pozdrav i poštovanje
vidim ovdje se govorilo o besmrtnosti
pripremio sam tekst jednostavan i detaljan
tako da svatko može razumijeti
BESMRTNOST NADA VJERNIH
U većini današnjih kršćanskih crkava i zajednica, uobičajeno je zabacivanje najosnovnije i najdublje vjere kršćana i Rane crkve i samih apostola - nade na uskrsnuće. Od Isusa pa preko apostola do Rane crkve to je bila vjera koja je grijala srca vjernih.
Danas međutim, po kršćanskim zajednicama propovijeda se nekakav "život poslije smrti." Propovijedaju se nekakve "besmrtne duše." Biblija jasno uči da je sva nada griješnika na budući život, pokajanje i vjera u Isusa Krista, i držanje Božjeg zakona pravde i onda o slavnom Drugom Isusovom Dolasku - uskrsnuće! Tako je vjerovala Apostolska zajednica svetih, tako vjeruju svi vjerni do danas. Apostol Pavao piše braći u Solunu glede očekivanja i nade u budući život:
"Jer ako vjerujemo da Isus umrije i uskrsnu, tako će Bog i one koji su umrli (usnuli) u Isusu dovesti s Njim. Jer ovo vam objavljujem riječju Gospodnjom da mi koji smo živi i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su umrli (usnuli).
Jer će sam Gospod sa zapovijedi, s glasom arkanđelovim, na zov trublje Božje sići s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije; A zatim mi živi koji smo preostali, zajedno s njima bit ćemo uzeti na oblake u susret Gospodu na Nebo. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodom. Tješite se, dakle, uzajamno ovim rijećima." (1. Solunjanima. 4:14-18.)
I sam Isus govori samo o uskrsnuću: "A Isus joj reče: "Ja SAM USKRSNUĆE I ŽIVOT..." (Ivan. 11:25.)
Apostol Ivan zapisuje Otkrivenje koje mu je dao Osobno Isus Krist u knjizi OTKRIVENJE, i tu se jasno govori, samo o uskrsnuću: "Blažen je i svet onaj tko ima udio u Prvom uskrsnuću: nad njim Druga smrt nema vlasti, nego će biti svečenici Bogu i Kristu..." (Otkr. 20:6.)
Kroz povijest crkve, uvukle su se razne zablude medu vjernike. Jedna od najvećih i najopasnijih jest vjera da je Ijudska duša sama po sebi besmrtna i neuništiva i da poslije fizičke smrti nastavlja egzistenciju u nekom drugom svijetu - ide u mjesto blaženstva - Raj, ili mjesto mučenja - pakao.
Međutim, takva nauka nije nauk Biblije. Ta čudovišna nauka i dogma raznih crkava je preuzeta iz NEZNABOŠTVA odn. poganstva još u početku Ranog srednjeg vijeka.
Taj je dogma poduprta i spiritističkim naučavanjem bezbžničkog, nekršćanskog filozofa Platona i još nekih. Međutim Platon je imao odlučujući utjecaj na teologe, osobito Srednjeg vijeka. Apostoli i Rana crkva su vjerovali samo u uskrsnuće i uvjetni dar besmrtnosti. Dakle, samo poslušni i vjerni će dobiti od Boga po Isusu Kristu, poslije uskrsnuća DAR BESMRTNOSTI. Ali to vrijedi samo za one koji su položili ispit vjernosti, da se više nikad ne podigne pobuna u Nebu. Nigdje u Bibliji Bog nije objavio da je ljudska duša besmrtna sama po sebi. Takav nauk o prirodno besmrtnoj duši izmislio je sotona još prilikom pada u grijeh čovjeka. Od tada ta prljava nauka pokušava opoganiti čistu vodu Božje istine. To je taj kaljavi izvor iz kojeg teku te prljave vode, muteći mnoge duše za vječnu propast. Jedini koji je BESMRTAN sam po sebi jest BOG, dakle JEHOVA VJEČNI, sva druga stvorenja mogu imati samo darovanu (uvjetnu) besmrtnost, pa bili to anđeli, ljudi; vlasti, poglavarstva ili prijestolja..." Bog je objavio u svojoj Rijeći:
"Čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, KOJI JEDINI IMA BESMRTNOST, i prebiva u svjetlu nedostupnu, kojega nitko od ljudi NE MOŽE VIDJETI, NITI JE VIDIO, Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen." (1. Timoteju. 6:14-14.)
