Da li je moguće odgonetnuti poreklo života i razuma u Svemiru?
(Sažetak nekih delova moje knjige "Zakon postojanja")
Ovo pitanje nauka je već rešila a da naučnici toga nisu ni svesni. Svest (razum) i
materija su jedna i ista sila i pojava, samo gledana iz dva različita ugla. Čulno
gledana, ova pojava se manifestuje kao energija/materija. Vančulno, u sebi, ova
pojava se manifestuje kao svest (razum). Da bi se ovo shvatilo, potrebno je samo
logički, kauzalno povezati određena naučna otkrića iz oblasti fizike i psihologije u
smislenu celinu, da bi se shvatilo da materija ne bi mogla da postoji kad ne bi bila
svesna, niti bi svest mogla da postoji kad ne bi bila materijalna. U nastavku,
izneću logiku i činjenice iz ove dve oblasti nauke (fizike i psihologije) kojima se to
dokazuje.
1. Sve iz čega se stvarnost (svemir) sastoji deli se na dvoje: uzrok i posledicu.
Posledica je sve ono što se podrazumeva pod rečju i pojmom radnja (fizička i
psihička), a uzrok je sve ono što postoji i ima sposobnost radnje (fizičke i psihičke)
da vrši.
2. Ukupno postoji sedam osnovnih sposobnosti koje mogu da se manifestuju kao
radnje sa značenjem posledice. Dve su fizičke: naprezanje i kretanje. Pet su
psihičke: opažanje, osećanje (dobra-zla), pamćenje, mišljenje i razumevanje
(dobra-zla).
3. Uzrok i nosilac svih fizičkih i psihičkih sposobnosti, kao i vršilac svih fizičkih i
psihičkih radnji, postoji samo jedan. To je kvantno polje svemira. To je prostor
svemira u kojem nema energije/materije, ni materijalnih formi. Osim polja i čestica
kvantuuma, koje, kada se napregnu i pokrenu, počinju objektivno, fizički
da se manifestuju kao energija/materija, ništa drugo do danas nije naučno utvrđeno da
postoji koje bi moglo da raspolaže sa navedenih sedam fizičkin i psihičkih
sposobnosti.
4. Iz vlastitog iskustva znamo da ono, koje u nama postoji i ima sposobnost da vrši
sedam navedenih fizičkih i psihičkih radnji, nazivamo imenom "ja" ili pak, imenom
"svest". Tako da odmah možemo zaključiti da su polja i čestice kvantuuma od kojih je
sagrađen svemiir, zapravo, polja i čestice svesti.
5. Materijalne forme od kojih je svemir građen – atomi, nebeska tela, ćelije, biljke,
životinje, ljudi itd - ne mogu raspolagati sa sedam navedenih fizičkih i psihičkih
sposobnosti jer one praktično nemaju značenje postojanja. Materijalne forme su
samo organizacije kretanja i rada kvantnih polja i čestica (čestica svesti) koje
jedino postoje. Ove organizacije ne bi mogle, ni nastati ni postojati, kad kvantna polja
i čestice ne bi raspolagala navedenim fizičkim i psihičkim sposobnostima pomoću
kojih će putem samoorganizovanja da ih sagrade .
6. Naučni dokazi da su polja i čestice kvantuma nosioci fizičkih sposobnosti
naprezanja i kretanja stoje u naučnom iskustvu koje kaže da je kretanje materije -
samokretanje. A naučni dokazi da su polja i čestice kvantuuma istovremeno i
nosioci pet psihičkih sposobnosti i vršioci pet psihičkih radnji su sledeći:
a) Za psihičke sposobnosti i radnje opažanja naučni dokazi su sve moguće fizičke i
hemijske reakcije koje se dešavaju, bilo spontano i slobodno u prirodi, bilo u
naučnim laboratorijama, prilikom spajanja ili razdvajanja čestica ili raznih hemijskih
elemenata i materijalnih tela. Logika nam govori da bez sposobnosti uzajamnog
opažanja, tih reakcija ne bi moglo da bude.
