Velika Britanija

UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.550
Magična Škotska: Bez čega bi Britanija mogla da ostane?
B92 | CNN
Škotska bi 18. septembra mogla da postane nezavisna država.

822853345419d47ecd63a689737771_orig.jpg

Loh Ba


Ako Škoti na referendumu odluče da više ne budu deo Ujedinjenog Kraljevstva,ono će ostati bez neverovatnih blaga.

Predstavljamo vam sve lepote Škotske bez koje će možda ostati Velika Britanija.

Edinburg
9539757145419d4808bdb2577470827_v4%20big.jpg



Edinburg je ne samo jedan od najlepših gradova u Evropi, to je i grad sa fantastičnim položajem. Pogled neočekivano puca sa maltene svakog ćoška - zelena brda, krajičak plavog mora, siluete zgrada, i crvene litice. To je grad koji prosto vapije da bude istražen pešice - uske uličice, pasaži i stepenice, i skrivena crkvena dvorišta na svakom koraku će vas odvlačiti sa glavnih ulica.

Verovatno jedna od najprepoznatljivijih građevina Škotske je Edinburški zamak. Njegova impozantna struktura diže se iz vulkanskih stena i gleda na Edinburg.

Ostrva Mal i Jona
16105912975419d4823c6af479491188_v4%20big.jpg

Manastir svetog Kolumba


Mal je drugo najveće ostrvo u Unutrašnjim Hebridima. Iz divne luke Finefert možete trajektom doći do manjeg ostrva Jone, koje se smatra istorijskim centrom hrišćanstva u Škotskoj.

Kada dođete na Jonu, možete uživati u mirnom Brdu anđela, gde se navodno molio sveti Kolumba. On je osnovao manastir na Joni i širio hrišćanstvo po Škotskoj.

Skaj
15299264075419d483c8cb5778037089_v4%20big.jpg



Ostrvo Skaj najveće je u Unutrašnjim Hebridima. Njegova glavna atrakcija je priroda zbog koje se već godinama nalazi na listama najlepših ostrva Evrope.



Loh Liven i Loh Line
13153936555419d485302a5499506631_v4%20big.jpg

Loh Liven


Škotska je poznata po brojnim jezerima, koja su staništa brojnih životinjskih vrsta. Loh Liven tako naseljava ogroman broj ptica.

Loh Nes
2006964255419d486c128c053470177_v4%20big.jpg

Zamak Arkart


Loh Nes je postalo poznato po tome što je navodno dom čudovišta iz vodenih dubina. Zbog toga ga svake godine posećuju milioni turista, nadajući se da će ga baš oni zabeležiti svojim fotoaparatima. Oni koji ne veruju u postojanje čudovišta, dolaze do Loh Nesa zbog ostataka zamka Arkart.



Danrobin zamak
19008243505419d48856f49782671025_v4%20big.jpg



U ovom zamku živela je vlastela u 13. veku. To je jedna od najstarijih kuća u zemlji koja je od nastanka bila naseljena.



Ostrva Orkni
15976953025419d4898e8a1668215989_v4%20big.jpg

Brodgarov krug


Skara Bre na Orkni ostrvima jedno je od najbolje očuvanih praistorijskih sela u Zapadnoj Evropi. Na ostrvima se nalazi i Brodgarov krug, struktura od kamenja poslaganog u krug, koja datira iz perioda između 2000. i 2500. godine pre nove ere.

Ostrvo Luis
6502402025419d48b75752569326716_v4%20big.jpg

Dan Kralovej


Osim Brodgarovog kruga, Škotska ima i Kalaniš, spomenik napravljen pre 4500 godina na ostrvu Luis.

Tu je i Dan Kralovej, jedan od najboljih primera škotskog „broha“. Dan Karlovej sagrađen je oko 100. godine pre nove ere.

Sent Endrjus
3770169885419d48cd0923411977662_v4%20big.jpg



U obalskom gradu Sent Endrjus nastala je čuvena igra golf.



Glen Ko
14027845365419d48de56ac649285053_v4%20big.jpg


Glen Ko je verovatno najpoznatija dolina u Škotskj.