Ove su rijeći apsolutno jasne i nije im potreban nikakav komentar. Jer ako bi bilo koje biće u svemiru bilo samo po sebi besmrtno (ili pak, takvo stvoreno) onda bi ono bilo ravno Bogu, pa time i Bog!? A takvo biće ne postoji, jer sve je stvorio Bog, On jedini je nestvoren. Bog je oduvjek, vječni, Nestovreni, sve drugo je stvoreno i time ograničeno na poslušnost i uvjetovanost. Sotona je htio biti bog. Kao što je napisano u Izaiji proroku i Ezekijelu:
"Kako pade s neba zvijezdo Danice, kćeri zore? Kako se sruši na zemlju, ti koji si vladao narodima? A govorio si u srcu svome: izići ću na nebesa, povrh zvijezda Božjih podignut ću prijesto svoj, zasjest ću na zbornoj gori, na strani sjevernoj. Izići ću u visine, nad oblake, bit ću jednak Svevišnjemu. Ali ti se u provaliju obori u dubinu grobnu." (Izaija. 14:12-15.) "Ti si bio kerubin, pomazani zaklanjač: ja te postavih, bio si na Svetoj gori Božjoj... hodao si posred kamenja ognjenog...Bio si u Edenu, vrtu Božjem, pokrivalo te svako kamenje drago... Savršen bijaše na putovima svojim od dana kad se rodi, dok se ne nađe bezakonje (kršenje zakona Bozjeg) na tebi. Srce se tvoje uzoholi (ponese) zbog ljepote tvoje... Te reče: ja sam bog, sjedim na prijestolju Božjem usred mora. A čovjek (stvorenje) si a ne bog, i izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim... Zato, evo ja ću dovesti na tebe inozemce najžešče između naroda, i oni će izvaditi mačeve svoje na ljepotu mudrosti tvoje, i ubit će svjetlost tvoju... svalitćete u jamu, umrijet češ usred mora, smrću nasilnom. Hočeš li tada pred zatornikom svojim (krvnikom) kazati: ja sam bog, kad si čovjek, (stvorenje) u ruci onoga tko će te ubiti (zatrti)? Umrijet češ smrću neobrezanih (sramnom) od ruke tuđinske; jer ja tako rekoh, govori Jehova Bog." (Ezekijel. 28:1-10.13-17.) Kad sam nije mogao biti bog, sotona je odlučio na isti grijeh navesti prvi bračni par na tek stvorenoj planeti - Zemlji. Imao je pravo pristupa samo k drvetu "od spoznaje dobra i zla." (Postanak. 2:9. 17.) I naši praroditelji su bili opomenuti na Kušača i nisu morali podleći kušanju. Međutim, podlegli su. Sotona im je obećao besmrtnost za neposlušnost, tu Sotoninu ponudu milijuni ljudi i žena, tako pohlepno prihvačaju i danas, na svoju vječnu propast i sramotu. A Bog je rekao čovjeku iskreno i ne skrivajući mu ništa: "Ali s drveta od spoznaje dobra i zla, s njega ne jedi; jer, u koji dan okusiš (jedeš) s njega, umrijet češ." (Post. 2:17.) Bog je jasno kazao: umrijet će kad okuse, to znači da su morali umrijeti istog toga dana, ali Sin je stao izmedu Oca i griješnog roda. Sin je postao jamac. Stavite to u kontekst da tada smrt je bila nešto nepoznato, ništa na Zemlji nije umiralo. Tako je smrt, posredstvom laži i kršenja Božjeg zakona došla na svijet. Bog je čovjeku kazao: "umrijet češ!" (Post. 2:17.) nije mu kazao, poslije smrti češ živjeti. Ne, to im je obećao sotona, đavao: "A zmija (Sotona) reče ženi: "ne, nećete vi umrijeti..." (Post.3:4.) Tako im je "otac laži... krvnik ljudski.." (Ivan.8:44.) obećao nagradu za neposlusnost Božjem zakonu i Bogu. Obećao im je da će ipak nastaviti živjeti i poslije smrti, kao Bog što vječno živi:
"Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega, (stabla, zabranjenog) otvoriti oči, pa će te postati kao bogovi i znati što je dobro, a što li zlo..." (Post. 3:5.)
