Zabrana ženidbe i jedenja mesa što je imače odlika monaštva, prorečena je u Svetom pismu:
"A Duh razgovetno govori da će u poslednja vremena odstupiti neki od vere slušajući lažne duhove i nauke đavolske, u licemerju laža, žigosanih na svojoj savesti, koji zabranjuju ženiti se, i zapovedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošću vernima i onima koji poznaše istinu. Jer je svako stvorenje Božije dobro i ništa nije na odmet kad se prima sa zahvalnošću. Jer se osvećuje rečju Božijom i molitvom." (1.Timotiju 4,1-3)
Objasnio sam kako se taj fenomen pojavljuje u ovom poglavlju:
SKLONOST KA FANATIČNOM ASKETIZMU I LAŽNOM MORALISANJU
Nečista savjest zbog zloupotrebe seksualnog doživljaja jeste jedan od razloga čovjekove seksualne neumjerenosti, jer ponavljanjem čina kome se savjest protivi, a često i promovisanjem banalnog i neozbiljnog govorenja o seksu, čovjek ugušuje (otupljuje) svoju sopstvenu savjest i tako se bori se protiv osjećanja krivice. Ali, kada se vremenom sposobnost užitka smanji, na primjer, zbog prirodnog pada polnih hormona u poznim godinama, tada se ne rijetko dešava da osjećanje krivice zbog zloupotrebe seksualnosti izbije u čovjekovu svijest i ostvari prevagu nad osjećanjem užitka. Tada čovjek ima iskušenje da iz osjećanja krivice samo potisne svoje seksualne motive, umjesto da ih pobijedi i da seksualnim sposobnostima prida uzvišenu i jedino ispravnu funkciju – izražavanje ljubavi prema drugoj osobi.
Zloupotreba seksualnosti je zapravo do te mjere ograničila osobu da ona nije više u stanju da shvati pravi smisao seksualnih sposobnosti - izražavanje ljubavi prema bračnom saputniku. Takva osoba bi imala seksualni odnos samo radi užitka, a ne radi izražavanja prave ljubavi prema drugoj osobi, pa joj ljubav kao smisao seksualnosti jeste strana. Kako se nije pokajala za pogrešnu funkciju seksualnosti, već je seksualnost samo potisla, ona i dalje ima na sebi pritisak nečiste savjesti i zato iskušenje da svaku seksualnost proglasi grešnom, osim onu za stvaranje potomstva.
To je iskušenje onih vjernika koji su skloni da se opterećuju krivicom, i da svoje nepobjeđene slabosti samo potiskuju i sputavaju u izražavanju. Oni često promovišu shvatanje da seksualnost služi samo za razmnožavanje. No, kako Bog nije stvorio čovjeka samo da opstane, već mu je podario uzvišeni smisao da živi za druge, tako ni seksualnost ne služi samo za reprodukciju već ima za smisao i izražavanje ljubavi prema bračnom saputniku. Ne čitamo li u Bibliji reči:
"Muž da čini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. Žena nije gospodar od svog tela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svog tela, nego žena. Ne zabranjujte se jedno od drugog." (1.Korinćanima 7,3-5)?
A zar u Bibliji nemamo i opomenu protiv shvatanja ljudi žigosane savjesti koji se ustručavanja od hrane i seksa upravo zato što njihovu zloupotrebu nisu pobijedili pa im se svako konzumiranje ukusne hrane i svako izražavanje seksualnosti zato čini grešnim?
Zar Biblija ne govori o takvima koji su "licemerni lažovi, žigosani po svojoj savesti i koji zabranjuju ženiti se i zapovedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo" (1.Timotiju 4,2-3)?!
Takvi ljudi često postaju zastupnici borbe protiv seksualnosti, sa izraženom potrebom da osuđuju i mrze upravo one koji otvoreno čine ono što bi i oni sami podsvjesno željeli, ali što zbog pobuđenog osjećanja krivice sebi ne dopuštaju.
No, potreba za lažnim moralisanjem i osuđivanjem nije odlika samo licemjera koji sputavaju ispoljavanje svojih slabosti, već je posljedica nečiste savjesti i onih koji svoja izopačenja otvoreno upražnjavaju. Ali, u tom slučaju, oni kod drugih osoba osuđuju ona seksualna izopačenja koja sami lično nemaju, pa će osoba koja zloupotrebljava odnos sa suprotnim polom imati iskušenje da se u svom lažnom moralisanju i osuđivanju "okomi" na homoseksualce, a sami homoseksualci na pedofile ili na neku drugu seksualnu izopačenost, da bi tako svojom kritikom uzdigli prividnu predstavu o sopstvenoj ispravnosti pred sopstvenom savješću.
Kada će MIre da da ovako razumnu analizu? Nikada.