b) Za psihičke sposobnosti i radnje pamćenja, kada je reč o anorganskoj materiji i
prirodi, naučni dokazi su sva ona tehnološka dostignuća u oblasti elektronike, koja
omogućuju pamćenje, tj. skladištenje i čuvanje informacija.
c) Za psihičke sposobnosti osećanja dobra sa značenjem “da” i zla sa značenjem
“ne" - ne samo kada se radi o organskoj materiji i prirodi, već i anorganskoj - kao
dokaz može poslužiti apsolutno sve, jer, kako iz naučnog, tako i iz običnog,
svakodnevnog čovekovog iskustva, znamo, da sve što postoji ima svoje “da” i svoje
“ne”.
d) Za psihičke sposobnosti mišljenja, kada je reč o anorganskoj materiji i prirodi,
naučni dokazi su ponovo tehnološka dostignuća u oblasti elektronike koja
dozvoljavaju fantastično brzu i efikasnu obradu informacija koje se pamte, kao i
sposobnost njihovg prenosa na daljinu.
e) Za psihičke sposobnosti razumevanja dobra i zla kao naučni dokaz može
poslužiti evolucija materije svemira i njegova mehanika koja se manifestuje kao
organizovano, harmonično kretanje, sa značenjem reda, a time ujedno i
zadovoljstva-dobra (sa značenjem “da”), kojem se večito teži. Nasuprot haosu, sa
značenjem nezadovoljstva-zla (sa značenjem “ne”), od kojeg se večito beži.
***
Uz napomenu da večito održavanje reda u prirodi, koji se na kraju uvek dostigne,
nije moguće i da posle svakog dostizanja reda uvek sledi postepeni pad i ponovno
vraćanje u stanje nereda. Razlog tome je tzv. “zamor materijala”, tj. nedostatak
energije koja je potrošena prilikom uspostavljanja reda, usled čega kvantna (svesna)
polja i čestice nužno moraju, iz napregnutog i pokretnog stanja, da se vrate u
prvobitno, nenapregnuto i opušteno stanje, tj. stanje mirovanja i ništavila (svemirska
crna jama) da bi mogle da povrate utrošenu energiju, odnodno, da se odmore. Da bi
posle toga mogle ponovo da se napregnu i pokrenu (big-bang) i čitav proces
uspostavljanja reda ponove.
***
U vezi pitanja kakva je svrha i smisao tog neprestanog građenja i rušenja svemira
odgovor je sledeći:
Kvantno polje svemira nije materijalno, već svesno, koje, da bi kao takvo postojalo i
održalo se, mora raspolagati znanjem (informacijom) o sebi. (Kad svest ne bi ništa
znala, ne bi bila svest). Imajući na umu da se znanje (informacija) o sebi ne može
steći u nematerijalnom stanju, tj, u stanju mirovanja i ništavila, već samo u
materijalnom, napregnutom i pokretnom stanju, to kvantno polje svemira uvek iznova
nužno mora da se napregne i pokrene i tako kroz kretanje i rad, uz pomoć svojih pet
psihičkih sposobnosti i radnji, stekne iskustvo (znanje) o sebi. Odnosno, znanje o
svojim negativnim, haotičnim kretanjima sa značenjem zla, i pozitivnim,
organizovanim, harmoničnim, sa značenjem dobra - imajući na umu činjenicu da osim
pozitivnih i negativnih kteranja u svemiru ničega dugog nema o čemu bi se iskustvo
(znanje) moglo steći. Materijalne forme - atomi, nebeska tela, tela ćelija, biljaka, ljudi
itd. - samo su pozitivna, organizovana, harmonična kretanja kvantnih (svesnih) polja i
čestica, sa značenjem dobra i ništa drugo.
Na ovaj način dolazimo do saznanja da u večitom procesu nastajanja i nestajanja
svemira, ono koje nikada niti nastaje, niti nestaje, je znanje (informacija) o svemiru.
Ono (znanje) se uvijek čuva, prenosi sa jednog svemira na drugi. Po istim
informacijama o redu (dobru) i neredu (zlu) svemir uvek iznova nastaje i nestaje.