Sotona je prvim ljudima sugerirao da ipak Bog od njih nešto skriva. Te da oni trebaju to otkriti, a to je da će usprkos Božjoj opomeni da "će umrijeti..." nastaviti živjeti, samo u drugoj dimenziji, "kao bogovi..:" To je dakle, početak te odvratne "nauke" o "životu odmah poslije smrti", odn. o "prirodnoj besmrtnosti ljudske duše."
Sotona je tu svoju prvu laž nastavio širiti među palim potomcima Adamovim u svim rasama i narodima. Jer ta laž njemu otvara mogučnost da ljude vara u obliku "ukazanja duhova umrlih osoba." To je ono staro vračarsrvo, a moderni spiritizam koji se širi po cijelome svijetu. Mojsije jasno kaže, kad su Izraelci griješili i prinosili žrtve drugim "bogovima" odn. kipovima i idolima, što su sve bili obredi u čast umrlih i njihovih duhova, koji su bili obožavani u većine starih naroda - da su tada u stvari: "Prinosili žđrtve đavlima (vrazima, demonima) a ne Bogu..." (Ponovljeni zakon. 5. Moj.32:17.)
Cijela Biblija jasno i glasno osuđuje lažno naučavanje da nekakva "duša" ide poslije smrti sama i bez tijela i duha u Nebo. Čovjek je sastavljen od tri komponente: I cijeli vas duh i duša i tijelo, da se sačuva besprijekorno za dolazak Gospoda našega Isusa Krista." (1. Sol. 5:23.)
Duša je ono što smo tijekom života izgradili od sebe. To je karakter čovjeka, on je zapisan u nebeskim knjigama i po njemu će biti odlučeno da li je ta jedinka izgradila karakter sličan Isusovom, ili se barem trudila to postići. Duh je pokretačka energija, poput elektriciteta, a tijelo je materijalni osnov za život na ovom našem svijetu. Tijelo je i sastavljeno od elemenata zemlje. Pavao apostol, dakle, uči da o Isusovom dolasku moraju biti savršene sve tri komponente čovjeka, a ne samo duša. Zato je i rekao daje i tije*lo važno, jer ono je "hram Božji", a tko pokvari Hram Božji, njega će uništiti (kazniti) Bog..."
"Ali vam napominjem ponovo, braćo Radosnu vijest, koju vam objavih... Kojom se i spasavate, ako držite onako kako sam vam predao... Ako se, dakle, propovijeda da Krist ustade iz mrtvih, kako onda govore neki između vas, da nema uskrsnuća mrtvih? (uskrsnuća "od mrtvih" Orig.).
A ako nema uskrsnuća od mrtvih, onda, to, ni Krist ne uskrsnu. A ako Krist nije ustao (uskrsnuo) uzalud, dakle, propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša... Ali Krist je uskrsnuo od mrtvih, prvina od umrlih. (Usnulih, jer smrt je san bez snova i bez mišljenja i osjećanja)... Jer kako po Adamu svi umiru, tako će po Kristu svi biti oživljeni." (Rimljanima. 15:1.2.12-14.20.22.)
Mudri Salomon je jasno kazao: "JER ŽIVI ZNAJU DA ĆE UMRIJETI, A MRTVI NE ZNAJU NIŠTA...
Niti im ima plaće, jer im se spomen zatro. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti (zelje) njihove - NESTALO JE, i više nemaju udjela nikada ni u ćemu što se događa pod suncem." (Propovjednik. 9:5-6.)