Zamak Sterling
19884505615419d48f75921936809686_v4%20big.jpg


Veliki zamak Sterling bio je dom dinastije Stjuart. Ovde je škotska kraljica Meri krunisana kada je imala samo devet meseci.

Takođe, iz ovog zamka je Vilijam „Hrabro srce“ vodio vojsku u čuvenu bitku 1297.

Invero bašta
14293657125419d49126178710185612_v4%20big.jpg



Ova bašta prepuna egzotičnih biljaka nalazi se pored Loh O jezera.

Zamak Stalker
3119458205419d4921fcba094371906_v4%20big.jpg



Ovaj zamak okružen vodom blizu grada Oban sagrađen je 1320. i u privatnom je vlasništvu zbog čega su ture ograničene.

Glazgov
10036712315419d4937fbc7598555036_v4%20big.jpg



Mnogi turisti „preskaču“ Glazgov, najveći grad u Škotskoj. Međutim, njegov urbani šarm je jedinstven i smatra se kulturnim centrom Škots
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.550
Zdravica za Skaj - 5000km zbog skoča

Novinar Robert Kiner putuje na škotsko ostrvo Skaj u potrazi za idiličnom destinacijom za odmor – i žestokim viskijem koji se tamo pravi.

Izvor: B92


1625519114f2d447f5f0cc308580297_orig.jpg

Skaj
„Da l’ sam lud da preputujem bezmalo 5.000 kilometara zbog čašice skoča?”, pitam se ukrcavajući iznajmljeni auto na trajekt Kaledonijan Makbrajn u Tarbertu na Harisu, jednom od škotskih ostrva iz spoljašnjeg prstena.

Za manje od dva sata iskrcaću se na dalekom ostrvu Skaj, postojbini jednog od najčuvenijih proizvođača škotskog viskija u svetu, Destilerije Talisker, i cilja mog jednonedeljnog dalekog putovanja u inostranstvo. Ako jesam, u dobrom sam društvu. U svojoj pesmiThe Scotsman’s Return from Abroad(Škotlanđaninov povratak iz inostranstva), Robert Luis Stivenson je talisker nazvao „kraljem pića”. U filmu o Džejmsu BonduSvet nije dovoljan, vidi se kako 007 pije ne svoje poznate martinije već talisker, ni promućkan, ni promešan. Ko sam ja da protivrečim takvim momcima?

Iako je devedesetih godina prošloga veka izgrađen most koji povezuje Skaj sa kopnom, ja ću stići sa mora. Prijatelji Škotlanđani su mi rekli da je to najčistiji, najromantičniji način za prvi susret sa Skajem.

Njegovi stanovnici vole da se hvališu ostrvskim pejzažima tvrdeći da je „ono dokaz da se bog ponekad baš razmetao”. O tim pejzažima razmišljam priljubljen uz ogradu gornje palube na trajektu, nestrpljivo iščekujući da prvi put ugledam Skaj. Jak jugozapadni vetar prezasićen vlagom izvučenom iz Atlantika oštro mi brije lice. Zatim počinje da pada jaka kiša. Navlači se magla.

Manje od sat vremena kasnije, kiša prestaje. Neočekivano, u daljini se pojavljuje Skaj dorastao očekivanjima. Direktno ispred nas maleno selo Juvig, u kome živi dvestotinak ostrvljana, uredno se priljubilo uz padine poluostrva Troterniš, najsevernijeg od njih nekoliko koji se zrakasto pružaju od planinskog centra ostrva. Bujna polja, po kojima su raštrkane ovce i belo okrečene kolibe, spuštaju se ka zaklonjenom zalivu Juvig. Raznobojni ribarski brodovi, na kojima je očigledan zub vremena i habanja, lagano se njišu na sivo-plavoj vodi.

13231811104f2d447fa0409913639560_v4%20big.jpg


Uz ogradu su se naređali i drugi putnici da fotografišu. Nakon što sam slikao jedan sredovečni par koji je pozirao uz ogradu, muž mi kaže sa škotskim naglaskom teškim kao gorštačka magla: „Divno je ovde, zar ne?”

