Sola Scriptura- da li je dovoljno

Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Draga braćo, ovim postom želim samo da čujem mišljenja o ovom principu koji je karakterističan za Protestantizam. Da li se slažete sa time i zašto i obrnuto. Naravno, u kratikim crtama:).

No, inpiracija za ovu temu mi je jedan tekst koji sam našao na jednom drugom forumu. Jedan učesnik je ovako definisao svoj stav:

"Ako bih svesno pristao da Sveto Pismo bude moj apsolutni autoritet,

onda bojim se da nebih dogurao dalje od idolopoklonstva.
Jer i dalje bih ja odlučio kada bih čitao i ja bih odabrao koje
poglavlje (poslanicu, knjigu) bih čitao i ja bih iskreno i dugo
razmišljao o pročitanom i ja bih donosio zaključke za koje
bih ja verovao da su meni odgovor na moje molitve i ja bih to onda

kako ja želim i kome ja želim citirao i ja bih....

Ali ako bih svesno pristao da Crkva (a Hristos govori o Crkvi,

kao o tajni i telu Svome, ne i o nastanku spisa koje treba čitati),

elem da Crkva bude moj autoritet onda sam ja u poslušanju

koje me dovodi do krotosti i smirenosti (smernosti).



Ja ovo iz iskustva pišem..."

Naravno, šta mislite i o ovom stavu?

Pozdrav.
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.249
Nije dovoljno Pismo, jer jednostavno nije sve moglo stati kao pisani tekst(o tome svedoci i Jovan "ima i drugo sto ucini Isus, a kada bi se sve popisalo ni u sami svet ne bi stale knjige..), a niti su apostoli planirali da ono sto su oni pisali postane "jedini temelj vere" i "Sveto Pismo" iz koga cemo mi izvlaciti dogme.

Vec su jednoatavno pisali "poslanice crkvama" , koje su se citale i bile licno njima upucene "na resavanje postojecih problema" "ukoravanje" ili za jacanje vere, kao "pisma ohrabrenja".

Ti tekstovi svakako, nama danas mogu posluziti da "izvucemo sta je prva crkva verovala". Ali prvim Hriscanima autoritet je bilo Sveto Pismo Staroga Zaveta..

Jednostavno se oseca "nedovoljnost NZ" kada se pokusava na temelju njega fromirati dogma(to je u mnogim slucajevima nemoguce), jer fali preciznost u pisanju teoloskih stavova pisca(jer on pise o njima poznatim stvarima - a koje su nama danas nepoznate), pa mi cesto pribegavamo "kontekstualnom tumacenju" , drugim recima PISAC NIJE JASAN. To je zato sto "nije pisao sa namerom iznosenja dogmi".

Tu se dakle uopsteno gledano, pokazuje odsustvo pisceve zelje, da svojim tekstom formira "veruju crkve".
Dakle to nije bila namera(sem mozda u slucaju evandjelja).

I zato mi pribegavamo "analizi teksta" "povezivanju" "uporedjivanju" sa drugim delovima pisma, da bi smo "izvukli sta je to pisac hteo reci".

Pa cak ni tada "nije jasno sta govori" i tada pribegavamo "postavljanju teksta u istorijski kontekst u kome je nastao"...

To sve pokazuje da "NZ sam po sebi nije dovoljan za formiranje dogme"...

A ako nije dovoljan i ako ''nije ni pisan kao dogmatska knjiga", onda moramo uzeti u obzir i ono sto crkva kaze, nezavisno od toga...

*Zato je "Sola Scriptura" - neodrziva tvrdnja!
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Hvala Mire000, na iscrpnom odgovoru. Naravno, izneću i ja svoj stav i svako neka iznese svoje viđenje stvari.

Za mene svakako važi princip Sola Scriptura. Pismo Starog i Novog Zaveta svakako jeste i treba da bude osnova naše vere. Stari Zavet jeste bio početna tačka prvih hrišćana zbog tumačenja proroštva u kontekstu Isusovog života i dela. Sa druge strane Stari Zavet je bio osnova i za moralne aspekte života apostolskih hrišćana na koje se i sami apostoli pozivaju te tako judeo pozadina prvih hrišćana je bila nesumnjiva. Apostli se pridržavaju mnogih aspekata Mojsijevog zakona kojih su se i hrišćani iz paganstva pridržavali iako je crkva za vreme I veka n.e bila najvećim delom sačinjena od jevrejskih hrišćana. Tako da Stari Zavet jeste bio osnova ranim hrišćanima. Dakle i oni su Pismo prihvatali kao pravilo vere.