Potpuno isto kao što u jajetu koke postoji informacija o koki po kojoj se koka rađa i
razvija. Koju (informaciju) će koka da ostavi u novom jajetu, da bi po njoj kasnije,
poslije svog pada i smrti, mogla ponovo da se rodi i razvije. Što nam govori da je
zakon po kojem svemir, kao i svaki njegov delić, nastaje i nestaje, univerzalan - za
sve isti.
***
Suština univerzalnog zakona, po kojem svesna polja i čestice kvantuuma postoje,
ogleda se u logičnosti (aksiomu) koja kaže da nešto ne može nastati iz ništa, već
samo iz nešto koje već postoji. I da to nešto koje postoji, obzirom da nije moglo
nastati iz ništa, mora postojati samo po sebi - oduvek i zauvek. To podrazumijeva
da mora samo da bude svoj razlog, uzrok, svrha i posledica. Drugim rečima, kao
svoja posledica, ono mora u sebi da se manifestuje kao život, tj. svest, jer samo ono
koje je živo i svesno može da bude svoj razlog, uzrok, svrha i posledica i tako postoji
samo po sebi.
Šta su razlog, uzrok i svrha postojanja svesti?
RAZLOG:
Razlog postojanja svesti, odnosno, svemira je informacija, tj. znanje o sebi kao
svemiru i svemu onome iz čega se svemir sastoji. Kad ne bi ništa znao svemir ne bi
imao razloga da postoji.
UZROK:
Uzrok postojanja svemira (svesti) je njegova volja, tj. želja da postoji, koja se u
njemu uvek manifestuje kao misao u vidu osećanje nezadovoljstva (zla) zato što ne
postoji, koja ga, kao njegova jedina sila i snaga, delujući iz njegove nutrine, na
kraju uvek natera da se napregne (big-bang), pokrene i počne da postoji.
SVRHA:
Svrha njegovog postojanja je osećanje zadovoljstva u vreme dok postoji. Kad
osećanja zadovoljstva ne bi bilo, njegovo postojanje ne bi imalo nikakvog smisla, ni
svrhe.
Univerzalni zakon - zakon razloga, uzroka, svrhe i posledice - nazvao sam
“Zakonom postojanja”. Poreklo ideje, tj. način na koji sam došao do otkrića ovog
zakona, ukratko sam opisao u topiku "Genijalnost i ludilo".Šire, detaljno objašnjenje
ovog zakona stoji u mojoj knjizi "Zakon postojanja" koja je u novembru o.g. izašla iz
štampe sa sledećim podnaslovima: “nauka o svesti”; “nauka o nagonu
samoodržanja”; “nauka o dobru i zlu”; "nauka o trojstvu"; "večita istina".
Uz napomenu da ovaj Zakon može da nosi i ime "Nauka o trojstvu" zato što se
svest svemira, odnosno, svest svega onoga iz čega se svemir sastoji, večito,
naizmenično, ciklično ponavlja po načinu pretakanja kroz svoja tri prirodna stanja - 1.
stanje mirovanja i odmaranja; 2. stanje naprezanja, kretanja, razvoja i umaranja; i 3.
stanje starenja, umiranja i raspadanja i ponovnog vraćanja u stanje mirovanja i
odmaranja. U nauci i običnom životu ovo trojedno ponavljanje svega poznato je pod
nazivom "vibracija", "talas" ili "bioritam". (Primer: jaje - pile - koka)
***
Za pravilno razumijevanje problema postojanja svesti veoma je bitno znati razliku
između pojmova “svest” i “svesnost”. Svest je ono koje postoji. To su čestice i
kvantna polja od kojih je građen svemir. A svesnost je stanje svesti u koje svest
dovodi sebe kada koristi svoje fizičke i psihičke sposobnosti.. Nasuprot stanju
nesvesnosti koje traje u vreme kada se ove sposobnosti ne koriste. To je vreme
kada se svest odmara - spava.
