Zabranjeni čas ekonomije

Učlanjen(a)
20.05.2012
Poruka
30
Pozdrav svima

Evo jedan po meni fanatstican alternativan pogled kako funkcionise svetska ekonomija
kao i domaca. Zbog cega dolazi do pada vrijednosti dinara, eura i dolara, ekonomskih problema, ko vlada svetskom ekonomijom i sl. Sve je objasnjeno tako lijepo da moze razumjeti svaki srednjoskolac i podkrijepljeno sa statistikom. U prvih 3-4 minuta vec cete ukapirati o cemu se radi

 
Član
Učlanjen(a)
16.11.2009
Poruka
205
Pa dobro, nije baš tako prosto, ne može banka, ako ima 100$, tek tako da kreira 1000$.

Nego, kreiraju se tzv. derivati, tj. hartije od vrednosti i sl.
Najprostiji primer je pre kolapsa tržišta nekretnina u SAD, kako su banke upakovale stotine hiljada hipoteka u "pakete" koje su ponovo prodavale na tržištu, jer su htele da povrate bar deo novca datog za kredite kako bi ulagale u druge oblasti.

Tako se na kraju praktično ne zna kome u stvari duguje novac onaj ko je uzeo kredit za kuću, banci ili nekome kome je banka prodala njegov dug (mada se i dalje rate naplaćuju preko banke, pa je banka u stvari samo posrednik) u okviru nekog od paketa (formirali su više paketa, s tim što su najsigurnije hipoteke stavili u najvrednije pakete, a one najrizičnije u poseban paket za koji je bio manji "prinos", tj. manja kamata na te hartije od vrednosti).


Konačno pitanje ostaje, zašto građanin u stvari ne može da podigne kredit direktno od npr. Narodne banke Srbije, nego taj kredit mora da ide preko komercijalnih banaka, koje taj novac pozajmljuju od NBS, i dalje ga plasiraju po maletene duplo većim kamatama (plus što imaju zaradu od raznih "provizija")?

Takođe, problematični krediti u "švajcarcima" su pod znakom pitanja u smislu legalnosti, jer banke koje su davale takve kredite klijentima su, isto kao i za kredite indeksirane u evrima, davale DINARE. Čak su banke te dinare dobijale od NBS po određenoj kamati, tako da su sa deviznim klauzulama banke sigurno u plusu, jer kurs dinara na duži rok sigurno neće padati.

Ako banka pozajmi evre od ECB (Evropska centralna banka) i plasira ih u Srbiji, u redu je da se klijentima omogući podizanje kredita u evrima, ali da oni na račun zaista dobijaju evre, a ne dinare, pa da im banka posle rate naplaćuje u dinarima i konvertuje u evro po svom kursu.

Međutim, kad su u pitanju švajcarski franci, nijedna banka ih praktično nije videla na svom računu, ali je većina nudila dinarske kredite indeksirane u švajcarcima, što je direktno varanje klijenata. Isto važi i za dinarske kredite indeksirane u evrima.
Jedino je regularno da banka klijentu isplati celu sumu kredita u valuti u kojoj je indeksiran kredit!


Zamislite da u Francuskoj dobijete kredit indeksiran u švedskim krunama ili kuvajtskim dinarima!

A za sve to je kriva NBS što je dozvolila stranim bankama takve manipulacije. Jednostavno, kredit treba da bude indeksiran u valuti koja se isplaćuje onome ko uzima kredit, pa ako vam banka isplaćuje dinare, onda nema vezivanja kredita za strane valute. Ako banka hoće da indeksira kredit u evrima, mora vam isplatiti celu sumu u EVRIMA, a ne u dinarima!

To je jedino logično.



A što se tiče svetskih finansijskih institucija, postavlja se pitanje odakle im toliki novac?
Pa, ogroman deo tog novca potiče od firmi koje svoj kapital ulažu u te institucije (kao što se ulaže npr. u akcije kompanija ili inevsticione fondove).

Problem određivanja finansijske snage ekonomije neke države (ne njenog budžeta ili BDP-a, već finansijske snage po pitanju kapitala dostupnog za investicije) je u tome što jedan isti novac može biti u vlasništvu npr. General Electric-a (GE), a istovremeno investiran u neki inesticioni fond. Ako se radi o npr. 5 milijardi dolara, prostim posmatranjem možemo pomisliti da tih 5 milijardi ima i GE i taj investicioni fond, pa ispada da tih 5 milijardi postoji na 2 mesta.

Međutim, GE može tih 5 milijardi upotrebiti samo na 2 načina: da povuče novac iz inesticionog fonda, ili da plasira hartije od vrednosti na ime tog ulaganja, ali najčešće po manjoj ceni od očekivane dobiti.