„Oduzima dah”, odgovaram u trenutku kad trajekt ulazi u zaliv i isključuje motor.

„Aj, nego šta”, kaže on. „Ali se sve za tren oka promeni. Mi na ostrvima imamo izreku: ’Ako ti se ne dopada vreme, sačekaj dvadesetak minuta da se promeni’.”

Imao je pravo, pola sata tamo-amo. Dok sam vozio kroz tresetišta i vresišta preko kojih briše vetar, na putu ka najvećem ostrvskom gradu Portriju, nebesa se ponovo otvaraju i kiša pljušti po mom autu. Sad razumem zašto se kaže da je ostrvo Skaj dobilo ime po staronordijskoj reči za „oblak” (skuy), a na gelskom, jeziku kojim govori lokalno stanovništvo, poznato je kao „Ostrvo izmaglice”.

Duž puta sa dve kolovozne trake pasu crnoglave ovce. Njihovo bogato, gusto runo obeleženo je spiralama fluorescentne boje, po kojima se prepoznaju vlasnici. Ovčarstvo je deo lokalne privrede, kao što je to i ribarstvo sa uzgajalištima lososa, lovom na skuše i kolje, i vađenjem školjki. Ipak, najveću zaradu ostrvu donosi turizam.

Na to me podseća reklama za „degustacione obilaske” Destilerije Talisker, koja me je sačekala iza sledeće okuke. Provozeći se pored te table, javila mi se dilema: „Čist, sa vodom ili sa ledom?”

Kad sam stigao u Portri, Dženet Stodart, upravnica hotelaCuillin Hills, mi objašnjava da su Skaj i škotsko Gorje najpopularnije turističke destinacije u Škotskoj posle Edinburga. „Ja sam ovde rođena i vratila sam se posle deset godina provedenih na strani”, kaže kad smo seli da doručkujemo. „Ne postoji mesto kao što je Skaj; imamo najljubazniji narod na svetu, najlepšu prirodu, planinarenje…”

I hranu. Mnogo hrane, ako je suditi po tome koliko je mesta na mom stolu zauzeo „kompletan škotski doručak”: slanina, škotska krvavica, svinjska kobasica, pečurka, paradajz, sarmica od ovčijih iznutrica (haggis), pogačice od krompira (tattie), kafa i jedno prženo jaje. Dok načinjem bogato začinjenu svinjsku kobasicu, Stodartova me podseća da u obližnjem Malagu treba da probam i grilovanu dimljenu haringu sa limunom i puterom sa začinima, koja se lovi mrežom. „Po različitim vrstama doručaka smo poznati jednako kao i po našim pejzažima”, objašnjava mi.

I kao po diktatu, najčuvenija ostrvska atrakcija, veličanstveni, snegom pokriveni oštri vrhunci planine Kulin izranjaju iz izmaglice kao fatamorgana. Kulin, koji poneki opisuju i kao „jedinu pravu planinu” u Ujedinjenom Kraljevstvu, dominira ostrvom. Više od 20 vrhova stavlja na probu penjačko umeće čak i najiskusnijih planinara. Ili, kako se napominje u jednom vodiču za planinare, ta krševita, opasna brda „nisu za običnog pešaka”.

Zahvaljujem Stodartovoj na obilnom doručku i podsećam je na cilj mog pohoda. „Došao sam čak ovamo da gucnem talisker na licu mesta, baš tu gde se proizvodi”, kažem joj. „Zvuči pomalo šašavo, zar ne?”

„Samo ako se ograničite na jedan gutljaj”, odgovara mi ona bez imalo oklevanja.

Vozeći na jug od Portrija ka planini Kulin, pejzaž se ponovo menja. Put graciozno vijuga kilometrima kroz divlja ali prelepa vresišta ispresecana ograđenim čestarima četinara, po kojima ovce slobodno lutaju. Taj isti pejzaž je izgledao sasvim drugačije pre približno jednog veka; bio je prekriven ogromnim šumama koje su se prostirale preko ostrvskih 1.655 kvadratnih kilometara. Tada je bilo nebrojeno mnogo beloglavih orlova štekavaca, mišara i jelenova. I bilo je više ostrvljana.

Skaj je najviše stanovnika imao oko 1840. godine, njih 23.000, pre nego što je prinudno iseljavanje opustošilo ostrvsko stanovništvo. Zemljovlasnici su primorali hiljade stočara, ili „crofters” (sitni seljaci) da napuste svoje iznajmljene kuće i farme za vreme takozvanog „raščišćavanja gorja” da bi mogli da koriste zemlju za uzgajanje ovaca. Mnogi su emigrirali u Severnu Ameriku i Australiju, a već tridesetih godina dvadesetog veka na Skaju je ostalo manje od 10.000 stanovnika, koliko ih i danas ima.

Premda su Skajem nekada dominirali – i bili njegovi većinski vlasnici – moćni klanovi, kao što su Maklaudi i Makdonaldi, ogromna imanja su većinom malo-pomalo rasprodata. Sadašnji Lord Makdonald, 34. po redu nasledni čelnik klana Donald, prodao je najveći deo svog imanja od 18.200 hektara na Skaju da bi platio porez na nasledstvo i druge obaveze prema državi. Danas on i njegova žena, priznata kuvarica i spisateljica Kler Makdonald, vode hotelKinloch Lodgena poluostrvu Slejt. Kad sam ga posetio, njihova ćerka Izabela, okružena portretima nekadašnjih glavešina klana Makdonald od davnina do danas, mi kaže: „Vremena se menjaju, ali tradicija i dalje živi.”

Posle kraćeg zadržavanja u poseti Gelskom koledžu u južnom Skaju, primam telefonski poziv na koji sam čekao. To je Mark Lokhed, upravnik Destilerije Talisker.

„Možete li da stignete ovde za sat vremena?”, pita me.

Sedeći u svojoj kancelariji odmah iznad Destilerije Talisker stare sto osamdeset i jednu godinu, koja se nalazi na zapadnoj strani Loh Harporta, Mark Lokhed mi je poželeo dobrodošlicu i objasnio da nisam prvi koji je potegao tako dugačak put radi njihovog viskija od ječmenog slada. U Talisker stiže neprekidna reka posetilaca, ljubitelja skoča, sa svih strana sveta, koji žele da vide, pomirišu, dotaknu i okuse sve što taliskerski viski čini pićem kakvo on jeste. Lokhed kaže: „U dobrom ste društvu.”

14713541034f2d447fe5821493144967_v4%20big.jpg

Isle of Skye smatra se jednim od najboljih škotskih viskija
Mark Lokhed, veteran u destilerijskom poslu sa iskustvom od 24 godine, nudi da me provede kroz destileriju rutom tokom koje posetioci obično vide kako se od ječma, kvasca i vode, proizvodi škotski viski od ječma. Najpre se pravi slad tako što se ječam ostavi da odleži dva-tri dana u vodi kako bi proklijao i oslobodio skrob.

„Vode ovde ima u izobilju”, kaže Lokhed pokazujući mi Karbost Burn, moćnu rečicu, koja protiče pored destilerije i snabdeva je sa 60.000-70.000 litara vode na sat za proces hlađenja. Voda koja se koristi za sam skoč potiče iz dobro čuvanih vrela u brdima iza destilerije.

Potom se ječam suši u sušari i dodaje se „tajna količina” tresetnog dima, koja taliskeru daje njegovu jedinstveno bogatu dimnu aromu. Slad se potom melje i dodaje se vruća voda da bi proradili prirodni enzimi iz ječma, koji pretvaraju skrob u šećere. Tako dobijena tečnost se potom hladi pa se dodaje kvasac da bi otpočela fermentacija. Posle nekoliko dana, ta mešavina, koja se zove „wash“ (prevrela komina), se prebacuje u bakarni kazan za destilaciju, u kome se na temperaturi ključanja izdvaja alkoholna para koja se kondenzancijom pretvara u tečnost.