Takođe je bitno praviti razliku između pojmova “sposobnost” i “mogućnost”.
Sposobnosti su univerzalne i ima ih samo sedam. One nikada niti nastaju, niti
nestaju.A mogućnosti njihovog korištenja su bezbrojne. One uvek iznova nastaju,
evoluiraju i na kraju nestaju. Evolucija mogućnosti korištenja ovih sposobnosti
uporedna je i uzajamno uzročna sa evolucijom svemira i njegovom organizacijom
kretanja i rada. Složenija i savrešenija organizacija kretanja i rada podrazumeva
veće i brojnije mogućnosti korištenja ovih sposobnosti, kao i veću svesnost onima
koji takvu organizaciju grade. To, na primer, podrazumeva da je u čoveka i kamena
svest ista i da su sposobnosti iste, ali nisu iste mogućnosti korištenja ovih
sposobnosti i nije ista svesnost. Ljudsko telo kao visoka i složena organizacija
kretanja i rada svesnih kvantnih polja i čestica raspolaže većim mogućnostima
korištenja fizičkih i psihičkih sposobnosti pa je tako u čoveka svesnost daleko veća,
nego u kamena koji ne raspolaže tako efikasnim mogućnostima korištenja ovih
sposobnosti (čulima, mozgom i nervnim sistemom).
***
O praktičnoj vrednosti otkrića Zakona postojanja posebno govorim u drugom delu
knjige pod naslovom "Priodni sistem vrednosti" Ta korist bi se ogledala u velikom
duhovnom napretku čovečanstva koji već hiljadama godina stoji u mestu. Koji je
važniji od tehnološkog i ekonomskog, jer ona najgora zla kroz koja čovečanstvo već
hiljadama godina prolazi ne dolaze zbog tehnološke i ekonomske, tj. materijalne
nerazvijenosti, već duhovne.. Taj duhovni razvoj do sada se ogledao prvenstveno kroz
izgradnju sve boljih i humanijih međusobnih društvenih i ekonomskih odnosa ljudi u
čovečanstvu, kroz dosadašnje društvene poretke – robovlasništvo, feudalizam,
kapitalizam, komunizam - sve do onog poslednjeg, najsavršenijeg, univerzalnog
društvenog poretka, koji još nije uspostavljen, zvanog “humanizam”, koji omogućuje
maksimum životnog zadovoljstva i dobra, uz minimum nezadovoljstva i zla. Koji u
čovečanstvu neće moći biti uspostavljen sve dok nauka i društvo ne priznaju i ne
usvoje ovaj Zakon kao konačan odgovor na osnovno egzistencijalno pitanje svrhe i
smisala sveukupnog postojanja, koji u sebi sadrži i najbolja, univerzalna
organizacijska ekonomska idruštvena rešenja, koja podrazumevaju i najhumanije
(ravnopravne) ekonomske i društvene odnose ljudi u ljudskom društvu.
***
Na kraju da pomenem da ideja, da su svest i materija jedna i ista pojava, nije nova.
Razni filozofi i naučnici već su je izrekli na razne načine. Ona se kroz filozofski pravac
panteizam održava već preko dve hiljade godina.
Biće zanimljivo citirati šta je o tome rekao indijski fizičar Maharishi, više poznat kao
jogi, tvorac transcendentalne meditacije. Prilikom boravka u Jugoslaviji osamdesetih
godina u jednom našem časopisu o tome je rekao sledeće.
”U osnovi sveta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto
nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa
koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velike i male stvari, svi
svjetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna
mogućnost. To je čista svest. I kad se deo te čiste svesti, makar i najsitnija njena
čestica, izdvoji i stupi u aktivno stanje, kad postane dinamična, pretvara se u
konkretnu stvar, u materiju, u biće, u svemir. To ništa ima potpunu svest o sebi
jer je čista svest. Ima ogromnu, beskonačnu moć samoorganizovanja, jer je
kreativno, jer je ujedinjeno polje svih sposobnosti, svih mogućnosti. Njegova
priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo, i sve sto nastaje iz toga
zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo.”
