- Učlanjen(a)
- 21.09.2015
- Poruka
- 1.460
Svi protestanti i novoverci pozivaju se na princip „Samo Pismo“ (Sola Scriptura), a pritom to isto Pismo čitaju u izmenjenoj (skraćenoj) verziji. Ako je Biblija za njih jedina knjiga iz koje treba da uče o Bogu i spasenju, zašto je onda čitaju u skraćenom izdanju? Zašto ne čitaju KOMPLETNO Sveto Pismo, ako već “samo Pismo” slušaju? Zašto ga skraćuju i izbacuju dvanaest biblijskih KANONSKIH knjiga?
Oni će vam reći da slede kanon Starog Zaveta koji je ozvaničen u prvom veku posle Hrista. Međutim, oni uporno ignorišu važnu istorijsku “kvaku” u toj “jevrejskoj kanonizaciji Tanaha”. Evo nekoliko zanimljivih činjenica o jevrejskom kanonu Starog Zaveta iz 100. godine Hristove ere:
(1) On je donet tek POSLE pisanja Novog Zaveta. U tom trenutku, kada apostoli i jevanđelisti pišu novozavetne knjige, kanon Tanaha iz prvog veka još uvek nije na snazi, niti je čak u planu. U to vreme taj i takav kanon Starog Zaveta nije postojao
(2) Novozavetni pisci citiraju Stari Zavet i koriste PRETHODNU, stariju verziju Tanaha, tačnije, Septuagintu. Septuaginta ima 12 knjiga više od kanona iz prvog veka, i apostoli citiraju čak i te devterokanonske knjige u svojim jevanđeljima i poslanicama.
(3) Taj kanon Starog zaveta nisu odredili hrišćani, već naprotiv, neprijatelji hrišćanstva, fariseji i jevrejski sveštenici, koji su se trudili da dokažu hrišćanima da taj mrtvi Jevrejin Isus Nazarećanin nije vaskrsao “u treći dan po Pismu”, da nije Sin Božiji i Gospod, da hrišćani nisu u pravu. Upravo je izbačeno dvanaest knjiga koje su najočiglednije ukazivale na Isusa kao Mesiju i Gospoda (i neke druga ranohrišćanska i ortodoksna verovanja). Razumljivo je zašto su fariseji i sadukeji izbacili tih 12 knjiga i zašto su im smetale.
(4) Hrišćani prvog veka, i hrišćani na istoku do dana današnjeg imaju 12 knjiga više u Starom Zavetu, tojest koriste isti kanon (Septuagintu) koji su koristili i apostoli. Hrišćani sa zapada (protestanti) u 16. veku potpuno odbacuju taj kanon i usvajaju kanon koji su protiv hrišćana usvojili fariseji 100. godine, posle smrti svih apostola i posle pisanja Novog Zaveta. Najistaknutiji reformatori Evrope usvajaju kanon koji su usvojili protivnici hrišćanstva i odbacuju 12 knjiga koje su i sami apostoli i sam Gospod Isus Hrist smatrali kanonom i citirali ih. Zašto je devterokanon toliko problematičan za jevrejske sveštenike i sadukeje prvog veka? To možemo da razumemo i odgonetnemo, ali ne možemo da razumemo i odgonetnemo razlog zašto hrišćanskim reformatorima te iste devterokanonske knjige smetaju i zašto su potpuno izbačene iz kanona.
Čak protestanti idu tako daleko da ove knjige smatraju i nazivaju potpuno nepotrebnim. Umereni i tolerantniji protestanti nazivaju ovih 10 izbačenih knjiga “pseudokanon”. Oni malo ekstremniji novoverci nazivaju ove knjige “apokrifima”. Ni jedni ni drugi nisu u pravu, i nalaze se u sukobu sa istinom. Devterokanonske knjige su KANONSKE, a ne “pseudo-kanonske” ili “apokrifne”. Zna se šta su “apokrifne” knjige. To su spisi koji su se nazivali poslanicama i jevanđeljima, ali čije se autorstvo ne može dokazati niti potvrditi. Na primer, Varnavina poslanica je “apokrif”, knjiga koja nikako nije u kanonu, jer postoje ozbiljne sumnje u autorstvo tog spisa. Ali neka knjiga koja je kanonska nikako ne može da bude “apokrif”. Isus Hrist i apostoli ne citiraju „apokrife“, ali citiraju ove devterokanonske knjige.
