William Shakespeare

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vilijam Šekspir

Vilijam Šekspir

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije


200px-CHANDOS3.jpg


Vilijam Šekspir rođen: 26. april, 1564.
Stratford na Ejvonu,
Engleska
preminuo: 23. april, 1616.
Stratford na Ejvonu, Engleska
Vilijam Šekspir
(engl. William Shakespeare, kršten 26. aprila 1564, umro 23. aprila 1616[1]) je bio engleski pesnik i dramski pisac, koji se, prema više različitih izvora, smatra za najvećeg pisca na engleskom jeziku i dramaturga svetskog glasa. Opus njegovih dela koja su preživela do danas sastoji se od 38 pozorišnih komada, 154 soneta, dve duge narativne poeme, i nekoliko drugih poema. Njegovi pozorišni komadi bili su prevedeni na sve važnije žive jezike i prikazuju se svuda u svetu češće nego bilo koji drugi pozorišni komad[2].

Šekspir je rođen i odrastao je u Stratfordu na Ejvonu. Kad je imao 18 godina, oženio se Anom Hatvej (engl. Anne Hathaway), koja mu je rodila troje dece: Suzanu i blizance Hamneta i Džudit. Između 1585. i 1592. započeo je uspešnu karijeru u Londonu kao glumac, pisac i suvlasnik glumačke družine „Ljudi lorda Čamberlena“, kasnije poznatiju kao „Kraljevi ljudi“. Povukao se u Stratford verovatno oko 1613. gde je umro tri godine kasnije. Malo pisanih svedočanstava je ostalo o Šekspirovom privatnom životu i postojala su mnogobrojna nagađanja oko njegove seksualne opredeljenosti, religioznih ubeđenja i da li su dela koja mu se pripisuju u stvari napisali drugi pisci[3][4][5].
Šekspir je najveći deo svog opusa napisao između 1590. i 1613. Njegova rana dela su uglavnom komedije i istorije, rodovi koje je on uzdigao do savršenstva do kraja 16. veka. Zatim je pisao tragedije do otprilike 1608. U tom periodu su nastali „Hamlet“, „Kralj Lir“ ili „Magbet“, pozorišni komadi koji se ubrajaju u najbolje pozorišne komade na engleskom jeziku. U svom poznom periodu pisao je tragikomedije i sarađivao sa ostalim dramskim piscima. Mnoga od njegovih dela su bila objavljena još za njegovog života u izdanjima različitog kvaliteta i tačnosti. Godine 1623. dvojica njegovih kolega objavila su „Prvi folio“, zbirku njegovih dramskih dela koja su uključivala sve osim dve drame koje su u novije vreme priznate kao Šekspirove.
Šekspir je bio ugledan pesnik i pozorišni pisac još za života, ali njegova reputacija nije dostigla današnje razmere pre 19. veka. Romantičari su naročito isticali Šekspirovu genijalnost, a viktorijanci su ga slavili gotovo kao idola[6]. U 20. veku Šekspir se neprestalno iznova otkriva, a njegova dela se stalno prikazuju u različitim kulturnim i političkim kontekstima širom sveta.
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
60. Sonet

60. Sonet

Ko valovlje k žalu šljunčanom što bjega,
Naši se trenuci žure ka svom kraju
I svaki smjenjuje onog prije njega,
Za mjesto naprijed svi se otimaju.
Rođenje, što sprva punim svjetlom gori,
Gmže ka zrelosti što kruni ga, slava
Njegova se s krivim eklipsama bori,
Vrijeme što dade dar sad uništava,
I vrijeme buši ukrase mladosti
Urezuje bore na čelu ljepote,
Prirodne istine guta rijetkosti,
I njegovoj kosi ništa se ne ote,
Al moj stih ostaće da ti vrsnost slavi,
Nadam se, uprkos ruci što sve mlavi.


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
66. Sonet

66. Sonet

Smoren svim ovim, vapim smrt smirenu,
Videć zaslužnog što će prosjak biti,
Najčišću vjeru teško pogaženu,
Nikogovića što sjajem se kiti,
Najviše časti sramno krivim date,
Kreposnu djevu prodrocanu zatim,
Izvrsnost koju zakonito blate,
Jakog što hroma vlast ga osakati,
Umjetnost što joj vlast jezik zauzla,
Ludost što vlada, ko doktor, vještinom,
Dobro u zaptu što sluga je u zla,
Glupost brkanu sa prostom istinom.
Tim smoren, u smrt od sveg bih se skrio
Kad ne bih ljubav samu ostavio.