Lokhed pokazuje na bakarni kazan i kaže mi da svaka destilerija dobro čuva tajnu konstrukcije svog kazana. „Veliki deo karakteristične punoće našeg skoča potiče od precizne veličine i oblika kazana.”

Alkohol se potom stavlja u hrastove bačve da zri tri do trideset godina. Poroznost hrastovine dozvoljava viskiju da „diše” oslobađajući nešto alkohola u atmosferu skladišta svake godine. „To zovemo ’danak anđelima’”, kaže Lokhed. Poslednji korak je flaširanje.

11893667234f2d44801ffe2959438170_v4%20big.jpg

Cuillin greben na ostrvu Skaj
Došao je trenutak da degustiram talisker. Iako Lokhed nije rad da otkrije svoju omiljenu godinu flaširanja („To je kao da me pitate koje od moje dece najviše volim”), usmerava me prema deset godina starom viskiju jačine 45,8%.

Podižem zlatnonarandžasti viski do nosa i udišem. Miriše pomalo na treset, na voće, čak pomalo i na morski vazduh. Lokhed me iznenađuje rekavši mi da dodam koju kap vode. „Voda otvara buke, aromu, i doprinosi da se bolje oseti slojevitost viskija”, objašnjava mi. „Nikada nemojte koristiti led. On ’skuplja’ viski i ne dozvoljava oslobađanje njegovih aroma.”

Skoč najpre eksplodira velikim praskom, ali odmah zatim počinje da mi pali usta. Kao da mi se nepce zažarilo, a potom brzo i prijatno utažilo. Sladni viski ima solidnu, kompleksnu punoću, pomalo kremastu, ali oštru. Kad sam ga progutao, ponovo me je udario punom snagom. Njegov čuveni dugotrajni završni ukus (long finish) mi se dosta vremena zadržava u grlu. To me podseća na škotskog poznavaoca koji je napisao: „Talisker nije piće, to je unutrašnja eksplozija… on lupa vratima i treska prozorima.”

Lokhed se smeška posmatrajući me kako uzimam gutljaj. „Upravo ste okusili Skaj”, kaže mi sa osmehom. „On je moćan, krepak, i kao što neki kažu, vulkanski. Baš kao i ovo očaravajuće ostrvo.”
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.550
Nacionalni park Loch Lomond i Trossachs
B92
U okviru nacionalnog parka nalazi se čuveno jezero Loh Katrin, koje je uz okolni predeo impresionirao škotskog pisca Voltera Skota, i na čijim obalama se odvija radnja njegovog dela Gospa od jezera, nakon čijeg objavljivanja ovaj predeo posećuju prvi avanturisti.


110472827249a8766727e95193271797_orig.jpg

Krava Hamiš, Nacionalni park Loch Lomond
Škotsku i njen prvi nacionalni park imala sam prilike da posetim leta 2008., tokom radnog programa. Saznavši da ću raditi u mestu Inversnejd, čija populacija ne broji više od 100 stanovnika, napisala sam pismo agenciji u Londonu želeći da promenim mesto rada. Na svu sreću, mejl nisam poslala.

Tokom četiri meseca rada u hotelu Inversnejd, koje se nalazi u granicama ovog nacionalnog parka, uverila sam se da nisam pogrešila.

Nacionalni park, pored jezera Loh Lomond, obuhvata nekoliko jezera, doline i šume predivnog predela Trosaks i nalazi se na dodiru Centralne nizije (Lowlands) i Planina (Highlands).

U okviru nacionalnog parka nalazi se čuveno jezero Loh Katrin, koje je uz okolni predeo impresionirao škotskog pisca Voltera Skota, i na čijim obalama se odvija radnja njegovog dela Gospa od jezera, nakon čijeg objavljivanja ovaj predeo posećuju prvi avanturisti.