Cijela Biblija tako govori za mrtve. Međutim, pojedini teolozi i ljudi nezdravog rasuđivanja uzimaju pojedine citate Biblije, izdvojene iz konteksta i izvrću im smisao da bi potkrijepili svoje laži i obmane u kojima se i sami nalaze pod vlašću "ptičarevom" u zamci njegovoj (Sotoninoj). Takvo jedno, najčešće zlorabljeno i krivo tumačeno mjesto jest: Isusova prića o bogatašu i ubogom Lazaru. U toj prići se pominje pakao, gdje u vatrama se muče zli, i "krilo Abrahamovo" gdje uživaju pravedni. Da bi ovu priću ispravno razumjeli, treba prvo shvatiti okolnosti u kojima ju je Isus, naš Gospod ispripovjedao. Ta prića nije stvarna, to se nije u stvarnosti nikad dogodilo. Ova prića je kao i mnoge druge Isusove priće - prikaz istine Božje pomoću narodu razumljivih pojmova i mišljenja. U vrijeme kad je Isus isprićao ovu priću već je naveliko u židovski narod bila prodrla poganska grčka (i rimska) nauka o Hadesu, koje ne znači pakao, nego - Podzemni svijet u koji odlaze "duše" umrlih. Po grčkom (i općenito, neznabožačkom) vjerovanju u torn Hadesu, su dva dijela: na desnu stranu je svjetli predio koji obećava dobru budučnost, tamo idu pravednici. Na lijevu ruku je tama i mjesto kamo idu zli, očekujući strašnu sudbinu i muke. To vjerovanje su i Židovi vremenom prihvatili, samo su oni ovu desnu stranu adaptirali prema svojoj vjeri i nazvali ju "krilo Abrahamovo". A lijevu "gehena" - vječni oganj i mučenje. S tim da su Židovi vjerovali i u konačno uskrsnuce umrlih i vječni sud, a Grci i ostali pogani nisu vjerovali ni u kakvo uskrsnuće. Isus se u ovoj prići približio svojim slušateljima na njima tada općepoznatom terenu, da bi im istaknuo veliku činjenicu: da neće imati drugu prigodu da se pokaju i poprave, nego ovaj život, i zato treba sad da vjeruju i spase se. To vidimo po cijeloj poanti, smislu i poruci priće: "Reće mu Abraham (bogatašu u mukama) oni imaju Mojsija i proroke, njih neka slušaju. A on reće: "Ne oće Abrahame! Ne nego ako im dođe tko iz mrtvih, pokajat će se. A Abraham mu reće: AKO NE SLUŠAJU MOJSI*JA I PROROKA, DA TKO I IZ MRTVIH USTANE NEĆE VJEROVATI." (Luka. 16:29-31.) Isto tako zlorabi se, izvrće rijeć odn. stihovi iz 1. Petrova 3:18-20. Ovdje Petar apostol govori o "duhovima u tamnici". I o Kristu koji je poslije raspeća "sišavši propovjedao i duhovima koji su u tamnici." I kaže se da su to oni "koji su bili nepokorni u vrijeme Noe pravednika." Dakle, prijepotopni svijet. Da li je stvarno Isus išao "propovjedati duhovima?" Kad je Isus umro na križu Golgote On je jasno kazao:"Oće! U ruke Tvoje predajem duh svoj. Rekavši ovo izdahnu." (Luka. 23:46.)
A psalmista David mnogo stoljeća prije Isusove smrti pjeva u psalmima o tim događajima: "Jer mi nečeš ostaviti dušu u Podzemlju (Šeol, grob) ni dati da Pravednik tvoj trulež ugleda." (Ps. 16:10.) Isus je za vrijeme dok je bio u grobu, bio stvarno mrtav. Jer je "duh svoj predao Ocu svojemu." (Luka. 23:46.) Prema tome, nije mogao ići u nikakav podzemni svijet propovijedati.
Ove Petrove rijeći govore da je Isus u stvari u tom istom duhu kojim je propovjedao nevjernim židovima, preko Noe, prije potopa govorio onome zlome naraštaju. Ovo je jasno iz rijeći:"Da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bijaše tijelom, no oživi Duhom; kojim sišavši propovijeda i duhovima u tamnici. Koji nekoć ne htjedoše da budu poslušni, kad ih je išćekivalo Božje strpljenje u vri*jeme Noino, kad se gradio kovčeg (arka), u kojem malo, to jest osam ljudi bi spašeno od vode." (1. Petrova. 3:18-20.)
