- Učlanjen(a)
- 09.07.2011
- Poruka
- 1.433
[FONT="]Bio sam do Zabrana malo, na pola sata. Ima ljudi. Bračni parovi bezizražajnih lica, praznih pogleda nemo šetaju ili sede i mrmljaju nešto. Porodice s manjom decom, kombinacija sina i ćerke najčešće, došle, izašle malo iz svojih stanova. Sin poneo loptu, fudbalsku naravno, ne bi li se s ocem dobacivao malo. Otac mrzovoljan, zažalio što je uopšte izlazio iz kuće, usliši želju sinu na pet minuta. A onda kreću kući. Sad je i sin razočaran. Vraćaju se svi četvoro natmureni. Neki su i roštilj raspalili. Muž peče meso dok žena užurbano sprema ostalo za jelo. Jedino se kod dece može primetiti neka radost (ovo je ipak najradosniji hrišćanski praznik). Ima i onih koji su izveli svoje Mercedese S - klase međ svet i popili po par pića u Srpskoj kući. Sve u svemu, došli ljudi da ispoštuju proceduru, otaljaju praznik, onaj najradosniji.
Zabran - izletnička šuma kod Obrenovca
Srpska kuća - etno restoran u Zabranu
[/FONT]
Zabran - izletnička šuma kod Obrenovca
Srpska kuća - etno restoran u Zabranu
[/FONT]