Druga zabluda je da Federalne rezerve tek tako štampaju novac i dele bankama i Vladi SAD. To ne ide baš tako, već se kreiraju obveznice koje predstavljaju garant otplate duga, u slučaju Vlade SAD to su poreski prihodi u budžetu, a u slučaju banaka to je njihova imovina.

Postoje tekstovi na tu temu, i sve te teorije zavere od prostom štancovanju novca nisu ni izbliza tačne.

Ono što je tačno je da SAD upumpavaju ogromne količine novca u ekonomski sistem sveta, a da pri tome dolar ne gubi na vrednosti kao što bi gubila neka druga valuta. To je zato što je dolar praktično svetska valuta za plaćanje nafte i generalno trgovinu na berzama, pa se povećanjem obima te trgovine (potrošnja nafte u svetu je rasla decenijama) otvarala se mogućnost za ubacivanje još dolara u promet, a da on ne izgubi značajno na vrednosti.


Međutim, i druge valute su povećale masu u opticaju nesrazmerno rastu ekonomije, tako da nijedna valuta u odnosu na zlato danas ne vredi ni blizu kao nekada.

Pa 1980. godine je Golf 1 u SAD koštao 4500$, a sada je Golf 7 oko 21.000$.
Poređenja radi, u Srbiji je krajem 80-ih Golf 2 koštao do 25.000 DEM (zavisno od opreme), a danas je Golf 7 25.000 € sa vrhunskim paketom opreme i dosta jačim motorom od osnovne verzije koja je jeftinija od 18.000 €.

To pokazuje gde je dolar bio nekada, a gde je danas, što je dovoljan dokaz koliko ne više dolara u prometu danas nego pre 35 godina, ali je i njegova vrednost proporcionalno manja.
 
Učlanjen(a)
20.05.2012
Poruka
30
Ja stvarno ne volim teorije zavjere i mislim da je kontraproduktivno samo nagomilavati neku negativnu energiju ali cini mi se da neki krupni kapitalisti danas rade sa svijetom isto ono sto su radili Staljin i Hitler sa svojim zemljama.
Kao sto su recimo decenijama duvanski giganti lagali svijet da duvan nije stetan i ne stvara zavisnost a onda je sve izaslo na vidjelo.
Mislim da tako ima i jako mocnih ljudi kojima je stalo do svog interesa i imaju neku svoju viziju svijeta gdje neije bitno sto milioni stradaju.
Samo na zapadu nebi mogla da prodje ta prica o komunizmu, nacizmu, bratstvu i jedinstvu kao kod Stljina Hitlera i slicnih pa su oni odlucili da preuzmu ekonomski sistem, kupe medije i tako steknu moc koja je potrebna da bi se vladalo odnosno manipulisalo narodom. Tako se stice neka predstava o demokratiji koja u stvari ne postoji.
Zar nije onaj cuveni Rotsild rekao"Ne zanima me ko donosi zakone dajte mi kontolu nad novcem"?
Sve i da nije, tako mi djeluje stanje. I zato imamo sve ove ratove i zaduzivanja nenormalna i sl.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
20.05.2012
Poruka
30
Član
Učlanjen(a)
16.11.2009
Poruka
205
Pa prosto, političari koji o tome odlučuju dobiju proviziju u džep, a narod se ne interesuje za te teme sve dok je relativno zadovoljan životom (kod nas je mnogo gore, i oni koji nisu zadovoljni životom ne žele da se informišu istinitim podacima, već veruju prorežimskim medijima).

Očigledan primer su pojedini političari u SAD koji su progurali u više perioda razne zakone o zdravstvu u korist farmaceutskih kompanija, a nakon silaska sa funkcije senatora i drugih visokih pozicija postali predsednici upravnih odbora ili nekih drugih organa najvećih farmaceutskih kuća u SAD.




Naravno da centralne banke mogu novac da prikupe plasiranjem obveznica ili od štednje građana, pa jedna Kina ima preko 3000 milijardi u američkim OBVEZNICAMA, tako da se dobar deo dolara koji odlazi u Kinu vraća u SAD, a kinezi dobiju te hartije, za koje je pitanje da li će sutra vredeti isto ili mnogo manje.

Ali, ako se novac samo naštampa i ubaci u opticaj, znamo šta će se desiti (seća li se neko 1993. godine?), jedini način da se novac ubaci u opticaj bez povećanja inflacije je da se na tržištu pojave nove vrednosti - ali, kako je industrija dostigla zasićenje, drastično povećanje vrednosti kapitala su ostvarile pre 15-ak godina samo firme u IT sektoru (MS, Apple, Google...), i tu se otvorio prostor za ubacivanje novih milijardi u promet.
Ali, promet i sama vrednost tih kompanija je smešna samo u poređenju sa budžetom SAD, tako da tih oko 1000 milijardi njihovog deficita svake godine moraće jednog trenutka da im se obije o glavu.


