Ne znam sa kojim ciljem je pokrenuta ova tema, a to kazem iz razloga sto je upravo pokrenuta iz redova Jehovinih svedoka, i pretstavlja jedan od dokaza da je jehovisticko ucenje puno konfuzije i kontradiktornosti.
Inace samo ovo ucenje Jehovinih svedoka zasnovano je na tvrdnji da prilikom svog vaskrsenja Isus nije ustao u telu u kome je i bio polozen u grob, vec da se njegovo telo u tim casovima prebivanja u samom grobu pretvorilo u plin, a da je Isus uzeo neko drugo telo, i zbog toga ga njegovi ucenici nisu prepoznali.
Ovo je cisto ljudska tvrdnja koja se ne zasniva na bibliji, i onome sto ona govori o vaskrsenju Isusa Hrista.
Osnovni tekst kojim se moze biblijski potvrditi da je Isus vaskrsao u telu u kome je i bio poloze u grob je vrlo dobro poznat, i zato me jos vise zabrinjava stanje Jehovinih svedoka, da pored otkrivene biblijske istine, u njihopvim ucenjima postoje razlicite ljudske teorije.
A kad bi uveče, onaj prvi dan nedelje, i vrata behu zatvorena gde se behu učenici skupili od straha jevrejskog, dođe Isus i stade na sredu i reče im: Mir vam.
I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se učenici obradovaše videvši Gospoda.
A Isus im reče opet: Mir vam; kao što Otac posla mene, i ja šaljem vas.
I ovo rekavši dunu, i reče im: Primite Duh Sveti.
Kojima oprostite grehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.
A Toma, koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne beše onde sa njima kad dođe Isus.
A drugi mu učenici govorahu: Videsmo Gospoda. A on im reče: Dok ne vidim na rukama Njegovim rana od klina, i ne metnem prsta svog u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra Njegova, neću verovati.
I posle osam dana opet behu učenici Njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus kad behu vrata zatvorena, i stade među njima i reče: Mir vam.
Potom reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran.
I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj.
Isus mu reče: Pošto me vide verovao si; blago onima koji ne videše i verovaše. ( Jevandjelje po Mateju 20. 19 - 29 ).
Prilozio bih jos jedan biblijski tekst koji pokazuje zasto ucenici nisu mogli odmah da prepoznaju Isusa pri susretu sa njim.
I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje beše daleko od Jerusalima šezdeset potrkališta i zvaše se Emaus.
A oni govorahu među sobom o svima ovim događajima.
I kad se oni razgovarahu i zapitkivahu jedan drugog, i Isus približi se, i iđaše s njima.
A OCI IM SE DRZAHU DA GA NE POZNAJU.
A On im reče: Kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli?
A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče Mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nisi čuo šta je u njemu bilo ovih dana?
I reče im: Šta? A oni Mu rekoše: Za Isusa Nazarećanina, koji beše prorok, silan u delu i u reči pred Bogom i pred svim narodom;
Kako Ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše Ga?
A mi se nadasmo da je On Onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako to bi.
A uplašiše nas i žene neke od naših koje su bile rano na grobu,
I ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ.
I idoše jedni od naših na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali Njega ne videše.
I On im reče: O bezumni i sporog srca za verovanje svega što govoriše proroci!
Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?
I počevši od Mojsija i od svih proroka kazivaše im šta je za Njega u svemu pismu.
I približiše se k selu u koje iđahu, i On činjaše se da hoće dalje da ide.
I oni Ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći.
I kad seđaše s njima za trpezom, uze hleb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
TADA SE NJIMA OTVORISE OCI, I POZNASE GA I NJEGA NESTADE.
I oni govorahu jedan drugom: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim, i nađoše u skupu jedanaestoricu i koji behu s njima,
Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.I oni kazaše šta bi na putu, I KAKO GA POZNASE KAD PRELOMI HLEB.
( Jevandjelje po Luki 24. 12 - 35 ).
Iz ovog teksta se vidi jasan razlog zasto ucenici nisu mogli da prepoznaju Gospoda Isusa pri prvom susretu sa njim, a to je zato sto su im oci bile zatvorene za ovu spoznaju, a ne zato sto je navodno Isus uzeo neko drugo telo neke druge osobe, kao tvrde Jehovini svedoci.