vijest upotrebe meda stara je koliko i povijest čovjeka te se u gotovo svakoj kulturi mogu pronaći dokazi o njegovom korištenju. Najstariji nalaz koji potvrđuje važnost meda za ljudski rod predstavlja prapovijesna slika stara oko 15.000 godina, otkrivena na zidu špilje u Španjolskoj. I egipatski hijeroglifski zapisi govore o značajnoj ulozi pčela i meda u svakodnevnom životu drevnog Egipta, a nevjerojatni nalazi posuda s još jestivim medom, starim preko 3000 godina, pronađeni su u grobnici faraona Tutankamona.
Jedinstven sastav slatke tekućine
Med je mješavina niza organskih kiselina, aminokiselina, enzima, peludnih zrnaca, eteričnih ulja, flavonoida, vitamina i minerala u manjim količinama (pretežno vitamini B1, B2, B5, B6, C, D, E, K, te minerali natrij, kalij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, cink, jod, bakar, krom i selen) i drugih vrijednih sastojaka. Šećeri sadržani u medu su fruktoza (oko 41%), glukoza (34%), te saharoza (1-2%). Količine pojedinih tvari ovise o vrsti meda te njegovome podrijetlu.