Ovde se radi o tipologiji starozavetnih elemenata koji su nasli ispunjenje u novom zavetu.
U tekstu u 14 poglavlju Kolosanima poslanice, kao i u nekim drugim tekstovima se upravo koristi taj izraz SEN - Tipos, koji u kontekstu biblije pretstavlja starozavetni obredni sistem koji je bio predslika ili simbol Hristove zrtve na krstu.
Tu se nikako ne moze raditi o suboti i moralnom zakonu 10 zapovesti, jer one nemaju tipoloske elemente koji ukazuju na Hristovu zrtvu.
Nisu subota ili ploce zakon prinosene na oltar na zrtvu, vec su to bili jaganjci i jestive i naljevne zrtve koje apostol Pavle naziva JELA I PICA.
Hajdemo vidjeti je li baš ovako kako ti kažeš.
Gal 4,24:
To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara.
Gal 4,26:
Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.
Gal 4,31:
Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
A što je to s brda Sinaja? Evo:
Izl 19,23-25:
"Narod se ne može popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim." Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza.
Izl 20,1-17:
Onda Bog izgovori sve ove riječi: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!"
Zar je sveti Pavao zaista takav i toliki bezbožnik da kaže kako je ovo gore za robove a za njega i kršćane ne vrijedi? Sam Pavao odgovara na ovo pitanje, ovako:
1 Kor 9,20-21:
Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem; onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona.
A što je Kristov zakon? Ovo:
Mt 22,37-40:
A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
Evo, je li sveti Pavao bezbožnik kada se podlaže Kristovu zakonu? Kako Pavao obrazlaže da više ne vrijedi Zakon s brda Sinaja nego Kristov zakon? Ovako:
Heb 7,11-12:
Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.
Vratimo se sada vidjeti što je to za Pavla
sjena? Što je to prošlost za one koji su napustili sjenu i pristupili
zbiljnosti -
tijelu Kristovu?
Heb 10,1:
Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.
"Zakon ima tek sjenu budućih dobara", kaže sveti Pavao.
Čitav Zakon. Kada Pavao kaže
Zakon, to nije samo jedan dio Zakona, samo nekakav "obredni zakon", to je čitava Tora (Petoknjižje). Istina, ovdje Pavao govoreći o Zakonu i o tome kako
Zakon ima tek sjenu budućih dobara navodi
primjer starozavjetnog žrtvovanja, međutim, Pavao ničim iz toga
ne isključuje Dekalog pa time i subotu. Da je to tako jasno vidimo u Pavlovoj poslanici Kološanima.
Kol 2,16-17:
Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.
Ove
subote, vidjeli smo i po priznanju samih adventista, su
tjedne subote. I one su
sjena -
tvrdi sveti Pavao.
Ako ste kojim slucajem vi u pravu, da SEN ili simbol Hristovog tela pretstavlja subotu, onda bi Jovan trebao da kaze sledece: GLE JAGNJE BOZJE I SUBOTU KOJI UZESE NA SEBE GREHE SVETA" Sto je cista ludost.
Eto, baš sveti Pavao izgovori ono što ti kažeš da je ludost. Pavao kaže da su i
tjedne subote sjena. Što sada?
Dakle, tekst u Kolosanima govori o ZRTVAMA PALJENICAMA, koje su se prinosile za kakav praznik za mladine ili za subote, koje su bile simbol Hristovog tela, odnosno njegove zrtve na krstu kao jagnje Bozje.
JELA I PICA - JESTIVE I NALJEVNE ZRTVE SIMBOL HRISTOVOG TELA:
Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote; Koje je sve bilo sen ( PREDSLIKA - SIMBOL ) od onog što htede da dođe, i telo je Hristovo.( Kolosanimaa 2. 16 ).
Je li? Jela i pića =
JESTIVE I NALJEVNE ZRTVE SIMBOL HRISTOVOG TELA!? Pa hajdemo i to vidjeti.
Pavao u Kol 2,16 za riječ
jelo koristi grčku riječ -
βρώσει. Osim ovdje u Kol 2,16, Pavao ovu riječ koristi još četiri puta, evo ih:
Rim 14,15-17:
Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! Ta kraljevstvo Božje nije jelo (
βρῶσις)
ili piće (
πόσις)
, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.
1 Kor 8,4:
Dakle, u pogledu blagovanja (
βρώσεως)
mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga.
2 Kor 9,10:
A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo (
βρῶσιν)
, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše.
Heb 12,16:
da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok (
βρώσεως)
proda svoje prvorodstvo.