(Sažetak nekih delova moje knjige "Zakon postojanja")
Ovo pitanje nauka je već rešila a da naučnici toga nisu ni svesni. Svest (razum) i
materija su jedna i ista sila i pojava, samo gledana iz dva različita ugla. Čulno
gledana, ova pojava se manifestuje kao energija/materija. Vančulno, u sebi, ova
pojava se manifestuje kao svest (razum). Da bi se ovo shvatilo, potrebno je samo
logički, kauzalno povezati određena naučna otkrića iz oblasti fizike i psihologije u
smislenu celinu, da bi se shvatilo da materija ne bi mogla da postoji kad ne bi bila
svesna, niti bi svest mogla da postoji kad ne bi bila materijalna. U nastavku,
izneću logiku i činjenice iz ove dve oblasti nauke (fizike i psihologije) kojima se to
dokazuje.
1. Sve iz čega se stvarnost (svemir) sastoji deli se na dvoje: uzrok i posledicu.
Posledica je sve ono što se podrazumeva pod rečju i pojmom radnja (fizička i
psihička), a uzrok je sve ono što postoji i ima sposobnost radnje (fizičke i psihičke)
da vrši.
2. Ukupno postoji sedam osnovnih sposobnosti koje mogu da se manifestuju kao
radnje sa značenjem posledice. Dve su fizičke: naprezanje i kretanje. Pet su
psihičke: opažanje, osećanje (dobra-zla), pamćenje, mišljenje i razumevanje
(dobra-zla).
3. Uzrok i nosilac svih fizičkih i psihičkih sposobnosti, kao i vršilac svih fizičkih i
psihičkih radnji, postoji samo jedan. To je kvantno polje svemira. To je prostor
svemira u kojem nema energije/materije, ni materijalnih formi. Osim polja i čestica
kvantuuma, koje, kada se napregnu i pokrenu, počinju objektivno, fizički
da se manifestuju kao energija/materija, ništa drugo do danas nije naučno utvrđeno da
postoji koje bi moglo da raspolaže sa navedenih sedam fizičkin i psihičkih
sposobnosti.
4. Iz vlastitog iskustva znamo da ono, koje u nama postoji i ima sposobnost da vrši
sedam navedenih fizičkih i psihičkih radnji, nazivamo imenom "ja" ili pak, imenom
"svest". Tako da odmah možemo zaključiti da su polja i čestice kvantuuma od kojih je
sagrađen svemiir, zapravo, polja i čestice svesti.
5. Materijalne forme od kojih je svemir građen – atomi, nebeska tela, ćelije, biljke,
životinje, ljudi itd - ne mogu raspolagati sa sedam navedenih fizičkih i psihičkih
sposobnosti jer one praktično nemaju značenje postojanja. Materijalne forme su
samo organizacije kretanja i rada kvantnih polja i čestica (čestica svesti) koje
jedino postoje. Ove organizacije ne bi mogle, ni nastati ni postojati, kad kvantna polja
i čestice ne bi raspolagala navedenim fizičkim i psihičkim sposobnostima pomoću
kojih će putem samoorganizovanja da ih sagrade .
6. Naučni dokazi da su polja i čestice kvantuma nosioci fizičkih sposobnosti
naprezanja i kretanja stoje u naučnom iskustvu koje kaže da je kretanje materije -
samokretanje. A naučni dokazi da su polja i čestice kvantuuma istovremeno i
nosioci pet psihičkih sposobnosti i vršioci pet psihičkih radnji su sledeći:
a) Za psihičke sposobnosti i radnje opažanja naučni dokazi su sve moguće fizičke i
hemijske reakcije koje se dešavaju, bilo spontano i slobodno u prirodi, bilo u
naučnim laboratorijama, prilikom spajanja ili razdvajanja čestica ili raznih hemijskih
elemenata i materijalnih tela. Logika nam govori da bez sposobnosti uzajamnog
opažanja, tih reakcija ne bi moglo da bude.