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
73. Sonet

73. Sonet

Gledaš ono doba godišnje u meni
Kad granje sa žutim lišćem, bez, il s malo,
Drhti stud čekajuć: horovi srušeni,
Goli, gdje tma nježnih ptica je pjevalo.
Ti vidiš u meni sumrak: trne dugo
Dan, kad na zapadu sunce zađe, zatim
Brzo ga odnosi crna noć, to drugo
Ja smrti, u spokoj što sve zapečati.
Žar vidiš u meni one vatre, što na
Pepelu još zgara – on bje mladost njena –
Ko na odru na kom izdahnuće ona,
Onim uništena čim bješe hranjena.
Pojmiš li to što ti snaži ljubav, jače
Voljećeš ono što uskoro nestaće.


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
94. Sonet

94. Sonet

Koji zlo činiti moć ima a neće,
Koji to čim zrači najviše – ne tvori,
Koji je ko kamen sam, a druge kreće,
Nepomičan, hladan, iskušenja sporih –
Ti s pravom baštine milost neba, čak i
Bogatstvo prirode od rastura štite:
Gospodar i vlasnik svojih lica svaki,
Drugi su tek sluge vrsnoće vlastite.
Ljetni cvijet mio ljetu biva, mada
Zbog samoga sebe i živi i mrije,
Ali ako gadna zaraza ga svlada,
I najniži korov plemenitiji je.
Jer najslađe djelom u najgorče pređe,
Smradniji no korov gnjili krin je sveđe.


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
130. Sonet

130. Sonet

Mojoj gospi ne sja po sunce iz zjena;
Koralj je rujniji no njene usnice;
Ako snijeg je bijel – siva grud je njena,
Il vlas žica – čelo krase crne žice.
Vidjeh kao damast ruže, i bijele
I rujne – na njenu obrazu njih nije;
A neki mirisi veću slast dijele
Nego dah iz moje gospe koji bije.
Volim čuti zbor njen, prem dobro znam to da
Zvucima muzike umilnost je jača;
Znam, boginju nikad ne vidjeh da hoda;
Gospa mi, kad ide, po tlima korača.
Al moja je ljubav rijetka ko ona
Što lažnoj poredbi vjerovat je sklona.


 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
ekspir.jpg

William Shakespeare (26.4. 1564. - 23.4. 1616.) je engleski književnik koji se smatra najuticajnijim i najpopularnijim dramskim piscem u historiji svijeta.
Shakespeare se bavio glumom, pisao pjesme i drame, pri čemu je pokazao podjednaki talent za tragediju i komediju. Njegova djela su prevedena na sve jezike svijeta a stihovi najcitiraniji od svih autora u historiji književnosti.

Životopis

Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu. Ličnost pisca, čija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu još uvijek je zagonetka. William Shakespeare rodio se u gradiću Stratford na Avonu 1564. godine, u grofoviji Warwickshire (u isto vrijeme kada je u Rimu umro Michelangelo), kao treće i najstarije muško dijete od osmero djece. Kršten je 26. travnja 1564. godine, pa se smatra da je rođen 23. travnja 1564. godine. Otac mu je bio John Shakespeare, ugledan i imućan građanin, trgovac-zanatlija, član Općinskog vijeća. O njegovom dobrom imovinskom statusu govori i podatak da je 1596. godine John Shakespeare mogao platiti da on i njegovo potomstvo upotrebljava obiteljski grb koji prikazuje Sokola i koplje te ima francuski natpis: Non sanz droict (Ne bez prava). Uz sve to John Shakespeare 1571. godine izabran je za gradonačelnika Stratforda na Avonu. Majka Williama Shakespearea zvala se Mary, a djevojačko prezime bilo joj je Arden. Shakespeare je pohađao školu u svom rodnom gradu, ipak zna se samo da je u toj istoj školi učio latinski, čitao Ovidija, Cicerona, Virgilija, Plauta i Terencija.

Postoje pretpostavke da je William Shakespeare napustio školu 1578. godine kada su poslovi njegovog oca pošli nagore, te je nazočnost četrnaestogodišnjeg sina u kući postala neophodna. Od tada, pa do svoje 18. godine, o njemu ne postoje nikakvi pisani podaci. Tek od 18. rujna 1582. godine postoji dokument koji govori o ženidbi Williama Shakespearea s Ann Hathaway iz obližnjeg zaseoka Shotery, a koja je bila osam godina starija od njega. U braku najvjerovatnije nije bio sretan, jer je često pisao protiv ranih brakova. Godine 1583. rodila mu se kćerka Susan, a 1585. blizanci - kćerka Judith i sin Hamnet. Onda se opet do 1592. godine o Shakespearu ništa ne zna, a te se godine prvi puta spominje kao glumac i dramski pisac. Godine 1596. umire mu sin Hamnet, a 1597. godine u Stantfordu je kupio imanje zvano New Place i postao, u međuvremenu, suvlasnik kazališta Globe. Nedugo potom, 1601. godine, Shakespearu umire otac, a 1607. udala mu se kćerka Susan za poznatog londonskog liječnika Johna Halla.

Godinu dana kasnije umire mu majka, a iste godine Willliam se povlači iz Londona u svoj rodni grad, premda je povremeno dolazio u London (npr. 1612. godine kao svjedok u jednoj parnici). Iste godine (1612.) umire mu brat Gilbert, a sljedeće 1613. i posljednji brat Richard, kada je u Londonu izgorjelo kazalište Globe. Godine 1616. udala mu se kćerka Judith, a 23. travnja iste godine (istog datuma kada je rođen) umro je u 52-oj godini života u Stratford na Avonu, gdje je i sahranjen u crkvi sv. Trojstva u blizni oltara. Iznad groba postavljena je 1623. godine spomen bista s latinskim natpisom: Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod plače, a Olimp ga ima. Shakespeareova supruga Ann umrla je 1623. godine, sedam godina poslije smrti svoga muža. Iste godine u Londonu svjetlo dana ugledalo je prvo izdanje svih Shakespearovih djela. Posljednji neposredni potomak Shakespearov, njegova unuka Elisabeth, kćerka Susan i dr Johna Halla umrla je 1670. godine i loza se ugasila.

Tragedije

Romeo i Julija (Romeo and Giuliett; 1593.)
Tit Andronik (Titus Andronicus; 1594.)
Julije Cezar (1599.)
Troilo i Kresida (Troilus and Cressida; 1601. - 1602.)
Hamlet (1602.)
Otelo (1604.)
Kralj Lear (King Lear; 1605.)
Macbeth (1606.)
Antonije i Kleopatra (1607.)
Koriolan (1608.)
Timon Atenjanin (1608.)

Komedije

Uzaludni ljubavni trud (Love's Labour's Lost; 1590.)
Dva plemića iz Verone (The Two Gentlmen of Verona; 1591.)
Komedija nesporazuma (The Comedy of Errors; 1593. - 1594.)
San Ivanjske noći (A Midsummer Night's Dream; 1594.)
Mletački trgovac (The Merchant of Venice; 1595.)
Ukroćena goropadnica (The Taming of the Shrew; 1596.)
Mnogo vike ni za što (1599.)
Vesele žene vindsorske (The Merry Wives of Windsor; 1599.)
Bogojavljenska noć (Twelfth Night; 1599. - 1600.)
Kako vam drago (As You Like It; 1600.)
Sve je dobro što se dobro svrši (All's Well That Ends Well; 1602. - 1604.)
Ravnom mjerom /Mjera za mjeru (Measure for measure; 1604.)
Periklo (1608.)
Cimbelin (Cymbeline; 1610.)
Zimska priča (1610.)
Oluja /Bura (The tempest; 1611.)

Istorijske drame


Kralj Henrik VI. (1591.)
Rikard III. (1593.)
Rikard II. (1594.)
Kralj Ivan (1594.)
Henrik IV. (1596. - 1597.)
Henrik V. (1599.)
Henrik VIII. (1612.)

Pjesme

Soneti
Venera i Adonis (Venus and Adonis; 1593.)
Napastovanje Lukrecije (The Rape of Lucrece; 1594.)
Strastveni hodočasnik (The Passionate Pilgrim)

Čitala sam njegove tragedije, a na prvom mjestu bih izdvojila " Hamleta ", njegove unutrašnje sukobe i iskušenja. Cijelo djelo je jedna psihološka analiza ličnosti, fenomenalno prikazana.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Вилијем Шекспир: Сонет 107.

Не кажи, да ми срце издаје тебе,
Мада тијо гасне, чим те овде није;
Лакше бих се, веруј, делио од себе,
Но од овог срца, што у теби бије.

Та љубав му је дом – и ако некад
Одлутам – опет се натраг вратим
Тачно и на време, увек исто рад,
Чио да оперем оно што заблатим.

Не веруј никад, ни кад са мном влада
Слабост, што сваку људску пут опседа,
Да би ме могла настраност да свлада,

Да узмем ишта од тог што свет испреда;
За ме, сем тебе, ништавног у свему,
Јер ти си ми, ружо моја, све на њему.


 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Šekspir bio na kokainu?

Šekspir bio na kokainu?

Tanjug

Antropolog i direktor Instituta za ljudsku evoluciju u Johanesburgu, Frensis Takeri sproveo je istraživanje tokom kojeg su nađeni tragovi kanabisa i kokaina na lulama koje su pronađene u vrtu Šekspirove kuće



JOHANESBURG - Kao i Da Vinčijeva Mona Liza, koja već pet vekova pobuđuje pažnju javnosti, delo i život engleskog barda Vilijema Šekspira ostaju i dalje za njegove stručnjake obavijeni misterijom.
Kako je zaista izgledao slavni dramaturg? Da li je on zaista autor svojih komada? Postoje li još neka njegova dela koja nisu otkrivena?
Antropologa i direktora Instituta za ljudsku evoluciju u Johanesburgu, Frensisa Takerija, međutim, muči pitanje sasvim drugačije prirode: da li je Vilijem Šekspir konzumirao marihuanu i kokain?

Naime, tokom istraživanja koje je sproveo 2001. otkriveni su tragovi kanabisa i kokaina na lulama koje su pronađene u vrtu Šekspirove kuće.
Južnoafrički antropolog pritom podseća na aluzije iz Soneta 76, u kojima se spominje termin "noted weed", što bi mogla da bude marihuana. On pretpostavlja da je kanabis Šekspiru služio kao inspiracija za pisanje.
Kako piše sajt Fluktuat, Takeri i njegov tim sada pokušavaju da dobiju dozvolu za ekshumaciju tela pesnika kako bi utvrdili da li je zaista uživao u ovim drogama.
Ukoliko bi to bio slučaj, navodi južnoafrički naučnik, to bi značilo da se u Šekspirovo doba u Engleskoj mogao naći kokain za kojeg se veruje da je došao tek u 19. veku.
Ekshumacija bardovog tela pomogla bi da se reše i neke nedoumice oko njegove smrti.
Takeri kaže da bi posmrtni ostaci (kosa, nokti i zubi) pružili podatke o uzroku smrti i potvrdili da kosti zaista pripadaju Šekspiru. Analizom malog uzorka zuba dobili bi se i podaci o njegovom načinu ishrane i eventualnom uživanju u marihuani i kokainu.
On objašnjava da će se tokom ispitivanja koristiti tehnika laserskog skeniranja koja omogućava da se analize obave bez "pomeranja kostiju" od skeleta.
To bi se svakako dopalo i samom Šekspiru koji se očigledno plašio ekshumacije jer je na svoju nadgrobnu ploču dao da se iskleše kletva: "Blagosloven da je onaj koji poštedi ovo kamenje, a proklet onaj koji pomeri moje kosti".
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Šekspir obavezno štivo za lekare?

Šekspir obavezno štivo za lekare?


Tanjug |


Lekari bi trebalo da čitaju Šekspira budući da je pisac bio izuzetno talentovan da primeti psihosomatske poremećaje, pokazala je neobična studija jednog britanskog lekara


Vilijem Šekspir

LONDON - Lekari bi trebalo da čitaju Šekspira budući da je pisac bio izuzetno talentovan da primeti psihosomatske poremećaje, pokazala je neobična studija jednog britanskog lekara.
Lekar sa bristolskog univerziteta Kenet Hiton pažljivo je iščitao Šekspirove komade, kao i dela njegovih savremenika i otkrio je da se Šekspir izdvajao svojom sposobnošću da poveže fizičke simptome sa mentalnim poremećajima, prenosi Frans pres.
Vrtoglavicu, ošamućenost i omamljenost ima pet glavnih likova suočenih sa emotivnim stresom u delima "Ukroćena goropad", "Romeo i Julija", "Henri šesti", "Troil i Kresida" i "Cimbelin".

Jedanaest instanci nedostatka vazduha i problema sa disanjem povezano je sa ekstremnim emocijama u "Otmici Lukrecije", "Veneri i Adonisu", "Troilu i Kresidi" i "Dva plemića iz Verone".
Tuga i nesreća prikazani su kroz simptome umora u "Hamletu", "Mletačkom trgovcu", "Kako vam drago", "Ričardu drugom" i "Henriju četvrtom".
Problemi sa sluhom u vreme mentalne krize pojavljuju se u komadima "Kralj Lir", "Kralj Džon" i "Ričard drugi", dok se hladnoća i nesvestica koje se povezuju sa dubokim šokom javljaju u "Romeu i Juliji", "Juliju Cezaru", "Ričardu trećem".
"Šekspirovo shvatanje da otupljenost ili osetljivost čula mogu imati psihološki uzrok nisu delili njegovi savremenici jer niko od njih nije uključio te fenomene u delima koja su proučena", naveo je Hiton u studiji.
Šekspir bi mogao da pomogne današnjim lekarima koji imaju pacijente čije fizičko stanje maskira emotivne probleme, dodao je on.
"Mnogi lekari nerado pripisuju fizičke simptome emotivnom stresu što rezultira odlaganjem dijagnoza i neodgovarajućim lečenjem", istakao je Hiton.
"Postali bi bolji lekari ako bi proučavali Šekspira. To je važno jer su takozvani funkcionalni simptomi glavni razlog odlaska kod lekara opšte prakse i potonjeg slanja pacijenta kod specijaliste", zaključio je Hiton.
 
Natrag
Top