Novi Zavet je pisan negde između 45-50.n.e pa do 95 n.n.e sa poslednjim knjigom Otkrivenjem Jovanovim. Hrišćanima prvog veka Novi Zavet koji je nastajao još uvek nije bio do kraja I veka u potpunosti poznat s tim što su Jevanđelja najpre bila rasturena a onda i poslanice apostola Pavla i drugih apostola. Međutim, već krajem prvog veka većina poslanica i Jevanđalja su bila poznata hrišćanima a već početkom II veka hrišćanski pisci pominju Otkrivenje Jovanovo. Naravno, da postoje kontraverze oko upoznatosti hrišćana početkom II veka sa svim knjigama Novog Zaveta ali to proističe iz nedovoljnog razumevanja istorijata pisanja Novog Zaveta kao i nepoznavanja nekih opštih duhovnih strujanja u hrišćanstvu. Recimo, samo kontraverza o autorstvu Otkrivenja Jovanovog. Naime, neki teolozi u III i IV veku sumnjaju da je Jovan autor ovog dela zbog milenarizma koji je obeležje ove knjige. Međutim, znamo da hrišćani II-og i većeg dela III-ćeg veka recimo nisu sumnjali u autorstvo. Kako to? Pa razlog je prost. Neki crkveni oci druge polovine III-eg veka i početkom IV-og su smatrali da je Otkrivenje zbog milenarizma nadahnuto gnosticizmom. Međutim, naravno da Jovan nije imao nikakve veze sa gmnsticizmom koje je i sam osuđivao. Milenarizam Otkrivenja nije vezan za gnosticizam međutim neki crkveni oci su ogadili milenarizam zbog toga što su upravo gnostici najviše koristili Otkrivenje i milenarizam Otkrivenja besomučno tumačili u kontekstu svojih interesa. Upravo zato su neki crkveni oci posumnjali u validnost Otkrivenja. Slično je i sa nekim poslanicama apostola Pavla pa čak i Jevanđeljima. Razni su motivi zašto su neki crkveni oci ponekada posumnjali u neku knjigu Novog Zaveta. Međutim, sva ta sumnjičanja su ostavila svoj trag u svesti mnogih hrišćana. Kontraverza oko formiranja kanona Novog Zaveta te njeno "konačno" uobličenje u IV veku od strane Atanasija Velikog na Laodikejskom koncilu 364 n.e navela je mnoge da izvuku neke pogrešne zaključke. Kao prvi je da je "određena" Crkva dala Novi Zavet i da ona jedino ima pravo na tumačenje Novog Zaveta i kao drugo da Novi Zavet upravo iz tog razloga mora biti podređen tumačenju crkvenih autoriteta jer sam po sebi nije dovoljan i jasan te pojedinac ga ne može razumeti bez obaveznog posrednika Crkve tj. crkvenih autoriteta. No, ta dilema uopšte je veštačke prirode. Iz prostog razloga što možemo pratiti istorijski citiranje Novozavetnih knjiga kako kod crkvenih otaca tako i kod ostataka ranohrišćanskih zajednica na području od Palestine preko Sirije pa na sever ka Italiji zapravo tragom Textus Receptus-a(Prihvaćenog Teksta) koje sve odreda imaju upravo u II veku sve knjige Novozavetnog teksta zaključno sa Otkrivenjem. To nam govori zapravo da je autoritet Novog Zaveta postojao i pre njegovog tzv. kanonizovanja na nekim od sabora u IV veku. Kasno kanonizovanje u IV veku zapravo je produkt ovih kontraverzi koje su se pojavile od početka II veka u hrišćanstvu najviše zahvaljujući gnosticizmu a kasnije i nekim drugim faktorima. Tako da Novi Zavet ima autoritet daleko pre IV i V veka kada se formalno smatra da je on uspostavljen i to autoritetom Crkve.

Novi Zavet pak kao nadahnut spis od strana aposltola svakako ima autoritet veći od crkvenih spisa nastalih od II veka. Zašto? Zato što kao što znamo Novi Zavet su pisali apostoli ili njihovi pomagači koji su pak od njih direktno dobijali instrukcije ili pak oni koji su slušali apostole pa su zapisivali nadahnuti Duhom Svetim a živeli u prvom veku. Ti spisi su dakle autoritet apostola te pošto je ranoj Crkvi autoritet apostolstva dat samo u prvom veku jasno je da spisi nastali njihovim autorstvom i nadahnućem su svakako iznad kasnije nastalih spisa jer apostola nemamo više u II veku. Apostolski autoritet je zato nezamenjiv te i njihovi spisi-Novi Zavet su zato autoritet sami po sebi od njihovog nastanka. Oni su dakle jednako nadahnuti kao i spisi Starog Zaveta pisanim nadahućem proroka i Božijih odabranika. Pošto je tako onda je sasvim logično da spisi crkvenih autoriteta kasnijeg perioda moraju biti podređeni ovim autoritetima tj. Starom Zavetu i Novom Zavetu. Naravno da i spisi nastali kasnije imaju svoju ulogu i da ne treba da budu odbačeni de fakto. Ali oni nesmeju da zamene tumačenje nadahnutih spisa Starog i Novog Zaveta pojedinca već je pojedinac pozvan da razumeva Stari i Novi Zavet pre svega kroz lično proučavanje tih spisa a onda može upoređivati ih sa spisima tradicije i uvideti sam šta je prihvatljivo a šta ne od tradicije. Tradicja može sadržati veliko duhovno nadahnuće i brojne pouke u praktičnom duhovnom životu ali kao što rekoh ona nije nešto na čemu se bezuslovno moraju tumačiti autoritativni spisi Pisma već obrnuto.