b) Za psihičke sposobnosti i radnje pamćenja, kada je reč o anorganskoj materiji i
prirodi, naučni dokazi su sva ona tehnološka dostignuća u oblasti elektronike, koja
omogućuju pamćenje, tj. skladištenje i čuvanje informacija.
c) Za psihičke sposobnosti osećanja dobra sa značenjem “da” i zla sa značenjem
“ne" - ne samo kada se radi o organskoj materiji i prirodi, već i anorganskoj - kao
dokaz može poslužiti apsolutno sve, jer, kako iz naučnog, tako i iz običnog,
svakodnevnog čovekovog iskustva, znamo, da sve što postoji ima svoje “da” i svoje
“ne”.
d) Za psihičke sposobnosti mišljenja, kada je reč o anorganskoj materiji i prirodi,
naučni dokazi su ponovo tehnološka dostignuća u oblasti elektronike koja
dozvoljavaju fantastično brzu i efikasnu obradu informacija koje se pamte, kao i
sposobnost njihovg prenosa na daljinu.
e) Za psihičke sposobnosti razumevanja dobra i zla kao naučni dokaz može
poslužiti evolucija materije svemira i njegova mehanika koja se manifestuje kao
organizovano, harmonično kretanje, sa značenjem reda, a time ujedno i
zadovoljstva-dobra (sa značenjem “da”), kojem se večito teži. Nasuprot haosu, sa
značenjem nezadovoljstva-zla (sa značenjem “ne”), od kojeg se večito beži.
***
Uz napomenu da večito održavanje reda u prirodi, koji se na kraju uvek dostigne,
nije moguće i da posle svakog dostizanja reda uvek sledi postepeni pad i ponovno
vraćanje u stanje nereda. Razlog tome je tzv. “zamor materijala”, tj. nedostatak
energije koja je potrošena prilikom uspostavljanja reda, usled čega kvantna (svesna)
polja i čestice nužno moraju, iz napregnutog i pokretnog stanja, da se vrate u
prvobitno, nenapregnuto i opušteno stanje, tj. stanje mirovanja i ništavila (svemirska
crna jama) da bi mogle da povrate utrošenu energiju, odnodno, da se odmore. Da bi
posle toga mogle ponovo da se napregnu i pokrenu (big-bang) i čitav proces
uspostavljanja reda ponove.
***
U vezi pitanja kakva je svrha i smisao tog neprestanog građenja i rušenja svemira
odgovor je sledeći:
Kvantno polje svemira nije materijalno, već svesno, koje, da bi kao takvo postojalo i
održalo se, mora raspolagati znanjem (informacijom) o sebi. (Kad svest ne bi ništa
znala, ne bi bila svest). Imajući na umu da se znanje (informacija) o sebi ne može
steći u nematerijalnom stanju, tj, u stanju mirovanja i ništavila, već samo u
materijalnom, napregnutom i pokretnom stanju, to kvantno polje svemira uvek iznova
nužno mora da se napregne i pokrene i tako kroz kretanje i rad, uz pomoć svojih pet
psihičkih sposobnosti i radnji, stekne iskustvo (znanje) o sebi. Odnosno, znanje o
svojim negativnim, haotičnim kretanjima sa značenjem zla, i pozitivnim,
organizovanim, harmoničnim, sa značenjem dobra - imajući na umu činjenicu da osim
pozitivnih i negativnih kteranja u svemiru ničega dugog nema o čemu bi se iskustvo
(znanje) moglo steći. Materijalne forme - atomi, nebeska tela, tela ćelija, biljaka, ljudi
itd. - samo su pozitivna, organizovana, harmonična kretanja kvantnih (svesnih) polja i
čestica, sa značenjem dobra i ništa drugo.
Na ovaj način dolazimo do saznanja da u večitom procesu nastajanja i nestajanja
svemira, ono koje nikada niti nastaje, niti nestaje, je znanje (informacija) o svemiru.
Ono (znanje) se uvijek čuva, prenosi sa jednog svemira na drugi. Po istim
informacijama o redu (dobru) i neredu (zlu) svemir uvek iznova nastaje i nestaje.
