Zanimljiva mišljenja vezana uz religiju

Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.331
Jesu li sve religije iste?

Postoji izjava koju neprestano čujemo: "sve religije se razlikuju u obredima i obrascima, ali su iste u onome što uče." Izjava je pogrešna, upravo je suprotno točno. Sve religije se ne razlikuju uvelike u obredima i obrascima; razlikuju se značajno u onome što naučavaju. To je kao da kažete, "Nemojte se zavarati činjenicom da ljevičarske i desničarske novine izgledaju drugačije, pročitajte ih pa ćete shvatiti da govore istu stvar." Naravno, činjenica je sa da su slične u svemu osim u činjenici da ne poručuju istu stvar.

Dakle, ne vrijedi jeftina maksima: da se vjerovanja slažu u značenju, ali razlikuju u obredima. Upravo je suprotno. Slažu se u mehanizmima; gotovo svaka velika religija ima iste vanjske metode, svećenike, pisma, oltare, bratstva, posebne blagdane. Slažu se u načinima poučavanje, ali se razlikuju u onome što treba podučavati. I Poganski optimisti i Istočnjački pesimisti će imati hramove, baš kao što će i ljevičari i desničari imati novine.

G.K. Chesterton
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.331
Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka.

Svi koji se nalaze u paklu, izabrali su ga sami. Da ne postoji ta mogućnost vlastitog izbora, ne bi postojao ni pakao. Nijedna duša koja doista želi biti sretna, neće promašiti sreću. Oni koji traže, nalaze. Oni koji kucaju, otvara im se.”

Isus Krist drži vrata otvorenima. Kako možeš proći kroz njih? Pavao je napisao: „Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.” (Rim 10,9-10).

„Ne mogu vjerovati da postoji samo jedan put do Boga”, kažeš…

Zašto ne? Je li ti potrebno više od jednog puta da uđeš u neku zgradu? Napadaš li muslimane kada oni kažu da je islam jedini put? A hinduse? Oni kažu da je reinkarnacija jedini put do spasenja. Pokazali smo, i u filozofskom i u biblijskom smislu, da je Isus jedini način da se pomiri beskonačna pravednost i beskrajna ljubav. Ako to nije istina, onda je Bog poslao Isusa da umre okrutnom smrću ni za što.

„Ali što je s onima koji za to nikada nisu čuli?” pitaš, a mi ti odvraćamo protupitanjem: Zašto bi to trebalo utjecati na tvoju odluku? Ti jesi čuo!

„Ne mogu vjerovati u Boga koji bi mučio ljude u paklu samo zato što nisu čuli za Isusa”…

Odgovaramo: Tko je rekao da Bog to čini? Prvo, Bog ne muči nikoga. Pakao nije mjesto mukâ koje ti nanosi netko izvana, nego mjesto gdje si muke zadaješ sâm (Lk 16,23.28). Oni koji se nalaze u paklu sigurno to ne žele, ali si muke nanose svojom voljom. Pakao je užasno mjesto, no njegova su vrata zaključana iznutra. Drugo, ljudi mogu izabrati pakao bez obzira jesu li čuli za Isusa. Svi znaju za Boga zbog zvjezdanog neba koje se nalazi iznad nas, i moralnog zakona koji je u nama (Rim 1,18-20; 2,14-15). Oni koji odbace tu naravnu objavu, odbacit će i Isusa. Oni, pak, koji istinski traže Boga bit će nagrađeni (Heb 11,6). Budući da Bog želi da se svi ljudi spase (on to želi čak i više od nas; 2 Pet 3,9), pobrinut će se da oni koji traže dobiju informacije koje im trebaju. S obzirom na to da je Bog pravedan (Post 18,25; Ps 9,8; Rim 3,26), onaj tko treba ići u raj neće završiti u paklu, i obratno.

Kažeš: „Vi kršćani samo želite uplašiti ljude paklom!”

Ne, mi samo želimo da ljudi znaju istinu. Ako ih to plaši, možda bi i trebalo. Naravno da nam se ne sviđa ono što Biblija kaže o paklu; željeli bismo da to nije istina. Ali Isus, koji je Bog, učio je o njemu i to s dobrim razlogom. Izgleda da je to nužno. Da pakao ne postoji, nepravde koje se događaju na ovome svijetu ne bi nikad bile ispravljene, ne bi se poštovalo pravo na slobodan izbor i otkupljenje kao više dobro se ne bi nikada moglo postići. Ako ne postoji nebo koje treba tražiti ni pakao koji treba izbjegavati, onda ništa u ovome svemiru nema krajnjeg smisla; naši izbori, naši užici, naše patnje, naš život i životi naših najmilijih u konačnici ne znače ništa – prolazimo kroz ovaj život bez krajnjeg cilja, a Krist je umro ni za što. Kad raj i pakao ne bi postojali, ovaj nevjerojatni svemir bi bio stubište koje ne vodi nikamo.

„Pa što?” reći će ateist. „Možda ovaj svemir doista jest stubište koje ne vodi nikamo. To što vi želite da život ima smisla, ne znači da je to doista tako.

Slažemo se, no ne radi se o tome da mi samo želimo da život ima smisla – mi za to imamo dokaze.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
"Da li znaci da ono sto ne vidimo i u sta mozda ne verujemo nije stvarno i ne postoji?
Ne.
Mi samo treba da prosirimo svoja shvatanja o onome sto je stvarno, i da ukljucimo mnogo suptilnije stvari nego sto smo navikli, koje postoje u dimenziji koja nama jos uvek nije poznata.
Ili ako jeste onda postoji samo u teorijskoj fizici, sto ne znaci da nije stvarno"

Profesor John E. Mack - Harvard nedical school
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.331
Možda nije automatska nužnost to što čini sve tratinčice sličnim; možda Bog svaku tratinčicu stvara odvojeno, ali se nikada nije zamorio od toga da ih stvara. Možda On posjeduje vječnu potrebu za djetinjstvom; jer mi smo sagriješili i ostarili, a naš je Otac mlađi od nas.

Kada ne bi postojao Bog ne bi postojali niti ateisti.

G.K. Chesterton
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.331
Idolatrija i Ateizam

Ako Bog postoji, a vi štujete neku stvar umjesto njega, onda je ta stvar lažni bog, a vi ste idolopoklonik. Ali ako Bog ne postoji, a vi štujete bilo što, onda ste također idolopoklonik. Idolatrija podrazumijeva štovanje nečega što nije dostojno štovanja, a ako Bog ne postoji, onda ništa nije dostojno štovanja.

Ateisti će obično s ponosom reći da oni "odbacuju jednog boga više." Dakle reći će kršćaninu; "Ti odbacuješ sve bogove osim kršćanskog boga; mi jednostavno odbacujemo jednog boga više."

Dakle, dosljedno svome ateizmu, ateist ne može štovati nešto. Ako želi pomesti sve bogove, onda ne može u boga pretvoriti seks, moć, novac, znanost, prosvjetiteljstvo, državu, rješavanje države, radnički raj, ateističku agendu, prirodu, sebe, svoje smrtne voljene, a da ni ne spominjem golf ili Claptona.

Dosljedni ateizam može se pokazati kao zahtjevan zadatak. Ateist će biti u bolnom iskušenju da upadne u idolopoklonstvo, da u boga pretvori, primjerice prirodu kao što to čine neki zaštitnici okoliša, ili znanost, ili prosvjetiteljski projekt, ili "križarski rat" protiv kršćanstva ili općenito religije. Ateist također mora izbjegavati nihilizam, negiranje vrijednosti svega. Ateist mora pronaći značenje u svijetu u kojem ništa nije apsolutno, ništa nije sveto, ništa nije vrijedno potpune predanosti.

Može li čovjek živjeti smislenim životom bez Boga i bez idola? Bez Apsoluta i bez neopravdanog apsolutiziranja nečega relativnog? Ne znam. Pretpostavljam da će ateisti upasti u neko idolopoklonstvo te će na kraju štovati prirodu ili državu ili nešto drugo očito nedostojno štovanja.

(William F. Vallicella)
 
Natrag
Top