Dalje, devterokanonske knjige nisu ni “pseudo-kanonske”, a evo zbog čega. Hrišćani sa istoka, koji koriste prošireni kanon (Septuagintu), dele taj kanon Starog Zaveta na kanon i devterokanon (prvostepeni i drugostepeni kanon, starije i mlađe svete knjige). Isto tako, ti isti hrišćani već 2000 godina dele kanon Novog Zaveta na kanon i devterokanon. Na primer, poslanica Jakovljeva ili Otkrivenje Jovanovo, spadaju u devterokanon Novog Zaveta. Ako protestanti kažu da je devterokanon Starog Zaveta “pseudo-kanon” (lažni kanon), onda to isto moraju da kažu i za devterokanon Novog Zaveta. Da li će neko od protestanata ili novoveraca imati smelosti da kaže da su poslanica Jakovljeva, druga i treća poslanica Jovanova, Otkrivenje i druge novozavetne knjige “LAŽNI” kanon? Čisto sumnjam.
Devterokanon nije “lažni kanon” (pseudokanon) niti je “apokrif” (nekanonske knjige). Vidimo da apostoli i Isus u jevanđeljima citiraju Septuagintu, uključujući i devterokanonske knjige iz kanona Septuaginte. Devterokanon je “drugostepeni, mlađi” kanon u istočnoj crkvi, ali je KANON, a ne “van-kanon” ili “lažni (pseudo) kanon”. I devterokanon Starog Zaveta i devterokanon Novog Zaveta jesu KANONSKE knjige na istoku, među pravoslavnim hrišćanima. One su možda manje centralne za naše teološko obrazovanje, ali su ipak deo Reči Božije i Svetog Pisma, periferne su, ali su TU, nisu VAN Svetog Pisma.
Zašto pravoslavne crkve na istoku priznaju devterokanonske knjige do dana današnjeg? Zato što su te knjige TAKOĐEcitirane u jevanđeljima i poslanicama. Zato što su deo Septuaginte, koju su citirali apostoli u Novom Zavetu. I kao što vidimo, i arheološki dokazi su na našoj strani. Među svicima sa Mrtvog Mora nađene su i devterokanonske knjige, a sve najstarije verzije Septuaginte koje smo našli takođe sadrže devterokanonske knjige. Istorija, arheologija, Novi Zavet, svi oni potvrđuju prošireni kanon, devterokanon. Jedino jevrejske verske vođe prvog veka i protestanti novog doba ne priznaju ono što su i apostoli i Hristos priznavali. Zašto? Kao što rekosmo, Jevreji su imali koristi od odbacivanja devterokanona, teološke, i svakakve druge koristi, ali zašto su to protestanti učinili? Interesantna tema za razmišljanje, mada je odgovor prilično jednostavan.
Jevreji su odbacili devterokanon jer su u njima iznete neke veoma jasne smernice i proročanstva koja se tiču Mesije, i koja dokazuju da je upravo vaskrsli tesar iz Nazareta taj najavljivani Mesija. Farisejima i sadukejima se nije dopalo što ih hrišćanstvo optužuje da su odbacili svog Mesiju i Boga, pa su morali da osporavaju Hrista kao Mesiju. Izbacili su veoma jasna proročanstva o Mesiji iz Tanaha (devterokanon). Ali, zašto su to protestanti prihvatili od neprijatelja hrišćanstva? Pa većina protestanata Isusa Hrista smatra i Mesijom i Sinom Božijim i Bogom. Zašto onda protestanti odbacuju kanon koji je sam Hristos priznao, i uzimaju kanon koji je napravljen kao reakcija protivhrišćanstva? Zašto protestanti tako tendenciozno govore da su devterokanonske knjige “lažni kanon” i “apokrifi”, zar time otpužuju i apostole i Hrista da su citirali “lažni kanon” i “apokrife”?
Sve su ovo pitanja na koja postoji odgovor, ali je možda bolje da sami malo razmislite o tim pitanjima i proučite u šta su ZAISTA verovali ti reformatori kada su svojevoljno skratili Stari Zavet i deset priznatih drugostepenih knjiga nazvali „lažnima“ i „apokrifima“. Videćete da njihovo nekadašnje verovanje i vaše današnje verovanje imaju dosta razlika i neslaganja. I najzad, na osnovu kog autoriteta su protestanti i reformatori odbacili knjige koje je sam Hrist citirao i nazvali te knjige “lažnim kanonom” i “apokrifom”? Zašto onda i devterokanon Novog Zaveta ne odbace kao “lažni kanon” i “apokrif”?
Najzad, da zaključimo: protestanti i novoverci kažu da slede princip “samo Pismo”, ali ne ono Pismo koje je priznato od strane Hrista i apostola. Ne, taj “Sola Scriptura” princip se u ovom slučaju zove “Samo Pismo koje smo mi sami svojevoljno skratili da se bolje uklopi u naše dogme i doktrine”. Nije više bitno ni šta su apostoli nazivali “Pismom”, ni šta je sam Hristos citirao, bitno je da im se to “Pismo” uklopi u ono u šta veruju. U devterokanonskim knjigama ima mnogo sadržaja koji dokazuje koliko su i protestanti i novoverci zabrazdili u svojim teološkim zabludama i bajkama.
Privatan izvor.
Oni će vam reći da slede kanon Starog Zaveta koji je ozvaničen u prvom veku posle Hrista. Međutim, oni uporno ignorišu važnu istorijsku “kvaku” u toj “jevrejskoj kanonizaciji Tanaha”. Evo nekoliko zanimljivih činjenica o jevrejskom kanonu Starog Zaveta iz 100. godine Hristove ere:
(1) On je donet tek POSLE pisanja Novog Zaveta. U tom trenutku, kada apostoli i jevanđelisti pišu novozavetne knjige, kanon Tanaha iz prvog veka još uvek nije na snazi, niti je čak u planu. U to vreme taj i takav kanon Starog Zaveta nije postojao
(2) Novozavetni pisci citiraju Stari Zavet i koriste PRETHODNU, stariju verziju Tanaha, tačnije, Septuagintu. Septuaginta ima 12 knjiga više od kanona iz prvog veka, i apostoli citiraju čak i te devterokanonske knjige u svojim jevanđeljima i poslanicama.
(3) Taj kanon Starog zaveta nisu odredili hrišćani, već naprotiv, neprijatelji hrišćanstva, fariseji i jevrejski sveštenici, koji su se trudili da dokažu hrišćanima da taj mrtvi Jevrejin Isus Nazarećanin nije vaskrsao “u treći dan po Pismu”, da nije Sin Božiji i Gospod, da hrišćani nisu u pravu. Upravo je izbačeno dvanaest knjiga koje su najočiglednije ukazivale na Isusa kao Mesiju i Gospoda (i neke druga ranohrišćanska i ortodoksna verovanja). Razumljivo je zašto su fariseji i sadukeji izbacili tih 12 knjiga i zašto su im smetale.
(4) Hrišćani prvog veka, i hrišćani na istoku do dana današnjeg imaju 12 knjiga više u Starom Zavetu, tojest koriste isti kanon (Septuagintu) koji su koristili i apostoli. Hrišćani sa zapada (protestanti) u 16. veku potpuno odbacuju taj kanon i usvajaju kanon koji su protiv hrišćana usvojili fariseji 100. godine, posle smrti svih apostola i posle pisanja Novog Zaveta. Najistaknutiji reformatori Evrope usvajaju kanon koji su usvojili protivnici hrišćanstva i odbacuju 12 knjiga koje su i sami apostoli i sam Gospod Isus Hrist smatrali kanonom i citirali ih. Zašto je devterokanon toliko problematičan za jevrejske sveštenike i sadukeje prvog veka? To možemo da razumemo i odgonetnemo, ali ne možemo da razumemo i odgonetnemo razlog zašto hrišćanskim reformatorima te iste devterokanonske knjige smetaju i zašto su potpuno izbačene iz kanona.
Čak protestanti idu tako daleko da ove knjige smatraju i nazivaju potpuno nepotrebnim. Umereni i tolerantniji protestanti nazivaju ovih 10 izbačenih knjiga “pseudokanon”. Oni malo ekstremniji novoverci nazivaju ove knjige “apokrifima”. Ni jedni ni drugi nisu u pravu, i nalaze se u sukobu sa istinom. Devterokanonske knjige su KANONSKE, a ne “pseudo-kanonske” ili “apokrifne”. Zna se šta su “apokrifne” knjige. To su spisi koji su se nazivali poslanicama i jevanđeljima, ali čije se autorstvo ne može dokazati niti potvrditi. Na primer, Varnavina poslanica je “apokrif”, knjiga koja nikako nije u kanonu, jer postoje ozbiljne sumnje u autorstvo tog spisa. Ali neka knjiga koja je kanonska nikako ne može da bude “apokrif”. Isus Hrist i apostoli ne citiraju „apokrife“, ali citiraju ove devterokanonske knjige.
Dalje, devterokanonske knjige nisu ni “pseudo-kanonske”, a evo zbog čega. Hrišćani sa istoka, koji koriste prošireni kanon (Septuagintu), dele taj kanon Starog Zaveta na kanon i devterokanon (prvostepeni i drugostepeni kanon, starije i mlađe svete knjige). Isto tako, ti isti hrišćani već 2000 godina dele kanon Novog Zaveta na kanon i devterokanon. Na primer, poslanica Jakovljeva ili Otkrivenje Jovanovo, spadaju u devterokanon Novog Zaveta. Ako protestanti kažu da je devterokanon Starog Zaveta “pseudo-kanon” (lažni kanon), onda to isto moraju da kažu i za devterokanon Novog Zaveta. Da li će neko od protestanata ili novoveraca imati smelosti da kaže da su poslanica Jakovljeva, druga i treća poslanica Jovanova, Otkrivenje i druge novozavetne knjige “LAŽNI” kanon? Čisto sumnjam.