Za riječ
piće Pavao u Kol 2,16 koristi grčku riječ -
πόσει. Osim ovdje u Kol 2,16, Pavao ovu riječ koristi još jedan put u Rim 14,17, evo je ponovo:
Rim 14,15-17:
Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! Ta kraljevstvo Božje nije jelo (
βρῶσις)
ili piće(
πόσις)
, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.
Kao što vidimo, tvoja teza kako su u Kol 2,16
jelo i piće =
JESTIVE I NALJEVNE ZRTVE, je smiješna i skandalozna. Riječ je upravo o onome što svakom čovjeku znači kada te riječi čuje. Riječ je o
jelu kao hrani što svaki čovjek uzima da bi egzistirao. Dakle, o onome što čovjek uzima na usta i završava u želucu. A
piće? Jednako tako. Ponovo je riječ samo o onome što čovjek
pije. Opet na usta, kao što jelo konzumira. Dakle, ono što je sveti Pavao napisao Kološanima, da je danas živ i da sluša adventiste sedmog dana, dozlogrdilo bi mu ponavljati:
Neka vas nitko ne sudi po jelu, piću ili subotama.
Jer krv junčija i jarčija ( JELA I PICA ) ne može uzeti greha.
Krv junčija i jarčija su Pavlova JELA i PIĆA iz Kol 2,16!?
Zato, ulazeći u svet govori: Žrtava i darova nisi hteo, ali si mi telo pripravio. Žrtve i prilozi za greh nisu Ti bili ugodni.
Tada rekoh: Evo dođoh, u početku knjige pisano je za mene, da učinim volju Tvoju, Bože.
I više kazavši: Priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grehe nisi hteo, niti su Ti bili ugodni, što se po zakonu prinose;
Tada reče: Evo dođoh da učinim volju Tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. ( Jevrejima poglavlje 10 )
Sve je ovo točno, a ima i ovo:
Iz 1,11-13:
Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opačine.
Ne menjam, to su cinjenice.
Ako su odredjene dane4 posvetili svojim Bogovima onda su u ime tih bogova pravili svetkovine, prinosili zrtve, pravili orgije, bilo licno tog dana ili nekih drugih.
Ova ti je dobra -
"bilo licno tog dana ili nekih drugih". Ovo je isto kao da ustvrdiš da sam ja
lopov -
ukr'o ili ne ukr'o! Ili kao da ustvrdiš da sam ja
ubojica -
ubio ili ne ubio!
Evo nekoliko navoda iz knjige "kalendar kroz istoriju" Draga Dragovica:
Iz nekih evropskih jezika može se i danas videti kojem božanstvu, odnosno kojoj planeti je bio posvećen koji dan. U nemačkom jeziku se za nedelju kaže Sonntag (die Sonne – Sunce), a na engleskom Sunday (the sun – Sunce).
U francuskim nazivima: lundi, mardi, mercredi, jeudi, vendredi, vidi se da je ponedeljak bio posvećen Mesecu (engl. Monday), utorak Marsu (engl. Tuesday, po skandinavskom bogu zvanom Tiw), sreda Merkuru (engl. Wednesday, po bogu zvanom Woden, ekvivalentu rimskom bogu Merkuru ili grčkom Hermesu), četvrtak Jupiteru (engl. Thursday, po bogu Thoru, staroskandinavskom ekvivalentu rimskom bogu Jupiteru), a petak bio posvećen Veneri (engl. Friday, po boginji Friggi, staroskandinavskom ekvivalentu rimskoj boginji Veneri). U engleskom jeziku subota se kaže Saturday, što znači da je posvećena Saturnu
Najjači argument koji iznosi Dragović je:
„Iz nekih evropskih jezika može se i danas videti kojem božanstvu, odnosno kojoj planeti je bio posvećen koji dan.“ Interesantno, ne morate pojma imati o povijesti, sve možete znati samo ako malo znate njemački ili engleski. Mi Hrvati i vi Srbi dan okupljanja kršćana isto zovemo –
nedjelja. Kako ćemo mi znati ako ne znamo malo njemački ili engleski. Što će Grci koji od svetog Ivana do danas nedjelju zovu
dan Gospodnji, baš onako kako se nedjelja imenuje kroz sva naredna stoljeća?
Dakle, za ovo što „može vidjeti svatko tko zna malo njemački ili engleski“, daj
povijesne dokaze.
Nađi pogane, navedi
koji su to i pokaži (
dokaži) da su
prije kršćana (prije početka 2. stoljeća) imali praksu
okupljanja u nedjelju na štovanje svojih bogova.
Napominjem, „
to može vidjeti svatko tko zna malo njemački ili engleski“
nije nikakav dokaz. Ono što može vidjeti svatko ne treba ni dokazivati.
