Ukida li Pavle Subotu i praznike- Kolološanima 2,16.17?
Gore je naslov teme, izrečen u upitnom obliku. Ukida li Pavle Subotu i praznike- Kolološanima 2,16.17? Meni se čini da već u pitanju postoji svojevrsna manjkavost. Naime, ukidati je moguće samo nešto što postoji. Moguće bi bilo, dakle, govoriti o ukidanju subote Židovima, jer je Židovima Bog na Sinaju zapovjedio da odmaraju subotom. A kad je riječ o suboti i kršćanima ispravnije bi bilo pitati: Zapovjedaju li, preporučuju li, ili na bilo koji drugi način apostoli pred kršćane stavljaju obvezu držanja subotnjeg odmora? Odgovor je jasan, apostoli to od kršćana ne traže. Baš niti na jednom mjestu u Novom zavjetu ne postoji takav nalog ili bilo što slično. Također, niti na jednom mjestu u Novom zavjetu ne nalazimo okupljene apostole i kršćane na subotnjem bogoslužju. Što više, ne samo da ne nalazimo zapovijed, ili preporuku, kršćanima u Novom zavjetu da svetkuju subotu, nego nalazimo žestoke Pavlove rekcije kada neki judeokršćani (judaizanti) inzistiraju da kršćani iz poganstva opslužuju sav Mojsijev zakon, dakle, i da subotom odmaraju. Dio teksta u naslovu teme - Kološanima 2,16-17 - je jedno takvo mjesto u Bibliji. Pavao, dakle, umiruje kršćane iz poganstva riječima:
Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.
Očito je, judaizanti traže da se kršćani iz poganstva pridržavaju Mojsijeva zakona. Da paze na čistu i nečistu hranu, te da svetkuju sve židovske blagdane - godišnje, mjesečne mlađake i tjedne subote. U takvoj situaciji Pavao staje na stranu ovih kršćana - neka vas ne sude ni po čemu od toga. Ništa od toga vas ne obvezuje, jer to su ionako samo sjene. Ovdje Pavao reagira još, rekli bismo, pribrano i normalno. Sjetimo se da u Svetom pismu, reagirajući na judaizante i judaiziranje, piše: Gal 5,11-12: A ja, braćo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa! Uškopili se oni koji vas podbunjuju!
Vidjesmo kako stvari stoje u samom Svetom pismu. A što još nalazimo u naravi, "na terenu", tamo gdje su apostoli u svojim misijama naviještanja Radosne vijesti stigli i osnivali kršćanske zajednice? Sveti Petar je u Rimu, u Rim stiže i sveti Pavao, ali prije toga osniva i u vjeri učvršćuje mnoge kršćanske zajednice. Svjedočanstva o tome imamo upravo u Djelima apostolskim i u Pavlovim poslanicama.
I što nalazimo upravo u ovim kršćanskim zajednicama? U Rimu kršćane vodi sam apostolski prvak sveti Petar, i ne nađosmo da je kršćane Rima Petar poučio da svetkuju tjednu subotu ili neke druge židovske blagdane. Također, ne nađasmo niti da je Petar poučio kršćane u Rimu da se obrezuju. Jednako, kao za kršćane u Rimu, ne nalazimo ni kršćane u Korintu, ni u Galaciji, ni u Efezu, ni u Kolosima, niti u Solunu ne nalazimo da bi svetkovali tjedne subote, mlađake i godišnje blagdane. Također ne nalazimo da bi ti kršćani pazili na čistu i nečistu hranu kako je to zapovjeđeno Židovima u Mojsijevu zakonu.
Ako kršćane obvezuje svetkovanje tjednih subota, kako neki "mini-judaizanti" tvrde, ili ih još obvezuje i držanje mlađaka i godišnjih blagdana te držanje čiste i nečiste hrane, kako to zagovaraju "maxi-judaizanti", onda su sveti Petar i Sveti Pavao prvi otpadnici od istinskog kršćanstva, Jovan bi rekao od "Nazirena". Jer, sveti Petar i sveti Pavo ne poučiše kršćane, koje su vodili, niti da svetkuju tjedne subote niti da drže bilo što drugo što su Židovi držali. Dolazimo, dakle, do toga da rimski kršćani, a i ostali, nisu otpali u 2. stoljeću kako to tvrde adventisti, nago su otpali još početkom druge poilovice 1. stoljeća (60-tih godina), a glavni otpadnici i krivci za ovaj otpad su upravo Petar i Pavao.