Devterokanon nije “lažni kanon” (pseudokanon) niti je “apokrif” (nekanonske knjige). Vidimo da apostoli i Isus u jevanđeljima citiraju Septuagintu, uključujući i devterokanonske knjige iz kanona Septuaginte. Devterokanon je “drugostepeni, mlađi” kanon u istočnoj crkvi, ali je KANON, a ne “van-kanon” ili “lažni (pseudo) kanon”. I devterokanon Starog Zaveta i devterokanon Novog Zaveta jesu KANONSKE knjige na istoku, među pravoslavnim hrišćanima. One su možda manje centralne za naše teološko obrazovanje, ali su ipak deo Reči Božije i Svetog Pisma, periferne su, ali su TU, nisu VAN Svetog Pisma.
Zašto pravoslavne crkve na istoku priznaju devterokanonske knjige do dana današnjeg? Zato što su te knjige TAKOĐEcitirane u jevanđeljima i poslanicama. Zato što su deo Septuaginte, koju su citirali apostoli u Novom Zavetu. I kao što vidimo, i arheološki dokazi su na našoj strani. Među svicima sa Mrtvog Mora nađene su i devterokanonske knjige, a sve najstarije verzije Septuaginte koje smo našli takođe sadrže devterokanonske knjige. Istorija, arheologija, Novi Zavet, svi oni potvrđuju prošireni kanon, devterokanon. Jedino jevrejske verske vođe prvog veka i protestanti novog doba ne priznaju ono što su i apostoli i Hristos priznavali. Zašto? Kao što rekosmo, Jevreji su imali koristi od odbacivanja devterokanona, teološke, i svakakve druge koristi, ali zašto su to protestanti učinili? Interesantna tema za razmišljanje, mada je odgovor prilično jednostavan.
Jevreji su odbacili devterokanon jer su u njima iznete neke veoma jasne smernice i proročanstva koja se tiču Mesije, i koja dokazuju da je upravo vaskrsli tesar iz Nazareta taj najavljivani Mesija. Farisejima i sadukejima se nije dopalo što ih hrišćanstvo optužuje da su odbacili svog Mesiju i Boga, pa su morali da osporavaju Hrista kao Mesiju. Izbacili su veoma jasna proročanstva o Mesiji iz Tanaha (devterokanon). Ali, zašto su to protestanti prihvatili od neprijatelja hrišćanstva? Pa većina protestanata Isusa Hrista smatra i Mesijom i Sinom Božijim i Bogom. Zašto onda protestanti odbacuju kanon koji je sam Hristos priznao, i uzimaju kanon koji je napravljen kao reakcija protivhrišćanstva? Zašto protestanti tako tendenciozno govore da su devterokanonske knjige “lažni kanon” i “apokrifi”, zar time otpužuju i apostole i Hrista da su citirali “lažni kanon” i “apokrife”?
Sve su ovo pitanja na koja postoji odgovor, ali je možda bolje da sami malo razmislite o tim pitanjima i proučite u šta su ZAISTA verovali ti reformatori kada su svojevoljno skratili Stari Zavet i deset priznatih drugostepenih knjiga nazvali „lažnima“ i „apokrifima“. Videćete da njihovo nekadašnje verovanje i vaše današnje verovanje imaju dosta razlika i neslaganja. I najzad, na osnovu kog autoriteta su protestanti i reformatori odbacili knjige koje je sam Hrist citirao i nazvali te knjige “lažnim kanonom” i “apokrifom”? Zašto onda i devterokanon Novog Zaveta ne odbace kao “lažni kanon” i “apokrif”?
Najzad, da zaključimo: protestanti i novoverci kažu da slede princip “samo Pismo”, ali ne ono Pismo koje je priznato od strane Hrista i apostola. Ne, taj “Sola Scriptura” princip se u ovom slučaju zove “Samo Pismo koje smo mi sami svojevoljno skratili da se bolje uklopi u naše dogme i doktrine”. Nije više bitno ni šta su apostoli nazivali “Pismom”, ni šta je sam Hristos citirao, bitno je da im se to “Pismo” uklopi u ono u šta veruju. U devterokanonskim knjigama ima mnogo sadržaja koji dokazuje koliko su i protestanti i novoverci zabrazdili u svojim teološkim zabludama i bajkama.
Privatan izvor.
