa vaskrse Bog…” (Djela 2:32)
“Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio ovog Isusa koga vi razapeste.” (Djela 2:36)
U oba primjera, Petar je titulu Boga odvojio od Isusa. Zbog čega je to uradio, ako je Isus bio Bog?
Za Petra, Isus je bio sluga Boga. Petar je rekao:
„Vama najprije Bog podiže slugu svog Isusa...“ (Djela 3:26) (Napomena: U nekim prevodima se koristi riječ „Sin“ umjesto „sluga“. Slovenski prevod, na primjer, kaže: „sluga“. Poslužite se Biblijom na izvornom jeziku.)
Imenica „sluga“ se odnosi na Isusa. To se vidi jasno u sljedećem:
“Bog Abrahamov i Ishakov i Jakovljev, Bog otaca naših proslavi slugu svog Isusa.” (Djela 2:13)
Petar mora da je znao da Abraham, Ishak i Jakov nikad nisu govorili o trojednom Bogu. Uvijek su govorili o Bogu kao jednom Bogu. Ovdje kao i u Mateju 12:18, Isus je sluga Boga. Mateja nam kaže da je Isus isti onaj sluga o kome se govori u Knjizi proroka Isaije 42:1. Dakle, prema Mateju i Petru, Isus nije bio Bog, već sluga Boga. Stari Zavjet ponavlja da je Bog jedan i da nema bogova sem Njega. (npr. Isaija 45:5)
Svi učenici Isusa su imali isti ovaj stav. U Djelima 4:24 nam se kaže da su se vjernici molili Bogu na sljedeći način:
“jednodušno podigoše glas k Bogu i rekođe: “Gospode Bože, Ti Koji si stvorio i nebo i zemlju i more, i sve što je u njima.” ”
Jasno je da se oni nisu molili Isusu, jer, dva stiha kasnije, spominju Isusa na sljedeći način:
“tvog svetog slugu koga si pomazao.” (Djela 4:27)
Da je Isus bio Bog, njegovi učenici bi to jasno rekli. Umjesto toga, oni su nastavili da propovjedaju da je Isus bio Hrist od Boga. Kaže se u Djelima:
„Svaki dan u crkvi i po kućama ne prestajahu učiti i propovjedati jevanđelje o Isusu Hristu.“ (Djela 5:42)
Grčka riječ „Hrist“ je naziv za ljudsko biće, a znači „pomazan“. Da je Isus bio Bog, zbog čega bi ga njegovi učenici nazivali imenima karakterističnim za ljude, kao što su sluga i Hrist Boga, i zbog čega bi neprestano neprestano koristili ime „Bog“ za onog ko je uzdigao Isusa? Da li su se plašili ljudi? Ne! neustrašivo su širili istinu ne bojeći se ni zatvora ni smrti. Kad su se suočili sa vlastima, Petar je rekao:
“Više se treba pokorvati Bogu nego li ljudima. Bog otaca naših podiže Isusa…” (Djela 5:29-30)
Da li ih je možda napustio Sveti Duh? Ne! Bili su podržani od strane Svetog Duha (pogledaj Djela 2:3, 4:8 i 5:32). Podučavali su ono što su naučili od Isusa – da Isus nije bio Bog, nego je bio sluga Boga i Hrist.
Kur’an potvrđuje da je Isus bio Mesih (Hrist), kao i to da je bio sluga Boga (pogledaj: Kur’an 3:45 i 19:30).