U ovim rijećima nema ništa što bi davalo povoda vjerovanju spiritista. Jer Petar jasno kaže: "Ubijen, istina, bijaše tijelom (ili"Ubijen uistinu bijaše tjelesno."), no oživi Duhom; (ovaj Duh se piše u svim, odn. gotovo svim prijevodima Biblije, velikim prvim slovom jer označava Božju silu) - (Duha svetoga) Kojim sišavši..." Ovo "kojim" odnosi se očito na toga prije spomenutog duha, (Duh sveti). Dakle, ne svojom besmrtnom "dušom" nego "tim Duhom" (Duhom svetim) je Isus propovjedao "nepokornima" u vri*jeme Noino." Kroz svu povijest Duh sveti je bio ona moč i sila preko koje je Bog, pa i sam Isus utjecao na ljude da se odreknu grijeha i zla, te da slijede pravdu i svetost. Isus je preko Noe praved*nika, govorio po Duhu svetom, ondašnjem naraštaju da se pokaje i vrati k Bogu. To je taj "Duh" kojim je Isus "propovjedao duhovima u tamnici." A, što je "tamnica?"
Biblija naziva "tamnicom" grijeh, ali i cijeli ovaj svijet nepokajani, i planetu Zemlju, na kojoj su zatvoreni i sotona i njegovi pali anđeli. Prijepotopni svijet bio se odao grijehu i samo grijehu, to vidimo iz samih rijeći Božjih: "I Bog vidje da je izopačenost (pokvarenost) ljudska velika na zemlji, i da su sve misli srca njihovih stalno (uvijek) samo zlo." (Postanak.6:5.) Tada je Bog odlučio uništiti griješnu rasu koja se predala vlasti demona i samo zlo snovala iz dana u dan u svojim umovima. Bog je dao vrijeme od 120 godina prijepotopnim ljudima za pokajanje. To je ono "iščekivanje Božjeg strpljenja u vrijeme Noino" koje im je bio ponudio.
Tako, dakle, nema govora o nikakvim "duhovima", osim o simboličkoj slici kojom se proroci i apostoli služe, nazivajući duhom cijelu osobu, - čovjeka.
A da je ta "tamnica" bila vrlo okrutna i dobro čuvana, vidi se i po tomu sto se samo osam ljudi spasilo, od ogromnog broja ljudi od prije potopa. Strašna je tamnica grijeha.
Inače u izvornom grčkom tekstu Novoga zavjeta, nigdje se ne upotrebljava rijec "pakao". Postoji samo rijeć Tartar. Ta rijeć je preuzeta iz grčke mitologije i simbolizira najdublje mjesto Hada. ali ne podsjeća ni na kakvo mučenje u ognju itd. Više podsjeća na zatvor, tamnicu, u kojoj se čuvaju zli anđeli, a to je simbolički i "mračni bezdan." To sve je prostor oko naše planete zemlje gdje se čuvaju pali anđeli za konačni sud. Jer Biblija ne poznaje nikakav svi*jet umrlih pod zemljom. Jedino se spominje: "Knez ovoga svijeta (sotona) koji vlada u zračnom kraljevstvu..." (Efežanima. 2:2.) Ovaj stih je negdje preveden i ovako: "I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha, u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po knezu vlasti zraka, po torn duhu, koji sada djeluje u sinovima neposlušnosti." (ili "nepokorenosti") - kao i u vrijeme Noino iz Petrovih rijeći o "duhovima u tamnici... koji bijahu nepokorni." U prostoru oko naše planete nalaze se pali anđeli, dakle, u orbiti, jer izvoma grčka rijeć navedena za "zračno kraljevstvo" jest
"aeros". To je zračni omotač oko naše planete, (orbita). Tu su njihove letjelice stacionirane. Biblijska rijeć "Tartar", nema ništa zajedničko sa grčkim mitološkim značenjem te rijeći. U Bibliji je ona upotrebljena u sasvim drugom smislu od onih grčkih bezvrijednih fantazija i izmišljotina. U izvornoj hebrejskoj rijeci "ruach" (duh), koja oznacava i dah, ali i vjetar, nema ništa od primisli na neki bestjelesni "duh". Rijeć