Ovo je u najopštijim crtama moj pogled na ovo pitanje. Zato smatram da Pismo je iznad svake tradicije nastale kasnije ali to ne znači da tradicija nema nikakvu vrednost. Njena vrednost je pre svega u faktogtafskom prikazu raznih dogmatskih strujanja u Crkvi a zatim i u duhovom smislu pokazatelj duhovnog života vernika i crkvenih pisaca te nama daje mogućnost da neke dobre stvari koje utvrdimo da su u skladu sa Pismom primenimo i u svom životu.


Pozdrav.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Sola Scriptura u svakom slučaju jeste jedini osnov naše vere, ali je Bog pored ovoga dao dar Svetog Duha svojoj crkvi, pa s time i duhovne darove - koji služe za izgradnju i utvrdzivanje ovog principa Sola Scripture u crkvi, odnosno - da kroz ove darove "vera koja je jedanput predana svetima" zaživi kako u prihvatanju same reči koja je otkrivena u pismu - tako i iskustveno u životu svakog Hrišćanina pojedinačno.

Ne postoji ništa novo što je Bog otkrio kroz takozvanu vanbiblijsku tradiciju - što bi čovek trebao da usvoji pored već otkrivenih istina zapisanih u pismu, a što bi se suprotilo jasnim otkrivenjima i učenju pisma, a iz istorije vidimo - da su se nakon smrti apostola u crkvi počele uvlačiti novotarije za koje ni Hristos ni apostoli, pa ni prvi Hrišćani - nisu znali, niti su praktikovali, i koje su suprotne učenju pisma.

Bog može otkriti nove svetlosti kroz posvećene sluge, ali one moraju biti u skladu sa pismom, i praćene nadahnućem i osvedočavajućom silom Svetoga Duha, koji daje Božanski pečat iznesenom.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Bog može otkriti nove svetlosti kroz posvećene sluge, ali one moraju biti u skladu sa pismom, i praćene nadahnućem i osvedočavajućom silom Svetoga Duha, koji daje Božanski pečat iznesenom.

Tako je. Naravno da i u tradiciji ima nadahnuća Duhom Svetim i to sigurno. Samo kako se naveo ona mora biti u skladu sa Pismom tj. da implikacije koje proizilaze iz nekog stava treba da budu usaglešene sa Pismom i da vode ka boljem razumevanju Pisma. Onda je to "nova svetlost" u skladu sa Pismom i može se praktično primeniti u životu.

Pozdrav.
 
Učlanjen(a)
05.05.2014
Poruka
3.698
Jovančo,Biblija je skup knjiga gde između ostalogima mnogo ISTORIJE a i poezije ne manjka.
Da su apostli imali tu masonsku krilaticu nikad nebi pisali pisma jedni drugima već bi slali svitke.
Duh Sveti poučava čoveka a Biblija mu je pokazatelj postanja i istorije kao i Božjeg delovanja u raznim situacijama.
Biblija nije pravilnik već udžbenik za upoznavanje Boga.
I SZ je skup priča i poruka koje su proroci zapisali jer su i oni poučeni Duhom Svetim,tako nije papir vodič već Duh a papir je samo DOKAZ vođstva duhom kroz istoriju.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Jovančo,Biblija je skup knjiga gde između ostalogima mnogo ISTORIJE a i poezije ne manjka.

Ima i istorije i poezije ali i nauke:). Biblija jeste komplet svega. Međutim, znam za neka "moderna" strujanja koja pokušavaju Bibliju da svedu samo na poučnu priču a da joj oduzmu autentičnost tj. posebno za Stari Zavet. Recimo nesumnjam da si čuo da neki moderni teolozi pokušavaju da priču o Potopu pa i o stvaranju svedu na neku alegoriju da bi se približili tzv "nauci"evolucionizma. Žalosno je to pošto i sami crkveni oci su ove stvari su shvatali doslovno. No, ovo je opet posebna tema o kojoj može mnogo da se piše. Samo kratak primer šta današnji moderni teolozi čine i greše po mom mišljenju.

