Zanimljiva mišljenja vezana uz religiju

Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Ako Bog postoji, a vi štujete neku stvar umjesto njega, onda je ta stvar lažni bog, a vi ste idolopoklonik. Ali ako Bog ne postoji, a vi štujete bilo što, onda ste također idolopoklonik. Idolatrija podrazumijeva štovanje nečega što nije dostojno štovanja, a ako Bog ne postoji, onda ništa nije dostojno štovanja.

Upravo tako. I zato, ekstremni ili potpuni ateizam i vodi samo na dva puta: U idolatriju (prema čoveku, partiji, nauci, ovome ili onome, najčešće materijalnom i prolaznom) ili u nihilizam, u kome više nema svrhe života. I jedno i drugo, vode upravo ka samouništenju.

Bez Boga smo ništa, prazna ljuštura, niz biološko elektronskih bitova i bajtova.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.346
Povijesni dokaz u korist uskrsnuća

Povijesni dokaz u korist uskrsnuća je taj da je svatko, osim apostola, mogao imati sve moguće razloge za reći što su učinili s tijelom, ako su nešto učinili s njime. Apostoli su ga možda sakrili kako bi predstavili lažno čudo, ali vrlo je teško zamisliti ljude koji prihvaćaju mučenje i pogubljivanje za istinu o čudu za koje znaju da je lažno. U slučaju Arapskih priča, opće okolnosti ukazuju i govore da su lažne. Rečeno nam je u samoj knjizi da su sve priče ispričane od žene samo kako bi zabavljala kralja i odvratila mu pozornost od plana da joj odsiječe glavu. Pisac se u ovoj osobnoj situaciji vrlo vjerojatno neće strogo ograničiti na dosadnu točnost, a i bilo bi nemoguće očitije upozoriti čitača da su sve te priče lažne. U jednom slučaju, dakle, imamo svjedoke koji ne samo misle da je stvar istinita, nego misle da je, u doslovnom smislu, istinita poput smrti, ili istinitija od same smrti. Stoga radije biraju umrijeti nego nijekati ovu istinu. U drugom slučaju imamo pripovjedača koji, u pokušaju da izbjegne smrt, ima svaki motiv kako bi lagao. Da je sveti Ivan Krstitelj želio izbjeći glavosijek, i spasio svoj život izmišljajući dugi niz mesijanskih ili ranokršćanskih legendi, kako bi zadržao pozornost kralja Heroda, ne bih nikakav "mit o uskrsnuću" koji bi on ispričao smatrao za čvrst dokaz o uskrsnuću. Ali budući da su apostoli pogubljeni, kao što je sveti Ivan Krstitelj pogubljen, mislim da njihov dokaz nijedan ozbiljan učenjak ne može promatrati kao isječak iz Arapskih noći.

G.K. Chesterton: "As I Was Saying,"
 
UPLOADER
Učlanjen(a)
19.10.2010
Poruka
3.325
Zbog vjere. I će vas zamrziti ljudi zbog imena moga: Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.

Petar
Prema tradiciji, poznato je da je Petar prvo otputovao u Antiohiju kako bi tamo ustanovio zajednicu kršćana. Nije ostao dugo, ali je ostao poznat kao prvi biskup Antiohije. Vjerojatno je nakon toga posjetio Korint na svom putu prema Rimu. U Rimu je pomogao ustanoviti kršćansku zajednicu gdje je naposljetku ubijen mučeničkom smrću 64. godine poslije Krista. Bazilika Svetog Petra u Vatikanu je sagrađena na Petrovom grobu.
Andrija
Mnoge tradicije upućuju na Andriju, brata Petrova, kao apostola Grka. Vjeruje se da je propovijedao grčkim zajednicama i mučen u Patrasu na križu u obliku slova X. Njegove su relikvije kasnije prenesene u Duomo katedralu u Amalfi u Italiji.
Jakov Zebedejev (stariji)
Smatra se da je Jakov bio prvi apostol koji je umro mučeničkom smrću. U Djelima apostolskim piše „u ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova" (Dj 12,1-2).. Umro je 44. godine poslije Krista u Jeruzalemu, ali njegov grob nije ni blizu ove lokacije. Njegovo je tijelo nakon smrti preneseno u Španjolsku i nalazi se u Santiagu de Compostela. Njegov grob je stoljećima mjesto hodočašća.
Ivan
Ivan, pisac Ivanovog evanđelja i Knjige Otkrivenja, je jedini od apostola koji nije umro mučeničkom smrću. U Knjizi Otkrivenja on piše sa otoka Patmos u Grčkoj „Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova“ (Otk 1,9). Umro je oko 100. godine poslije Krista i sahranjen u blizini Efeza.
Filip
U godinama nakon Duhova, Filip je služio u zajednicama grčkog govornog područja. Malo toga je poznato o njegovom djelovanju osim da je umro mučeničkom smrću 80. godine nakon Krista. Njegove su relikvije u bazilici Svetih Apostola u Rimu.
Bartolomej
Malo je poznato o evangelizatorskim naporim apostola Bartolomeja. Različite predaje govore da je propovijedao u različitim područjima. Vjeruje se da je umro mučeničkom smrću i da se njegovi zemni ostaci nalaze u crkvi sv. Bartola na otočiću usred rijeke Tibera u Rimu
Toma
Toma, „Nevjerni“ Toma, je poznat po svom misionarskom radu u Indiji. Omiljena je priča koja govori o Tominim naporima da obrati mjesnog „nevjernog“ kralja. Umro je 72. godine poslije Krista, a njegov se grob nalazi u Mylapore u Indiji.
Matej
Matej, jedan od četiri evanđelista, je nepoznatiji po svom evanđelju. Propovijedao je raznim zajednicama na Mediteranu prije nego što je umro mučeničkom smrću u Etiopiji. Njegov se grob nalazi u katedrali u Salernu (Italija).
Jakov Zebedejev (mlađi)
Znanstvenici vjeruju da je Jakov autor novozavjetne „Poslanice sv. Jakova“. Nakon što su se apostoli raspršili i napustili Jeruzalem, Jakov je ostao i postao prvi biskup svetog grada Jeruzalema. Ostao je tamo nekoliko desetljeća dok ga nisu židovske vlasti kamenovale na smrt 62. godine poslije Krista. Dio njegovih relikvija može se pronaći u bazilici Svetih Apostola u Rimu. Vjeruje se kako se njegov grob nalazi u katedrali sv. Jakova u Jeruzalemu.
Juda Tadej
Sveti Juda, „zaboravljeni“ apostol zbog identičnog imena sa Jodom Iškariotskim, propovijedao je evanđelje u različitim mjestima. Duboko je štovan u Armenskoj crkvi kao „Apostol Armena“. Umro je mučeničkom smrću 65. godine poslije Krista u Beirutu, Libanon. Njegovi se posmrtni ostaci nalaze u bazilici svetog Petra u Rimu.
Šimun Kanaanac (Šimun Revnitelj)
Šimun se najčešće spominje sa Judom Tadejem a neki vjeruju kako su zajedno propovijedali evanđelje. Predaja kaže da su zajedno mučeni u Beirutu iste godine. Njegove se relikvije nalaze u bazilici sv. Petra u Rimu.
Matija
Nakon što je Matija izabran za apostola kao zamjena za Judu Iškariotskoga, predaja tvrdi da je osnova crkvu u Kapadociji i služio kršćanima na obalama Kaspijskog jezera. Vjeruje se kako je umro mučeničkom smrću. Također se vjeruje kako je njegove zemne ostatke donijela u Rim pobožna carica sv. Jelena.
Izvor:
Svjetlo riječi