"ruach" označava životni princip, pokretačku snagu, pa i cijeio biće. Ova rijeć se upotrebljava i za anđele i za Boga označavajuči karakter, um. Borba oko odnosa duše i besmrtnosti, prirodne ili uvjetovane, vodila se već od nasljednika apostola Isusovih. Jedan od najvećih protivnika krivovjerja, osobito gnosticizma i nauke o prirodnoj besmrtnosti ljudske duše, jest Irinej (130-202. po Kristu.) rođen je u Maloj Aziji, bio je učenik Polikarpov iz Smirne (a Polikarp je bio suradnik i učenik Isusova apostola Ivana), a poslije biskup Lionski i Galije. Njegovo djelo "Adversus Haereses" Protiv krivovjerja, jasno iznosi detaljne opise krivih učenja i pobija njihove apsurdnosti i ludosti. Također iznosi i pravi nauk Kristov o uvjetnoj besmrtnosti čovjeka, kao daru Božjem, samo vjernima i poslušnima. Pobija krivovjerni nauk Atenagore, Tertulijana, Origena i drugih. U to vrijeme se u crkvu uvlači Platonova nauka, i dolazi do potpuno suprotnih gledišta od strane tadašnjih teologa pa i vjernika. Nasuprot učenjima koja zagovara Atenagora u svojim spisima i Origen o "mističnom ognju" koji će i zle očistiti i spasiti, Irinej iznosi Biblijski nauk: nepokajane griješnike čeka druga, ili vječna smrt, vječno uništenje. Oni će zauvijek prestati postojati, time će i zlo biti zauvijek uklonjeno iz svemira, zajedno s njegovim začetnikom.
Irinej je bio istaknuti pobornik uvjetne besmrtnosti, kao što su to bili i Justin Martir, Tacijan, Teofil, Mileto Sardski, Polikarp Efeški i mnogi drugi.
Irinej ne uči da će nepokajani biti vječno mučeni, nego, nepokajani će biti uništeni "vječnim ognjem" - Božjim ognjem čije su posljedice vječne. Dakle oni koje taj oganj jedanput uništi, nemaju više nikakve mogučnosti žvijeti niti biti stvoreni bilo kada i bilo gdje u svemira kroz svu vječnost. Prva, ovozemaljska smrt je smrt griješnog čovjeka i privremena je - do uskrsnuća. Tada će biti za pravedne, vječni život, koji daje i održava Bog, a za zle, nepokajane, vjećna (trajna) smrt, bez nade i bez mogučnosti da ikada više postoje za svu vječnost. Zato kaže Isus u Otkrivenju: "Tada su smrt i Had (Podzemlje) bili bačeni u ognjeno jezero - ognjeno jezero - to je smrt druga." (Otkriveneje. 20:14.) Kad su na nagovor sotone, Adam i Eva zgriješili, vjerujući da "će im se otvoriti oći", tada su im se doista "otvorile oći" kao što kaže Bog preko Biblije: "Tada im se otvoriše oći i vidješe da su goli..." (Postanak. 3:7.) Tada su shvatili da su gorko prevareni od Kušača sotone. Vidjeli su samo svoju nedostojnost i sakrili se pred svojim Tvorcem, kojeg su uvijek prije s radošću dočekivali i s njim razgovarali. Odmah poslije toga Bog je postavio zaštitu oko drveta života, koje daje i održava život za uvi*jek, dakle, besmrtnost, Biblija razumljivo objavljuje: "I istjeravši čovjeka (Bog) postavi ispred vrta Edenskog kerubine s plamenim (blještečim) mačem, koji se vijao (kretao) tamo-amo, da prijeće (brane) prilaz k drvetu života...." (Postanak. 3:24.) Tako vidimo, da nema ni jednog sina ili kćeri Adamove koji je okusio s drveta života. Dakle NEMA BESMRTNOG GRIJEŠNIKA! Besmrtnost će naslijediti samo Isusova djeca -vjerni iz svih vremena: "koji opraše haljine svoje, i ubjeliše u krvi Jaganjčevoj." (Otkr. 7:14.) Ali Bog ne prijeći zlima da izvrču Božju Rijeć - Bibliju "na vlastitu propast." (2. Petrova. 3:16.) Ubrzo, u dan dolaska našega Gospoda, Spasitelja Isusa, svatko će požnjeti što je posijao. "Tada će te se otrijezniti i vidjeti razliku izmedu pravednika i nepravedmka." (Malahija. 