Pored jezera Loh Lomond, Loh Katrin je najviše turistički aktivirano jezero i može se upoznati plovidbom starim parnim brodom ili brojnim biciklističkim stazama okolo jezera. Zbog predivnih predela, koje još lepšim čini neobično svetlo, koje je kako čujem karakteristično za sve severne predele planete, predlažem da se ovaj deo Škotske upozna pešačenjem. Ovako dajete priliku sebi da u potpunosti uživate u ovom nesvakidašnjem pejzažu. Ovo je i savet turističke organizacije Škotske, koja promoviše turizam pod sloganomŠkotska – stvorena za pešačenje.

Jezero Loh Lomond, koje je po površini najveće a i najdublje jezero u Škotskoj, možda je najpoznatije po tome što se njegovom istočnom obalom pruža nadaleko poznata staza za pešačenje Vest Hajland Vej. Na istočnoj strani jezera nalaze se tri mala mesta, među kojima je i Inversnejd, iz kojih feriji svakodnevno prevoze turiste koji često očarani napuštaju okolinu jezera. U jezeru se samo hrabri kupaju i na njegovim obalama nećete dobiti preplanulu boju, ali sama lepota jezera je dovoljna da vas očara.

U blizini istočne obale nalazi se i Ben Lomond, planina čiji vrh dostiže visinu od 974 m. Ne mnogo, rekli bi mnogi, ali popeti se na vrh planine je izuzetno teško, posebno ako ste krenuli po divnom vremenu, a na pola puta vas presretnu, držeći se za ruku, magla i kiša.

162479522649a876674a831705162596_huge.jpg
Nacionalni park Loch Lomond
Kakva je klima ovog prostora najbolje svedoči priča ribara koji mi je rekao da ukoliko se vidi vrh Ben Lomonda kiša će uskoro pasti, a ako se ne vidi kiša već pada.

Raznovrsan biljni i životinjski svet svakako doprinosi lepoti ovog prostora. Leti su posebno lepe stare hrastove šume, koje su veoma retke u Škotskoj i jedan su od razloga zbog kojih je ovaj prostor zaštićen. Divlji zumbuli, plave boje, doprinose koloritu šuma. Nekada mi se činilo da su sami izabrali plavu boju, kao i Škoti, koji svaki deo kuće koji se da ofarbati boje u plavo. Jedino su crvene govornice, tek tu i tamo, da nas podsećaju da smo u Velikoj Britaniji. Planinske krave (Highland cows) i jeleni su posebno interesantni svima koji posete ovaj prostor. Na ovom prostoru se nalazi i veliki broj ptica, zbog čega se ovde nalazi rezervat za ptice. Međutim, jedini predstavnici životinjskog carstva, koji se ne nameću svojom pojavom, ali koje ćete sigurno imati na umu pri svakom mogućem povratku ili pomisli na Škotsku jesu male mušice ilimidges. Svakome ko planira da poseti Škotsku u leto, savetujem da zapamti ovu reč, jer će vam biti neophodna prilikom kupovine krema ili sprejeva protiv njih. Izgledaju bezazleno, ali računajte na to da nikada nećete imati samo jedan ujed, već, ukoliko ste srećne ruke, bar dvadesetak.

197553325749ad42c37fde6835299218_huge.jpg
Nacionalni park Trossachs
Ovaj prostor je poznat i po pećini za koju se veruje da se u njoj skrivao Rob Roj, škotski „hajduk”, koga je predstavio Liam Nisom u filmu Rob Roj.

Smeštaj u okviru nacionalnog parka je moguć u hotelima, malobrojnim kampovima ili domaćinstvima. Posebno su interesantne tradicionalne škotske kuće locirane uz samu obalu jezera.

Nažalost, Škote nisam imala priliku dobro da upoznam, jer su u hotelu uglavnom zaposleni ljudi koji su na radnim programima. Ipak, ono što sam mogla da zaključim jeste da zaista vole ovsenu kašu,haggisi pivo. A čuvene škotske viskije uglavnom konzumiraju turisti.

