Covek se ne radja sa urodjenom genetskom pripadnoscu nekoj crkvi, vec kao slobodan covek koji ima slobodnu volju da odabere svoj zivotni put i veru koju smatra ispravnom.
S tim u vezi, on nema nikakve fizicke i moralne obaveze da iskljucivo bude pripadnik crkve koja je vecinska u zemlji u kojoj se rodio, jer u tom slucaju to ipak preuzima oblik verskog i sekularnog nacionalizma koji podrazumeva ljubav prema veri otaca, prema drzavi i nacionalnim obelezjima, nacionalnim junacima i kulturi naroda u kome je rodjen - piscima, pesnicima, itd.
Ovo covek moze imati u odredjenoj meri i bez da je pripadnik vecinske crkve, i to mnogo vise, jer pravog vernika pokrece istinska ljubav a ne nacionalizam kao vrsta ponosa ili polet trenutnih osecanja.
Ja u pravoslavlju nisam pronasao istinu koju bi biblijski i istorijski kontekst podrzavao, pa prema tome nisam nikoga i nista izdao, ja verujem samo Bogu i njegovoj reci, ne poklanjam se ljudskim autoritetima i idejama, ali postujem i volim sve ljude jer je to Bozja zapovest i nacelo koje Bog usadjuje u ljudsko srce coveka koji mu se potpuno predao na sluzbu.
Za mene je najvazniji biblijski princip "TAKO GOVORI GOSPOD" i po tom principu ce Bog suditi svakom coveku.