3:18.) U suvremenom svijetu pojavljuju se razne i čudovišne nauke o tome što biva s čovjekom kad umre. Jedna od tih nauka koja se naveliko reklamira i propovijeda od strane svojih sljedbenika, i to po cijelome svijetu, jest nauka o reinkarnaciji. Ta nauka koja svoje korijene vuče iz indijskog poganstva, odnosno mnogoboštva i neznaboštva nastala je kao dio indijske religijske mitologije. Međutim, ona je ipak i samo dio većeg i šireg sotoninog plana da obmane, zavede i uništi "sinove čovječje". Jer Uništitelj ne spava nego vrijedno radi svoj strašni, đavolski posao. Nauk o reinkarnaciji zasniva se na principu spiritizma, čiji osnovni postulat jeste: čovjek je sam sebi bog!, te dalje: nema
suda, čovjek je sam sebi sudac! U ovoj nauci u kojoj se uči da se ljudske duše mnogo puta sele i transformiraju kroz evolucijske cikluse dok ne dosegnu stanje čiste svijesti, odnosno očiščenja. To očiščenje označava sjedinjenje s božanstvom, tj. Vrhovnim bićem. U ovoj nauci osnovni smisao jeste da nema konačnog Božjeg Suda, nego čovjek je u stvari "mali bog" koji sam sebi oprašta grijehe čisteći se kroz "mnoge živote". Tako oni koji vjeruju u reinkarnaciju vjeruju i u izopačeni princip karme, te smatraju da čovjek poslije smrti može postati i životinja, bilo to majmun, tigar, komarac ili svinja.
Ovakva izopačena nauka kao što je reinkarnacija potpuno je suprotna Božjoj jedinoj objavljenoj istini - Bibliji, ili Svetom pismu. A suprotna je i logici i zdravom lazumu. Kroz nauku o seljenju duša poslije smrti u nova tijela sotona želi poručiti ljudima: "Ne bojte se ništa, vi ste besmrtni, ne umirete nikad, nema Suda Božjega, za vaša zla djela neće odgovarati nitko, vi sami ste bogovi?!" Mnogi od učitelja spirtizma odnosno reinkarnacije otvoreno govore: "Prijestol je u tebi!" Ne samo to, nego pokušavaju dokazati da se nauka o reinkarnaciji nalazi i u svetom kršćanskom vjerovanju.
MEĐUTIM, U BIBLIJI SE NALAZI SAMO I ISKLJUČlVO NAUKA O USKRSNUĆU U POSLJEDNJI DAN. Niti proroci, niti apostoli niti bilo tko od svetih Božjih ljudi nikad nije učio nauku reinkarnacije. Za svako zlo djelo ljudi će primiti kaznu, ako se ne pokaju dok je još uvijek vrijeme milosti. Biblija je Božja rijeć i nikakvi napori sotoninih poslanika - spiritista, ne mogu je poreći i izopačiti.
Mnogo ljudi po cijelome svijetu zavedeni su naukom da čovjek poslije smrti nastavlja živjeti u nekom drugom obliku. A mnogo ljudi prevareno je i uljuljkano u kobnu zabludu da će poslije smrti sebe popraviti i odreći se svojih grijeha i mana. Međutim, svi takvi ako se ne pokaju, sad za vrijeme ovoga života, propašće zauvijek! Nauku o tome da svi ljudi poslije smrti nastavljaju živjeti izmislio je osobno sotona da bi na taj način ljude navodio na grijeh, da bi Zemlju ispunjao jaukom, bolom, lažima, tugom i svirepošću. Božja knjiga jasno i nedvosmisleno uči da vječni život, dakle vječna egzistencija u Novom svijetu Božje slave, obečana je uvjetno samo poslušnima. A razna ukazanja mrtvih, ukazanja tzv. "svetaca" samo su sotonina obmana i taktika da ljude uvjeri u svoje laži. A iza svih tih misterioznih pojava stoje sile tame - pali anđeli, koji izvršuju volju svoga gospodara i zapovjedmka - Sotone. Božja Istina o stanju umrlih jasna je i jednostavna u svojoj ljepoti. Pravednici će baštiniti besmrtnost i vječni život, ali... samo pravednici!
iz knjige zakon života, ivan lukić