Pozdrav.
 
Učlanjen(a)
05.05.2014
Poruka
3.698
Mene ne zanimaju ti novi talasi jer je uvek bilo zla i biće gado kraja.
Mene ovde interesuje važe li i ona Pavlova pisma ili samo SZ?
Ako i Pavlove prepiske važe kao mišljenje hrišćanina zašto mišljenje drugih hrišćana takođe punih Duha Svetoga NE VAŽEza vas novi talas?
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Mene ne zanimaju ti novi talasi jer je uvek bilo zla i biće gado kraja.

Na žalost taj novi talas je mnogo jak. Pogledaj samo koliko hrišćana prihvata evoluciju kao način na koji je Bog stvarao. Ja verujem da ti ove stvari veruješ onako kako su svi rišćani do XIX veka verovali:). No ako pak prihvataš evoluciju opet tvoja odluka.

Ako i Pavlove prepiske važe kao mišljenje hrišćanina zašto mišljenje drugih hrišćana takođe punih Duha Svetoga NE VAŽEza vas novi talas?

Važi Taramana važi. Svakako da važi ali Stari Zavet i Pavle su osnova. Bar za mene. Ja sam i napisao bar lično u svoje ime da tradicija ima mnogo dobrih stvari koje se mogu praktično primeniti u život. Ali samo dok nije u suprotnosti sa onim što uči Pismo. Ostalo može biti prihvatljivo za svakog hrišćanina. Mislim da greneralno treba svi hrišćani da uzimaju najbolje od tradicije drugih zajednica tj. što procene da nije u protivno Pismu. Tako da nemam ništa da Adventisti citiraju vladiku Nikolaja a da Pravoslavni citiriaju neke Adventističke spise koji su u skladu sa njihovim pogledom na svet:). Ima puno dobrih stvari u svim zajednicama tako da trebamo poraditi na tome da se u tim opštehrišćanskim načelima približe.
 
Učlanjen(a)
05.05.2014
Poruka
3.698
Na žalost taj novi talas je mnogo jak. Pogledaj samo koliko hrišćana prihvata evoluciju kao način na koji je Bog stvarao. Ja verujem da ti ove stvari veruješ onako kako su svi rišćani do XIX veka verovali:). No ako pak prihvataš evoluciju opet tvoja odluka.



Važi Taramana važi. Svakako da važi ali Stari Zavet i Pavle su osnova. Bar za mene. Ja sam i napisao bar lično u svoje ime da tradicija ima mnogo dobrih stvari koje se mogu praktično primeniti u život. Ali samo dok nije u suprotnosti sa onim što uči Pismo. Ostalo može biti prihvatljivo za svakog hrišćanina. Mislim da greneralno treba svi hrišćani da uzimaju najbolje od tradicije drugih zajednica tj. što procene da nije u protivno Pismu. Tako da nemam ništa da Adventisti citiraju vladiku Nikolaja a da Pravoslavni citiriaju neke Adventističke spise koji su u skladu sa njihovim pogledom na svet:). Ima puno dobrih stvari u svim zajednicama tako da trebamo poraditi na tome da se u tim opštehrišćanskim načelima približe.

Vidi,ovde si sasvim razumno govorio i zato ću teosloviti bratom,jedino nisam saglasan sazadnjom rečenicom gde kažeš da u svakoj imadobrih stvari aevo zašto ne pristajem na tu tvrdnju...
Reci mi brate moj da li je Pavle pohvalio Galaćane?
A pošto NIJE onda on tamo ne nalazi više dobrog već bezumlje koje nije ostalo u SPASENJE već uzeše da oni nešto drže i time pogaziše NAMIRENI DUG koji ih oslobodi od kletve i vratiše se pod prokletstvo uzevši opravdanje delima za meru. Vidiš brate moj da tamo gde se odbaci BESPLATNI DAR da tamo nema ništa dobro jer prokletstvo NIJE DOBRO.

Tako svi koji iz knjige zakona uzmu nešto kao Galaćani izgubiše Hrista i pod prokletstvom su da li desetak po zakonu ili ogrezanje po zakonu ili kamenovanje po zakonu u istom su prokletstvu vrativši se u brlog u kome će morati izmiriti sav dugdržeći SAV ZAKON a sve su to besplatno milošću dobili i odbacili.
Pozdravljam te bracika želeći da ti Bog otvori razum da ne budeš kao jelenaši drčan i sveznajući,pusti malo i druge da kažu a ti budi mudar pa to što čuješ ispitaj i videćeš kako Bog ISKRENMA otvara razum.
 
Natrag
Top