Potpuno isto kao što u jajetu koke postoji informacija o koki po kojoj se koka rađa i
razvija. Koju (informaciju) će koka da ostavi u novom jajetu, da bi po njoj kasnije,
poslije svog pada i smrti, mogla ponovo da se rodi i razvije. Što nam govori da je
zakon po kojem svemir, kao i svaki njegov delić, nastaje i nestaje, univerzalan - za
sve isti.
***
Suština univerzalnog zakona, po kojem svesna polja i čestice kvantuuma postoje,
ogleda se u logičnosti (aksiomu) koja kaže da nešto ne može nastati iz ništa, već
samo iz nešto koje već postoji. I da to nešto koje postoji, obzirom da nije moglo
nastati iz ništa, mora postojati samo po sebi - oduvek i zauvek. To podrazumijeva
da mora samo da bude svoj razlog, uzrok, svrha i posledica. Drugim rečima, kao
svoja posledica, ono mora u sebi da se manifestuje kao život, tj. svest, jer samo ono
koje je živo i svesno može da bude svoj razlog, uzrok, svrha i posledica i tako postoji
samo po sebi.
Šta su razlog, uzrok i svrha postojanja svesti?
RAZLOG:
Razlog postojanja svesti, odnosno, svemira je informacija, tj. znanje o sebi kao
svemiru i svemu onome iz čega se svemir sastoji. Kad ne bi ništa znao svemir ne bi
imao razloga da postoji.
UZROK:
Uzrok postojanja svemira (svesti) je njegova volja, tj. želja da postoji, koja se u
njemu uvek manifestuje kao misao u vidu osećanje nezadovoljstva (zla) zato što ne
postoji, koja ga, kao njegova jedina sila i snaga, delujući iz njegove nutrine, na
kraju uvek natera da se napregne (big-bang), pokrene i počne da postoji.
SVRHA:
Svrha njegovog postojanja je osećanje zadovoljstva u vreme dok postoji. Kad
osećanja zadovoljstva ne bi bilo, njegovo postojanje ne bi imalo nikakvog smisla, ni
svrhe.
Univerzalni zakon - zakon razloga, uzroka, svrhe i posledice - nazvao sam
“Zakonom postojanja”. Poreklo ideje, tj. način na koji sam došao do otkrića ovog
zakona, ukratko sam opisao u topiku "Genijalnost i ludilo".Šire, detaljno objašnjenje
ovog zakona stoji u mojoj knjizi "Zakon postojanja" koja je u novembru o.g. izašla iz
štampe sa sledećim podnaslovima: “nauka o svesti”; “nauka o nagonu
samoodržanja”; “nauka o dobru i zlu”; "nauka o trojstvu"; "večita istina".
Uz napomenu da ovaj Zakon može da nosi i ime "Nauka o trojstvu" zato što se
svest svemira, odnosno, svest svega onoga iz čega se svemir sastoji, večito,
naizmenično, ciklično ponavlja po načinu pretakanja kroz svoja tri prirodna stanja - 1.
stanje mirovanja i odmaranja; 2. stanje naprezanja, kretanja, razvoja i umaranja; i 3.
stanje starenja, umiranja i raspadanja i ponovnog vraćanja u stanje mirovanja i
odmaranja. U nauci i običnom životu ovo trojedno ponavljanje svega poznato je pod
nazivom "vibracija", "talas" ili "bioritam". (Primer: jaje - pile - koka)
***
Za pravilno razumijevanje problema postojanja svesti veoma je bitno znati razliku
između pojmova “svest” i “svesnost”. Svest je ono koje postoji. To su čestice i
kvantna polja od kojih je građen svemir. A svesnost je stanje svesti u koje svest
dovodi sebe kada koristi svoje fizičke i psihičke sposobnosti.. Nasuprot stanju
nesvesnosti koje traje u vreme kada se ove sposobnosti ne koriste. To je vreme
kada se svest odmara - spava.
Takođe je bitno praviti razliku između pojmova “sposobnost” i “mogućnost”.
