Prekracivanje lastera i zaperaka
Najintenzivniji porast lastara na cokotima vinove loze je u maju i junu. Iako mlado, nerazvijeno lisce proizvodi odredjenu kolicinu hranjivih materija, ipak ih iz cokota trosi mnogo vise nego sto je u stanju da sam stvori. Tako se vrhovi zelenih lastara na cokotu ponasaju parazitski. Posle prekracivanja lastara, hranjive materije, dotle trose na njihov porast, upucuju se na ishranu i porast cvasti ili grozdova, bobica i drugih organa na cokotu. Sto se lastari ranije prekrate, to ce prinos biti veci.
Za prakticne svrhe vazne su dve operacije- pinsiranje i zalamanje lastara. One se razlikuju po vremenu izvodjenja i duzini odbacenog dela lastara, a narocito po cilju i postignutom efektu nakon prekracivanja.
Pinsiranje glavnih lastara
Glavni lastari se pinsiraju uglavnom pre cvetanja vinove loze iz dva razloga.
Pinsiraju se slabo rodni ili nerodni lastari, radi dobijanja dopunskog roda na zapercima onih godina kada cokot, iz bilo kojih razloga, nema dovoljno roda ili ga uopste nema.
Pinsiraju se i rodni lastari vrlo bujnih sorti sklonih rehuljanju. U oba slucaja cilj je isti – postizanje vecih prinosa grozdja.
Najbolje vreme za pinsiranje glavnih lastara je 10-20 dana pre cvetanja. Odstranjuju se 2-3
vrska clanaka sa nerazvijenim listovima na kolencima, upravo iznad prvog razvijenog lista, tako da pinsiranom lastaru ostave bar osam listova. Posle nekog vremena, ako su cokoti dobro razvijeni i zemljiste dovoljno plodno, redovno se pojavljuju rodni zaperci. Ako su se zaperci pojavili pre pinsiranja i ako ne nose cvasti, pinsiranjem glavnih lastara vise se ne moze postici da vec izrasli nerodni zaperci donesu rod.
Neke sorte vinove loze daju znacajan dopunski rod na zapercima. Osim toga, pinsiranjem se povecava i krupnoca bobica na glavnim lastarima, a time i prinos grozdja. Grozdje na zapercima sazreva 10-20 dana kasnije od grozdja na glavnim lastarima.
Druga svrha pinsiranja glavnih lastara je da se na njima oplodi veci broj cvetova i na grozdju odrzi vise bobica. Ovo je narocito znacajno za sorte sklone rehuljenju, kao sto su: “madlen anzevin”, “blatina”, “bagrina”, “caus”, “drenak”, “rozaklija” itd.
Zalamanje glavnih lastara
Za razliku od pinsiranja, zalamanje lastara je redovna agrotehnicka mera u vinogradima. Ako ne bi bilo zalamanja, na cokotu bi ostalo mnogo listova, a medju njima i oni zasenjeni, koji ne ucestvuju aktivno u stvaranju hranjivih materija. Takvi listovi se hrane na racun hranjivih materija namenjenih grozdju.
U zavisnosti od ekoloskih uslova, sredine, uzgojnog oblika cokota i medjurednog razmaka, prilikom zalamanja na lastaru se ostavi od 10 do 16 listova. Zalamanje se sprovodi kada lastari znatno predju visinu kolja ili najvisu zicu na spaliru.
Suvise nisko zalamanje, medjutim, nepovoljno se odrazava na kvalitet grozdja i vegetativnu snagu cokota. Cesto nisko zalamaju lastare individualni proizvodjaci radi izbegavanja postavljanja naslona nedovoljne duzine.
U nasim uslovima zalama se uglavnom u julu. Nekada se lastari zalamaju pocetkom avgusta, a nekada i u junu. Najbolji rezultati postizu se ranim zalamanjem, jer se na taj nacin za stvaranje nepotrebne lisne mase trosi najmanje hranjivih materija. Primeceno je, medjutim, da se zalamanjem postize i manji udeo secera u grozdju. Zbog toga je korisnije stone sorte grozdja zalamati ranije, a vinske kasnije, jer vinske sorte treba da imaju i vecu kolicinu secera u grozdju.