Na kraju boravka bila sam srećna što je mejl završio u folderu neposlato. Jedino se kajem što nisam prešla makar jedan deo staze Vest Hajland Vej, a pod izgovorom da nemam potrebnu opremu. Kasnije sam saznala da je kolega iz hotelu prepešačio dobar deo staze u paru običnih patika i time dokazao da je za svaku vrstu avanture potrebno, pre svega, imati hrabro srce, a na kišu i male mušice se veoma brzo naviknete.
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.550
Škotska: Tura stazama Magbeta
Glumci misle da izgovaranje njegovog imena donosi nesreću. Međutim, Škoti se sada nadaju da će ture posvećene Šekspirovom junaku Magbetu poboljšati posećenost njihove zemlje.

1090947569512537eeaa172249033950_orig.jpg

Glemis zamak u kom je, prema Šekspirovoj predstavi, poginuo Magbet
Član škotskog parlamenta Aleks Džonston planira da uspostavi rutu za motoriste u ovoj regiji posvećenu Šekspirovom čuvenom negativcu.

On je za Herald Scotland rekao: “Mnogi ljudi ne znaju da je Magbet postojao. Osim što ćemo popraviti turizam, nadam se da ćemo ovako rasvetliti mit o njemu i učiniti da se ljudi identifikuju sa škotskom istorijom”.

Predviđena trasa trebalo bi da vodi kroz Lumfanan, selo u kom je Magbet ubijen u bici 1057. o Kern O’Maunt gde je poražen.

Tu je i Spini zamak gde se odigrala bitka između Dankana i Magbeta, kao i Dunsinan tvrđava na brdima iznad Perta.

Ako tura bude posećena, Džonston kaže da će se lepo uklopiti sa golferskim turama i putovanjima koja uključuju obilazak lokalnih destilerija.

Magbet je rođen 1005. i vladao je kao škotski kralj između 1040. i 1057. Šekspirova drama napisana je oko 550 godina posle njegove smrti.

Ovakav potez škotskog parlamenta usledio je nedugo pošto su u Lesteru pronađeni ostaci kralja Ričarda III.
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.550
Zašto je ova obala toliko posebna?
Britanska Jurska obala stara je 180 miliona godina. Uprkos tome što dinosaurusi više ne lutaju njome, ovo mesto dom je fascinantnih fosila i praistorijskih stenovitih formacija.

IZVOR: B92

Jurska obala prva je engleska prirodna celina koja se našla na UNESKO-voj listi svetske baštine.

Proteže se na 152 kilometra, između istočnog Devona i istočnog Dorseta, a pre 155 miliona godina činila je deo tropskog jezera.



Foto: Thinkstock


Čuvena “Vrata Derdl”, prirodni luk, formirala je morska erozija tokom nekoliko desetina miliona godina. Razlog što i danas uporno odoleva dejstvu prirodnih sila je što je stena načinjena od posebnog tipa krečnjaka koji je mnogo izdržljiviji od okolnih vrsta stena. Ipak, ovaj zanimljiv dragulj neće zauvek biti tu – baš kao što ga je more oblikovalo, isto tako će ga jednog dana ‘progutati’.




Oni koji odluče da posete ovo mesto naročito su oduševljeni plavičasto-zelenim nijansama vode. Zbog obilja krede koja ulazi u sastav okolnih stena, more u blizini obale ima mlečno tirkiznu boju.




Za geologe, jedan od najfascinantnijih aspekata engleskog "Parka iz doba Jure" svakako su slojevi krečnjaka, stari 155 miliona godina. I stare i nove stene čine jednu zanimljivu i izuzetno specifičnu celinu - dok se stariji slojevi obično nalaze dole, a noviji gore, snažno pomeranje tla izvrnulo je pre oko 100 miliona godina dublje slojeve na površinu zbog čega se danas brojni fosili (stari do 250 miliona godina), kao i stene iz doba jure i trijasa, nalaze na površini.




Jedna od najistaknutijih delova obale je i zaliv Kimeridž, gde se može videti velika ‘staza’ od krečnjaka koji se nekada nalazio na dnu mora punog praistorijskih oblika života.

Zahvaljujući tome što su stene nekada bile meki sediment morskog dna, danas je moguće videti kako obilje fosila morskih životinja tako i otiske stopala dinosaurusa.

 
Natrag
Top