Uzgoj jagodičastog voća

[Nostradamus]

Jagodičastog voća - jagoda, a posebice malina i kupina - nema dovoljno na našem tržištu, stoga ovo voće na tržištu postiže dobru cijenu i njegova se komercijalna proizvodnja, ako ga posadimo i njegujemo kako valja, uvelike isplati.
No, ako i nemamo dovoljno zemljišta za proizvodnju jagodičastog voća za tržište, imati pokoju gredicu jagoda ili poneki grm malina ili kupina bez bodlji u svom vrtu "za gušt" nije na odmet.
Međutim, kako uzgajati jagode da bi urod bio zadovoljavajući, a kakvoća dobra?
Prije svega treba reći da jagode ne možemo uspješno uzgajati svugdje gdje nam se prohtije, odnosno gdje god imamo zemljište.
Za uspješan uzgoj ove voće vrste moraju biti zadovoljeni svi parametri koji na to utječu. Tako moramo znati da jagode, kao ni maline, ne vole žarka ljeta, već im više odgovara umjerena do prohladna klima, dok kupine - kako je to pokazao i pokus na otoku Rabu - možemo uzgajati i u nešto toplijem klimatu, ali uz uvjet da ih obvezatno navodnjavamo.

 

[Nostradamus]

Gdje saditi?
Jagode ne smijemo saditi u dolcima - mrazilištima - u koje se slijeva hladan zrak s okolnih padina brijega. Također, ne smijemo ih saditi ni na jako vjetrovitim položajima, jer će vjetar napraviti velike štete, osobito u cvatnji, te se i jagoda ne će moći dobro oploditi, pa će prinos biti mali.
Osim toga, jagoda ne voli tvrda, glinasta tla, već tlo za nju mora biti pjeskovito - ilovasto, humusno i rahlo. Za nju je najbolje da je tlo slabo kiselo, pH 6-6,5.
Treba joj i dosta vlage u tlu tijekom čitavog rasta i razvitka, a najviše prigodom plodonošenja. No, budući da u Gorskom kotaru i u Lici najčešće ima vlage, ali ne uvijek kad to jagodi treba, potrebno ju je navodnjavati, odnosno saditi samo tamo gdje je navodnjavanje moguće.
Iako jagoda voli vlagu, učestale kiše u doba cvatnje te rasta i zriobe plodova nisu poželjne. Još manje je, dakako, poželjna tuča, koja može uništiti sav urod. Sigurnost pri tome pružaju mreže protiv tuče, iako to u početku povećava troškove uzgoja jagoda.

 

[Nostradamus]

Priprema zemljišta
Da bi proizvodnja jagoda bila uspješna potrebno je izvršiti dobre i pravodobne pripreme.
Prvenstveno na vrijeme treba pripremiti zemljište za sadnju.
Ako je zemljište obraslo šikarom, potrebno ga je iskrčiti i dobro očistiti korijenje.
Ako ih namjeravamo saditi na oranici, tada moramo barem godinu dana prije sadnje herbicidima ili na drugi način suzbiti korove.
Ako se radi o "mršavom" tlu kojem nedostaje humus, dobro bi bilo godinu dana prije sadnje posijati grahoricu ili neki drugi usjev za "zelenu gnojidbu", pa ga na jesen zaorati.
Zaorano će bilje do proljeća strunuti i obogatiti zemlju humusom, dušikom i nekim drugim nužnim elementima. Za proljetnu sadnju u svibnju također je nužno već u jesen duboko preorati tlo i pritom ga pognojiti stajnjakom i kompleksnim NPK gnojivom.
Količina ovisi o tome koliko je tlo opskrbljeno pojedinim hranjivim tvarima, što će se najbolje moći ustanoviti pošaljemo li tlo na analizu.
Na temelju toga će nam stručnjaci - agronomi - dati preporuku gnojidbe, da ne bismo gnojili premalo, što bi negativno utjecalo na rast i urod jagoda, ali ne i previše, što bi nepotrebno povećavalo troškove proizvodnje.

 

[Nostradamus]

Mlade sadnice
Za sadnju je potrebno nabaviti mlade, zdrave, jednogodišnje sadnice ili tzv. frigo sadnice, koje su u tu svrhu čuvane u hladnom prostoru. Sadnice moraju imati razgranat, desetak centimetara dug korijen.
Prije svega treba ih namočiti u smjesu kravlje balege, zemlje i vode uz dodatak nekog fungicida. Tako sadnicama omogućujemo brži rast i razvitak, a ujedno ih u početku rasta, dok malo ne ojačaju, i štitimo od uzročnika bolesti, koji se često nalaze u tlu.
A, kad smo već spomenuli bolesti, koje na jagode "vrebaju" u tlu, treba reći i to da ih nije dobro saditi nakon krumpira, jer njihov korijen napadaju slične bolesti.
Jagode sadimo najčešće u dvorede na malo povišenim gredicama - humcima - koje prekrivamo crnom folijom, ispod koje postavljamo plastične cijevi za navodnjavanje (sustav "kap po kap"). Crna folija sprječava rast korova, čuva vlagu i ubrzava zriobu jagoda za 3 do 5 dana.
Umjesto crne, neki uzgajivači na dijelu parcele upotrjebljavaju crno-bijelu foliju, koja je svojim tamnim dijelom okrenuta tlu, a bijelim dijelom odbija sunčevu svjetlost, što usporava zriobu (tako je moguće produljiti berbu za desetak dana).
Međutim, zrioba najviše ovisi o sorti, pa se dobrom kombinacijom sorti berba može protegnuti na gotovo mjesec dana. U Gorskom kotaru i Lici sade različite sorte jagoda, no najčešće su to Miss, Marmolata, Elsanta, Raurika, te višerodna Revada.
U proljeće treba jagode u 2 do 3 navrata gnojiti dušičnim gnojivima - ureom ili kristalonima - koja se dodaju zajedno s vodom putem sustava za navodnjavanje. Ponekad je potrebna i folijarna gnojidba, odnosno prihrana putem lista.

 

[Nostradamus]

akon berbe lišće jagode na kojem se često zadržavaju bolesti treba pokositi i iznijeti izvan uzgajališta, a jagode ponovo pognojiti NPK gnojivom 5-20-30.
Uz sve to treba obvezno uklanjati vriježe na jagodama da se ne bi nepotrebno iscrpljivale, što bi umanjivalo urod. Također, nasad treba redovito pregledavati, i, primijetimo li da su jagode napale bolesti ili štetočine, na vrijeme ih suzbiti.
Nasad jagoda u hladnijim krajevima traje 2 do 3 godine, a u nešto toplijima 1 do 2 godine, a zatim ga treba preorati. Želimo li posaditi novi nasad, nije ga uputno saditi na istom mjestu, već za to treba potražiti drugu parcelu, a na istom zemljištu jagodu možemo saditi ponovo nakon tri do četiri godine.
Berba jagoda se obično obavlja u 2 do 3 navrata. Jagode treba brati rano ujutro ili predvečer, u ambalažu u kojoj ćemo ih odmah otpremiti na tržište ili u hladnjaču.

 

[Nostradamus]

Maline
Malina, kao i jagoda, voli hladniju klimu i dosta vlage u tlu, ali i u zraku. Najbolje uspijeva na nadmorskoj visini od 400 do 800 metara, na prozračnom položaju zaklonjenom od jakih vjetrova.
Tlo također mora biti pjeskovito - ilovasto, bogato organskim tvarima i dovoljno duboko, no nešto kiselije - pH 5,5 do 6. Za nju je također potrebna dobra priprema tla godinu dana prije sadnje, te dobra meliorativna gnojidba na temelju analize tla.
No, za malinu je, za razliku od jagode, potrebno podići armaturu od stupova i žice, da bi se izbojci maline uz nju vezali ili provlačili između usporedo postavljenih redova žice.
Za sadnju su najbolji jednogodišnji dobro ožiljeni izbojci iz korijena. Sadnji treba posvetiti punu pažnju, jer o tome uvelike ovisi kakav će biti nasad s obzirom na to da je malina višegodišnja kultura koja na istom mjestu ostaje i petnaestak godina.
Pozornost također treba posvetiti i rezidbi maline. Nakon berbe treba odrezati sve grane koje su te godine rodile, a na svakom grmu ostaviti samo 3 do 4 mlada izboja, koji će roditi iduće godine.
Najčešće se u nas sade jednorodne sorte maline, obično Willamette i Tulameen, dok dvorodne sorte nisu pokazale najbolje rezultate. Maline, ako ih pravilno sadimo i dobro njegujemo, također mogu donijeti dobar prihod do 40.000 kuna na zemljištu površine 1.000 četvornih metara.
Kupine


Pitoma kupina, za razliku od maline, a donekle i jagode, može uspijevati i na nešto toplijem području. Dapače, vrijeme sazrijevanja kupine prilično je dugo, neke kasne sorte kupina u uvjetima hladnije klime ne uspijevaju do kraja sazrijeti, pa ih je bolje saditi u umjerenom klimatu.
Postoje uspravne i puzeće sorte kupine. Uspravne se, kao i maline, razmnožavaju ožiljenim izbojcima, a puzeće iz ogranaka koji, kad dotaknu tlo, puste korijen i razvijaju nove izboje. Ipak, oba se tipa kupine često razmnožavaju i korijenovim reznicama, tako da se u jesen izrežu 5-6 cm dugi komadi korijena, postave vodoravno u kanalić u dobrom vrtnom tlu i zatrpaju.
U proljeće se iz njih razviju ožiljeni izboji koje možemo saditi na stalno mjesto. Postoje mnoge sorte pitome kupine, no kod nas se najčešće uzgajaju rane ili srednje rane sorte kako bi što prije, po mogućnosti u jeku turističke sezone, dospjele na tržište.
Stoga je Thornless Young, koja počinje sazrijevati već oko 10. srpnja, u nas dosta česta sorta, dok su sorte Diksen i Blue saten, koje sazrijevaju nešto kasnije, također pokazale dobre rezultate.
Tlo se za kupinu, kao i za malinu, priprema dubokim oranjem i čišćenjem od ostataka korijenja od prethodne kulture, ako je na tom zemljištu rasla šikara. Potrebno je izvršiti analizu tla i na temelju toga obaviti meliorativnu gnojidbu, a, ako je tlo suviše kiselo, treba ga kalcificirati.
Budući da je kupini potrebno mnogo kalija, meliorativna gnojidba obavlja se s kombiniranim NPK gnojivom 9-8-27, 6-18-36 ili nekim drugim gnojivom slične formulacije.
Tlo je također potrebno pognojiti i stajskim gnojem, a ako ga nema, tad treba godinu dana prije sadnje posijati biljke za "zelenu gnojidbu" i zaorati ih da do sadnje istrunu i obogate tlo humusom.
Za puzeće, a i za uspravne sorte kupina najbolje je postaviti armaturu i vezati ih uz žice ili ih provlačiti između usporedo postavljenih žica, jer tad će biti olakšani svi radovi u nasadu - od rezidbe i berbe do zaštite od bolesti i štetnika.
I nasad kupina treba redovito pregledavati, pa, ako se pojavi rđa lista, malinova pipa ili neke druge bolesti ili štetnici, pravodobno intervenirati i izvršiti zaštitu.
Na kraju kažimo i to da je jagodičasto voće hranidbeno vrlo kvalitetno, bogato vitaminima i mineralima. Ono je upotrjebljivo svježe, ali ga se može koristiti i za kolače i voćne sokove, te za brojne prerađevine - od džemova i marmelada do likera ili kupinovog vina.
Stoga, razmislimo o tome da u svoj vrt posadimo pokoji grm jagodičastog voća i da, ako za to imamo uvjete, ovo voće uzgajamo i na nešto većoj površini, jer to bi nam se sigurno isplatilo.