Maline
Malina, kao i jagoda, voli hladniju klimu i dosta vlage u tlu, ali i u zraku. Najbolje uspijeva na nadmorskoj visini od 400 do 800 metara, na prozračnom položaju zaklonjenom od jakih vjetrova.
Tlo također mora biti pjeskovito - ilovasto, bogato organskim tvarima i dovoljno duboko, no nešto kiselije - pH 5,5 do 6. Za nju je također potrebna dobra priprema tla godinu dana prije sadnje, te dobra meliorativna gnojidba na temelju analize tla.
No, za malinu je, za razliku od jagode, potrebno podići armaturu od stupova i žice, da bi se izbojci maline uz nju vezali ili provlačili između usporedo postavljenih redova žice.
Za sadnju su najbolji jednogodišnji dobro ožiljeni izbojci iz korijena. Sadnji treba posvetiti punu pažnju, jer o tome uvelike ovisi kakav će biti nasad s obzirom na to da je malina višegodišnja kultura koja na istom mjestu ostaje i petnaestak godina.
Pozornost također treba posvetiti i rezidbi maline. Nakon berbe treba odrezati sve grane koje su te godine rodile, a na svakom grmu ostaviti samo 3 do 4 mlada izboja, koji će roditi iduće godine.
Najčešće se u nas sade jednorodne sorte maline, obično Willamette i Tulameen, dok dvorodne sorte nisu pokazale najbolje rezultate. Maline, ako ih pravilno sadimo i dobro njegujemo, također mogu donijeti dobar prihod do 40.000 kuna na zemljištu površine 1.000 četvornih metara.
Kupine
Pitoma kupina, za razliku od maline, a donekle i jagode, može uspijevati i na nešto toplijem području. Dapače, vrijeme sazrijevanja kupine prilično je dugo, neke kasne sorte kupina u uvjetima hladnije klime ne uspijevaju do kraja sazrijeti, pa ih je bolje saditi u umjerenom klimatu.
Postoje uspravne i puzeće sorte kupine. Uspravne se, kao i maline, razmnožavaju ožiljenim izbojcima, a puzeće iz ogranaka koji, kad dotaknu tlo, puste korijen i razvijaju nove izboje. Ipak, oba se tipa kupine često razmnožavaju i korijenovim reznicama, tako da se u jesen izrežu 5-6 cm dugi komadi korijena, postave vodoravno u kanalić u dobrom vrtnom tlu i zatrpaju.
U proljeće se iz njih razviju ožiljeni izboji koje možemo saditi na stalno mjesto. Postoje mnoge sorte pitome kupine, no kod nas se najčešće uzgajaju rane ili srednje rane sorte kako bi što prije, po mogućnosti u jeku turističke sezone, dospjele na tržište.
Stoga je Thornless Young, koja počinje sazrijevati već oko 10. srpnja, u nas dosta česta sorta, dok su sorte Diksen i Blue saten, koje sazrijevaju nešto kasnije, također pokazale dobre rezultate.
Tlo se za kupinu, kao i za malinu, priprema dubokim oranjem i čišćenjem od ostataka korijenja od prethodne kulture, ako je na tom zemljištu rasla šikara. Potrebno je izvršiti analizu tla i na temelju toga obaviti meliorativnu gnojidbu, a, ako je tlo suviše kiselo, treba ga kalcificirati.
Budući da je kupini potrebno mnogo kalija, meliorativna gnojidba obavlja se s kombiniranim NPK gnojivom 9-8-27, 6-18-36 ili nekim drugim gnojivom slične formulacije.
Tlo je također potrebno pognojiti i stajskim gnojem, a ako ga nema, tad treba godinu dana prije sadnje posijati biljke za "zelenu gnojidbu" i zaorati ih da do sadnje istrunu i obogate tlo humusom.
Za puzeće, a i za uspravne sorte kupina najbolje je postaviti armaturu i vezati ih uz žice ili ih provlačiti između usporedo postavljenih žica, jer tad će biti olakšani svi radovi u nasadu - od rezidbe i berbe do zaštite od bolesti i štetnika.
I nasad kupina treba redovito pregledavati, pa, ako se pojavi rđa lista, malinova pipa ili neke druge bolesti ili štetnici, pravodobno intervenirati i izvršiti zaštitu.
Na kraju kažimo i to da je jagodičasto voće hranidbeno vrlo kvalitetno, bogato vitaminima i mineralima. Ono je upotrjebljivo svježe, ali ga se može koristiti i za kolače i voćne sokove, te za brojne prerađevine - od džemova i marmelada do likera ili kupinovog vina.
Stoga, razmislimo o tome da u svoj vrt posadimo pokoji grm jagodičastog voća i da, ako za to imamo uvjete, ovo voće uzgajamo i na nešto većoj površini, jer to bi nam se sigurno isplatilo.