- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.979
Zoran Erić
Zoran Erić rođen je 6. oktobra 1950. godine. Studirao je u Beogradu gde i magistrira kompoziciju kod Rajičića. Majstorski kurs završava kod Lutoslavskog. Od njegovih dela izdvajaju se Iza sunčevih vrata za orkestar; Koncert za orkestar i soliste; Mirage za klavir, sintisajzer, elektronski klavir i orkestar; balet Banović Strahinja; Senario za dva violončela, Off za kontrabas i gudače, Cartoon za gudače i čembalo i ciklus Slike haosa.
Velika crvena mrlja Jupitera, Slike haosa I
Zvučni modeli su zapisani kao jednostavne melodijsko-harmonsko-ritmičke ideje na osnovu kojih treba improvizovati. One su istovremeno desupstancijalizovani relikti baroknih čembalističkih figuracija, ali i onomatopeje afektivnih radnji, udaranja, brzog govora, vikanja. Zaleđene krhotine baroknih čembalizama zvuče kao kvocanje Kuprenovih pilića u space shuttle-u. Kompozitor traži improvizaciju ali često i samo varijantno ponavljanje. Dozvoljava promenu registara i povremeno arpeđiranje vertikale. On ima zamisao da će modeli ponavljanjem, umnožavanjem i istovremenim izvođenjem u različitim varijantama međusobnog preklapanja ostvariti željenu zvučnu sliku.
Abnormalni udarci Dogona, Slike haosa II
Delo posvećeno i inspirisano Dogonima koji žive u Maliju i veruju da potiču sa zvezde Sirius B.
Helijum u maloj kutiji, Slike haosa III
Ovde je muzika kao helijum. Prvi stav je osno simetričan dok drugi stav funkcioniše na principu reintegracije krhotina muz materijala. Karakteriše ga veliki broj početaka i nedovršenost.
Nisam govorio, Slike haosa IV
Tekst je kombinacija kratkih slogova,nerazumljivih do kraja. Izgovorene reči nemaju smisla. Pred sam kraj kompozicije razotkriva se smisao. Narator izgovara prve razumljive reči ’Ovo je stabilan haos’ i muzika od tog momenta prelazi u drugi plan. Destrukcija komunikacije, samoizolacija, a na kraju smo ritualno spaseni od najorganskije smrti, smrti od samoće.
Oberon koncert, Slike haosa V
Kompozicioni postupak je prepoznatljivo Erićev. Ritmičko-melodijske fakture se nadovezuju, nadograđuju u vremenu i čine oscilirajuće ostinatne strukture. Tako definisane zvučne slike se ponavljaju, variraju I sučeljavaju. Kolorizam je ispotenciran. Duh Šekspirovog komada vlada ovom Erićevom muzikom punom vedrine, elemenata groteske, fantastike, entuzijazma, vere u pozitivne moći čoveka čiju sudbinu usmeravaju dobri vilenjaci.
Izvor: Muzička centrala
Zoran Erić rođen je 6. oktobra 1950. godine. Studirao je u Beogradu gde i magistrira kompoziciju kod Rajičića. Majstorski kurs završava kod Lutoslavskog. Od njegovih dela izdvajaju se Iza sunčevih vrata za orkestar; Koncert za orkestar i soliste; Mirage za klavir, sintisajzer, elektronski klavir i orkestar; balet Banović Strahinja; Senario za dva violončela, Off za kontrabas i gudače, Cartoon za gudače i čembalo i ciklus Slike haosa.
Velika crvena mrlja Jupitera, Slike haosa I
Zvučni modeli su zapisani kao jednostavne melodijsko-harmonsko-ritmičke ideje na osnovu kojih treba improvizovati. One su istovremeno desupstancijalizovani relikti baroknih čembalističkih figuracija, ali i onomatopeje afektivnih radnji, udaranja, brzog govora, vikanja. Zaleđene krhotine baroknih čembalizama zvuče kao kvocanje Kuprenovih pilića u space shuttle-u. Kompozitor traži improvizaciju ali često i samo varijantno ponavljanje. Dozvoljava promenu registara i povremeno arpeđiranje vertikale. On ima zamisao da će modeli ponavljanjem, umnožavanjem i istovremenim izvođenjem u različitim varijantama međusobnog preklapanja ostvariti željenu zvučnu sliku.
Abnormalni udarci Dogona, Slike haosa II
Delo posvećeno i inspirisano Dogonima koji žive u Maliju i veruju da potiču sa zvezde Sirius B.
Helijum u maloj kutiji, Slike haosa III
Ovde je muzika kao helijum. Prvi stav je osno simetričan dok drugi stav funkcioniše na principu reintegracije krhotina muz materijala. Karakteriše ga veliki broj početaka i nedovršenost.
Nisam govorio, Slike haosa IV
Tekst je kombinacija kratkih slogova,nerazumljivih do kraja. Izgovorene reči nemaju smisla. Pred sam kraj kompozicije razotkriva se smisao. Narator izgovara prve razumljive reči ’Ovo je stabilan haos’ i muzika od tog momenta prelazi u drugi plan. Destrukcija komunikacije, samoizolacija, a na kraju smo ritualno spaseni od najorganskije smrti, smrti od samoće.
Oberon koncert, Slike haosa V
Kompozicioni postupak je prepoznatljivo Erićev. Ritmičko-melodijske fakture se nadovezuju, nadograđuju u vremenu i čine oscilirajuće ostinatne strukture. Tako definisane zvučne slike se ponavljaju, variraju I sučeljavaju. Kolorizam je ispotenciran. Duh Šekspirovog komada vlada ovom Erićevom muzikom punom vedrine, elemenata groteske, fantastike, entuzijazma, vere u pozitivne moći čoveka čiju sudbinu usmeravaju dobri vilenjaci.
Izvor: Muzička centrala