Sposobnosti su univerzalne i ima ih samo sedam. One nikada niti nastaju, niti
nestaju.A mogućnosti njihovog korištenja su bezbrojne. One uvek iznova nastaju,
evoluiraju i na kraju nestaju. Evolucija mogućnosti korištenja ovih sposobnosti
uporedna je i uzajamno uzročna sa evolucijom svemira i njegovom organizacijom
kretanja i rada. Složenija i savrešenija organizacija kretanja i rada podrazumeva
veće i brojnije mogućnosti korištenja ovih sposobnosti, kao i veću svesnost onima
koji takvu organizaciju grade. To, na primer, podrazumeva da je u čoveka i kamena
svest ista i da su sposobnosti iste, ali nisu iste mogućnosti korištenja ovih
sposobnosti i nije ista svesnost. Ljudsko telo kao visoka i složena organizacija
kretanja i rada svesnih kvantnih polja i čestica raspolaže većim mogućnostima
korištenja fizičkih i psihičkih sposobnosti pa je tako u čoveka svesnost daleko veća,
nego u kamena koji ne raspolaže tako efikasnim mogućnostima korištenja ovih
sposobnosti (čulima, mozgom i nervnim sistemom).
***
O praktičnoj vrednosti otkrića Zakona postojanja posebno govorim u drugom delu
knjige pod naslovom "Priodni sistem vrednosti" Ta korist bi se ogledala u velikom
duhovnom napretku čovečanstva koji već hiljadama godina stoji u mestu. Koji je
važniji od tehnološkog i ekonomskog, jer ona najgora zla kroz koja čovečanstvo već
hiljadama godina prolazi ne dolaze zbog tehnološke i ekonomske, tj. materijalne
nerazvijenosti, već duhovne.. Taj duhovni razvoj do sada se ogledao prvenstveno kroz
izgradnju sve boljih i humanijih međusobnih društvenih i ekonomskih odnosa ljudi u
čovečanstvu, kroz dosadašnje društvene poretke – robovlasništvo, feudalizam,
kapitalizam, komunizam - sve do onog poslednjeg, najsavršenijeg, univerzalnog
društvenog poretka, koji još nije uspostavljen, zvanog “humanizam”, koji omogućuje
maksimum životnog zadovoljstva i dobra, uz minimum nezadovoljstva i zla. Koji u
čovečanstvu neće moći biti uspostavljen sve dok nauka i društvo ne priznaju i ne
usvoje ovaj Zakon kao konačan odgovor na osnovno egzistencijalno pitanje svrhe i
smisala sveukupnog postojanja, koji u sebi sadrži i najbolja, univerzalna
organizacijska ekonomska idruštvena rešenja, koja podrazumevaju i najhumanije
(ravnopravne) ekonomske i društvene odnose ljudi u ljudskom društvu.
***
Na kraju da pomenem da ideja, da su svest i materija jedna i ista pojava, nije nova.
Razni filozofi i naučnici već su je izrekli na razne načine. Ona se kroz filozofski pravac
panteizam održava već preko dve hiljade godina.
Biće zanimljivo citirati šta je o tome rekao indijski fizičar Maharishi, više poznat kao
jogi, tvorac transcendentalne meditacije. Prilikom boravka u Jugoslaviji osamdesetih
godina u jednom našem časopisu o tome je rekao sledeće.
”U osnovi sveta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto
nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa
koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velike i male stvari, svi
svjetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna
mogućnost. To je čista svest. I kad se deo te čiste svesti, makar i najsitnija njena
čestica, izdvoji i stupi u aktivno stanje, kad postane dinamična, pretvara se u
konkretnu stvar, u materiju, u biće, u svemir. To ništa ima potpunu svest o sebi
jer je čista svest. Ima ogromnu, beskonačnu moć samoorganizovanja, jer je
kreativno, jer je ujedinjeno polje svih sposobnosti, svih mogućnosti. Njegova
priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo, i sve sto nastaje iz toga
zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo.”
Poslednja izmena: