Vlatko Stefanovski i Leb i Sol
- Začetnik teme Lara Croft
- Datum pokretanja
- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 39.023
Poslednja izmena od urednika:
Član
- Učlanjen(a)
- 18.02.2010
- Poruka
- 4.679
Poslednja izmena od urednika:
- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 39.023
Leb i Sol
Leb i Sol
Leb i sol, makedonski je rock/jazz sastav osnovan 1976. godine. Osim što je Leb i sol bila eminentna makedonska skupina, tako?er su bili jedni od najpopularnijih rock sastava na podru?ju bivše jugoslavije.
Polovinom 1970-ih godina, relativno mala glazbena scena u Skoplju uzrokovala je ?estu suradnju me?u budu?im ?lanovima sastava Leb i sol. Vlatko Stefanovski (gitara) i Bodan Arsovski (bas gitara) još u petom razredu osnovne škole sviraju zajedno u sastavu VIS Jegulje. Prvi zamjetniji rad njih dvojica imaju u jazz/rock skupini Breg, koju je predvodio Miki Petkovski (klavijature). Na bubnjevima je bio Garabet Tavitjan Garo, koji ubrzo odlazi na odsluženje vojnog roka, a Petkovski prelazi u sastav Smak i Breg prestaje sa djelovanjem.
1. sije?nja 1976. godine, Vlatko Stefanovski (gitara), Bodan Arsovski (bas gitara), Nikola Dimuševski (klavijature) i Dimitrie ?u?urovski (bubnjevi), osnivaju sastav Leb i sol. Ime sastava poti?e od tradicionalnog pozdrava koji je doslovno zna?io "Kruh i sol", a koristio se ?esto kao izraz inata i odlu?nosti kao na primjer "Ja ?u jesti samo kruh i sol ali ne?u popustiti", me?utim takvo što nema veze sa imenom sastava. U studiju radio Skoplja snimaju svoje prve snimke; "Etida br.3", "Devetka" i "Pesma za nas". Njihova glazba sadržavala je elemente rocka, jazza i makedonske etno glazbe. Kako je sastav glazbeno sazrijevao tako je utjecaj jazza postajao sve slabiji. Me?utim na koncertima sastav izvodi dugotrajne klasi?ne jazz verzije tradicionalnog etno-folka kao što su skladbe "Jovano Jovanke" i "Aber Dojde Donke", što je pubilika primala sa velikim oduševljenjem.
U travnju 1977. godine prvi puta nastupaju izvan Makedonije, kada sviraju kao predgrupa Dragi Mlinarecu u Novom Sadu. Iste godine nastupaju na omladinskom festivalu u Subotici, gdje osvajaju nagradu i potpisuju ugovor sa diskografskom ku?om PGP-RTB. Krajem kolovoza kao predgrupa Bijelog dugmeta nastupaju na koncertu kod Hajdu?ke ?esme. Krajem godine sudjeluju na 'BOOM' festivalu u Novom Sadu, a koncertne verzije njihovih skladbi "Pod vodom" i "U senci", nalaze se na kompilaciji BOOM '77, koju 1978. godine objavljuje izdava?ka ku?a Suzy.
U rujnu 1977. godine objavljuju svoj prvijenac album Leb i sol, kojeg snimaju u studiju RTV Novi Sad. Album objavljuje izdava?ka ku?a PGP-RTB, a producent na materijalu bio je Josip Bo?ek[1]. Josip Bo?ek bio je bivši gitarista sastava Korni grupa, a Stefanovski je bio njegov obožavatelj tako da je suradnja nastavljena i na sljede?im albumima. Materijal na albumu je pod velikim utjecajem jazz i rock tema, a od devet skladbi ?ak šest su instrumentalne. Svi ?lanovi sastava su autori skladbi, mada je Stefanovski najzaslužniji.
Leb i sol su prvenstveno bili koncertni sastav, kojima je nastup u živo služio za improvizacije i iskazivanje instrumentalne virtuoznosti, u kojima se nije prelazila granica dobrog ukusa[2].
Na opatijskom festivalu, u prolje?e 1978. godine,izvode skladbu "Aber dojde donke" sa kojom osvajaju nagradu za "najbolji umjetni?ki dojam i najuspješniju primjenu folklornog izraza". Ubrzo nakon toga dolaze na sam vrh rock sastava sa podru?ja bivše Jugoslavije, a za pripremu materijal za novi album dobivaju puno bolje studijske uvjete.
Drugi album pod imenom Leb i sol 2, izdaju 1978. godine, a objavljuje ga diskografska ku?a PGP-RTB[3]. Prate?i uspješnost albuma prvijenca, pored ve? uspješne skladbe "Aber dojde donke", tu su još instrumentali "Marija", "Akupunktura", "Uzvodno od tuge", a za vokalnu izvedbu pjesme "Talasna dužina", tekst je napisao Vlatkov brat, Goran Stefanovski, koji ?e u budu?e s njima nastaviti sura?ivati.
Leb i sol postaju vrlo popularni sastav krajem sedamdesetih i po?etkom osamdesetih, a njihova prva dva albuma, na kojima se nalazi materijal dostupan za širu publiku, smatraju se najzaslužnijima za to. Iako su se svi ?lanovi sastava pokazali kao izvrsni glazbenici, Vlatko Stefanovski dolazi do najja?eg izražaja kao iznimni virtouz na gitari. ?asopis Džuboks 1978. godine prema glasanju ?itatelja, proglašava ih sastavom godine.
Tre?i album pod nazivom Ru?ni rad izdaju 1979. godine, a objavljuje ga izdava?ka ku?a PGP-RTB[4]. Materijal snimaju u studiju V radio Beograda, a na dvije skladbe gostuje saksofonista Mi?a Markovi?. Album je stilom bio lagano pod utjecajem jazza, a autorstvo potpisuju opet sva ?etvorica. Neke od uspješnica su skladbe "Kumova slama", "Ru?ni rad" i "Verni pas". Nakon objavljivanja albuma Nikola Dimuševski napušta sastav radi stalnog radnog odnosa u zabavnom orkestru RTV Skoplje, a na njegovo mjesto dolazi Miki Petkovski, me?utim i on ih vrlo brzo 1980. godine napušta i odlazi za Kanadu. Ostavši bez klavijaturiste, odlu?ili su nastaviti raditi kao trio i po?eli su pripremati materijal za sljede?u plo?u.
Nakon kratkotrajnog angažmana u mjuziklu i kazalištu, 1982. godine u studiju radio Skoplja snimaju svoj sljede?i album Sledovanje[6]. Album izdaje diskografska ku?a PGP-RTB, a prvi puta su sami producenti. Materijal se sastoji od pretežno vokalnih skladbi, a "Nosim tvoj žig" postaje veliki radijski hit. Izme?u ostalih skladbi još od zna?ajnih je obrada narodne pjesme "Mile Pop Jordanov". Toga ljeta dva i pol mjeseca gostuju sa 'KPGT' kazalištem u Americi, gdje nastupaju po raznim klubovima i sviraju sa sastavom 'Big Country'. Iste godine objavljuju dvostruki uživo album Akusti?na trauma, koji je ujedno i posljednji kojeg izdaje diskografska ku?a PGP-RTB[7]. Materijal na albumu sastoji se od koncerta održanog 13. travnja 1982. godine, u zagreba?kom 'Kuluši?u', a miksan je u M-2 studiju, RTV Skopja.
Sljede?i album Kalabalak[8]objavljuju 1983. godine, a izdaje ga diskografska ku?a Jugoton (današnja (Croatia Records). Materijal snimaju sa gostima; Bobi Micev (klavijature) i Peter Kargov (saksofon). Sljede?i album Tangenta snimaju u rujnu 1984. godine, u beogradskom studiju 'Aquarius'. Album 1984. godine objavljuje izdava?ka ku?a Jugoton, a producent materijala bio je Kevin Ayers. Glazbeni gosti su Laza Ristovski na klavijaturama i Nenad Jeli? na udaraljkama. Veliki uspjeh na radiju postigla je skladba "Kontakt je skup". 1986. godine objavljuju album Zvu?ni zid[9], sa kojim obilježavaju svoju desetogodišnjicu glazbenog rada. Album sadrži materijal za kazalište, film i televiziju, pa su tu teme za TV emisiju "Bušava azbuka", kazlišne predstave "Oslobo?enje Skoplja", "Tumba, tumba divina", "Koštana" i za filmove Šmeker, Za sre?u je potrebno troje i Sretna nova 1949. Autori skladbi su Stefanovski i Bodan, a na materijalu sudjeluju Garabet Tavitjan (koji se u me?uvremenu vratio u sastav) i glumica i pjeva?ica Ana Kostovska.
Nakon što je album objavljen, u sastav dolaze Goce Micanov na saksofonu i Kiril ?ajkovski na klavijaturama. S njima dvojicom uskoro odlaze u studio i snimaju sljede?i album Kao kakao. Album izlazi 1987. godine, a objavljuje ga diskografska ku?a Jugoton[10]. Ovim materijalom napravili su promjenu u stilu i snimili deset vokalnih skladbi. Produkciju su radili Stefanovski, Bodan i Braco Zafirovski, a kao glazbeni gosti sudjeluju Bebi Dol, Ana Kostovska i Ronnie Wathen, koji je svirao irske gajde. Arsen Dedi? je napisao tekst za skladbu "Femme Fatale", dok su ostale tekstove napisali Vlatko i njegov brat Goran Stefanovski. Kao kakao ponudio je nekoliko vrlo zapaženih uspješnica, a to su "Skoplje" (koja je prvi puta snimljena na makedonskom jeziku), "Kao kakao" (tekst pripjeva preuzet iz knjige "Školica" od Hulia Kortasara), "Mamurni ljudi", "?uvam no? od budnih" i "Femme Fatale". Vlatko Stefanovski u isto vrijeme snima glazbu za filmove Zaboravljeni i ?aruga i gostuje na materijalu Željka Bebeka i zagreba?kog rock sastava Film.
Sljede?i album Putujemo, izdaju 1989. godine, u istoj postavi, a objavljuje ga diskografska ku?a Jugoton[11]. Produkciju su radili sami zajedno sa Bracom Zafirovskim, a glazbu i tekst za osam skladbi napisao je Vlatko Stefanovski. Skladbu "Sumorno prolje?e", skladao je Bodan, a tekst je napisao Goran Stefanovski. Na materijalu su nanovo nastupili glazbeni gosti, a to su Kaliopi kao prate?i vokal, Zoran Jovanovi? na saksofonu i klarinetu i Kire Kostov na rogu. Skladba koja se izdvojila od ostalih i postala veliki hit je "?ukni vo drvo". U sastav se na mjesto klavijatura vratio Nikola Dimuševski, koji je sudjelovao i na snimanju albuma.
Nakon što su objavili album Putujemo, sljede?e godine Vlatko Stefanovski i Bodan Arsovski osnivaju vlastitu izdava?ku ku?u Third Ear Music. Iste godine objavljuju i album pod nazivom Zodiac, na kojemu se nalazi glazba skladana za istoimenu baletnu predstavu. Nakon što je album objavljen, nanovo ih napušta Garo Tavitjan i osniva jazz sastav 'Paramecium', u kojemu još sviraju Igor Dimovski na gitari, Goce Micanov saksofon, Ljup?o Stojsavljevi? bas gitara i na klavijaturama Valentino Skenderovski i Jovan?o Arsovski.
U svibnju 1991. godine, u postavi Stefanovski, Bodan, Dimuševski i ?uri?i?, odlaze na turneju po Sjedinjenim Državama i Kanadi. Koncert održan u prestižnom klubu 'CBGB', koji se nalazi u New Yorku, objavljuju na uživo CD-u Live in New York. Album izlazi iste godine, a objavljuje ga diskografska ku?a Third Ear Music[12]. Materijal sadrži i snimke sa probe u studiju 'American', snimke skladbe "Blagoslov" iz Makedonske pravoslavne crkve u Torontu, tema "Going back to Skoplje" (snimljena u pokretnom studiju u Torontu) i obrada narodne pjesme "U?i me majko, karaj me", koja je snimljena u Skoplju u listopadu 1991. godine.
U prolje?e 1992. godine sviraju ?etiri koncerta, koji su totalno rasprodani, u beogradskom 'Sava centru', a nakon toga odlaze u amsterdamski klub 'Paradizo'. Dražen Vrdoljak u prosincu 1995. godine organizira koncerte u Zagrebu, Puli i Rijeci, a tada sa njima nastupa i Garo Tavitjan na bubnjevima.
1995. godine izdaju svoj posljednji album Anthology. Album je dvostruka CD kompilacija koja sadrži pregled njihove kompletne glazbene karijere do tada, a objavljuje ga diskografska ku?a Third Ear Music[13]. Nakon objavljivanja albuma, svoj posljednji koncert sastav Leb i sol održali su 13. prosinca 1995. godine u Solunu u klubu 'Milos', nakon kojeg se razilaze.
Nakon što je Leb i sol prestao sa radom, ?lanovi sastav se okre?u solo karijeri. Vlatko Stefanovski je još 1994. godine objavio album Cowboys & Indians, na kojem su mu pomagali Zlatko Ori?anski, Mahmut Muzafer, Goran Bregovi?, Goce MIcanov i ?lanovi sastava Nityananda. Sadrži dvanaest skladbi koje se razlikuju u žanru, a producent je bio Braco Zafirovski. 1997. godine izdaje svoj tre?i CD Gypsy Magic, na kojemu se nalazi glazba za istoimeni film, kojeg je režirao Stole Popov.
Bodan Arsovski 1995. godine objavljuje CD Endless view. Na snimanju su mu pomagali Pece Atanasovski (gajde), Koki Dimuševski, ?ole Miškovski (klavijature), Zoran Jovanovi?, Sabit Tahiri i Goce Micanov. Nastupaju pod imenom Ezgia band, ali nakon smrti Pece Atanasovskog, Bodan je uveliko smanjio nastupe sastava.
Iste godine Garo Tavitjan zajedno sa sastavom Paramecium, u Skoplju objavljuje CD Live, na kojemu se nalaze snimke sa njihovih koncerata. Sljede?i Garin CD sadrži uživo snimke sa koncerta održanog 25. lipnja 1995. godine u Skoplju u prostoru Kuršumli An. Garo pored toga što objavljuje albume tako?er i sklada glazbu za balet i kazališne predstave.
Tijekom 1990-ih godina, bivši ?lanovi sastav Leb i sol paralelno snimaju i objavljuju albume. Najviše se isti?e rad Vlatka Stefanovskog koji je objavio osam solo albuma i sura?ivao na projektima raznih izvo?a?a i pisao glazbu za film i kazalište. Za kazališnu predstavu Sarajevo, koja je izvedena u Antverpenu, Vlatko je napisao glazbu, a njegov brat Goran Stefanovski scenario, dok je redatelj bio Slobodan Unkovski. CD je objavljen 1996. godine jer Vlatko nije želio da ga izdaje dok traje rat u Bosni.
Nakon što su održali posljednji koncert 1995. godine klubu Milos u Thessalonica i nakon toga se razišli, ?lanovi sastava su se okrenuli svojoj uspješnoj solo karijeri.
U travnju 2006. godine sastav se ponovno okuplja kako bi obilježili 30 godina svoga postojanja. Postava koja je krenula na turneju po zemljama bivše Jugoslavije bila je u sastavu Vlatko Stefanovski, Bodan Arsovski, Garabet Tavitjan i Koki Dimuševski[14]. Vlatko Stefanovski kasnije odlazi iz sastava, a ostali ?lanovi u novoj postavi (Arsovski, Dimuševski, na bubnjevima Sr?an Dunki? i zamjena za Stefanovskog Dimitar Božikov) 2008. godine objavljuju album I taka nataka, na kojemu u dvije skladbe ("Si zaljubiv edno mome" i "It's Warming Up") gostuje rock pjeva? Dado Topi?.
Diskografija
* Leb i sol (PGP RTB, 1977.)
* Leb i sol 2 (PGP RTB, 1978.)
* Ru?ni rad (PGP RTB, 1979.)
* Beskona?no (PGP RTB, 1981.)
* Sledovanje (PGP RTB, 1982.)
* Akusti?na trauma - Dvostruki uživo (PGP RTB, 1982.)
* Kalabalak (Jugoton, 1983.)
* Tangenta (Jugoton, 1984.)
* Zvu?ni zid (Jugoton, 1986.)
* Kao kakao (Jugoton, 1987.)
* Putujemo (Jugoton, 1989.)
* Zodiac (Third Ear Music, 1990.)
* Live in New York (Third Ear Music, 1991.)
* Anthology -- Dvostruka CD kompilacija (Third Ear Music, 1995.)
* Live in Macedonia -- CD/DVD (Avalon Production, 2006.)
Izvor: Cesarica.net
Polovinom 1970-ih godina, relativno mala glazbena scena u Skoplju uzrokovala je ?estu suradnju me?u budu?im ?lanovima sastava Leb i sol. Vlatko Stefanovski (gitara) i Bodan Arsovski (bas gitara) još u petom razredu osnovne škole sviraju zajedno u sastavu VIS Jegulje. Prvi zamjetniji rad njih dvojica imaju u jazz/rock skupini Breg, koju je predvodio Miki Petkovski (klavijature). Na bubnjevima je bio Garabet Tavitjan Garo, koji ubrzo odlazi na odsluženje vojnog roka, a Petkovski prelazi u sastav Smak i Breg prestaje sa djelovanjem.
1. sije?nja 1976. godine, Vlatko Stefanovski (gitara), Bodan Arsovski (bas gitara), Nikola Dimuševski (klavijature) i Dimitrie ?u?urovski (bubnjevi), osnivaju sastav Leb i sol. Ime sastava poti?e od tradicionalnog pozdrava koji je doslovno zna?io "Kruh i sol", a koristio se ?esto kao izraz inata i odlu?nosti kao na primjer "Ja ?u jesti samo kruh i sol ali ne?u popustiti", me?utim takvo što nema veze sa imenom sastava. U studiju radio Skoplja snimaju svoje prve snimke; "Etida br.3", "Devetka" i "Pesma za nas". Njihova glazba sadržavala je elemente rocka, jazza i makedonske etno glazbe. Kako je sastav glazbeno sazrijevao tako je utjecaj jazza postajao sve slabiji. Me?utim na koncertima sastav izvodi dugotrajne klasi?ne jazz verzije tradicionalnog etno-folka kao što su skladbe "Jovano Jovanke" i "Aber Dojde Donke", što je pubilika primala sa velikim oduševljenjem.
Kraj 1970-ih (po?etak popularnosti)
U travnju 1977. godine prvi puta nastupaju izvan Makedonije, kada sviraju kao predgrupa Dragi Mlinarecu u Novom Sadu. Iste godine nastupaju na omladinskom festivalu u Subotici, gdje osvajaju nagradu i potpisuju ugovor sa diskografskom ku?om PGP-RTB. Krajem kolovoza kao predgrupa Bijelog dugmeta nastupaju na koncertu kod Hajdu?ke ?esme. Krajem godine sudjeluju na 'BOOM' festivalu u Novom Sadu, a koncertne verzije njihovih skladbi "Pod vodom" i "U senci", nalaze se na kompilaciji BOOM '77, koju 1978. godine objavljuje izdava?ka ku?a Suzy.
U rujnu 1977. godine objavljuju svoj prvijenac album Leb i sol, kojeg snimaju u studiju RTV Novi Sad. Album objavljuje izdava?ka ku?a PGP-RTB, a producent na materijalu bio je Josip Bo?ek[1]. Josip Bo?ek bio je bivši gitarista sastava Korni grupa, a Stefanovski je bio njegov obožavatelj tako da je suradnja nastavljena i na sljede?im albumima. Materijal na albumu je pod velikim utjecajem jazz i rock tema, a od devet skladbi ?ak šest su instrumentalne. Svi ?lanovi sastava su autori skladbi, mada je Stefanovski najzaslužniji.
Leb i sol su prvenstveno bili koncertni sastav, kojima je nastup u živo služio za improvizacije i iskazivanje instrumentalne virtuoznosti, u kojima se nije prelazila granica dobrog ukusa[2].
Na opatijskom festivalu, u prolje?e 1978. godine,izvode skladbu "Aber dojde donke" sa kojom osvajaju nagradu za "najbolji umjetni?ki dojam i najuspješniju primjenu folklornog izraza". Ubrzo nakon toga dolaze na sam vrh rock sastava sa podru?ja bivše Jugoslavije, a za pripremu materijal za novi album dobivaju puno bolje studijske uvjete.
Drugi album pod imenom Leb i sol 2, izdaju 1978. godine, a objavljuje ga diskografska ku?a PGP-RTB[3]. Prate?i uspješnost albuma prvijenca, pored ve? uspješne skladbe "Aber dojde donke", tu su još instrumentali "Marija", "Akupunktura", "Uzvodno od tuge", a za vokalnu izvedbu pjesme "Talasna dužina", tekst je napisao Vlatkov brat, Goran Stefanovski, koji ?e u budu?e s njima nastaviti sura?ivati.
Leb i sol postaju vrlo popularni sastav krajem sedamdesetih i po?etkom osamdesetih, a njihova prva dva albuma, na kojima se nalazi materijal dostupan za širu publiku, smatraju se najzaslužnijima za to. Iako su se svi ?lanovi sastava pokazali kao izvrsni glazbenici, Vlatko Stefanovski dolazi do najja?eg izražaja kao iznimni virtouz na gitari. ?asopis Džuboks 1978. godine prema glasanju ?itatelja, proglašava ih sastavom godine.
Tre?i album pod nazivom Ru?ni rad izdaju 1979. godine, a objavljuje ga izdava?ka ku?a PGP-RTB[4]. Materijal snimaju u studiju V radio Beograda, a na dvije skladbe gostuje saksofonista Mi?a Markovi?. Album je stilom bio lagano pod utjecajem jazza, a autorstvo potpisuju opet sva ?etvorica. Neke od uspješnica su skladbe "Kumova slama", "Ru?ni rad" i "Verni pas". Nakon objavljivanja albuma Nikola Dimuševski napušta sastav radi stalnog radnog odnosa u zabavnom orkestru RTV Skoplje, a na njegovo mjesto dolazi Miki Petkovski, me?utim i on ih vrlo brzo 1980. godine napušta i odlazi za Kanadu. Ostavši bez klavijaturiste, odlu?ili su nastaviti raditi kao trio i po?eli su pripremati materijal za sljede?u plo?u.
1980.
Njihov ?etvrti studijski album pod nazivom Beskona?no izdaju 1981. godine, a objavljuje ga diskografska ku?a PGP-RTB[5]. Zadržali su svoj stil, a glazbu su prilagodili triu. Na materijalu neke od zna?ajnih skladbi su obrada stare makedonske pjesme "Zajdi", "Živa rana" od Vlatka Stefanovskog i od Bogdana Arsovskog "Skakavac". Nakon objavljivanja albuma sastav napušta bubnjar Garabet Tavitjan, a na njegovo mjesto iz 'YU grupe' dolazi Dragoljub ?uri?i?.
Nakon kratkotrajnog angažmana u mjuziklu i kazalištu, 1982. godine u studiju radio Skoplja snimaju svoj sljede?i album Sledovanje[6]. Album izdaje diskografska ku?a PGP-RTB, a prvi puta su sami producenti. Materijal se sastoji od pretežno vokalnih skladbi, a "Nosim tvoj žig" postaje veliki radijski hit. Izme?u ostalih skladbi još od zna?ajnih je obrada narodne pjesme "Mile Pop Jordanov". Toga ljeta dva i pol mjeseca gostuju sa 'KPGT' kazalištem u Americi, gdje nastupaju po raznim klubovima i sviraju sa sastavom 'Big Country'. Iste godine objavljuju dvostruki uživo album Akusti?na trauma, koji je ujedno i posljednji kojeg izdaje diskografska ku?a PGP-RTB[7]. Materijal na albumu sastoji se od koncerta održanog 13. travnja 1982. godine, u zagreba?kom 'Kuluši?u', a miksan je u M-2 studiju, RTV Skopja.
Sljede?i album Kalabalak[8]objavljuju 1983. godine, a izdaje ga diskografska ku?a Jugoton (današnja (Croatia Records). Materijal snimaju sa gostima; Bobi Micev (klavijature) i Peter Kargov (saksofon). Sljede?i album Tangenta snimaju u rujnu 1984. godine, u beogradskom studiju 'Aquarius'. Album 1984. godine objavljuje izdava?ka ku?a Jugoton, a producent materijala bio je Kevin Ayers. Glazbeni gosti su Laza Ristovski na klavijaturama i Nenad Jeli? na udaraljkama. Veliki uspjeh na radiju postigla je skladba "Kontakt je skup". 1986. godine objavljuju album Zvu?ni zid[9], sa kojim obilježavaju svoju desetogodišnjicu glazbenog rada. Album sadrži materijal za kazalište, film i televiziju, pa su tu teme za TV emisiju "Bušava azbuka", kazlišne predstave "Oslobo?enje Skoplja", "Tumba, tumba divina", "Koštana" i za filmove Šmeker, Za sre?u je potrebno troje i Sretna nova 1949. Autori skladbi su Stefanovski i Bodan, a na materijalu sudjeluju Garabet Tavitjan (koji se u me?uvremenu vratio u sastav) i glumica i pjeva?ica Ana Kostovska.
Nakon što je album objavljen, u sastav dolaze Goce Micanov na saksofonu i Kiril ?ajkovski na klavijaturama. S njima dvojicom uskoro odlaze u studio i snimaju sljede?i album Kao kakao. Album izlazi 1987. godine, a objavljuje ga diskografska ku?a Jugoton[10]. Ovim materijalom napravili su promjenu u stilu i snimili deset vokalnih skladbi. Produkciju su radili Stefanovski, Bodan i Braco Zafirovski, a kao glazbeni gosti sudjeluju Bebi Dol, Ana Kostovska i Ronnie Wathen, koji je svirao irske gajde. Arsen Dedi? je napisao tekst za skladbu "Femme Fatale", dok su ostale tekstove napisali Vlatko i njegov brat Goran Stefanovski. Kao kakao ponudio je nekoliko vrlo zapaženih uspješnica, a to su "Skoplje" (koja je prvi puta snimljena na makedonskom jeziku), "Kao kakao" (tekst pripjeva preuzet iz knjige "Školica" od Hulia Kortasara), "Mamurni ljudi", "?uvam no? od budnih" i "Femme Fatale". Vlatko Stefanovski u isto vrijeme snima glazbu za filmove Zaboravljeni i ?aruga i gostuje na materijalu Željka Bebeka i zagreba?kog rock sastava Film.
Sljede?i album Putujemo, izdaju 1989. godine, u istoj postavi, a objavljuje ga diskografska ku?a Jugoton[11]. Produkciju su radili sami zajedno sa Bracom Zafirovskim, a glazbu i tekst za osam skladbi napisao je Vlatko Stefanovski. Skladbu "Sumorno prolje?e", skladao je Bodan, a tekst je napisao Goran Stefanovski. Na materijalu su nanovo nastupili glazbeni gosti, a to su Kaliopi kao prate?i vokal, Zoran Jovanovi? na saksofonu i klarinetu i Kire Kostov na rogu. Skladba koja se izdvojila od ostalih i postala veliki hit je "?ukni vo drvo". U sastav se na mjesto klavijatura vratio Nikola Dimuševski, koji je sudjelovao i na snimanju albuma.
1990.
Nakon što su objavili album Putujemo, sljede?e godine Vlatko Stefanovski i Bodan Arsovski osnivaju vlastitu izdava?ku ku?u Third Ear Music. Iste godine objavljuju i album pod nazivom Zodiac, na kojemu se nalazi glazba skladana za istoimenu baletnu predstavu. Nakon što je album objavljen, nanovo ih napušta Garo Tavitjan i osniva jazz sastav 'Paramecium', u kojemu još sviraju Igor Dimovski na gitari, Goce Micanov saksofon, Ljup?o Stojsavljevi? bas gitara i na klavijaturama Valentino Skenderovski i Jovan?o Arsovski.
U svibnju 1991. godine, u postavi Stefanovski, Bodan, Dimuševski i ?uri?i?, odlaze na turneju po Sjedinjenim Državama i Kanadi. Koncert održan u prestižnom klubu 'CBGB', koji se nalazi u New Yorku, objavljuju na uživo CD-u Live in New York. Album izlazi iste godine, a objavljuje ga diskografska ku?a Third Ear Music[12]. Materijal sadrži i snimke sa probe u studiju 'American', snimke skladbe "Blagoslov" iz Makedonske pravoslavne crkve u Torontu, tema "Going back to Skoplje" (snimljena u pokretnom studiju u Torontu) i obrada narodne pjesme "U?i me majko, karaj me", koja je snimljena u Skoplju u listopadu 1991. godine.
U prolje?e 1992. godine sviraju ?etiri koncerta, koji su totalno rasprodani, u beogradskom 'Sava centru', a nakon toga odlaze u amsterdamski klub 'Paradizo'. Dražen Vrdoljak u prosincu 1995. godine organizira koncerte u Zagrebu, Puli i Rijeci, a tada sa njima nastupa i Garo Tavitjan na bubnjevima.