Sa državnim dugom jedino nema problem Japan, iako je 200% BDP-a, jer uglavnom duguju svojim građanima, kojima plaćaju 1.5%. Navodno, ako bi kamata bila 3%, više od trećine japanskog budžeta bi odlazilo na servisiranje duga.

A Srbija se zaduživala po kamatama iznad 5%...



A fractional reserve banking... pa nije baš tako jednostavno kako laici pričaju, pa još navode neke tekstove koje su navodno objavljene od strane nekih banaka (kao npr. the Bank of England).

Naime, kada banka ima 1000$, i pozajmi nekom 900$, a 100$ ostavi kao rezervu, ne može sad iznova to da radi sa tih 900$, jer ih NEMA pošto ih je pozajmila nekome.

Ali, banak može na račun tog DUGA da kreira papir (tzv. DERIVAT) i da nekom drugom proda papir u vrednosti npr. 890$ (jer će npr. prinos na tih 890$ biti 30$, tj. za 900$ se banci vraća 920$).

Sada banka taj papir može da plasira na berzi hartija od vrednosti (tim hartijama se trguje i u Beogradu na finansijskoj berzi) i proda za npr. 880$.

E, sada banka može tih 880$ ponovo da plasira kao kredit, pa iznova.


Međutim, to ne dovodi do nove količine novca u opticaju, jer tih 880$ dolara banke je došlo od nekoga ko je kupio hartije od vrednosti, dakle to je novac iz opticaja koji se našao u banci.

Dakle, ne kreira banka tek tako magično na računima dodatnih 880$.



Ono što je problem je manipulacijama vrednosti tih hartija, kao i ulaganjima u akcije kompanija i sl., gde se u danu može zaraditi ili izgubiti nekoliko milijardi dolara. Ali, opet, to su nečiji relativno realni dolari (npr. deonice Apple-a).

Kažem relativni, jer deonica Apple-a sada vredi npr. 100$, a sutra može vredeti 10$ ili 200$, a da se realna imovina Apple-a nije promeila ni za 1$.

Upravo te manipulacije sa finansijskim derivatima (čija dodatna vrednost se bazira na PROGNOZAMA kretanja tržišta) nastalim iz kredita za kuće i stanove, dovela je do kraha tržišta u SAD 2008. godine, a razlog je što su banke masovno davale kredite ljudima koji nisu mogli posle 2-3 godine da ih otplaćuju (npr. rata prve 2 godine bude 600$, a posle tog perioda ode na 2000$, ima u jednom dokumentarcu, otprilike situacija kao kod nas sa švajcarcima), i kako je sve veći broj ljudi morao da vrati kuće bankama, banke nisu mogle dalje da ih prodaju po kupljenoj ceni (jer niko neće da živi u ulici u kojoj je 30% kuća iseljeno i kasnije opljačkano od strane bandi), pa su cene nekretnina padale.

Kako su cene kuća padale, i oni koji su uspešno plaćali kredite počeli su da vraćaju kuće (jer zašto bi banci otplaćivao 450.000$ kuću koja u tom trenutku vredi 250.000$).


Generalno, situacija je kao kad bi kod nas banke odobrile desetine hiljada stambenih kredita ljudima koji imaju platu 250e, ali za jeftinije kuće u nekim prigradskim naseljima, i to tako što im je prve dve godine rata 100e, a posle toga će biti 250e, ali ljudi u to svesno uđu nadajući se da će za 2 godine biti bolje, da će imati veće plate...

I posle te dve godine sistem pukne kad se pojavi na tržištu 10.000 kuća po nekim periferijama gradova po ceni 10.000e (koje neće čak ni tajkuni ili neko drugi da kupi, jer teško da će im rasti cena kao luksuznim vilama i stanovima u centru Njujorka), i to onda vuče cene ostalih nekretnina na dole. Na kraju, sve te banke puknu, jer su uložile (svojih i nečijih) milijardu dolara, a oduzete kuće ne vrede 100k dolara.
 
Učlanjen(a)
08.04.2010
Poruka
107
Dok kod postoji pokriće u robama i uslugama,< odnosno GDP, emitovane pare imaju pokriće.
 
Učlanjen(a)
08.04.2010
Poruka
107
moze se i tako reći, ali nemaju sve drzave jaku vojsku, a imaju pokriće u GDP-u.
 
Učlanjen(a)
16.09.2014
Poruka
42
Kad neko spomene Dragasa u kontekst bilo cega ozbiljnog meni se digne kosa na glavi.....
 
Natrag
Top