Nije toliko važno kako su apostoli umrli, već važna je činjenica da su svi bili spremni umrijeti za svoju vjeru. Da Isus nije bio uskrsnuo, učenici bi to znali. Nitko neće umrijeti za nešto što zna da je laž. Činjenica da su svi apostoli bili spremni umrijeti strašnim smrtima, odbijajući se odreći svoje vjere u Krista – značajan je dokaz da su oni zbilja posvjedočili uskrsnuću Isusa Krista.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Nije toliko važno kako su apostoli umrli, već važna je činjenica da su svi bili spremni umrijeti za svoju vjeru. Da Isus nije bio uskrsnuo, učenici bi to znali. Nitko neće umrijeti za nešto što zna da je laž. Činjenica da su svi apostoli bili spremni umrijeti strašnim smrtima, odbijajući se odreći svoje vjere u Krista – značajan je dokaz da su oni zbilja posvjedočili uskrsnuću Isusa Krista.

Upravo tako. No postavlja se pitanje, šta je onima koji Krista anđelom nazivaju, preče? On i vera u njega, ili senka šatora, na Križu ukinuta? Za šta su oni spremni umreti i čega se ne bi odrekli ni pored pretnjom smrću?

Sudeći prema postupcima, delima i rečima, prema tome da se lažnog proroka ne odriču, iako je ista u najamanje 50 stvari bila u suprotnosti sa Svetim Pismom, da progonom i mučeništvom nazivaju ono čega nema (nedeljni zakon), onda je odgovor na sva ova pitanja nedvosmislen i jasno vidljiv.

Njima naime Krist i vera u Njega i Njegovo uskrsnuće ne predstavljaju ništa više od maske i izgovora pred neobaveštenima. A shabat, ta senka i blasfemije lažnog proroka su im sve.


Trebamo li onda prihvatiti njihovu tvrdnju da su Hrišćani kao istinitu? Trebamo li ih držati Hrišćanima?
NE.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.346
Može li se mrziti grijeh, ali ne i grešnika?

C.S. Lewis u Mere Christianity zapisuje:

"Sjećam se učitelja kršćanina koji su mi davno rekli da moram mrziti loša djela čovjeka, ali ne mrziti lošeg čovjeka; ili, kako bi rekli, mrziti grijeh ne grešnika. ... Prije sam mislio da se radi o smiješnoj distinkciji, cjepidlačenju: kako bih mogao mrziti ono što je čovjek učinio, a ne mrziti čovjeka? Godinama kasnije palo mi je na um da postoji jedan čovjek kojem sam to radio čitavog svog života – točnije sebi.. Koliko god da mi se nije sviđao moj vlastiti kukavičluk, ili umišljenost ili pohlepa, nastavio sam voljeti sebe. Nikada nisam imao niti najmanjih problem s time. Zapravo razlog zašto sam mrzio te stvari je bio taj što sam volio čovjeka. Samo zato što sam volio sebe, bilo mi je žao što sam shvatio da sam vrsta čovjeka koji čini takve stvari."
 
Natrag
Top