1995. godine izdaju svoj posljednji album Anthology. Album je dvostruka CD kompilacija koja sadrži pregled njihove kompletne glazbene karijere do tada, a objavljuje ga diskografska ku?a Third Ear Music[13]. Nakon objavljivanja albuma, svoj posljednji koncert sastav Leb i sol održali su 13. prosinca 1995. godine u Solunu u klubu 'Milos', nakon kojeg se razilaze.
Solo karijere
Nakon što je Leb i sol prestao sa radom, ?lanovi sastav se okre?u solo karijeri. Vlatko Stefanovski je još 1994. godine objavio album Cowboys & Indians, na kojem su mu pomagali Zlatko Ori?anski, Mahmut Muzafer, Goran Bregovi?, Goce MIcanov i ?lanovi sastava Nityananda. Sadrži dvanaest skladbi koje se razlikuju u žanru, a producent je bio Braco Zafirovski. 1997. godine izdaje svoj tre?i CD Gypsy Magic, na kojemu se nalazi glazba za istoimeni film, kojeg je režirao Stole Popov.
Bodan Arsovski 1995. godine objavljuje CD Endless view. Na snimanju su mu pomagali Pece Atanasovski (gajde), Koki Dimuševski, ?ole Miškovski (klavijature), Zoran Jovanovi?, Sabit Tahiri i Goce Micanov. Nastupaju pod imenom Ezgia band, ali nakon smrti Pece Atanasovskog, Bodan je uveliko smanjio nastupe sastava.
Iste godine Garo Tavitjan zajedno sa sastavom Paramecium, u Skoplju objavljuje CD Live, na kojemu se nalaze snimke sa njihovih koncerata. Sljede?i Garin CD sadrži uživo snimke sa koncerta održanog 25. lipnja 1995. godine u Skoplju u prostoru Kuršumli An. Garo pored toga što objavljuje albume tako?er i sklada glazbu za balet i kazališne predstave.
Tijekom 1990-ih godina, bivši ?lanovi sastav Leb i sol paralelno snimaju i objavljuju albume. Najviše se isti?e rad Vlatka Stefanovskog koji je objavio osam solo albuma i sura?ivao na projektima raznih izvo?a?a i pisao glazbu za film i kazalište. Za kazališnu predstavu Sarajevo, koja je izvedena u Antverpenu, Vlatko je napisao glazbu, a njegov brat Goran Stefanovski scenario, dok je redatelj bio Slobodan Unkovski. CD je objavljen 1996. godine jer Vlatko nije želio da ga izdaje dok traje rat u Bosni.
Ponovno okupljanje
Nakon što su održali posljednji koncert 1995. godine klubu Milos u Thessalonica i nakon toga se razišli, ?lanovi sastava su se okrenuli svojoj uspješnoj solo karijeri.
U travnju 2006. godine sastav se ponovno okuplja kako bi obilježili 30 godina svoga postojanja. Postava koja je krenula na turneju po zemljama bivše Jugoslavije bila je u sastavu Vlatko Stefanovski, Bodan Arsovski, Garabet Tavitjan i Koki Dimuševski[14]. Vlatko Stefanovski kasnije odlazi iz sastava, a ostali ?lanovi u novoj postavi (Arsovski, Dimuševski, na bubnjevima Sr?an Dunki? i zamjena za Stefanovskog Dimitar Božikov) 2008. godine objavljuju album I taka nataka, na kojemu u dvije skladbe ("Si zaljubiv edno mome" i "It's Warming Up") gostuje rock pjeva? Dado Topi?.
Diskografija
* Leb i sol (PGP RTB, 1977.)
* Leb i sol 2 (PGP RTB, 1978.)
* Ru?ni rad (PGP RTB, 1979.)
* Beskona?no (PGP RTB, 1981.)
* Sledovanje (PGP RTB, 1982.)
* Akusti?na trauma - Dvostruki uživo (PGP RTB, 1982.)
* Kalabalak (Jugoton, 1983.)
* Tangenta (Jugoton, 1984.)
* Zvu?ni zid (Jugoton, 1986.)
* Kao kakao (Jugoton, 1987.)
* Putujemo (Jugoton, 1989.)
* Zodiac (Third Ear Music, 1990.)
* Live in New York (Third Ear Music, 1991.)
* Anthology -- Dvostruka CD kompilacija (Third Ear Music, 1995.)
* Live in Macedonia -- CD/DVD (Avalon Production, 2006.)
Izvor: Cesarica.net
Poslednja izmena od urednika: