Turizam prirodne ljepote i spomenici Hrvatske

[Eric Cantona]

 

[zjovan29]

Zemlja raznolikosti

Ovo je priča o zemlji tisuću otoka, čudesnoj prirodi, bogatoj baštini i njezinim velikanima koji su svojim djelima Hrvatsku na karti svijeta zauvijek upisali velikim slovima. Ovo je priča o zemlji čije su ljepote opjevane još davnih vremena. Od Kasiodora koji je pisao o božanskom životu patricija na njezinim obalama, Dantea koji je svoje besmrtne stihove pisao zadivljen epskim prizorima morskog plavetnila sve do Georgea Bernarda Shawa koji je upravo ovdje pronašao raj na zemlji, Hrvatska je oduvijek bila prostor istinske inspiracije.


Grad Zagreb

Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske, gotovo milijunsko političko i diplomatsko, kulturno, gospodarsko, trgovačko, prometno i sportsko središte. On je grad suprotnosti − istodobno star i mlad, prije podne poslovan, a u predvečerje opušten, po mnogočemu europska metropola, ali ponajprije grad koji gosti pamte po šarmu njegova središta i gostoljubivosti stanovnika.

Izniknuo iz dvaju srednjovjekovnih naselja koja su stoljećima pupala na dvama susjednim brežuljcima, s pisanom poviješću još od 1094. godine kad je osnovana biskupija, glavni i najveći grad Hrvatske, Zagreb, tipičan je srednjoeuropski grad s čijih se klasicističkih i secesijskih fasada povijesne jezgre, osim uznositog duha Austro-Ugarske Monarhije, prepoznaju gdjekad i obrisi praških veduta. S gotovo svim glavnim gradskim i kulturnim znamenitostima smještenim u samom središtu, prepun šarmantnih kavana, finih restorana, vrtnih terasa i nadasve svojim brižno kultiviranim parkovima, poput Ribnjaka naslonjenog podno zidina Kaptola s filigranskim tornjevima velebne neogotičke katedrale ili pak Lenuccijeve zelene potkove sa Zrinjevcem, Zagreb se doista može prozvati gradom po mjeri čovjeka.

Slavonija

Odzvanja tu pjesma za vrijeme žetvenih svečanosti, izvlači se iz škrinja narodna nošnja i oživljavaju običaji kako bi se Slavonija kakva je nekad bila sačuvala za budućnost. Prošećite osječkim starim gradom, obiđite autohtona baranjska sela i Park prirode Kopački rit, planinarite ili pak uživajte u bogatim termalnim izvorima. Gdje god bili, osjetit ćete srdačnu dobrodošlicu i prijateljstvo Slavonije i njezinih stanovnika.
Oblikovana stvaralačkom snagom moćnih rijeka Drave, Dunava, Save i Ilove, Slavonija je istinska mitska zemlja koja stoljećima samozatajno čuva svoja blaga. Širokih i nepreglednih zlatnih ravnica, izronjenih iz plodne Panonije, snažnih tokova rijeka, naplavnih područja iz kojih su iznikle stoljetne šume moćnog hrasta lužnjaka (Quercus robur) i pitomim domom više od dvije tisuće bioloških vrsta, Slavonija je plodni pedalj zemlje koji ljudska ruka oplemenjuje već više od 8 tisuća godina. Otkad se prije 370 milijuna godina iz nekadašnjega Panonskog mora izdiglo najstarije kopno ovog dijela kontinenta krunjeno gromadnim gorjem Papuka, čije eruptivne stijene iz razdoblja paleozoika prepune okamenjenih svjedoka danas najbolje pričaju geološku povijest zemlje, plodna je slavonska ravnica izronjena iz tame praiskona zaživjela doskora kao obećana zemlja.


Središnja Hrvatska

Središnja Hrvatska područje je u porječju rijeka Save, Drave i Mure. Proći tim dijelom Hrvatske znači upoznati njezin kontinentalni karakter, vidjeti ravničarske predjele koji se nadopunjuju s pitomim brdima na kojima ima mnogo vinograda, listopadne šume te srednjovjekovnih utvrda.

Oduvijek ste težili odmoru daleko od ljetne žege i mediteranske vreve, u idiličnom i mirnom zelenom brežuljkastom krajoliku bogatom stoljetnim šumama, vinogradima i rijekama? Poklonik ste tihe i ugodne atmosfere kontinenta koja vodi od romantičnih srednjovjekovnih burgova, ladanjskih dvoraca i kurija sve do termalnih izvora, lječilišta i hodočasničkih svetišta? Uputite se sjeverno od Zagreba i uživajte u blagodatima središnje Hrvatske.


Lika - Karlovac

Dobrodošli u krajolik snova! Pred vama su predivni zeleni predjeli izdignuti tek desetak kilometara od mora u zaleđu koji su, po svojoj iznimnoj ekološkoj vrijednosti i koncentraciji zaštićenih parkova prirode, prave oaze mira i tišine te sve posjećenije odredište hrvatskog turizma.

Jeste li ikada vlastitim očima vidjeli kako bistri izvori prerastaju u prekrasne rijeke? Jeste li spoznali snagu i privlačnost tajanstvenih planina? I, na kraju, jeste li ikada pomislili da njihova snaga i bistrina mogu postati vašima?

Posjetite li turističku regiju Lika - Karlovac, kontinentalni dio Hrvatske koji dalmatinsko priobalje povezuje sa središnjim dijelom zemlje, tom ćete odgovoru biti bliži. Ta je snaga možda najbolje iskazana ljepotom Nacionalnog parka Plitvička jezera, fenomenom koji privlači svojom jedinstvenošću, ali i djelovanjem na psihičko i fizičko zdravlje. Nacionalni park Sjeverni Velebit područje je izrazite raznolikosti krških fenomena, bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na razmjerno malom prostoru.


Istra

Plavo more, bijeli kamen i zelena unutrašnjost kolorit je Istre, najvećega hrvatskog poluotoka. Plavetnilu njezina priobalja suprotnost je zelena unutrašnjost i akropolski gradići koji, negdje na pola puta između sna i jave, brišu onu tanku nit koja stvarnost dijeli od priviđenja. I pretvaraju se u samo vašu priču.

Srcoliki poluotok zaronjen duboko u bistre i modre vode Jadrana skrovit je vrt ljepote koji otvara vrata sunčanog i toplog Mediterana. Odškrinite ih bez oklijevanja i odmor snova postat će stvarnost. Multikulturalna i gostoljubiva, ovo je zemlja koja na malom prostoru sretno spaja mnoštvo različitosti. Dok svojim kristalnim morem, čistim obalama i lukama, veselim ribarskim brodicama i uzavrelim kamenim uličicama progovara istinskim šarmom Mediterana, ovaj čarobni pedalj zemlje svojim slikovitim srednjovjekovnim gradićima propupalim po brežuljcima istarskog zaleđa odiše mirom i blagošću kontinenta čiji krajolik neodoljivo podsjeća na najljepše predjele Toskane ili Provanse.

Kvarner

Primorski krajolik tu je u neposrednoj blizini šumovita i brdovita Gorskog kotara. Mediteransko podneblje i način života suprotstavljaju se oporoj planinskoj klimi, a svijet mondenoga turističkog središta 150-godišnje tradicije potpuno je drugačiji od jednostavnog ritma otočkoga života. Na Kvarneru će svoj kutak pronaći oni koji vole blještavilo mondenih ljetovališta, poput prekrasne Opatije čija turistička tradicija, raskošni parkovi i vile te 12 kilometara duga šetnica uz more privlače goste u svako doba godine.

Zamišljate idealan odmor u kojem se s obale otiskujete k sunčanim otocima, a zatim plovite natrag na kopno tražeći spokoj na vrhovima gorja. Pritom maštate o sunčanoj rivijeri koju je, kada zaželite, moguće za samo desetak kilometara zamijeniti asketskim mirom i svježinom planinskih vrhova gdje vam društvo prave suri orlovi, vukovi i medvjedi, a pluća se nadimaju čistim zrakom mirisnih šuma. Otkrijte Kvarner i Gorski kotar, tako različita područja na tako maloj udaljenosti.


Dalmacija - Zadar

Zadarska je regija najsjeverniji dio Dalmacije, njezina vrata dobrodošlice za sve koji putuju sa sjevera Jadrana. Prepuna je suprotnosti, bogatog povijesnog naslijeđa i prekrasne prirode. Prvi, pa stoga možda i najintenzivniji, doživljaj toga kraja intenzivne su boje; onaj osobit sklad intenzivnog morskog plavetnila nad kojim se do samoga mora spuštaju tamnozeleni borovi ili maslinici. A svemu tome treba još dodati bijeli dalmatinski kamen koji dotiče samu obalu ili pak, usitnjen, oblikuje šljunčane plaže koje privlače mnoge turiste.

Sa svojim središtem u tritisućljetnom Zadru, gradu s najvećim istraženim rimskim forumom na istočnoj strani Jadrana i nezaboravnim romaničkim crkvama, kao što su Sv. Stošija i Sv. Krševan, te najstarijim hrvatskim kraljevskim gradom - obližnjim Ninom koji se diči najmanjom katedralom na svijetu (crkva sv. Križa dugačka tek 36 koraka!), prostor zadarske regije bolje će vam nego ijedna knjiga ispričati bogatu povijest izvorišta hrvatskoga kulturnog identiteta.


Dalmacija - Šibenik

U divljoj ljepoti bijeloga krškog kamena i plavetnilu bistrog mora, šibenski se akvatorij, kao pravi nautičarski raj, ponosi brojkom od čak 240 otočića i hridi, od kojih svaki krije neku zanimljivost. Želite li pronaći najpoznatije koraljare na Jadranu, otplovite na Zlarin, a zanima li vas mjesto poznato po lovcima na morske spužve, otisnite se na Krapanj. No želite li iskusiti nešto sasvim jedinstveno, otisnite se na pučinu i otkrijte Kornate.

Dva nacionalna parka, samo pedesetak kilometara udaljeni jedan od drugoga, itekako se razlikuju. NP Kornati su otočni arhipelag od 89 otoka, otočića i hridi (ukupno ih je 152) jedinstvene ljepote koji nautičarima pruža užitak, izaziva divljenje, ali zbog strmih klifova i strahopoštovanje. Uostalom, opčinjen njima, i glasoviti je književnik Bernard Shaw napisao: „Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha.” Nacionalni park Krka riječni je tok Krke prepun sedrenih barijera, slapova i jezera koji ljepotom zaustavljaju dah i ubrajaju se u sam vrh gostima najdražih turističkih razglednica iz Hrvatske.


Dalmacija - Split

Masline, samoniklo aromatično bilje, bijeli kamen u kontrastu sa zelenim raslinjem i planinom Biokovo, čiji se obronci spuštaju do samoga mora… doista, izniman je to kraj čijoj ljepoti pridonose mnoge povijesne priče i kulturne priredbe koje tu regiju čine uvijek zanimljivom, atraktivnom i posjećenom.

Kada je 305. godine rimski car Dioklecijan, imajući gotovo cijeli svijet pod nogama, odlučio sagraditi svoju ladanjsku vilu i u njoj provesti ostatak svog života, nije dvojio gdje će je podići. U srcu Dalmacije, dobro zaklonjenoj uvali rodnog Aspalathosa (Splita), zaštićenoj s morske strane otocima splitskog arhipelaga, a s kopnene visokim planinama, Dioklecijan je vizionarski ucrtao posebnu točku na mapi Jadrana - budući grad Split.


Dalmacija - Dubrovnik

Dubrovnik, središte najjužnije dalmatinske regije i njezin najpoznatiji predstavnik, zvijezda je naslovnica uglednih svjetskih magazina i na samome vrhu ljestvice najljepših gradova svijeta. U Dubrovnik, kao nepresušni izvor nadahnuća, iz godine u godinu dolaze umjetnici, ali i članovi kraljevskih obitelji i svjetski jetsetteri. On je njihov, ali pripada i svima koji su u njemu barem jedanput bili. Jednostavno, Dubrovnik i vas već poslije prvog susreta vežu iste niti.

"Oni koji traže raj na zemlji, moraju doći u Dubrovnik", zapisao je jednom prigodom George Bernard Shaw očaran gradom čije netaknute gradske zidine, danas pod zaštitom UNESCO-a, u neprekinutom nizu dugom čak 1 940 metara opasuju mjesto koje kod kuće i u svijetu bez premca nosi titulu „biser Jadrana“. Smješten na krajnjem jugu Hrvatske, baštinjen stoljećima plemenitim umijećima najboljih arhitekata i umjetnika u toploj mediteranskoj klimi u kojoj osim sredozemne vegetacije uspijeva i ona suptropska s nasadima mirisnih limuna, naranča i mandarina, raskošnih palma i agava što krase renesansne perivoje i rascvale vrtove srednjovjekovnih kamenih palača i samozatajnih samostana.
izvor:croatia



Nacionalni parkovi

Nacionalni park Brijuni

Doživite Brijune

Dobrodošli u Nacionalni Park Kornati U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogočemu posebna skupina otoka nazvana Kornati.
Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom.
Danas NP "Kornati" zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s priblizno 238 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka cini tek manje od 1/4 ukupne povrsine, dok je sve ostalo morski ekosustav.


NACIONALNI PARK "KRKA"

Nacionalni park "Krka" proglasen je 24. 01. 1985. g.


Povrsina Parka je 14200 ha, od cega na vodenu povrsinu otpada 14200 ha. Nalazi se unutar Sibenske i Zadarsko-kninske zupanije, a obuhvaca priblizno dvije trecine toka rijeke Krke (srednji i donji tok) od linije sto spaja srednjovjekovne utvrde Trosenj-grad i Necven-grad do Sibenskog mosta. Krka se na svom 72 km dugom putu kroz kraski kamenjar probija dubokim kanjonom prema moru, stvarajuci brojne slapove (najveci Skradinski buk - 45,7 m, Roski slap - 26 m), kaskade, brzake i jezera (npr. Prukljansko jezero i Visovacko jezero).



Posebno znacajno obiljezje rijeke Krke je stvaranje sedrenih barijera sa specificnim biocenozama (mahovine, alge, bakterije) nuznim za odrzavanje i rast sedrenih pregrada i slapista koji predstavljaju znanstvenu i turisticku zanimljivost. Skradinski buk sa svojih 17 stepenica na duzini od 800 m, ukupnom visinskom razlikom 45,7 m i sirinom 200 m - 400 m najvece je sedreno slapiste u Europi. U podnozju Skradinskog buka pocinje potopljeni dio Krke (estuarij), odnosno dio u kojem se mijesaju rijecna i morska voda, stvarajuci akvatorij sa specificnim zivim svijetom bocatih voda.
Posebnu vrijednost Nacionalnog parka predstavlja otocic Visovac sa crkvom i samostanom iz 14. st.



Nacionalni park Plitvička jezera

Područje Plitvičkih jezera proglašeno je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, a ubraja se u najljepše prirodne znamenitosti Europe. Nacionalni park prostire se na području od 29842 hektara, od čega na šume otpada 22308, vode 217, a na travnjake sa seoskim prostorima 6957 hektara. Naziv Plitvice prvi put u literaturu unosi 1777. Dominik Vukasović, župnik iz Otočca.
UNESCO (Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda) podržava prepoznavanje i zaštitu kulturne i prirodne baštine cijelog Svijeta, koji se smatraju izvanrednom vrijednosti za čovječanstvo. Godine 1972. UNESCO je prihvatio Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Prirodna baština odnosi se na izvanredne fizičke, biološke i geološke formacije, staništa ugroženih vrsta biljaka i životinja, te očuvanje područja od znanstvene i estetske vrijednosti.
Dostavom mišljenja IUCN-a (The World Conservation Union), iz travnja 1979., da Plitvička jezera zaslužuju status dobra prirodne svjetske baštine, prvenstveno na osnovu neometanog stvaranja sedre i hidrološkog sustava, zadovoljeni su kriteriji za uvrštavanje na Listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO.
Proglašenje područja Nacionalnog parka Plitvička jezera svjetskim dobrom i upisivanje na UNESCO-vu Listu svjetske baštine 26. listopada 1979., obvezuje nas na očuvanje i zadržavanje postojećeg stanja prirode.
Sabor Narodne Republike Hrvatske je 8. travnja 1949. Zakonom o proglašenju Plitvičkih Jezera nacionalnim parkom na V. redovnom zasjedanju proglasio područje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom Narodne Republike Hrvatske i to kao predjel naročite prirodne ljepote. Istim zakonom je određeno da: "Područje nacionalnog parka obuhvaća one dijelove kotara Korenica, Otočac, Slunj i Ogulin oko Plitvičkih jezera, koji u šumsko - uzgonom, lovnom i turističkom pogledu sačinjavaju jednu cjelinu."
POLOŽAJ
Plitvička jezera su smještena u dijelu Hrvatske gdje iz sjevernog ravničastog prostora prelazimo u uzdignutiji i okršeni planinski predio. Jezera su smještena na dodiru Korduna i Like te ogulinsko plašćanske udoline na samom izvoru krške rijeke Korane - na visini od 480 do 636 m nad morem - na obroncima Male Kapele i Plješevice, a neposredno uz državnu cestu koja povezuje Zagreb i Dalmaciju. Najviši vrh Male Kapele (1280 m) ujedno je i najviša točka u Nacionalnome parku Plitvička jezera.
GRANICE NACIONALNOG PARKA
Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio je 24. siječnja 1997. Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju Plitvičkih jezera nacionalnim parkom, kojim se određene granice Nacionalnog parka i to na slijedeći način: "Granica Nacionalnog parka Plitvička Jezera počinje od novog mosta na Korani u smjeru zapada na kotu 794 Velika Lisina, dalje prema sjeverozapadu preko kota 715, 809, 863 M. Manduševac, 885 V. Manduševac, 862 Bršljanovica i 841 - dalje prema jugozapadu - kota 761, raskrižje ceste i kolnog puta prema Cagrištu, kota 862, kolnim putem do ceste, cestom prema jugoistoku do kote 878 i na Bijeli vrh (1044 m). Od Bijelog vrha (1044 m) - čistina Bijela kosa kota 982, a sa kote 982 ide šumskom cestom do kote 784 željeznička postaja Javornik i dalje u smjeru juga lijevom stranom željezničke pruge do Prokresa gdje prelazi na lijevu stranu šumske ceste i ide u smjeru juga cestom do kote 870 pa dalje cestom do kote 880 željeznička postaja Rudopolje te dalje u smjeru jugozapada do kote 939 Borik, dalje na kotu 911 Perušić, zatim u smjeru jugoistoka sječe magistralnu cestu Borje-Vrhovine i ide na kotu 837 Metla, dalje na kotu 903 Metla, od te kote ide u smjeru jugoistoka na kotu 902 Metla do kote 994 Greda, od te kote u smjeru juga do kote 982 Velika Greda, s nje na kotu 945 Brakusovac, zatim na kotu 925 Gradina do kote 808 Vranjkovac i dalje do kote 1163 Gradina, zatim na Panos (1206 m), kota 1091 Torovi i vrh Palež (1025 m). Od vrha Paleža (1025 m) na kote 787, 764, 882 Kamenjak i 1008, te dalje u smjeru sjeveroistoka - Fundukov vrh (983 m), Lalićev vrh (261 m), kota 1009, dalje ide sredinom obronka Prozor na magistralnu cestu Borje-Vrhovine, dalje cestom u smjeru istoka do magistralne ceste Karlovac - Zadar s uključenjem motela "Borje". Od motela "Borje" granica ide u smjeru sjevera magistralnom cestom Karlovac - Zadar do raskrižja cesta za naselje Rudanovac. Od te točke ide na Oštri Mihaljevac kota 1048, zatim na Mali Mihaljevac kota 911, te prema koti 778 Jukanove Drage i dalje na kotu 768. Preko kote 768 i 763 podnožjem Velikog Javornika do raskrižja u Priboju (702). Granica teče dalje cestom na Ličko Petrovo Selo pa cestom preko Zaklopače i Rastovače (512) i dalje sjeverozapadnim putem do magistralne ceste, te po magistralnoj cesti do novog mosta na Korani."
JEZERA
Plitvička su jezera podijeljena na Gornja i Donja jezera. Gornja su od Prošćanskog jezera do Kozjaka u blago položenim proširenjima dolomitne podloge, dok su Donja u vapnenačkom kanjonu, koji se dalje ispod Sastavaka nastavlja kao kanjonski tok rijeke Korane - duge do svog ušća 134 km.

Ime Nadmorska
visina Dubina 1. Prošćansko jezero 636 37 2. Ciganovac 620 11 3. Okrugljak 613 15 4. Batinovac 610 5 5. Veliko jezero 607 8 6. Malo jezero 605 10 7. Vir jezero 598 4 8. Galovac jezero 582 24 9. Milino jezero 564 1 10. Gradinsko jezero 553 10 11. Burget 545 2 12. Kozjak jezero 534 46 13. Milanovo jezero 523 18 14. Gavanovo jezero 514 10 15. Kaluđerovo jezero 505 13 16. Novakovića brod 503 3
GORNJA JEZERA
Brojni izvori napajaju Crnu i Bijelu Rijeku, glavne pritoke rijeke Matice, koja se ulijeva u prvo plitvičko jezero - Prošćansko. Ono je ime dobilo prema "prošću" (kolcima) ili prema legendi o "prošnji" Crnoj kraljici za vodom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 636 m, dužine je 2100 m, dok mu širina varira od 180 do 400m. Dubina jezera je 37 m.
Ciganovac jezero, Ciginovac ili Cigino jezero - vodu dobiva prokopanim kanalom iz Prošćanskog jezera. Ime je dobilo prema legendi o "ciganu" koji se u njemu utopio loveći ribu. Nalazi se na nadmorskoj visini od 620 m, a najveća dubina na sredini jezera iznosi 11 m.
Okrugljak jezero, Okrugljaj ili Kruginovac - ime je dobilo po okruglom obliku. Nadmorska je visina jezera 613 m, površina 0,04 km2, dok je najveća dubina jezera 15 m. U jezero se uljeva 7 m visok slap vode iz jezera Ciganovac.
Slijedi nekoliko burgeta i manjih jezera omeđenih slapovima.
Batinovac jezero, ili Bakinovac - ime je dobilo po nekoj baki koja se u njemu utopila ili seljaku. Nalazi se na nadmorskoj visini od 610 m. Najveća dubina jezera je 5 m, a površina 0,01 km2. Dio njegove vode se preljeva u manja jezera na sjeveru, dok dio slapom otječe u Galovac.
Veliko jezero ili Jovinovac veliki - nalazi se na nadmorskoj visini od 607 m, dubina mu je 8 m, a veličina 0,02 km2.
Malo jezero ili Jovinovac mali - nadmorska visina jezera je 605 m, dubina 10 m, a površina 0,01 km2. Jezero je prepuno malih slapova.
Vir jezero - ime je dobilo po vrtlozima (virovima) vode. Nalazi se na nadmorskoj visini od 598 m, dubina mu je 4 m, a površina 0,01 km2.
Galovac jezero - ime je dobilo ili po kapetanu Galu ili po harambaši Galoviću. Nadmorska visina jezera je 582 m, a najveća dubina 24 m. Površina jezera je 0,12 km2 i po veličini je treće plitvičko jezero. Vodu dobiva slapovima ispod sedrenih barijera gore opisanih manjih jezera, a najviši slap s vodom iz jezera Batinovac visok je 28 m.
Istočna strana jezera, dužine oko 200 m, značajna je po brojnim slapovima, "Prštavcima", koji se iz ovog jezera spuštaju niz više od dvadeset metara visoku sedrenu barijeru.
Milino jezero - prema legendi je dobilo ime po Mili Miriću iz Mirić Štropine koji se utopio u ovom jezeru. Nalazi se na nadmorskoj visini od 564 m, dubina mu je 1 m, a površina samo 0,001 km2. Vodu dobiva nizom niskih slapova iz jezera Galovac.
Gradinsko jezero ili Jezerce - ime je dobilo prema staroj gradini koja se nekada uzdizala na uzvišenju između jezera Kozjak i ovog jezera. Nalazi se na nadmorskoj visini od 553 m, dubina mu je do 10 m, a površina 0,8 km2.
Burgeti ili Bukovi - nekoliko manjih jezeraca u nizu međusobno odvojenih sedrenim preprekama obraslim niskim raslinjem. Ime su dobili zbog uzburkanog vodenog toka u manjim udubljenjima koji u vrtlozima bukte ili "vriju". Zauzimaju ukupnu površinu od 0,001 km2, nalaze se na nadmorskoj visini od 534 m, uz dubinu od 2 m. Ova jezerca su zanimljiva i zbog pokušaja iskorištavanja toka vode za proizvodnju električne energije, čemu svjedoči ostatak kamenog zdanja.
Kozjak jezero ili Kozje jezero - ime je dobilo prema legendi koja kaže da se u jezeru utopile koze kad su po nedovoljno čvrstom ledu prelazile s obale na otočić. Nalazi se na nadmorskoj visini od 534 m, najveća dubina mu je čak 46 m, a površina 0,83 km2. Dužina jezera je 2350 m, dok mu širina varira od 135 m do čak 670 m. Vodu dobiva iz slapova Burgeta, potoka Rječica, povremenih tokova Matiješevac potoka i Jasenovac potoka, te iz vodotoka u Vodenoj drazi. Nasuprot Gradine u omanjoj uvali na istočnoj strani jezera zabilježena je pojava poniranja vode označena na starim kartama. Ovo najveće plitvičko jezero proteže se u smjeru sjeverozapad - jugoistok, uže je u svom južnom dijelu, a šire u sjevernom što je uvjetovano različitom geološkom građom kamene podloge na istočnoj i zapadnoj strani. Specifičnost je ovog jezera Štefanijin otok dužine 275 m, širine 60 m i najveće visine 9,5 m iznad razine vode. Otok je ime dobio po kraljevni Štefaniji, koja je 1888. godine posjetila Plitvička jezera. Kozjak je centralno jezero u nacionalnom parku, jer tu je središte turističkih usluga.

DONJA JEZERA
Jezero Milanovac ili Milanovo - ime je, legenda kaže, dobilo prema pastiru Mili, koji se u njemu utopio ili prema tamošnjem mlinaru Mili Perišiću. Dužinom od 470 m i širinom od 50 do 90 m, te površinom od 0,03 km2, najveće je od svih Donjih jezera. Nalazi se na nadmorskoj visini od 523 m, a najveća dubina mu je 18 m. Istočni dio slapišta ovog jezera što pada u slijedeće jezero nazvano je slapovi Milke Trnine kao znak zahvalnosti znamenitoj opernoj pjevačici zbog financijske pomoći tadašnjem "Društvu za uređivanje i poljepšavanje Plitvičkih jezera".
Gavanovac jezero ili Gavanovo - prema kazivanju ime je dobilo po Gavanovom blagu koje je u njemu nestalo. Nalazi se 514 m nad morem, dužine je 100 m, a širine 65 m, te površine 0,01 km2, dok mu je dubina 10 m. Postoje, nikad dokazane, pretpostavke da s dna ovog jezera voda otječe u nepoznatom smjeru. Dio sedrenih kaskada na njemu što se uz pješačku stazu ruše u nižu vodenu nakupinu, nazvane su Velike Kaskade.
Kaluđerovac jezero, Kaluđerovo - ime je dobilo po kaluđeru pustinjaku, koji je davno živio u polupećini uz vodu ili u Gornjoj pećini na rubu kanjona. Nalazi se 505 m iznad mora, dužine je 225 m, širine od 70 m do 100 m, te površine od 0,02 km2. Dubina mu je do 13 m.
Jezero Novakovića brod - prema pričama označuje prijelaz Novakovića. Posljednje je Plitvičko jezero na nadmorskoj visini od 503 m. Široko je 90 m, dugo 50 m, ima površinu od 0,003 km2. Najveća dubina mu je 3 m, a od Kaluđerovca ga dijeli 2 m visoka sedrena barijera.
Na završetku Novakovića broda veći je broj slapišta različite širine koji se ruše preko vertikale visoke 25 m u prošireno udubljenje, tzv. Sastavke. Na tom mjesu se sastaju jezerske vode s vodom potoka Plitvica i tu se formira početak toka krške rijeke Korane.

FLORA I FAUNA
Više od tri četvrtine površine parka, oko 14000 ha, obraslo je šumom i to bukvom, jelom, smrekom i običnim borom, a ostalo su travnjaci i livade uz prostorno razasute zaseoke. Zbog visinskog raspona, od oko 400 do 1200 m., to je područje stanište čak jedanaest šumskih zajednica. U parku rastu i mnogobrojne rijetke i zaštićene biljne vrste kao što su kamenika, tisa, planinski božur.
Na lokalitetu Čorkova uvala, u sjeverozapadnom dijelu parka, očuvana je prašuma bukovo-jelovih šuma s kapitalnim primjercima drveća, koja je 1965. godine proglašena specijalnim rezervatom šumske vegetacije. U njoj, na površini od 50 ha, prevladavaju jela (Abies alba) 50%, bukva (Fagus sylvatica) 40%, te smreka (Picea abies). Neka stablja dosižu visinu od čak 54 m i debljinu od 160 cm.
Kao malo gdje u svijetu na području Nacionalnog parka Plitvička jezera danas žive sve vrste životinja koje su ovdje autohtone. Među raznolikom faunom, najzanimljiviji su stalni stanovnici medvjed, vuk i vidra. Smeđi medvjed svakako je najatraktivnija životinjska vrsta u Nacionalnom parku Plitvička jezera, pa se tako nalazi na na simbolima parka. Pored njih tu žive i divlje svinje, tvorovi, vjeverice, zečevi, lisice...
Na tom području registrirano je 126 vrsta ptica, od kojih se oko 70 ovdje stalno gnijezdi. U jezerima ima dosta potočne jezerske pastrve, uz zanimljivost da su istraživanja pokazala određene razlike između pastrva iz gornjih i onih iz donjih jezera.

​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Mljet je za mnoge turiste jedan od otoka izgubljenih na pučini. To je otok do kojeg je i u stvarnosti teško doći. Ne dozvolite da krajolik, koji se spominje u pričama o Odiseju, svetom Pavlu, benediktincima i sredozemnoj medvjedici, i za Vas ostane neotkriven.



Mljet je naoko nerazvedeni izduženi otok, širok prosječno 3 km, a dugačak 37 km. Prirodoslovno to je otok osebujnosti i kontrasta, a Nacionalni park "Mljet" zauzima njegov sjeverozapadni dio, koji se proteže područjem od 5.375 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. To je područje 11. studenoga 1960. Godine proglašeno nacionalnim parkom i predstavlja prvi institucionalizirani pokušaj zaštite izvornog ekosustava u Jadranu.
Nacionalni park "Mljet" proglašen je područjem posebne namjene poradi:
• Jedinstvenog panoramskog izgleda razvedenih obala, klifova, hridina i brojnih otočića, te bogate ortografije okolnih brda što se strmo izdižu iznad morske površine zaklanjajući brojna kraška polja i drevna naselja u kamenu. Njegova vanjska obala, otvorena južnom moru, strma je i puna "garma" - urušenih pećina. Obala okrenuta kopnu i buri niža je i pristupačnija;
• Sustava slanih jezera što predstavljaju jedinstveni geološki i oceanografski fenomen u kršu, značajan u svjetskim razmjerima. Ova dva jedinstvena morska jezera, bila su prvotno, oko 10.000 godina, slatkovodna, negdje sve do početka kršćanske ere. Jedino na obalnim stijenama nalaze se endemične dalmatinske biljke, s ljepoticom, dubrovačkom zečinom na čelu;
• U pitomom mediteranskom kraškom krajoliku doslovno skrivenih dviju prirodoslovnih osobitosti. Jedna osobitost su tipična kraška podzemna staništa: polušpilje, špilje i jame, a druga su mljetske "blatine", na našim otocima rijetke pojave povremenih boćatih jezera koja povremeno presušuju. O njihovom živom svijetu danas još uvijek znamo malo. Poznato je samo da se u njima stoljećima

lovilo jegulje i močvarne ptice budući su povezana morem.



• Lijepo razvijenog bogatog šumskog pokrova što je donedavna prekrivao velike površine obala Mediterana, a danas se rijetko kao ovdje zadržao u svom izvornom obliku. Na području mljetskih jezera šuma se spušta do samih obala, stvarajući ugođaj netaknute prirode.
• Otočića Svete Marije sred Velikog jezera s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom koji datiraju iz 12. stoljeća. Otočić je poradi svog izuzetnoga estetskoga ugođaja i snažne duhovno-kulturne dimenzije svojevrsni simbol otoka i Nacionalnog parka "Mljet".
• Lokaliteta Polače kao sklopa kulturno-povijesnih znamenitosti s rimskom palačom i fortifikacijskim sklopom, te starokršćanskim bazilikama uklopljenim u živopisan, od vjetrova zaštićeni zaljev.
• Izuzetne kulturno-povijesne baštine, koja u neprekinutom slijedu od vremena ilirskih plemena, rimskog carstva, Dubrovačke republike, doseže sve do današnjih dana života suvremenoga čovjeka koji je ovdje stvorio stabilne uvjete života u suglasju s netaknutom prirodom.
Fenomen sustava jezera proslavio je otok Mljet širom svijeta. Veliko jezero površine 145 hektara, te dubine do 46 metara i Malo jezero površine 24 hektara i dubine do 29 metara, svojim tajnama privlače prirodoslovce, te i druge znatiželjnike i zaljubljenike u prirodu različitih profesionalnih i osobnih usmjerenja.
Bujna vegetacija otoka, poglavito područja Nacionalnog parka, pribavila je Mljetu atribut "zelenog otoka". Danas na Mljetu raste čak pet različitih tipova šuma. Ostaci mediteranske prašume, izvorne šume crnike, prisutni su samo fragmentarno, a najbolje su očuvani kao niska šuma panjača u predjelu Velika dolina. U drugim područjima ta je šuma nadomještena makijom, garizima, kamenjarima, te prostranim šumama brzorastućeg alepskog bora koji je preuzeo primat nad biljnim vrstama drugačijeg senzibiliteta. Uz šume, biološki su osobito značajna i neka druga staništa: priobalne pješčane dine, strme i visoke obalne stijene kao i one u unutrašnjosti otoka, te bilje obalnih grebena.



Specifičnost faune Mljeta je odsutnost zmija otrovnica poradi prisutnosti indijskog mungosa. Dosad je na otoku zabilježeno ukupno pet vrsta zmija i šest vrsta guštera. Njima se hrani i na Mljetu najveća dnevna grabljivica, orao zmijar. Također je izuzetno bogatstvo ptica pjevica. U šumama nalazimo i neke ptice koje su rijetke na otocima, poput šojke, sive muharice i šumskog zviždaka.
Tu živi i sivi puh kojeg sve više potiskuje mediteranski štakor, a malobrojnim obrađenim poljima sve više gospodari divlja svinja, novi stanovnik otoka. Vode Mljeta, još i danas poznate kao oceanografski živo područje, nekad su bile omiljeno obitavalište sredozemne medvjedice. Uprava Nacionalnog parka nada se da će svojim budućim nastojanjima ponovno uspjeti naseliti ovog ugroženog sisavca u vode zaštićenog akvatorija.
Povijest ovog otoka seže do vremena ilirskih plemena što su kamenim gradinama, nazivljem i ostacima grobova ostavili materijalne tragove svog postojanja na ovim područjima. U doba rimske prevlasti otok se spominje u nekoliko pisanih dokumenata. Najvrjedniji iz tog razdoblja su ostaci rimske palače iz 1. st. te okolnih bazilika i fortifikacijskih objekata u Polačama, datiranih iz nešto kasnijeg razdoblja. Postojanje nekoliko hidroarheoloških lokaliteta svjedoče o bogatom gospodarskom životu na području tadašnjeg južnog Jadrana.
Od 8. stoljeća središnji dio otoka naseljen je Hrvatima Neretljanima. Sredinom 12. stoljeća feudalni gospodari otoka postaju benediktinci pulsanskog reda, koji na otočiću usred Velikog jezera podižu svoju opatiju i crkvu. 1345. Godine fratri sklapaju ugovor kojim stanovnike Mljeta oslobađaju rada na imanjima u zamjenu za 300 hiperpera godišnje naknade. Od tada ovaj samostan, kroz dugi niz
stoljeća, djeluje kao kulturno, vjersko i političko žarište.



Na području današnjeg Nacionalnog parka benediktinski fratri dozvoljavaju naseljavanje tek u 19. stoljeću. Tada nastaje etnološki i arhitektonski zanimljivo naselje Govedari čiji naziv govori o zanimanju njegovih prvih stanovnika. Za Napoleonove vladavine u našim krajevima ukida se benediktinski red.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Austrija pokušava unaprijediti život na otoku pa šumari vode brigu o održavanju šuma. No, veliki šumski požar 1917. godine odnosi stare šume kojima će dugo trebati da se obnove.
Današnje stanovništvo bavi se zemljoradnjom, posebice vinogradarstvom i maslinarstvom, a turizam i ugostiteljstvo sve više preuzimaju primat u svakodnevnom životu otočana, što je posebice vidljivo i u razvoju novih naselja uz more.
Stanovnici otoka Mljeta jedini su otočani na hrvatskom Jadranu koji se koriste ijekavskim govorom.
Iz Polača i Pomene vode staze i putevi prema Velikom i Malom jezeru. Posjetitelji parka, koji dolaze organizirano, imaju dogovoren smjer kretanja, dok individualni posjetitelji mogu razgledavati park prema želji ali poštujući Pravilnik o unutarnjem redu u Javnoj ustanovi Nacionalni park "Mljet"


[/FONT] Nacionalni park Paklenica

Paklenica je zajednički naziv za dvije kanjonske doline (Velika i Mala Paklenica najljepši je predio planinskog masiva Velebit kojega je UNESCO uvrstio u svjetske rezervate biosfere) s liticama visokim i 400m, koje se okomito na smjer pružanja planine, usjecaju od mora do pod najviše vrhove. Na dodiru mora i planine, u okomito urezanim i dubokim kanjonima podgorske doline koja prati glavni greben Velebita, obilje je zanimljivih i nesvakidašnjih prirodnih pojava. Iskonska priroda pobuđuje znatiželju ljudi i nadahnjuje posjetitelje. NP Paklenica najpoznatiji je alpinistički centar poznat i izvan granica Hrvatske.

Godine 1949. proglašen je Nacionalnim parkom. Danas je Nacionalni park Paklenica jedno od najatraktivnijih prirodo-znanstvenih i turističkih područja sjeveroistočnog dijela Mediterana. Bogata i raznolika flora i fauna (mnoge endemične vrste, Bjeloglavi sup), brojni kraški fenomeni (Manita peć), kao i bogata sportska ponuda (freeclimbing, trekking, izleti s piknikom u šumarskoj kući “Lugarnica”, obilazak mlinice i upoznavanje principa njenog rada) privlače sve više posjetitelja.


Pješačko biciklistička staza

Pješačko biciklistička staza spaja Starigrad-Paklenicu i Seline, morsku obalu s planinskim zaleđem, prošlost s današnjicom.
Ako krećete iz središta Starigrada-Paklenice, očekuje Vas lagana vožnja (šetnja) starigradskim ulicama, koju možete upotpuniti obilaskom planinarske poučne staze MIRILA. Na taj čete način upoznati jedinstveno hrvatsko kulturno dobro - kamena spomen znamenja smještena uz velebitske putove koja svjedoče o nekadašnjem načinu življenja i umiranja na velebitskim obroncima.

U zaseoku Marasovići preporučamo posjet malom etnogradfskom muzeju i dalmatinskoj konobi u novouređenoj etno-kući. Odavde se možete zaputiti u Nacionalni park Paklenicu ili nastaviti stazom koja vodi kroz životopisne stare zaseoke smještene u pitomom planinskom zaleđu, s prekrasnim vidicima na Velebitski kanal.
Iz svakog od starih zaseoka na našoj stazi možete se spustiti do obale, te se okrijepiti u nekom od simpatičnih restorana i kafića ili se pak osvježiti u kristalno čistom moru. Oduševit će Vas raskošna ljepota prirodnih plaža Pisak i Kulina, na čijem krajnjem rtu Večka kula skriva tajnu kralja Pasoglava… A u neposrednoj blizini nalazi se i starohrvatska crkva sv. Petra (10.st) koja je zasigurno vrijedna vašeg posjeta.

Obogaćeni dojmovima i novim saznanjima o životu i običajima podvelebitskog kraja, vraćate se u Starigrad-Paklenicu, otkud je i započelo ovo kratko putovanje kroz prošlost.
Dužina staze: Starigrad - Reljani 8 km
Težina staze: lagano, osim dionice Matkovača - Mirila (900 m, srednje teško), te prelaska potočnog koriota u kanjonu Male Paklenice (200 m, srednje teško)
Podloga: asfalt - makadam - zemlja - kamen
Visinska razlika: 100 m


Mirila

Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su mirila, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu.
Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitskim zaseocima (17. - 20. st.), a preživljavalo uglavnom od stočarstva. Čuvaju uspomenu na pokojnike preminule na planinskim obroncima, koje se moralo prenositi do seoske crkve i do groblja na kojem ih se pokapalo. Na tom teškom putu bilo je dopušteno zaustaviti se, odmoriti i pokojnika spustiti na tlo samo na jednom mjestu - mjestu pokojnikova posljednjeg pozdrava sa Suncem. Na tom mjestu nastajalo je mirilo - mjera (mira) pokojnika označena uzglavnim i podnožnim kamenom, popločenjima između njih, te simbolima u plitko urezanom reljefu utglavnog kamena. Štovala su se i posjećivala više od samog groba u kojem je tek “tijelo, bez duše koja je ostala na mirilu”.

Mistični likovi prikazani na uzglavnicima, među kojima su najčešći križ i solarni krug, upućuju na kontinuitet umjetničkog ukrašavanja od prapovijesnih kultura, preko ranog kršćanstva i ikonografije stećaka, dok su natpisi rijetki i pripadaju novijem vremenu.
Kao kamene oznake jedinstvenog pogrebnog kulta, mirila nam prenose običaje, način života i stvaranja cijelog jednog vremena.

Manita peć

Na području parka zabilježeno je 70-ak špiljskih objekata, među kojima su najljepše špilja Manita peć i jama Vodarica. Za turistički posjet otvorena je samo špilja Manita peć.
Iz Anića luke odvaja se staza prema zapadnoj strani kanjona, do Manite peći. Nadmorska visina ulaza u špilju je na oko 550m. Špilja duljine 175 m podjeljena je u dvije dvorane koje obiluju stalagmitima, stalaktitima i sigastim stupovima (stalagamatima). Procjenjuje se da je starost ukrasa oko 80.000 godina.
Do špilje se pješači oko sat i pol. Obilazak špilje je moguć samo u pratnji vodiča.
izvor:croatia



Nacionalni park Risnjak

Masiv Risnjaka bjelinom svojih stijena, dominantno se izdignuo nad zelenilom goranskih šuma. Prekrasni vidici koji se pružaju sa 1528 m nadmorske visine na Kvarnerski zaljev, Istru i Julijske Alpe u susjednu Sloveniju, ostat će u sjećanju svakog posjetitelja.

​

Na Veliki Risnjak moguće je doći još iz pravca Mrzle Vodice, Platka i Gerova.

Kao cjelodnevni program preporučamo odlazak na Risnjak iz pravca Gornjeg Jelenja a povratak jednom od staza u Crni Lug, na glavni ulaz u Park.
Podno samog vrha Velikog Risnjaka planinarski dom na Schlosserovoj livadi pružiti će Vam zaklon u zimskim mjesecima u svom sklonišu sa 6 ležaja , dok Vas preostali dio godine očekuju naši domaćini s mirisnom kuhinjom i ugodnim smještajem.

PLANINARSKI DOM

Šumarska lugarnica na Smrekovcu, podno vrha Risnjaka, bila je prvi objekat u funkciji prihvata i smještaja posjetitelja masiva Risnjaka. Podignuta je od strane vlastelina Turn – Taxis za njihove potrebe, ali je uz njihovu dobru volju poslužila i ostalim posjetiteljima.
Ideja o izgradnji Planinarskog doma na Risnjaku potiče još od 1914.godine, kada je podružnica HPD-a sa Sušaka izradila nacrte novog doma. S realizacijom ove ideje trebalo je sačekati ipak “bolja” vremena.
U jesen 1931.god., nakon sveobuhvatnih priprema, započela je izgradnja. U srpnju 1932.god. Planinarski dom je bio pod krovom, a do sredine rujna iste godine izvršeno je unutarnje uređenje.
Planinarski dom “Dr. Josip Schlosser Klekovski” otvoren je društvenom svečanošću 18. rujna 1932.god. Od otvorenja pa do današnjih dana na Planinarskom domu izvršeno je čitav niz obnova. Zadnja veća obnova dovršena je 1988.god. kada Dom poprima današnji izgled.
Planinarskim domom “Dr. Josip Schlosser Klekovski” upravljale su planinarske organizacije sve do 1991.god. kada prelazi pod upravu Nacionalnog parka “Risnjak”, pod kojom se nalazi i danas.

Nacionalni park sjeverni Velebit

SJEVERNI VELEBIT, najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Njime se željelo obuhvatiti najatraktivnije i prirodno najvrednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru ovog izrazito gorskog parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu. Stoga hrvatski planinari upravo ovaj prostor smatraju najvećim draguljem među hrvatskim gorama. Nešto slabija posjećenost uvjetovana udaljenošću od glavnih prometnica samo povećava mističnost i iskonski prirodni ambijent ovog prostora.

izvor:croatia​

 

[zjovan29]

[FONT=Arial, Helvetica]

[/FONT]

KVARNER I ISTRA​

Specijaliteti bazirani na namirnicama iz mora, jela pripravljena po starim receptima uz jaku zastupljenost lokalnih aromatičnih trava i začinskog bilja osnovne su značajke ove kuhinje koja se sastoji od puno malih različitih gastronomskih podregija. Istarski pršut, grobnički sir, sir od tartufa, slane srdele, namaz od bakalara, istarski pešt i salata od mekušaca samo su neka od hladnih predjela koje treba probati. Za toplo predjelo najčešće se nude razni rižoti i tjestenine s plodovima mora, maneštra od bobići, jota ili fritaja s tartufima, rigom ili šparogama. Svježa morska riba, kvarnerski škampi na razne načine, školjke iz Limskog kanala specijaliteti su koji vikendom privlače brojne susjede Talijane. Specijaliteti unutrašnjosti Istre i Kvarnerskih otoka su dimljeni ombolo i kobasice s kiselim kupusom, fuži i njoki s gulašom od divljači, zec na padelu i janjetina pod pekom. Za desert može se probati kroštule i fritule, suhe smokve i slastice od kestena. Lovranski maruni (veliki kesteni), šparoge i tartufi iz motovunske šume su namirnice kojima su u njihovoj sezoni posvećeni posebni gastro dani. Od domaćih salata nudi se salata od matovilca, rige i radića, a i jelima se dodaje svježi mažuran, bosiljak, kadulja, matičnjak, majčina dušica, ružmarin i lovor, te uz ribu obavezno maslinovo ulje.
Za aperitiv preporučamo neki od brojnim nagradama nagrađeni pjenušac iz palete Misal Đordana Peršurića (Misal prestige, Millennium, Noire, Rose i Rouge) ili neki od Darninih aperitiva. Uz jela od bijele ribe i bijela mesa uglavnom se pije malvazija (Arman, Orto nero, Istravino), bijeli i sivi pinot (Agrolaguna), vrbnička žlahtina (PZ Gospoja posebice uz janjetinu) i chardonnay (Agrolaguna). Uz tamna mesa i plavu ribu najpopularniji su teran (Arman), merlot i borgonja (Istravino, Agorlaguna) i cabernet sauvignon (Agorlaguna). Uz desert se preporuča muškat bijeli ili neki od Darninih likera.
Ekskluzivni restorani s vrhunskom ponudom su Milan (riblji), Valsabbion (slow food), Vela Nera (kreativana kuhinja) i Zigante u Livadama, Amfora (riblji, kreativna kuhinja), Bevanda (riblji), Plavi podrum (riblji, kreativna kuhinja), Sv. Jakov i Laurus u Opatiji, Bonavia (hrvatski i internacionalni) u Rijeci, i Rivica (lokalni specijaliteti, kreativna kuhinja) u Njivicama. Pretežito riblji specijaliteti karakteriziraju Giannina, La perlu i Orku u Rovinju, Zlatnu ribicu u Poreču, Trošt u Vrsaru, Fantasiju i Borghese u Puli, Nostroma u Rabcu, Evergreen u Opatiji, Mali raj u Ičićima, Kvarner i Najade u Lovranu, Moslavinu u Crikvenici, Kanajt u Puntu i Idu na Rabu. Domaći ambijent i lokalne specijalitete nude Marino u Momjanu, Vodnjanka u Vodnjanu, Dvi murve u Poreču, Mira između Kastva i Rijeke, Nada i Gospoja na Vrbniku. Lovački specijaliteti mogu se probati u restoranu Dopolavoro na Učki, Ronjgima u Ronjgima, Bitoraju u Fužinama i Evi Lokvama, a polagano blagovanje (slow food) sezonskih namirnica u Kukuriku u Kastvu i u Le Mandraću u Voloskom.
Ova gastronomska zona proteže se kroz dvije vinogradarsko-vinarske podregije u kojima se uzgajaju sljedeće preporučene sorte vinove loze:
Podregija Istra: malvazija istarska, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi, muškat bijeli, muškat žuti, muškat momjanski, muškat ottonel, sauvignon, teran, borgonja, muškat ruža porečki, merlot, cabernet franc, cabernet sauvignon, pinot crni, hrvatica, žlahtina, syrah, barbera.
Podregija Hrvatsko primorje: malvazija istarska, žlahtina, pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, trbljan, gegić, trojšćina crvena, sauvignon, muškat žuti, maraština, sušić, cabernet sauvignon, merlot, plavina, babić, sušćan, grenache blanc, nebiolo, frankovka, syrah, jarbola.

DALMACIJA I DALMATINSKA ZAGORA

​

Osnovne karakteristike dalmatinske kuhinje su svježe namirnice, jednostavna priprema s malo začina i začinskog bilja (izuzev peršina, češnjaka, luka i lovora), bez previše sklonosti eksperimentiranju s namirnicama i gastro novitetima. Obrok treba početi s dalmatinskim pršutom i paškim sirom, slanim srdelama i salatom od mekušaca ili ribljom marinadom, sve obavezno uz dodatak maslina koje u gotovo svakom dalmatinskom mjestu konzerviraju drugačije. Čuvene su i sirove stonske kamenice. Nastavak je riblja juha, pašta - šuta, maneštra od janjetine i kaštradine, janjeće tripice, frigani gavuni, artičoke s graškom. Slijede riba lešo s blitvom i krumpirom, riba na gradelama, brudet od ribe, buzara od školjaka i škampi, gulaš od suhe hobotnice ili od mesnih jela govedina lešo sa salsom, pašticada, janjetina kuhana s povrćem, meso s roštilja mazano ružmarinom i maslinovim uljem i čuvena otočka janjetina s ražnja. Od slastica je najpoznatija dubrovačka rožata, starogradski paprenjak i suhe smokve. Najpoznatiji specijaliteti neretvanske i cetinske kuhinje su brodet od jegulja i žaba i buzara od riječnih rakova.
Vrhunac dalmatinske proizvodnje vina dostignut je na poluotoku Pelješcu i otoku Hvaru. Uz bijelu ribu i bijelo meso svakako treba probati postup (PZ Dingač). Najpoznatija bijela sorta južne Dalmacije je pošip (vinarija Smokvica, Badel 1862), a srednje je debit (Dalmacijavino). Vinarija Bibich proizvodi od njega Debit Bibich lučica riserva. Na otoku Hvaru uzgaja se autohtona sorta bogdanuša (Dalmacijavino). Kao prijelaz dobro je probati rosé (vinarija Benkovac). Uz tamno meso i plavu ribu najčešće se pije plavac (PZ Dingač, PZ Svirče), merlot i Faros (Dalmacijavino), te vrhunski plavac Mili (Istravino), dingač (PZ Dingač) i vrhunski Ivan Dolac (Vinarija Svirče - Badel 1862). Jedno od vina sastavljenih od autohtonih sorti, koje svakako treba probati je i „ Bibich riserva cuvee“.
Ekskluzivni restorani su Zlatna ribica (riblji) u Brodarici kraj Šibenika, Villa Neretva (dalmatinska i neretvanska kuhinja) u Metkoviću, Atlas klub Nautika (riblji) i Proto u Dubrovniku. Pretežito riblji specijaliteti karakteriziraju Tavernu Diklo u Zadru, Zlatne školjke u Skradinu, Gradsku vijećnicu u Šibeniku, Šešulu u Marini, Baletnu školu u Kaštelima, Bobana i Noštroma u Splitu, Epetium u Stobreču i Kapetanovu kuću (uzgajalište školjaka) u Stonu. Specijalitete u domaćoj atmosferi možete probati kod Nike u Zadru, u Struji u Stobreču, Kod Mije u Lokvi Rogoznici, Ježu u Makarskoj, kod Duje u Splitu i Orsanu Gveroviću u Zatonu kraj Dubrovnika. U novaljskom Boškincu nude slow food sezonskih specijaliteta, u Čaporicama u Trilju možete uživati u sinjskim specijalitetima, a u Konavoskim dvorima, Ljuta nude konavoske specijalitete.
Ova gastronomska zona proteže se kroz tri vinogradarsko-vinarske podregije u kojima se uzgajaju sljedeće preporučene sorte vinove loze:
Podregija Sjeverna Dalmacija: maraština, debit, pošip bijeli, trebbiano toscano, rkaciteli, trbljan, chardonnay, plavina, lasina, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, syrah, babić, carignane, grenache noir, zadarka, vranac, svrdlovina crna.
Podregija Dalmatinska zagora: maraština, debit, trbljan, ninčuša, okatac crni, kujunđuša, pinot sivi, pinot bijeli, chardonnay, rudežuša, trnjak, merlot, zlatarica, medna, cabernet sauvignon, syrah, plavac.
Podregija Srednja i Južna Dalmacija: maraština, debit, plavac, okatac crni, babić, ninčuša, zlatarica, vugava, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, malvasia dubrovačka bijela, grk, pošip bijeli, cetinka, bratkovina, trebbiano toscano, debit, trbljan, bogdanuša, prč, drnekuša, kurtelaška bijela, plavina, dobričić, crljenak, vlaška, mladenka, muškat ruža crni.

MOSLAVINA, KARLOVAC I OKOLICA, GORSKI KOTAR I LIKA

Plodovi šuma i gorskih rijeka su osnovne odrednice ove gastro zone. Obrok je najbolje započeti sirom škripavcem i dimljenom slaninom ili pršutom od jelena, vepra ili medvjeda uz uštipke ili domaću pogaču. Slijede rezanci s gljivama, janjeća juha sa suhim mesom, suha braveća plećka u kiselom kupusu ili kiseloj repi i kupus s rebarcima i kobasicama. Od glavnih jela treba probati janjetinu i odojka s ražnja ili ispod peke, punjena teleća prsa, jela od divljači, pohane žablje krake ili pastrvu na razne načine.
Domaću gastro ponudu uz ponudu specijaliteta drugih regija i kreativne specijalitete nude u restoranu Srakovčić u Karlovcu, a specijalitete od noja uz autohtonu posavsko - moslavačku kuhinju možete kušati u restoranu Cocktail u Sisku. Autohtoni specijaliteti nude se u objektima kuće Žganjer u Karlovcu i Ozlju koja se najviše profilirala u specijalitetima od janjetine, restoranu DP u Donjem Zvečaju, Zelenom kutu u Zvečaju i Toplicama u Topuskom. Lovačku kuhinju nude u Lovačkom rogu u Karlovcu i Gradini u Ogulinu.
Ova gastronomska zona proteže se kroz tri vinogradarsko-vinarske podregije u kojima se uzgajaju sljedeće preporučene sorte vinove loze:
Podregija Moslavina: graševina, pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, traminac crveni, traminac bijeli, sauvignon, rajnski rizling, silvanac zeleni, rizvanac, semillon, moslavac, muškat ottonel, škrlet, dišeća ranina bijela, manzoni bijeli, kraljevina, ranfol, frankovka, pinot crni, gamay bojadiser, alicante bouchet, cabernet sauvignon, cabernet franc, zweigelt, portugizac, lovrijenac.
Podregija Pokuplje: graševina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, sauvignon, rajnski rizling, traminac crveni, traminac bijeli, rizvanac, chardonnay, škrlet, dišeća ranina bijela, ranfol, šipelj, plavec žuti, muškat bijeli, muškat žuti, muškat ottonel, zelenac slatki, manzoni bijeli, moslavac, frankovka, portugizac crni, pinot crni, merlot, zweigelt, lovrijenac.
Podregija Plešivica: graševina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, sauvignon, rajnski rizling, traminac crveni, traminac bijeli, rizvanac, chardonnay, neuburger, veltlinac crveni, veltlinac zeleni, šipelj, plavec žuti, muškat bijeli, muškat žuti, muškat ottonel, zelenac slatki, manzoni bijeli, moslavac, frankovka, portugizac crni, pinot crni, merlot, zweigelt, lovrijenac.

ZAGORJE, MEĐIMURJE, PODRAVINA

Uspomena na plemićke gozbe u tim krajevima reflektirala se i na današnje specijalitete, najčešće mesna jela komplicirane pripreme. Od hladnih predjela svakako treba probati meso z lodrice (meso čuvano u začinjenoj masti), sir prge, svježi kravlji sir s crvenom paprikom, domaću šunku i gušću paštetu. Od toplih predjela čuvena je štruklova juha, zagorska juha od krumpira, šunka pečena u tijestu, te gorički gulaš. Za glavno jelo treba probati pečenu puricu, patku ili gusku s mlincima ili punjene heljdinom kašom, sušenu pa kuhanu svinjsku koljenicu ili krvavice s kiselim kupusom, sarme, Stubičku pisanicu, punjena teleća prsa, punjenu kokoš, kokoš s domaćim rezancima, samoborski kotlet i kotlovinu, pečenku u mrežici i kao prilog heljdinu kašu, kukuruzne zlevke ili podravski grah. Mjesta treba ostaviti i za slane i slatke štrukle, zagorsku bučnicu, štrudle s raznim nadjevima, bregovu pitu i hrvatske palačinke.
Ekskluzivnu ponudu hrvatske kuhinje na novi način može se probati u Dvorcu Bežanec. U Zlatnoj guski u Varždinu i interijer i ponuda prilagođeni su srednjem vijeku. Kreativnu kuhinju nude u Katarini u Čakovcu. Hotel Turist poznati je po domaćim i internacionalnim specijalitetima, a Kraluš u Koprivnici po pivskim specijalitetima. Varždinbreg kraj Varaždina, Mala hiža kraj Čakovca, Podravska klet u Koprivnici, Zaboky u Zaboku i Zelenjak u Kumrovcu ističu se autohtonim ambijentom i širokom ponudom regionalnih specijaliteta.
Ova gastronomska zona proteže se kroz dvije vinogradarsko-vinarske podregije u kojima se uzgajaju sljedeće preporučene sorte vinove loze:
Podregija Zagorje – Međimurje: rajnski rizling, traminac crveni, traminac bijeli, graševina, moslavac, sauvignon, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, chardonnay, rizvanac, muškat žuti, muškat bijeli, zelenac slatki, veltlinac crveni, kraljevina, muškat ottonel, portugizac crni, pinot crni, frankovka, lovrijenac, zweigelt, gamay bojadiser.
Podregija Prigorje – Bilogora: graševina, moslavac, kraljevina, pinot bijeli, pinot sivi, traminac crveni, traminac bijeli, silvanac zeleni, rajnski rizling, chardonnay, sauvignon, muškat bijeli, muškat žuti, veltlinac crveni, plavec žuti, ranfol, rizvanac, manzoni bijeli, škrlet, frankovka, portugizac crni, gamay bojadiser, alicante bouchet, pinot crni, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, zweigelt, blauburger, lovrijenac.

SLAVONIJA I BARANJA

Osnovne karakteristike kuhinje Slavonije i Baranje su obilne porcije ukusna i poprilično začinjena jela. Trendovi “zdrave prehrane” nisu još zaživjeli u većini slavonskih restorana. Za hladno predjelo se obično servira kulen, svježi kravlji sir posut slatkom paprikom i slavonska šunka uz razno kiselo povrće. Toplo predjelo je čobanac (ljuti jušni gulaš) ili riblji paprikaš s domaćom tjesteninom, te pogačice od sala. Slijedi raznovrsna ponuda specijaliteta od riječne ribe - šarana, soma, smuđa i kečige ili mesnih specijaliteta kotlovine, roštilja i odrezaka punjenih slavonskom šunkom, sirom, gljivama, pileći paprikaš, te divljač na razne načine. Kao prilog se često služi sataraš ili ajvar. Za desert treba svakako probati gužvaru, orehnjaču, makovnjaču i savijaču od svježeg kravljeg sira.
Uz hladne mesne nareske, jela od ribe i bijela mesa predlažemo suhu graševinu (Zdjelarević, Majetić, Lukačević, Jakobović, Iločki podrumi, Kutjevo, Đakovačka vina,), rajnski rizling (Kutjevo, Iločki podrumi) ili rizling (Đakovačka vina). Uz jela od bijela mesa s umacima preporuča se chardonnay (Zdjelarević, Kutjevo, Iločki podrumi), sauvignon (Zdjelarević) i traminac (Iločki podrumi). Uz jela od tamnog mesa i jela od divljači paše crna, suha frankovka (Iločki podrumi), a uz slatke deserte vino od malina Frambovin (Štefančić).
Od ekskluzivnih objekata s lokalnim i hrvatskim specijalitetima možemo preporučiti restoran Dvorci Slavonije, hotela Park u Našicama. Slavonski specijaliteti karakteriziraju i Bilogoru u Grubišnom polju i Slavoniju u Osijeku. Najpoznatiji restoran koji nudi roštilj je Bijelo - plavi u Osijeku, a najpoznatija jela od divljači nudi Kormoran u Bilju. Posljednjih godina Slavonija je obogaćena s dva ekskluzivna nova restorana kreativne kuhinje – restoranom vinske kuće Zdjelarević u Brodskom Stupniku i Krunom (hotela Kralj Tomislav) u Novoj Gradiški.
Ova gastronomska zona proteže se kroz dvije vinogradarsko-vinarske podregije u kojima se uzgajaju sljedeće preporučene sorte vinove loze:
Podregija Podunavlje: graševina, pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, traminac crveni, traminac bijeli, sauvignon, rajnski rizling, muškat ottonel, moslavac, manzoni bijeli, silvanac zeleni, ružica crvena, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, frankovka, portugizac, pinot crni, zweigelt, alicante bouchet, gamay.
Podregija Slavonija: graševina, pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, sauvignon, traminac crveni, traminac bijeli, silvanac zeleni, rajnski rizling, rizvanac, manzoni bijeli, muškat ottonel, kerner bijeli, ranfol, moslavac, zelenac slatki, frankovka crna, pinot crni, zweigelt, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, portugizac, syrah.

ZAGREB I OKOLICA

U Zagrebu su kao u pravoj metropoli prisutne sve hrvatske i brojne strane kuhinje.
Među ekskluzivne objekte u kojima se mogu probati vrhunski specijaliteti svih naših krajeva spadaju restoran Paviljon, riblji restoran Babilon, restoran zagorskih i podravskih specijaliteta Okrugljak i restoran hotela The Westin. Stari zagorski specijaliteti naglašeni su u restoranu Stari puntijar. Riblja jela spremaju se u Jadranu, a japanski specijaliteti u Takenoku. U Vinodolu nude zagorske i goranske specijalitete, a Boban nudi kuhinju s elementima talijanske. Dobar izbor ribljih i mesnih specijaliteta ima Cantinetta i Mon ami. U domaćoj atmosferi može se u Samoboru u restoranu Pri staroj vuri uživati u starim zagorskim jelima, a u Dva goluba u zagorskim.
U Zagrebu su zastupljena vina svih naših vinogorja. Iz obližnjeg vinogorja, za dobar početak preporučamo pjenušac Badela 1862 ili Badelovu viljamovku. Uz jela od bijela mesa i morske specijalitete rajnski rizling (Mladina), te vina Mladina: pinot bijeli uz plemenite slatkovodne i morske ribe, graševinu uz hladne nareske, začinjenija i masnija jela od bijelog mesa i slatkovodne ribe, te uz jela s roštilja, chardonnay uz jela od bijelog mesa i specijalitete od rakova i žaba, sauvignon uz jela od bijelog mesa s izražajnijim umacima, te s kuhanom ribom. Uz jela od tamnog mesa možete probati pinot crni (Režek) ili osjetiti duh Zagreba u portugizcu (Režek). Uz sireve ili za nezaboravan kraj večeri možete kušati neko od arhivskih vina Badela 1862.


Gastronomija

Hrvatska je kuhinja raznovrsna te je stoga poznata i kao kuhinja niza regija. Svoje suvremene korijene vuče iz protoslavenskog i antičkog doba. Razlike u izboru namirnica i načina priprema najočitije su ako usporedimo kontinentalne i obalne regije. Za kontinentalnu kuhinju tipični su raniji protoslavenski korijeni te noviji kontakti sa poznatijimgastronomskim predstavnicima – mađarskom,bečkom i turskom kuhinjom. Obalnu regiju karakterizira utjecaj Grka, Rimljana i Ilira te kasnijih mediteranskih kuhinja – talijanske i francuske. Bogat književni opus svjedoči o visokoj razini gastronomske kulture u Hrvatskoj. Zabilježeni su podaci o, za europske pojmove, prehrani iz daleke prošlosti, kao recimo u Belostenčevu “Gazophylaciumu” te u latinsko – kajkavskom rječniku iz 1740. koji je prethodio sličnom francuskom rječniku.
Tu su i beletristička djela Marulića, Hektorovića, Držića i drugih pisaca, sve do djela koje je 1813. napisao Ivan Bierling, a koje sadrži recepte za pripremanje 554 različita jela (prijevod njemačkog izvornika) i smatra se prvom hrvatskom kuharicom.

GASTRONOMIJA ISTRE I KVARNERA

Danas mnoga jela proistekla iz neimaštine doživljavaju svoje ponovno buđenje. Tako se, za negdašnju prehranu ribara i težaka, danas tvrdi da je sukladna načelima najmodernijih nutricionističkih trendova. Prehrana s mnogo (uglavnom plave) ribe, prevaga kuhanih (lešo) nad pečenim jelima, obilje povrća i voća, samoniklog bilja, korištenje maslinovog ulja te umjerena konzumacija (uglavnom crvenog) vina – osnovne su odlike mediteranske kuhinje odnosno trendovskog pokreta: Mediteranski način življenja (Mediterranean diet).
Nakon napuštanja koncepcije tzv. masovnog turizma, od 1995., na inicijativu Turističke zajednice i Odjela za turizam Istarske županije, kreira se nova turistička ponuda čiji sastavni dio čini i atraktivna gastronomija. Organiziraju se brojne gastronomske manifestacije posvećene lokalnim namirnicama: dani posvećeni raznolikim plodovima Istre: tartufima, gljivama, siru i medu, kobasicama i ombolu, puževima, sardelama, šparugama, marunima itd. Otvaraju se brojne konobe koje pripremaju jela na tradicionalan način: na ognjištu i pod pekom. Niču sve profinjeniji restorani sa specijaliziranom ponudom.
Od 1996. redovito izlazi Gastronomski vodič Istre: popis najboljih restorana i konoba Istre, po ocjeni neovisne komisije. Privlačnosti istarske gastronomije pridonijela je i zaštita pršuta kao autohtonog proizvoda te popularizacija ostalih istarskih gastro-ikona: bijelog tartufa (Tuber Magnatum Pico), kvarnerskog škampa, sira, meda i maslinovog ulja.

HRVATSKA VINA

Hrvatska se s pravom ponosi svojom širokom paletom visokokvalitetnih vina (Postoji čak 700 vrsta vina sa zaštićenim geografskim podrijetlom) rakija, voćnih sokova, piva i mineralnih voda. Na jugu ljudi uz jelo piju bevandu (teško crno vino bogata okusa pomiješano s običnom vodom), a u sjeverozapadnim područjima gemišt(suha, aromatična vina pomiješana s mineralnom vodom).

​

ISTARSKA VINA – Strast, stil, predanost …

​

Istri je vino nerazjašnjiva nadnaravna svetost, potreba i ljubav, kultura življenja, jelo i piće, molitva i kletva. Istranin je lozi kultno privržen. Poslovica to potvrđuje: Vino od loze i mliko od koze. Od pšenice se živi, a vino je mit: Kruh je za tilo, vino je za dušu – reći će naši stari. Istra, taj minijaturni kontinent, najveći poluotok Jadrana, idealno uranja u more u smjeru vječno osunčanog jugozapada. Kvalitetu vina upotpunjuje i posebnost tla, crvena zemlja uz more i bijela zemlja unutrašnje Istre. Ukupna površina vinograda je 6.151 hektar. Zapadno istarsko vinogorje (Poreč, Buje, Pula, Rovinj) najveće je i vinogradima pokriva 5.839 hektara. Središnje vinogorje (Buzet, Pazin) ima 209 hektara, a istočno (Labin) 103 hektara.​

Istarska malvazija je već duže od sto godina najčuvenije i najprisutnije vino našeg poluotoka. Ovisno o tehnološkom postupku prerade, njege i starosti, varira od slamnatožute do zlatnožute boje. Miris malvazije ponajprije asocira na bagremov cvijet. Sadržaj osnovnih sastojaka čini je srednje do jako alkoholnom (od 11,5 do 13,5 vol%), profinjene aromatičnosti i svježeg okusa. Sjajno se sljubljuje s cijelom lepezom morske kuhinje. Istarska protuteža malvazije je – teran. Teran i njegova podvrsta refošk drže se starim i autohtonim vinima Istre. Mi crvena vina nazivamo – crnim, prije svega radi teranove intenzivnotamne rubinove boje. Domaći seljak mu tepa: kolora je kako zečja krv, a pije se kako mliko. Živih je voćnih mirisa i vrlo prepoznatljivog okusa. Odlično nadopunjuje nešto kaloričnija jela, domaće gulaše i šuga te divljač. Mnogi poznavaoci istarskih vina na prvo mjesto će izdvojiti istarski muškat, ili pravilnije, Momjanski muškat, poradi njegove zlaćane boje, intenzivnog mirisa divljih karanfila i izuzetne arome. Suho i slatko. Vrli pratilac slastica, ali i svakog profinjenog jela. Muškatu se pripisuju i afrodizijska svojstva.


​

MASLINOVO ULJE

Ništa nije ravno toj tekućini, ona je jednostavno neusporediva: simbol Mediterana, zdravlja, gastronomskog užitka i napose lagodne i spokojne starosti. Nesvakidašnjeg je gorkastog okusa, izuzetnog mirisa i sjajni začin ponajboljih jela. Najvrjednija masnoća u ljudskoj prehrani. Sredstvo za njegu tijela, lijek kod raznih tegoba, po mnogima – eliksir života. Božanski plod. Tekuće zlato. Što se krije iza tih nadnaravnih hvala? Ulika! Ulje! Ulje bogova i ljudi. Ulje masline. Ulje milosrđa i pomazanja.​

Mitska i biblijska biljka, simbol našeg sredozemnog svijeta i življenja, zaštitni znak Istre. Kršćanski obred i svetkovina: Uličnica pred Uskrs. Maslinova grančica – simbol mira. Grčka mitologija želi da je maslina nastala na sljedeći način: božica Atena bacila je, u nadmetanju sa Posejdonom, kap vode na klisuru i tu je izrasla maslina. Istru je kroz milenije određivala maslina. I prva pisana svjedočanstva vezana za naš poluotok – dugujemo upravo maslini, odnosno maslinovom ulju i to još iz vremena starih Grka i Rimljana. Tada je, vjerovali ili ne, istarsko ulje bilo sinonim za najbolje ulje, takve kakvoće s kojom su se sva druga ulja uspoređivala.​

Marko Valerije Marcijal (40. – 103.) najznačajniji rimski pisac epigrama, rodom iz Španjolske, ostavio je zapisane najljepše komplimente istarskom ulju. Veličajući svoju Kordobu on je uskliknuo: “Uncto Corduba laetior Venafro, Histria nec minus absoluta testa – Kordobo, koja si rodnija od uljevitoga Venafra, savršena koliko i ulje iz Istre”.​

Osim mnogobrojnih pisanih svjedočanstva, ostali su i materijalni dokazi: ostaci antičkih uljara duž cijele zapadno-istarske obale, posebice na Brijunima, u Barbarigi, Poreču, Červar Portu. Odmah do njih bile su prave industrijske zone proizvodnje amfora. Naravno da su uz te pogone bili veliki nasadi maslina i to autohtonih istarskih sorti bjelica, karbonera, buža i ostale. Danas kao da smo na novim počecima. Imamo pedigre bez premca, očito odličnu klimu i sastav zemlje, pogodan geografski smještaj, tradiciju, iskustvo i stručnjake, no, izgleda da ipak zaostajemo za novim svjetskim trendovima i saznanjima. Pred nama je veliki iskorak, izazov u stvaranju maslinika probranih autohtonih sorti, vrhunskog ulja, prihvaćanju novih tehnologija u uzgoju kao i izgradnji suvremenih uljara.

​

ISTARSKI TARTUF

Gurmani se slažu samo u jednom – tartuf je vrhunac gastronomije. Čudan je to, tajnovit i pod zemljom sakriven gomolj. Nema nadzemne biljke i čovjek ga može naći samo uz pomoć posebno dresiranih pasa.
Istra, naš srcoliki poluotok, ima dvije vrste zemlje, intenzivno crvenu u priobalju i sivu, glinastu u središnjem dijelu. Tartuf raste baš u toj sivoj zemlji, u vlažnoj, hrastovoj Motovunskoj šumi kojom protječe rijeka Mirna. Tartufarska zona proteže se dalje ka sjeveru do Lanišća, potom rječicom Rašom ka jugoistoku na Labinštini, te na jugu do Pazina.
Istarski bijeli tartuf jedan je od najcjenjenijih na svijetu, zri u jesen i najbolje je kušati tu rijetku blagodat odmah, tek ubranog u izvornom okruženju malih gostionica i renomiranih restorana. U njegovoj neposrednoj blizini, na uzvisinama uz rijeku Mirnu sve češće se nalazi i crni tartuf, kao i druge podvrste bijelog tartufa koje se konzumiraju zimi i ljeti.
I napokon, što je tartuf? Gastronomi se još ne mogu složiti niti u tome je li on hrana ili začin. Taj čudni i neugledni „krumpir“, taj najčuveniji afrodizijak intenzivnog i neponovljivog mirisa, od trpeze starih Rimljana pa do danas ostao je bespogovorni kralj kulinarstva. Enigma i slast. Kad se na njega naviknete, ostat će te mu vječni poklonik, ovisnik, kao o svakome grijehu.

HRVATSKA KUHINJA

Gdje jesti?

Uz hotele koji nude boravak, uključujući polupansion i puni pansion, u svim gradovima, turističkim mjestima, uz glavne ceste nalaze se restorani, gostionice, taverne, konobe, pizzerije, restorani brze hrane, ali su za gurmane najzanimljiviji restorani i gostionice s domaćom «hrvatskom kuhinjom».

Što pojesti?

Osim standardne europske kuhinje, Hrvatska nudi svoja najpopularnija domaća jela i specijalitete: od hladnih jela tu su glasoviti dalmatinski ili istarski pršut, paški ili lički sir, ovčji sir, slavonski kulen, znamenite samoborske ili zagorske češnjovke, svježi sir s vrhnjem… Glavna jela nude se ovisno o podneblju u kojem se nalazite. U Dalmaciji, Primorju, na otocima ili u Istri glavna su jela od ribe i «plodova mora», a od mesa, pašticada ili kuhana janjetina.

Što piti?

Uzgoj vinove loze i proizvodnja pitkih i biranih vina višestoljetna je tradicija hrvatskih vinogradara – i u kontinentalnom dijelu Hrvatske i u Primorju i Dalmaciji. Poznate sorte hrvatskih vina uz jadransku obalu i na otocima su crna vina – teran, merlot, kabernet, opolo, plavac, dingač, postup i bijela – malvazija, pošip, pinot, kujundžuša, žlahtina, muškat… U kontinentalnom dijelu – rizling, graševina, burgundac, traminac… Od žestokih pića poznate su rakije – šljivovica, travarica, lozovača, a od desertnih pića prošek i maraschino.

Tradicionalna jela za razne prigode

Mnoge hrvatske tradicionalne svečanosti izravno su povezane s hranom, bez obzira na to odnose li se na vjeru (mahom katolički blagdani: Božić, Uskrs, hodočašće, proslave dana mjesnih svetaca zaštitnika) ili na značajne trenutke u životu pojedinca (krštenje, vjenčanje, rođendan itd.). Neke su svečanosti javnog karaktera, poput dionizijskog dana sv. Martina koji se slavi na imanjima, u vinskim podrumima i restoranima, dok se druge obilježavaju isključivo u obitelji (vjenčanja, krštenja, Božić, Nova godina, Uskrs itd.).
Svaki blagdan karakterizira jedno jelo. Gulaš od svinjetine i krumpira jede se na hodočašćima i sajmovima, bakalar se priprema na Badnjak i Veliki petak, svinjetina se jede na Novu godinu, krafne su neodvojivo povezane s karnevalskim priredbama, a na jugu pripremaju sličan kolač, kroštule. Šunka i kuhana jaja sa zelenim povrćem poslužuju se za Uskrs, a desert su tradicionalni kolači (recimo pinca). Kulen u doba žetve, guska na dan sv. Martina, dok se pura i druga perad te sarma poslužuju na Božić. Na vjenčanjima poslužuje se niz jela s kolačima i keksima, kao što su breskvice, medvjeđe šape, paprenjaci, fritule. Mnogima su u svakoj prilici omiljena jela janjetina i odojak s ražnja, riba na gradele, lignje na različite načine, meso s roštilja: ražnjići, ćevapčići i miješano meso, pršut i ovčji sir, dimljena šunka i svježi sir s kiselim vrhnjem, riblji paprikaš, teletina...

Primorska kuhinja: Istra i Kvarner

Razne vrste sireva i hladnih jela istarski su specijalitet. Istarska i Kvarnerska kuhinja predstavlja posebnu vrstu hrvatske kuhinje: to je spoj kontinentalnoga i mediteranskog. Ove regije bogate su iznimnom ribom i morskim plodovima. Najvrednije vrste koje se mogu naći na sjevernom Jadranu su škampi, lignje i školjke iz Limskog kanala. Nakon izvrsnoga pršuta sa sirom i maslinama, mnogi tradicionalni vinski podrumi nude riblju juhu, riblji gulaš, škampe na buzaru, bijeli i crni rižot s plodovima mora kao i ostala jela tipična za središnji dio istarskoga poluotoka - tradicionalnu vinsku "supicu", varivo nalik na talijanski minestrone ("maništra", "manestra" ili "menestra") te jela s tjesteninom i mesom pripremljena uz dodatak slavnih tartufa koji se uzgajaju u ovome kraju. Riječ je o veoma cijenjenoj samonikloj vrsti gljiva koju nalaze posebno istrenirani psi i svinje. Smatra se da te gljive imaju afrodizijačka svojstva. Iznimna istarska vina uključuju Malvaziju iz Buja, Porečki Cabernet, Sauvignon i Merlot kao i Teran iz Buzeta, Vrbničku žlahtinu, pjenušac Bakarsku vodicu itd. Dobri se restorani mogu naći diljem Istre, a pogotovo na Opatijskoj, Crikveničkoj, Rovinjskoj i Porečkoj rivijeri kao i u unutrašnjosti te na otocima.

Primorska kuhinja: Dalmacija

Kuhinja Dalmacije i otoka slijedi trend modernih prehrambenih normi. Lagano kuhanje hrane (uglavnom u vodi ili na žaru) i mnogo ribe, maslinovog ulja, povrća i samoniklih trava koje se mogu naći uz obalu je razlog zbog čega se ova kuhinja smatra veoma zdravom. Dalmatinska vina, kao i maslinovo ulje i slane masline, cijenjena su od drevnih vremena čija današnja imena sorti to otkrivaju (Grk : s otoka Korčule; Prcs otoka Hvara).
Čuvena vina uključuju Dingač i Pošip s poluotoka Pelješca; Babić iz Primoštena; Vugava i Plančić s otoka Hvara... te Pošip i Grks Korčule; Marastina s Lastova; Malvazija iz Dubrovnika, itd., i također Prošek (slatko desertno vino), veoma jaku lozu i travarice i likere (Maraskino, Vlahov).
Iako, čak i danas, svako područje spravlja određena jela na svoj, jedinstveni način, dalmatinska kuhinja predstavlja zaseban svijet čije su značajke tek nedavno otkrivene, kao što je kuhinja otoka Hvara, Korčule, Brača ( vitalac, jelo spravljeno od janjećih iznutrica umotanih u crijevo te pečeno na gradelama), Vis (sardine na gradelama, kao u vrijeme starih Grka; pita sa sardinama s Komiže i Visa, jelo slično današnjoj modernoj pizzi).

Svježa morska riba (zubatac, brancin, lovrata, kirnja, skuša, sardina) na roštilju, kuhana ili marinirana; zatim tu su mekušci (lignje, sipe, hobotnice), rakovi (škampe, jastozi) i školjke (dagnje, kamenice, mušule) kuhane u ribljoj juhi ili kao rižoto.
Od jela od mesa, pršut je nedvojbeno bez rivala - svinjski but dimljen i sušen na buri (iz Drniša), serviran sa suhim, uglavnom kozjim sirom (poznati sirevi su oni s Paga i iz Dubrovnika) i slanim zelenim i crnim maslinama, kaparama i lučicama. Janjetinja je također veoma cijenjena, osobito kuhana ili pečena na otvorenoj vatri (Franjevačka begovica s Visovca, ili lopiz s otoka Iža); također, sušena ovčetina (kaštradina), rozbif, Dalmatinski gulaš (pašticada) s njokima, koji poslužuju mnogi restorani. Kuhano povrće je također omiljeno jelo (blitva s krumpirima, umak od rajčica), često je mješavina uzgojenog i samoniklog povrća, začinjenog maslinovim uljem i vinskim octom ili serviranog s mesom (manestra - tjestenina s mljevenim mesom, arambašići - punjeni listovi loze). Područja s izobiljem svježe vode poznata su po žabama, jeguljama i riječnim rakovima (dolina Neretve, Trilj i sliv Cetine). Tipični Dalmatinski deserti osvajaju srca svojom jednostavnošću. Najuobičajeniji sastojci uključuju mediteransko voće, suhe smokve, grožđice, bademe, med, jaja, ravioli, mandulat, smokvenjak, paprenjaci s otoka Hvar - rožata.

Kontinentalna kuhinja: Gorski Kotar i Lika

Kuhinja Gorskog Kotara i Like odražava životne navike života na planinama, među šumama i pašnjacima, gdje su ljeta kratka, a zime hladne što ograničava raznovrsnost ponude hrane. Ova se kuhinja odlikuje jednostavnošću (kuhanje i pečenje na otvorenoj vatri) kao što je slučaj i s regijama bližim moru (Dalmatinska Zagora i središnja Istra), no svakodnevna jela uglavnom sadrže kontinentalne proizvode - pura (ili palenta) - kuhani kukuruz, kuhani krumpiri ili polovice krumpira pečene zajedno s njihovom ljuskom, kiseli kupus, grah, kozje i kravlje mlijeko te izvrsni sirevi (fermentirani sir zvani basa, i dimljeni sir), meso, janjetina, ovčetina, svinjetina te divljač. Ovo je područje također bogato gljivama i samoniklim biljem, a poznato je i to izvrsnim jakim rakijama šljivovicama te rakijama od šumskog voća ili onima miješanima s medom. Lička se kuhinja susreće i u području Plitvičkih jezera, a s privatnih štandova uz cestu može se kupiti izvrstan domaći sir.

Kontinentalna kuhinja: Sjeverna Hrvatska

Kuhinja sjeverozapadne Hrvatske okarakterizirana je mnogim jednostavnim, ukusnim jelima. Kruh se uglavnom peče od kukuruza, ječma ili mješavina oba ova sastojka, a kolači su kakvoćom često veoma slični kruhu (kukuružnjača - od kukuruza; periača, zelevanka, buhtli, krafne, orahnjača i makovnjača). Obilje je jela od tjestenine, mliječnih proizvoda (uglavnom od kravljeg mlijeka), kao i mnogo povrća (grah, krumpiri, kupus, itd.), često pomiješanog s mesom u juhu (tikvice, krastavci, mahune, grah, ljeti i grašak, i grah s kiselim zeljem zimi, grah s ječmom) i salata (svježi krastavci s kiselim vrhnjem i češnjakom, zelena salata, salata od rajčica, paprike i luka). Ovdje se zimnica još uvijek pripravlja na tradicionalni način (kiseli kupus, krastavci kuhani u octu, kisele paprike, cikla, kao i slatka jela - džem od šljiva, džem od šipka, flaširano voće, itd.).
Kao što se kuhinja na jugu razlikuje od otoka do otoka, tako i u ovom dijelu zemlje, jela se razlikuju od područja do područja. U Međimurju se mora kušati pura sa slaninom ili krvavicama, kao i razni prilozi od zapečenog graha i krumpira, jako začinjenih, do dimljenog ili sušenog kravljeg sira, u Podravini poznatog kao prge. Purica s mlincima (kuhana tjestenina), štrudli različitih vrsta, kao i bućnica s makom, jela su koja su se proširila od Zagorja na cijelu Hrvatsku. Teško je pronaći ukusniju gusku i patku od onih iz Turopolja, ili pečenog šarana (krapec na procep) od onog u Moslavini i Posavini. Banovina je postala poznata po zimskoj salami (Gavrilović salama). Krvavice, češnjovke i druge posebne kobasice za jela s kiselim kupusom, kuhana svinjska nogica s krumpir salatom ili salatom od graha s lukom, omiljena su jela gotovo svugdje.

Samobor, gradić pored Zagreba, je idealno mjesto za gastronomski izlet. Njegovi slikoviti restorani poslužuju Samoborski odrezak, Samoborski šodo, salame i kotlovinu - vinski i krumpir gulaš - hermet (slatko vino) i senfove koji se ovdje spravljaju već gotovo dvije stotine godina. Kuhinja Varaždina, i posebice Zagreba, predstavlja urbanu, velegradsku kuhinju, usko povezanu s poznatijom kuhinjom iz Venecije. Naravno, Zagreb također ima svoj odrezak (pohani teleći odrezak punjen sirom), i također se poslužuju razna pečenja (govedina, svinjetina i perad) s krumpirima, povrćem i hrenom, kao i razni gulaši (vinski gulaš, tripice sa slaninom, plućica na kiselo), pečeno meso, tjestenina…
Ukusna slatka jela nastavljaju tradiciju staru stotinama godina - tradiciju pekarice s Griča i biskupskih slastičara, otkrivajući Hrvatske deserte u svojoj cjelovitosti (Hrvatske palačinke, Zagorski štrudli, štrudla sa sirom ili jabukama, bućnica, razni kolači, sladoledi). Moderna kuhinja Zagreba je međunarodna i veoma zastupljena najukusnijom talijanskom kuhinjom. Sljedeća vina iz ovog područja je poželjno kušati: Portugizac s Plješivice i iz Jastrebarskog, Rajnski Rizling, Chardonnay iz Strigovana, Muškat Otonel, pjenušava vina, kao i vina iz podruma u Božjakovini, Pinot Blanc iz Svetog Ivana Zeline, Moslovina Škrlet iz Volodera, kao i mnoga druga vina, ali i tradicionalno piće gvirc, koje se ispija dok se jedu paprenjaci.

Kontinentalna kuhinja: Slavonija i Baranja

Bogate i plodne Slavonija i Baranja čine hrvatsku košaru za kruh, pa se tako bijeli kruh, pite i mnogi drugi kolači s orasima, makom ili džemom od šljiva, peku ovdje još od drevnih vremena i to od najboljeg tijesta zelene pšenice. Tjestenina, krumpir, grah, jela od mlječnih proizvoda i jela sa slaninom (domaći sir i vrhnje, sušeni sir) te jela od peradi i svinjetine također se spravljaju ovdje. Ovakva jela nekad su se spravljala kako bi se dobila energija za teški fizički rad, ali danas se smatra da se za njihovo spravljanje potroši previše vremena i truda. U ovim područjima ljuti gulaš (goveđi, od divljači), regos (nekoliko vrsta mesa i tjestenina), fiš-paprikaš (s različitom ribom: šaran, štuka, itd.) su veoma tipični. Dimljena i sušena svinjska šunka, kobasice, kao i kulen također su veoma omiljeni, osobito kad se poslužuju kao delikatesa uz domaći sir, papriku, rajčicu i mladi luk ili kiselo povrće (turšija). Šljivovica koja se pravi u ovim područjima veoma je blaga, a vina, kao što su Kutjevačka Graševina i Kutjevački Chardonnay, Enjingijev Rajnski Rizling, i također Graševine Krauthekera i Zdjelarevića, Iločki Traminac, Pinot Blanc iz Pajzoša i Endentski Rizling iz Belja veoma su cijenjena u cijelome svijetu. Vina iz podruma Đakovačke Biskupije, poznatoj po proizvodnji vina koja se koriste u liturgijama, također su veoma poznata.
izvor:gastronaut​

 

[zjovan29]

Hrvatska narodna nosnja

Nosnja je tradicionalna odjeca i dio bastine svakog naroda.Po tradiciji se hrvatska nosnja sastoji iz kosulje,suknje(haljina),pregace,marame,prsluka,hla ca i obuce.

Hrvatska narodna nosnja se moze ugrubo podijeliti na:kontinentalnu,planinsko-priobalnu i nosnje na moru.

Kontinentalna nosnja:

Zbog hladnih zima i oštrije klime, uz platno i vunu nosi se i krzno, pa obavezan dodatak čine debeli prsluci, kaputi i kabanice. Na noge omotane platnom u funkciju čarapa (obojci) obuvaju se opanci, a na krajnjem se sjeveru nose čizme.

Žensko ruho ukrašeno biljnim i životinjskim motivima ima crveni, bijeli ili plavi vez od svile ili vune, ukrasne svilene mašne i trake, čipkarski radovi i nakit od zlata i srebra, koralji, jantarne ogrlice i perle, a kosa se upliće u jednu ili dvije pletenice i ukrašava crvenim trakama ako je djevojka neudana, dok su glave udanih žena pokrivene tkanim i svilenim maramama. Nošnja mladenke imala je krunu i bila upotpunjena sa što je više moguće nakita. Uz svakodnevno je ruho postojala i posebna zlatna nošnja "zlatara" ukrašena vezom od zlatnih niti, a neobičan dio muškog ruha je mala pregačica koja se nosi preko hlača (Baranja).

Narodna nosnja Podravine

Narodna nosnja Slavonije

Narodna nosnja Prigorja

Narodna nosnja Medimurja

Narodna nosnja Zagorja

Nosnja Pokuplja i Posavine

Planinsko-priobalna nosnja:

Budući da su bogatstvo ovog strmog planinskog područja ovce, vuna je osnovni materijal za izradu narodnog ruha, a prije tkanja, žene bi pređu bojale u crveno, žuto, zeleno, i crno. Karakteristični su detalji vunene čarape crne ili bijele boje preko kojih se obuvaju opanci, a platnena košulja zajednički je nevuneni odjevni predmet muške i ženske nošnje. Tipično pokrivalo muškaraca i djevojaka bila je crvena kapa s vezom i ponekad paunovim perom zbog vjerovanja da će mlade svojim šarenim okom štititi od zlih sila i uroka. Preko duge ženske košulje izvezene geometrijskim motivima stavljaju se pojas, pregača i haljina u udanih žena modra, u djevojaka bijela, a na glavi se nose bijele marame iglama prikopčane na kapu ili marame ukrašene vezom. Obavezan je nakit od srebra i srebrnih legura, igle za kosu s velikim glavama, naušnice, srebrni novčići i nakit od limenih listića za prsa. Muško se ruho sastoji se od košulje, plavih hlača do gležnja, prsluka od kože i kaputa smeđe ili plave boje s rukavima. Oko pasa se veže crveni pojas u koji je zataknuta mala puška. Zimski su dodatci izrađeni od ovčjeg i janjećeg krzna.

Istarska narodna nosnja

Nosnja Dalmatinskog zaleda

Nosnja Dalmatinskog zaleda

Licka narodna nosnja

Nosnja na moru:

Muška nošnja modra je ili smeđa, a sastoji se od hlača do gležnja, košulje, prsluka sa zlatnim orijentalnim vezom, širokog svilenog pojasa, meke crvene kape, pamučnih čarapa i opanci. U Istri se nose duge uske hlače od bijelog sukna, kožnati prsluk, kratki kaput s rukavima te dugi kaput bez rukava. Žene na moru nose košulju bijele boje sa širokim rukavima, vezenu svilom ili čipkom, suknju složenu u guste oštre nabore, a Istranke zimi na običnu košulju odijevaju duge uske rukave koji se vežu na leđima. Paška nošnja iz 15. st ističe se prepoznatljivom čipkom koja ukrašava prednji dio košulje i krajeve marame za glavu.

Muško ruho je modro, a resi ga svilena marama oko pasa te crvena kapa za glavu. Dubrovačka nošnja naglašeno je ukrašena zlatnim vezom na prsluku i hlačama muškog ruha, a žene nose bogati nakit najfinije izrade: filigranske naušnice, raskošne ogrlice i kopče za kosu.

Nosnje iz okolice Dubrovnika

Nosnja Dalmatinskih otoka

Nosnje gornjeg Jadrana

Nosnja otoka Suska

Kastielanska splitska narodna nosnja

izvor:skyscrapercity


ETNOGRAFSKA IZLOŽBA SVEČANIH VUNENIH POKRIVAČA



OJ POŽEGO SVE TI JE NA GLASU...

Danas je na Trgu Sv. Trojstva u Požegi, u organizaciji GKUD-a Požega održana smotra folklora pod nazivom: "Oj Požego sve ti je na glasu, zlatne žice, kolo, ljepotice" na kojoj je ispred Požeško-slavonske županije uz domaćina nastupilo Hrvatsko kulturno društvo "Tkanica" sa četiri kola iz Alilovaca uz pjesmu i pratnju tamburaške sekcije Društva. Ovaj je nastup bio zapažen i vrlo dobro primljen od publike. U dijelu natjecanja za najljepšu snašu odnosno narodnu nošnju natjecalo se 12 snaša ili djevojaka. Predstavnica HKD "Tkanica" iz Alilovaca Adrijana Martić osvojila je treće mjesto, a nastupila je u narodnoj nošnji staroj preko 100 godina, kakva se u Alilovcima nosila uglavnom do Prvog svjetskog rata (1914. g.)

Svake godine početkom mjeseca rujna a u vrijeme glazbenog festivala "Zlatne žice Slavonije" održava se u Alilovcima na imanju Danijela Keallera Likovna kolonija. Okuplja umjetnike iz cijele Hrvatske od Iloka do Dubrovnika. Ideja vodilja ove kolonije je prema riječima slikarice Tanje Tintor - Keller, promicnje kulturnih vrijednosti Slavonije, njezinih posebnosti i ljepota krajolika, prenijeti ih okom i rukom umjetnika na papir ili platno i to vrenovati kroz umjetnost. I ove godine umjetnici su se okupili u Alilovcima i druže se s ovim pitomim selom i njegovim ljudima već gotovo tjedan dana. Oni su svoje urbane prostore svakodnevice zamijenili seoskim mirom i pitomim krajolikom. Posjetili su uz slikanje stari grad Kaptol, vinograd Bartolović, Kutjevački podrum te bili gosti u Vili Vinkomir. Posebni doživljaj za sve sudionike je zajedničko druženje, a svojom susretljivom izjavom za "alilovci. blog.hr" ističu da su radosni što su ih posjetili i zabavili mladi tamburaši iz Alilovaca, članovi Hrvatskog kulturnog društva "Tkanica". Ovo je jubilarna deseta likovna kolonija u Alilovcima, završava sutra, mi im želimo da ponovno dođu u naše selo koje će ih opet dočekati otvorena srca, želimo im još lijepih trenutaka i kvalitetnih ostvarenja. Do viđenja do godine na Likovnoj koloniji u Alilovcima!

GLAZBENI FESTIVAL „ZLATNE ŽICE SLAVONIJE“ POŽEGA

U Požegi otvoren glazbeni festival „Zlatne žice Slavonije - Požega“ koji je započeo tradicionalnom manifestacijom „Požeška berba grožđa“. Svečana povorka je u mimohodu prošla kroz grad od željezničkog kolodvora do Trga Sv. Trojstva. U svečanom mimohodu sudjelovalo je i HKD „Tkanica“ iz Alilovaca sa folklornom i tamburaškom skupinom, te na taj način uveličalo ovu manifestaciju koja počiva na tradiciji, dobroj pjesmi, njegovanju običaja, a posebno dobrog vina koje je čuveno diljem domovine i svijeta.

POLJADIJA U SRCU

Na smotri folklora i narodnog stvaralaštva u Grabarju, nastupilo je Hrvatsko kulturno društvo "Tkanica" iz Alilovaca. U suradnji s domaćinom KUD-om "Poljadija" iz Grabarja prikazali su svatovske običaje ravničarskog dijela Požeške kotline, prošnju ili prosidbu i svatove. Uz pratnju tamburaške sekcije izveli su i splet narodnih plesova i pjesama. Nastup društva je bio zapažen i dobro od publike primljen. Posebnost ova dva društva koja dobro surađuju je u tome što njeguju narodne običaje i prezentiraju današnjem naraštaju djece i mladeži način i pravila života svojih predaka, kako bi pomno odabrani iz starih zapisa ili sjećanja najstarijih stanovnika bili sačuvani od zaborava i nestanka. Čestitamo KUD-u "Poljadija" na održanoj manifestaciji i zahvaljujemo za sudjelovanje na smotri i zajednički nastup.

izvor:alilovci.blog

 

[ndp751]

Makarska rivijera

Poštovani posjetitelji,
Zasigurno znate da je Makarska atraktivno hrvatsko turističko središte Makarske rivijere koje se nalazi u samom srcu Dalmacije, a poznata je brojnim posjetiteljima zbog svojih povoljnih prirodnih i klimatskih karakteristika, bogate kulturno-povijesne baštine te raznolike izvrsne turističke ponude i gostoljubivih domaćina.
Podjednako uživanje u suncu, netaknutoj prirodi i moru uz raznolike sadržaje nudi vam vrhunski smještaj kod domaćina u kvalitetno opremljenim apartmanima, studio-apartmanima i sobama.
S obzirom na zemljopisni položaj Makarska je idealno polazište za veliki broj izleta u susjedna mjesta, bilo da idete na obližnje otoke ili pak želite posjetiti neke od susjednih gradova i upoznati se sa prirodnim i kulturnim ljepotama i bogatstvom turističke ponude.
Nigdje na Mediteran nije tako bogata izraženost suprotnost mora i priobalja te planine Biokovo koja se okomito izdiže iznad cijele Makarske rivijere i čini neponovljiv spoj mora, zelenila i okomitih kamenih litica.
U jednom danu možete ugodno ležati na plaži i kupati se, a već popodne možete uživati u nezaboravnom zalasku sunca i pogledu sa obronaka gorde planine sa koje puca pogled na srednjodalmatinske otoke i cijelu rivijeru.
Posjetitelji koji svoj odmor provedu na aktivan način ovdje će moći uživati u atraktivnoj ponudi športskih sadržaja sa raznovrsnim mogućnostima koji ima u izobilju na plaži, gradu, na planinama kao i u svim susjednim mjestima.
Makarani su poznati kao dobri i ljubazni domaćini, a sam grad zbog raznovrsnih brojnih kulturnih, športskih i zabavnih manifestacija je omiljeno središte brojnih gostiju.
Podrazumijeva se da ćete tu naći bogat izbor tradicionalne gastronomije, veliki izbor domaćih jela i pića u brojnim restoranima, konobama i ostale sadržaje po kojima je Makarska nadaleko poznata.
Mnogi sportaši zbog odličnih klimatskih uvjeta i terena upravo ovdje vrše pripreme i treninge, a još veći broj posjećuje nas upravo zbog nezaboravnog i veselog provoda, brojnih fešti i raznovrsnih drugih događanja.
Dragi posjetitelji, potruditi ćemo se da i Vama Makarska ostane u srcu te da provedete ugodan i čaroban odmor!

Dodato posle 10 Sati 41 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

MLJET

Istorija

Mljet se prvi put spominje pod imenom Melita (Melite), što dolazi od grčke riječi "melissa, melitta" što znači pčela, odnosno med. Ime je dobio po mnoštvu rojeva pčela koje su živjele u njegovim šumama. Najstariji povijesni izvori u kojima se spominje Mljet, vezani su za grčke autore s početka IV. stoljeća prije Krista. U dvadeset trećem poglavlju Pseudo Skilaksova "Periplusa" spominje se otok Mljet. Iz toga je vidljivo da su grčki pomorci poznavali otok u vrijeme dok su naseljavali Issu, Pharos, Korkiru Melaine i druge otoke uz našu obalu. Na Mljetu su se zadržavali najčešće da bi se sklonili od nevremena i to najviše u luci Polače zbog blizine izvora pitke vode. Mljećani su do XV. i *XVI. stoljeća bili orijentirani prema šumi, polju, maslinama, ribolovu te uzgajanju koza i magaraca, no tada nadilaze svoj strah od morskih oluja i sve do danas ostaju vrsni pomorci na svim morima svijeta.
http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:...ovnik-area.com/inc/slike/izleti/vel/mljet.jpg
Prvi stanovnici *na Mljet su došli s Pelješca i iz doline Neretve. To su bili Iliri koji su za vrijeme drugog tisutljeća prije Krista naselili cijeli otok. Iz toga vremena sačuvane su mnoge vojne utvrde i grobovi. U grobovima su nađeni spiralni privjesci od brončane žice, što upućuje na to da su tadašnji stanovnici otoka bili u doticaju sa stanovnicima Dalmacije i unutrašnjeg dinarskog zaleđa. Ostaci kamenih utvrda najuščuvaniji su na utvrdi na brdu Veliki Gradac iznad Velikog jezera i utvrdi od Vodica koja se nalazi iznad izvora Vodice kod Babinog Polja. Iz rimskog razdoblja sačuvane su mnoge amfore pronađene na potopljenim brodovima u Mjetskom kanalu.

Prve konkretnije podatke o Mljetu i njegovim stanovnicima susrećemo kod rimskog pisca Appiana u I. stoljeću prije Krista. U svom djelu "De rebus Illyricus" opisuje ratove cara Augusta protiv Ilira *na Korčuli i Mljetu 35. godine prije Krista *kojima ih je *kaznio za gusarske napade na njegove brodove. Od zapadnog dijela otoka rimski je imperij *tada stvorio carski posjed. U Polačama *grade palacij za upravitelja posjeda. Taj palacij je i dan danas, uz Dioklecijanovu palaču u Splitu, najznačajniji kulturni spomenik iz rimskog razdoblja na području čitave Dalmacije. Uz palacij sačuvani su i ostaci kupališta (terme) i ruševine dviju starokršćanskih crkava iz V. stoljeća.

nacionalni park

Zbog svoje jedinstvene izvorne ljepote, otok Mljet, ispunjava sve kriterije i s punim pravom nosi titulu Nacionalnog parka, koja mu je dodijeljena odlukom hrvatskog Sabora 11. studenog 1960. godine. Nacionalni park obuhvaća sjeverozapadni dio otoka. Najznačajniji dio nacionalnog parka su Soline, Malo jezero, te Veliko jezero u kojemu je smješten otočić Sv. Marije s benediktinskim samostanom iz XII. stoljeća.
Kanal Soline su jedina veza jezera s otvorenim morem. 1960. godine, zbog prevelike jahte J. Broza Tita, kanal je produbljivan i sadašnja mu je dubina 3,8 m. Iz istog razloga srušen je i *kameni most sa mlinom na ulazu u Veliko jezero, te je time proširen prolaz, čime je *narušen **postojeći prirodni sklad.
Veliko i Malo jezero međusobno povezuje kanal dug 30 m, širok 2,5 m i dubok svega 0,5 m koji je uoči drugog svjetskog rata nadsvođen kamenim mostom. Prema zakonu plime i oseke, kad je more ispunilo prostor jezera počelo je i istjecati iz njih. Taj fenomen traje i danas pa more 6 sati utječe u jezera, a 6 sati istječe iz njih, stvarajući u kanalu jaku struju koju su benediktinci iskoristili za pokretanje već spomenutog mlina koji je 1960. godine srušen. Veliko jezero ima površinu od 1,45 km2, dugačko je oko 2,5 km, a široko 1 km. Najveća dubina Velikog jezera je 46 m. Na južnoj strani Velikog jezera, blizu zaljeva Praćarica, iz mora izranja otočić Sv. Marije. Malo jezero ima površinu od 0,24 km2, a najveća dubina u njemu je 29 m.

OTOČIĆ SV. MARIJE

Zahumski knez Desa, 1151. godine darovao je cijeli otok pa tako i otočić svete Marije benediktincima iz Pulsana. Oni su na otočiću sagradili svoj samostan s crkvom. Osim zasluge za razvitak pismenosti i kulture uopće, *benediktinci su zaslužni i za razvitak vještine graditeljstva, poznavanja glazbe, te uzgoja maslina, vinove loze i drugih biljaka.
U samostanu su povremeno boravili mnogi istaknuti plemići i književnici uglavnom iz Dubrovnika. Među mnogima se ističu Mavro Vetranović, znameniti dubrovački pjesnik, Mavro Orbin, pisac prve povijesti slavenskih naroda, Ignjat Đurđević, poznati dubrovački barokni pjesnik i mnogi drugi.

geografski položaj

Otok Mljet spada u južnodalmatinsku otočnu skupinu. Proteže se između 17°19´19'' i 17°45´16'' istočne zemljopisne dužine i 42°41´12˝ i 42°48´23˝ sjeverne zemljopisne širine čime je naš najistočniji i najjužniji veći otok. Pruža se smjerom sjeverozapad - jugoistok, paralelno uz istočnu polovicu poluotoka Pelješca od kojega ga odvaja Mljetski kanal širine 8 km. Najkraća morska veza Mljeta s kopnom *je prema Pelješcu i iznosi 5 NM, no ta je veza u zadnjih nekoliko godina potpuno izgubila svoju ulogu zbog orijentacije stanovništva prema većem urbanom središtu, Dubrovniku. Izgradnjom novog pristaništa u luci Sobri dobivene su nove mogućnosti povezivanja otoka s kopnom što je uvelike pridonijelo širenju turizma. Dužina otoka je 37 km, a prosječna širina 3 km. Mljet je osmi po veličini hrvatski otok s površinom od 100,4 km2. Duljina obalne crte je 131,3 km, a pomorski akvatorij zauzima prostor do vanjske granice teritorijalnih voda Republike Hrvatske, površine 1 286,77 km 2. Najviši vrh otoka Mljeta je Veliki Grad s visinom od 514 m, a slijede ga Veliki Planjak (389 m) , Sutilija (390 m) itd.

 

[zjovan29]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Ova stranica ispricat ce vam pricu o prvoj zenskoj ekspediciji koja je pjeske obasla cijelo Zirje uz obalu. Spomenimo odmah da se ne radi o nekakvom feministockom [/FONT][FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]okazivanju te da nije planirano da ekspedicija bude iskljucivo zenska, ali muskarac koji je i bio u neku ruku spiritus movens cijele ideje misteriozno je nestao u Sibenik 2 dana prije zakazanog polaska (pozdrav Joki). Sam dogadjaj odigravao se 23. i 24.08.1999. a ova stranica pokusat ce vam prenjeti barem maleni djelic njihova dozivljaja uz pomoc slika nekih mjesta koje ni mnogi zirjani ne poznaju- jer se do njih moze samo na ovaj nacin, i originalnih zapisa koje su djevoke upisivale u svoju malu crnu knjizicu.[/FONT]
​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]
No, upoznajmo sada i glavne akterice ove price: Antonija (lijevo), Kika (desno) i moja malenkost u sredini. No mozda se jos pitate ZASTO smo mi odlucile pjeske obaci cijeli otok?? Bilo je to 'vako: Jedne smo veceri sjedili u kaficu na Rivi i radili sto obicno tamo radimo, i onda smo na radiju zaculi pjesmu "Od kavane do kavane....lijecim svoga srca rane.." pa smo i mi zeljeli malo ozdraviti i ucinit sto nam je pjesma rekla, ali kako na otoku postoji samo jedan kafic, morali smo proci cili djir! No krenimo s pricom... Nakon sto smo se ustale oko 4h izjutra (nije jos ni svanulo bilo), najele se, pronasle se sve i naprtile se svom prtljagom bez koje smo mislile da bi umrle, uputile smo se iz Sela na Rivu. Do svjetionika na punti Mune (Rive) stigle smo u 5.20 i tu smo se prvi put odmorile malo. Htjele smo odma zapocet foto session, ali jos nije bilo svitla.. Put do Koromasne prosle smo vise- manje sutke, djelomice zato sto smo jos bile pospane, a djelom i zato sto nam je od napora (vec) pocelo ponestajati daha. U Koromasnu smo stigli u 6.00 te se u 6.10 nalazimo kod Mikule, gdje se krijepimo i pijemo prve tablete protiv bolova. Put nastavljamo u 6.30. Sljedeci zapis nastaje pri zastajanju u Japljniscu, i kaze: - 7.35.- u Japljeniscu smo, i tu sidimo pod barjakom!!! Ful smo super i bas smo brzi i sve to. Saiemo zapalit. Provala no 1.- Antonija: Ja sutim tiho! Nakon okrijepe krecemo dalje, te daljnjih zapisa nije bilo dok nismo stigli do Butka, ali smo zato dosta toga poslikavali, pa pogledajte sami! [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]I nakon sto smo stigli do ove bodljikave zice koju vidite, znali smo da smo sad na Butkovom terenu, te da cemo ubrzo, budemo li dobre, uskoro ugledati i njegove koze.. i eto njih![/FONT]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Nahranile smo ta draga bica keksima, a ona su nas za uzvrat odvela do Butka, gdje smo obnovili svoje vodene zalihe i okrijepili se kafom! (uz to smo i poprilicno tracali sa Butkovom zenom, ali nije vazno). Nakon kafe kod Butka, orni i cili uputili smo se u 10.20 dalje, ka novom velikom cilju: Juznoj Punti. Na putu smo opet zatekli mnostvo prirodnih krasota, pa evo vam ih malo (klikni za uvecanu sliku): - prva slika prikazuje nas tri sa Butkovom zenom, a druga slika- prekrasan pogled na putu do J. Punte.. [/FONT]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Prvi cilj dostignut!![/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Juzna punta osvojena u 11.30 , iza nas dobro se vidi otocic Mazirina. [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Okrijepljene prvom, nazovimo to "pobjedom", hrabro smo krenule dalje. U 2.48 pada zapis da smo stigli u Drazevicu. Ponestalo nam je vode, te umoljavamo na brodu "Mateo" da li cemo sta dobit... I dobili smo 1.5 l mineralne!!! Jupi... Nikad jos nismo bile toliko sretne sto mineralnu pijemo. Nakon sto smo popili tu mineralnu, i poklonili jednoj srednjovjecnoj zeni cigaret, nakon sto nas je zicala i otisla ga popalit u sumu, da je mama ne vidi (ozbiljno!!), kujemo plan koj glasi: "Malo cemo se odmarit, a onda krecemo po vodu kod Jure Stupicara, a onda cemo na Skrovadu gdje cemo spavati! [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Gornje slicice redom prikazuju: - 1. slika -velicanstvene stijene, koje smo nazvali Kaleta & Skalice (sliku skalica namamo, sorry). Ovo je meni jedno od najljepsih, ako ne i najljepse mjesto na otoku. Nalazi se nesto ispred Skrovade. - 2. slika prikazuje jednu od mnogobrojnih spilja koje smo sretali putom - 3. slika prikazuje jednu od najljepsh plaza koja se nalazi ispred otocica Skrovade. Zanimljivost s tim otocicem jest da je za vrijeme oseke on zapravo dio otoka, a za vrijeme plime postaje osvojeni otocic. - 4. slika- romanticni zalazak sunca s desne strane Skrovade koji nas je ispratio na pocinak. No prije toga, nastalo je najvise nasih literarnih uratka na cijelom putu, a ova vam ih stranica donosi u originalu: [/FONT]
[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Mi smo tu- a di ste vi?? Ha, ha, ha.. uopce nije smijesno, ali nema veze. Gdje ste VI sad ce saznati Kika i Antonija koje idu da se penju na brdo u potrazi za izgubljenim signalom iznimno snaznih motorola uredjaja za navodjenje DVD nadobudnih patrola. Besplatna- a- a- a- aaaANTE..- reklama (featuring Severina). Sada su 19.27. i mislim da bi bilo vrijeme da se ove koze upute istoimenim putevima ka kakvome zemaljskom vrhuncu ne bi li bile blize onome nebeskome (ovo se ne odnosi na Boga [boga za ateiste] vec na satelitske uredjaje ili kako to vec sve funkcionira). Sad kad sam sve to rekla, mogu reci i da one moraju biti na vezu (inace podivljaju) u osam (citaj 20.00) uri i bolje ima je da se pozure. Otisle su, a idem i ja, kaki mi se [a ovdi u Robinzonijadi nemas di kupit pelene]!!!!? E, 19.45. je, i eto mene opet!! Bila sam i zaglumila izgubljenu ovcu bez uredjaja za navodjenje. Tesko meni. Onda sam ga ugledala, tamo, gdje stoji u zalasku sunca; visok, gord i ponosit, lijepo razvijen i preplanuo od ovog naseg Zirajskog sunca. I on je gledao u me. Omah sam znala da je on stvoren za mene, i da nam je bilo sudjeno sresti se ovdije, na obali, u sutonu! Prisla sam mu i bez sustezanja odma skinula gace. Taj bor bit ce mi vjecno zahvalan na multivitaminima koje sam mu podarila! Nakon sto sam prikrila svoje sranje, kao sto to svi kultivirani Europski tajkuni cine (Hrvati su u tome manje uspjesni- ipak su tu spijuni tipa Nacional i Jutarnji list), vratila sam se istim izgubljenim putem nadjenom prenocistu. Sada sidim tu i zapisujem svoje dozivljaje, a iz daljine dopire skripuca, tandrkava buka onih dvaju koza. Srica nasa da se koze i ovce dobro slazu, pa smo mi bas dobre jedna s trecom. Ona druga je u sredini, pa kako bi joj i moglo biti lose!!!?? Sada nam dolazi ekipa s vrecama- iznevjereni Joke i nadobudni Cina! Zato mi cucamo lavandu i cistimo zube. To bi bilo to.. [/FONT]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]by: Iva [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]dodatak: Antonija je toliko sretna i puna entuzijazma da vise ne izgleda ispaceno!

[/FONT]
[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]A evo da i ja nesto dopisem. Nisam bas puno umorna, entuzijazma ima i na pretek, ali (veliko ALI) puno je jos sati do MUNE! Nema veze, ljubav ljeci sve, priroda jos vise. Ovo je super, ova ovca i koza nesto mekecu o HAIKU. [/FONT]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Oj brodicu u daljini[/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Oj sjeno u blizini[/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Oj[/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]I to ti je neki haiku!!!!!!!!! E, a sad cemo ozbiljno....naravno, ne o laku za nokte, nego o ovom TRIPU![/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Po prvi put u zivotu ovoliko kilometara, [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Po prvi put u zivotu ovoliko slika, [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Po prvi put u zivotu tako divna priroda, [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Po prvi put u zivotu ispunjena dusa, [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Po prvi put u zivotu pune OCI TRIPA.[/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif] Eto toliko o polovici puta. A sutra ce sve ovo biti x2. Antonija [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Nakon sto smo ispisale ove pjesmuljke, dosli su Joke, Cina, Mate, Sara, Erca i Ante koji su nam donjeli vrece za spavanje i svakojake nairnice da nam okrijepe duh i tijela. Onda, kad je vec pala noc, zakljucili su strucno da Skrovada nije dobro mjesto za spavat jer jako puse, i odvkli nas kojih 200 tinjak metara dalje. Bilo je tu mnogih padova, no to su bolne uspomene, pa o tome necemo. Ali bas je bilo lijepo od njih kako su se brinuli za nas! Kad su nad pospremili u krpe, otisli su da nam ne kradu malo sna sto cemo ga imat. Probudila sam se rano ujutro, ako bi se uopce moglo reci da sam spavala. Nije bas to neka idila spavat na moru: cijelo vrijeme cujes Pljas! Pljas! sto zna biti prilicno iritantno mjehuru, onda stjene su bile tvrde a vrece tanke, uza sve te deke bilo nam je hladno, a jos smo lezali na nekoj nakrivljenoj skrili tako da sam se svako malo koturala. A onaj ubitacni zzzzzzzzzzzzzzzz cijelu noc necu ni spminjat! Sjecam se samo da kad sam ujutro otvorila vrecu, iz nje je izletio mali milijun komaraca koju su se, izgleda, gostili mojim tijelo cijelu noc!!! No nije tu bio kraj nevoljama sa insektima. Dorucak. Ah. Hrana. Napokon. Imali smo jos nesto kruha u zalihama, pa sam si ja namazala fetu pastete. Kika i Antonija su, naime, vegeterijanke, pa su one jele kruha i soje. Ali onda sam, u trenutku prosvjetljenja, ja shvatila da su one PREKSILE svoj vegeterijanski credo. Naime kruh, iako je bio bijeli kad je kupljen, sada je bio smedji.. mravi su se nalazili su svakoj njegovoj pori. Histericno sam im to obznanila, iako smo svi bili pri kraju sendvica... dokrajcile su ga ribe. I tako, puni novih bjelancevina i gena marljivosti, mi smo nastavile svoj put. [/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]I to je, mogu otvoreno reci, bio vjerovatno najtezi dio puta. Pogotovo sto se tice Male i velike Ljute. Pogledate li sliku uvale Gravanjace, vidjet cete zilete koji su nam osim tijela, dobro izrezali i zivce. Uzas zivi. Kako sa sobom nismo imali planinarsku opremu, morali smo ici 30-ak metara iznad same obale. Gdje na svu srecu nismo naisli na zmije. Ali jesmo na neke druge stravicne prikaze:[/FONT]


[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Na putu do Baluna dogodilo se ono najgore. Totalna kriza. Niko vise nije mogao. A ja najvise nijsam mogla. Uzas jedan. Kako su skrile stajale totalno nagnute na jednu stranu, tenisice su mi promjenile izgleded- totalno se iskrivile. A nije samo sto su se one iskrivile nego smo po par puta dobro izvile gleznjeve. Uzasan dio puta, varljiv, jer se ne cini tako tezak.. No nekako smo i to prosle..Uspjele smo se domoci Pecenje i Kikine kuce. Kako joj nikoga nije bilo u kuci, mi smo pojeli punu padelu pripremljene paste sa pomidorom. Onda smo skuvale kaficu. I dosla je Maja koja nam je svima digla raspolozenje i ego, tako da smo, iako smo vec bile spremne zaspat u Pecenjoj i produzit put za jos koji dan ipak odlucile nastaviti to i doci do Mune jos veceras. Tj danas, jer ne bi bilo dobro da nas mrak uvati negdje, na nekim ziletima. Kad smo popili kafu i izmasirali noge rakijom, te poslali glasnika u Selo da javi da smo zive nastavili smo put. U Tratinskoj smo stali kod Maje koja nam je dala ledene vode i nastavile smo dalje. [/FONT]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif] Poslije Tratinske, cija vanjska strana uzasno izgleda, poput ugaslog vulkana, naisli smo na novi veliku zapreku. Bile su to ove stijene koje vidite na slici, po kojima smo MORALE glumit alpiniste jer nije postojao apsolutno nikakav drugi moguci prolaz. I taman kad smo se popeli na vrh jednih, ugledali smo druge, i tako u tri navrata. Nakon toga smo opet morali malo ici iznad mora prema sjevernoj punti, a svako toliko bi neki zec smugnuo nam graj nogu. Dolazimo napokon do nekog zala gdje se osvjezavamo i tu nastaje sljedeci zapis: [/FONT]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]15.37. su, 24.08. smo i nalazimo se na jednom malom zalu odmah isprid punte sjeverne. Ovo sto smo sad prosle bija je ful strahovit alpinizam, ali se sunce sakrilo iza oblaka (bice culo Grasu kako piva "misec iza oblaka", imalo krizu identiteta pa si umislilo da je misec), a nas je puklo jedno ludo veselje i srica zbog ovog naseg podhvata. Imale smo generalnu krizu na putu do Baluna i u Pecenjoj, no kad smo sili kod Kike i ukrali Iki rucak, te si popile koju kafu pa koju rakijicu, sve su nase patnje ostale na dnu casa (i solja) te smo se pune elana uputile dalje. Fala Maji na ledenoj vodi, i vidili smo joj playboyeve sestru i brata (odnosi se na zeceve) [/FONT]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Osvojena Sjeverna Punta otoka!! 16.03h[/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Iza nas nalaze se krajnji otoci Kornatskog arhipelaga![/FONT]​

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]Jednom kad smo osvojili sjevernu putnu otoka, sve je islo mnogo lakse. Teren je puno ravniji, i da nismo bili umorni ko stoke, presli bi ga ko nista. U Mikavici smo imali osim napada zedi i napad gladi, pa smo u Ante Mudronjina uzicali nesto kruha Nismo smjeli opteretiti trbuhe sad kad smo gotovo pred ciljem.. Na ulasku u zaljev Fatinje opet nas je docekao los teren.. bila je to posljednja kusnja.. No i to smo izgurali.. Nesto prije Mune docekao nas je Cina sa Matom i Sarom.. Sjecam se da su mi ponudili da mi nose torbu, ali ja se nisam dala. Morala sam to izgurat pravedno do kraja. Nije da se sad hvalim. A-a. Uopce. I napokon smo stigli do ulaska u Munu gdje je nastala ova slika: [/FONT]



[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]U Munu smo usle s pjesmom na usnama: naravno derali smo se onu nasu staru, koja je i skrivila svu ovu muku: Od kavane do kavaaaaneeeeeeee..... [/FONT][FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]I na sveopcu tugu shvatile smo da nema odbora za docek. Ni lentu nam nisu pripremili. Smrc. Jedino je dosla Maja (i to sasvim slucajno) koja nam je objasnila da se docek spremao, ali da nas nisu ocekivali tako rano. Bilo je 18.53 kad smo stigli. I evo kako je to igledalo kad smo napokon stigli do te kafane, gdje smo utazili i glad i zed (pise Maja): [/FONT]

[FONT=Arial, Helvetica, sans-serif]18.35 su dosle do kavane (one jedne). Vidili smo ih tamo kod mula kako zagrljene hodaju i pivaju "od kavane do kavane". Zive su i zdrave, fala bogu nema krvi, osim par frizeva na Ivinim nogama (to smo i ocekivali). Pocrnile su ki ugljen, ali sve je to zdravo! Zbog njihovog preranog dolaska nisu nasle drustvo i crvenu lentu. Trio "Put oko otoka" dokazao je ukucanima (?? pretpostavljam da je mislila otocanima) da borba za zenska prava nije prestala! Skidamo im kape i masiramo tabane s domacom rakijom!
izvor:shime.net
[/FONT]

Dubrovnik se jednostavno mora doživeti

text: Ana Todorovic Radetic, photo: Zoran Radetic

​

Prvo što doživite kada stignete u Dubrovnik je neopisivi broj turista, koji se tiskaju ulicama i pokušavaju da izbegnu gužvu nameštajući svoje fotoaparate ne bi li ovekovečili svaki trenutak boravka u ovom priobalskom gradu prepoznatljivih vizura.

​

Panorama Dubrovnika​

Kao jedan od najlepših gradova na Jadranskom moru, Dubrovnik odavno privlači turiste iz svih delova sveta i ponosno im pokazuje svoju kulturnu baštinu, predivnu arhitekturu, spomenike, tvrđave, zidine i mnoštvo uskih i strmih kamenih uličica. Harizma, magija i sveukupni utisak nakon posete ovog grada se ne mogu opisati, Dubrovnik se jednostavno mora doživeti.

​

Trg u Dubrovniku​

​

Skoro svi turisti započinju razgledanje starog dela grada dolaskom na Pile i šetnjom ka Stradunu, najdužoj i najširoj ulici u gradu Svetog Vlaha. Kao duhovni, zabavni i kulturni centar Dubrovnika, Stradun ovekovečuje istoriju i lepotu arhitekture iz XVII i XVIII veka, mešavinu renesanse i gotike, na koju su žitelji Venecije dugo bili ljubomorni i dodeljivali joj pogrdna imena. Drugo, tj. pravo ime Straduna je Placa.

Crkva Svetog Spasa i Orlandov stup​

Na samom ulazu u ovu ulicu sa leve strane se nalazi Crkva Svetog Spasa , koja datira još iz perioda renesanse i koju, začuđujuće, nije srušio zemljotres iz 1667., koji je tada uništio skoro celi grad. Sa desne strane ulaza stoji Onorfijeva fontana pretrpana turistima koji se osvežavaju od vreline letnjeg sunca vodom što teče iz figura 16 maskiranih likova. Na drugom kraju Straduna postoji još jedna manja Onorfijeva fontana.

Katedrala i Gradski zvonik sa satom​

Šta se sve može videti i posetiti u Dubrovniku? Svakako dom Marina Držića i njegovo pozorište, Knežev dvor, Franjevački samostan-muzej, Crkva Svetog Vlaha, Gundulićev trg, Orlandov Stup, Sponza, Katedrala, Gradski zvonik sa satom i još mnogo drugih znamenitosti.
U jednoj od mnogobrojnih poprečnih uličica nalazi se i Srpska pravoslavna crkva i Muzej ikona , kao i mnoge druge, poput Crkve Sv. Ignjacija, Crkve Sigurata, Crkve Sv. Domina…
Prodavnice suvenira vrve od turista, na šarenoj i živopisnoj pijaci se prodaju ukrasne školjke, lavanda, začinsko bilje, smokve, kandirano voće i domaći specijaliteti, a s' vremena na vreme se začuje poneki krik prelepih belih galebova koji prolete nad gradom.

Gradske zidine i Onorfijeva fontana​

Gradske zidine Dubrovnika pružaju pogled na celu panoramu ovog grada blještavih ulica. Narandžasti krovovi se prostiru dokle god se pruža pogled, a oko njih izrazito plavo more svetluca na suncu. Strme kamene stepenice, bezbroj njih, vode put starih zidina i pružaju vidikovac vredan svakog pamćenja.
Šetnju Dubrovnikom treba upotpuniti lignjama na žaru u nekom od mnogobrojnih restorana, ili pak napraviti predah uz šolju kapućina u nekom od kafića ili u poznatoj Gradskoj kavani. Zaklon od sunca se može naći i posetom Akvarijuma , gde plivaju u svojim skučenim veštačkim staništima različite vrste riba, hobotnice, jastozi, kornjače, pa čak i morski konjici.
Gradska luka je još jedno mesto gde bljeskaju aparati turista, slikajući brodove, čamce, jedrenjake, ili pak samo prelepo čisto more. Posetiocima se nude nezaboravna krstarenja severnim i južnim Jadranom.
Raskošna lepota Dubrovnika kao da nadomeštava nedostatak gradskih plaža… Sa strmih stena u more ulaze tek uporni kupači, ili se sunčaju na kršnoj tesnoj plaži od kamena.

Stradun u Dubrovniku i obala​

I još par zanimljivih činjenica o ovom gradiću kog od Herceg Novog odvaja tek čuveni Debeli Brijeg: Dubrovačke gradske zidine proglašene su drugim najlepšim svetskim šetalištem , po izboru britanskog „The Sunday Times”-a. Takođe, ovaj srednjevjekovni grad upisan je u UNESCO-ov registar svetske kulturne baštine.

​

A povrh svega, Dubrovnik je proglašen za treće najromantičnije mesto na svetu , posle Buenos Ajresa i ostrva Bora Bora, prema vodećem američkom časopisu „Šermans Travel Li“, koji je specijalizovan za putovanja.
izvor:tt-group.net

 

[zjovan29]

Počećemo od Istre,

Istra za razliku od Dalmacije nije toliko razudjena, i nema ostrva, uticaj drevnog Rima je evidentan u arhitekturi. Glavne destinacije za letovanje na Istri (turisticki gradici oko Pule), pocev od severa pa prema jugu su: Savudrija, Umag, Novigrad, Porec, Vrsar, naravno Rovinj, Peroj, Brijuni, onda ide anticka Pula, Medulin, Rabac, Moscenicka Draga,

Zatim se proteze geografska oblast Kvarner, ciji privredni centar je Rijeka, a najjaci turisticki centar po meni je Opatija, zatim idu: Kraljevica, Dramalj, Selce, Crikvenica,

Tu pocinje i ostrvska Hrvatska, a regionalno posmatrano posle Kvarnera je Lika, a zatim Dalmacija,

Evropski cuvena ostrva na ovom delu Jadrana (ispod Like i Kvarnera) su: Cres, Krk, Rab, Losinj je posebno egzotican, a na obali proteze se kameniti Velebit,

Zatim se pruza Zadarska regija Dalmacije, centar Zadar, sa manjim mestima poput: Sveti Filip i Jakov, Biograd na moru, Pakostane, Vodice, itd

Sibenicka regija Dalmacije je skoncentrisana oko Sibenika, ostali poznati gradici su Primosten i dobro ispromovisani Trogir,

Splitska Dalmacija: Prelepi Split, zatim Ciovo, Solin, Omis, Brela, Baska voda, cuvena Makarska, Drvenik, a od ostrva svi vec znamo, Brac, Hvar, Vis, Korcula, poluostrvo Peljesac, Solta, Lastovo, Mljet

i na kraju Dubrovacka Dalmacija, sa Dubrovnikom (manja mesta pored ovog giganta su Mlini, Plat, Cavtat), koga svrstavaju na puno evropskih turistickih lista na jednocifrenim mestom, negde je peti, negde treci, u svakom slucaju u prvih 10 destinacija Evrope,

Evo i ja cu za pocetak da foto dokumentujem Istru,

Prvo i osnovno, Karta Istre,

Gde se naziru turisticki centri,

Opatija,

Pula,

Panorama Pule,

Arena u Puli,

Zatim gradici,

Rabac,

Porec,

Umag,

Rovinj,

i naravno Rijeka,

izvor:tt-group

 

[zjovan29]

Makarski koreni

Ovde sam se rodila, 100 metara od mora, talasi mi pevali prvu uspavanku

To nije samo mesto mog odrastanja i mesto u kome žive dragi ljudi, već je to i moj svet brojnih ranih i najbazičnijih emocija, a one traju u nama zato što su srasle kao udovi, godinama jačaju i nisu samo deo nas već valjda mi postajemo deo njih. Nataložile su se, fermentirale, organski nas usmeravale i formirale mnoge stavove u životu i o životu. A sa godinama postaju sve dragocenije i nezamenjive što shvatamo kroz vreme i iskustvo.

Da ne pominjem kako se osećamo kad se neka od njih prirodnim putem svede samo u sećanje na nekog koga više nema. Ne znam šta je bolnije - sećanje ili to što te osobe više nema. Uvek sa njom ode i deo nas. I uvek pomislim kako je Hemingvej bio u pravu sa onim da nikada ne pitamo za kim zvono zvoni, jer ono uvek zvoni i za nas. Spustih cveće za pedesetplus, damu koja me je uvela u svet bloga, a čija duša ostaje da čuva sve dobro i lepo u Makarskoj, za koju je živela.

Jedna stara makarska pesma počinje stihovima "Makarska je pravi raj..." Ko nije bio, nije se uverio. Najlepši mali grad u Dalmaciji dostupan je iz Beograda direktnom autobuskom linijom, povratna karta staje oko 6300 din. A kad se nađete pred panoramom gradića, obično ostanete bez daha.

Plaža u dubokoj senci borova mami na uživanje u kristalnobistroj vodi pod krilom galeba

Jedan od najtraženijih apartmana za letovanje je stari svetionik na poluostrvu Sveti Petar

U šetnji rivom srešćemo spomenik Galebu, lokalnom zavodniku, važnoj "ponudi" dalmatinskog turizma

Ne treba zaobići Malakološki muzej sa impresivnom zbirkom školjaka

Pod krilom surog Biokova raskošna vegetacija odmara oči

a šetnja starom ulicom Kalalarga otkriva simbiozu kamena i kaktusa

Malo ko ostaje ravnodušan pred čarima dalmatinske lepotice, Makarske. Roditi se i živeti u njoj, pa joj se vraćati kad god mogu, zaista smatram posebnom privilegijom.

izvor:sanjarenja56.blog

 

[zjovan29]

ZIMSKI TURIZAM

O Platku


POLOŽAJ I KLIMA

Platak je malo skijalište smješteno u kvarnerskom gorju, na samom rubu nacionalnog parka Risnjak. Najviši vrh skijališta "Radeševo" visok je 1363m. Od grada Rijeke udaljeno je oko pola sata sata vožnje autom a od samog mora 10tak km zračnom linijom. Najveća osobitost Platka je upravo pogled na Kvarnerski zaljev i otoke sa vrha skijališta.

Zbog svog položaja Platak ima jedinstvenu mikroklimu. Naime na ovom području dolazi do miješanja planinske i mediteranske klime tako da su unatoč blizine mora zime na Platku obično hladne i snježne. Nerijetko se dešava da u veljači ili ožujku krenete na skijanje iz Rijeke u kratkim rukavima da bi na Platku oblačili jaknu i kapu te se čudili velikoj promjeni u temperaturi na tako kratkoj relaciji.

ZIMSKE RADOSTI

U idealnim uvjetima sezona skijanja na Platku počinje već u 12. mjesecu i nerijetko traje do kraja 3. mjeseca. S obzirom na uvođenje umjetnog zasnježenja unazad nekoliko godina uspjeli smo povećati prosječan broj dana skijanja po sezoni.

Na Platku možete skijati, bordati, sanjkati se ili samo šetati, popiti kavu i kuhano vino ili nešto prigristi u jednom od dva planinarska doma. Početnici, ali i oni nešto napredniji mogu iznajmiti opremu i okušati se u skijanju i snowboardingu sami ili uz pomoć učitelja.

NOĆNO SKIJANJE

Već tradicionalno, utorkom i petkom od 19:00 do 22:00h možete uživati u noćnom skijanju na reflektorima odlično osvjetljenoj stazi "Radeševo 1", a od prošle godine osvijetljen je i dio staze poznat pod nazivom "Zavoj 19".O datumu početka noćnog skijanja biti ćete obaviješteni putem medija i ovih stranica.
izvorlatak


PLANINE, SKI I ZIMSKI TURIZAM

Tri značajna skijališta s više žičara i uređenih staza su Medvednica kod Zagreba, Platak kod Rijeke i Bjelolasica kod Ogulina.
SLJEME NA MEDVEDNICI
Medvednica je planina prilično jednostavnog lika: jasno su izražene dvije padine i bilo. Sa središnjeg bila (sljemena) na obje se strane spuštaju deseci poprečnih rebara, između kojih su duboko urezane šumovite potočne doline. Nastala je izdizanjem tla izmedu dviju jasno izraženih rasjednih linija, zbog čega su njezine padine prilično strme. Osobito su zanimljiva ona mjesta gdje su se zbog znatne strmine javile stijene, jer se s njih redovito pružaju široki vidici.
Hrbat Medvednice proteže se u smjeru SI-JZ (okomito u odnosu na Dinaride) u dužinu od 42 km, odijeljujući Hrvatsko zagorje od Prigorja. Površina Medvednice je 240 km2, a obujam joj iznosi oko 720 km3. Zanimljivo je da se njena geološka jezgra sastoji od starog eruptivnog kamenja, zelenog škriljevca. Na zapadnom dijelu Medvednice i u području Horvatovih stuba izraženi su kraški oblici. Kod Podsuseda, Dolja i Stenjevca na nađene su brojne okamine riba, mekušaca i spužava, a nađeno je i ostataka velikih fosilnih sisavaca. Na nekim dijelovima planine, osobito zapadnima, oko Ponikava i Bizeka, postoje naslage vapnenca u kojima ima spilja i ponora. Većina od njih su mali po dimenzijama, osim Veternice, koja se ubraja među najveće špiljske komplekse u Hrvatskoj. Na Medvednici je poznat 41 speleološki objekt.
Cijela je Medvednica pod kompaktnim vegetacijskim pokrovom. Njegovu glavninu sačinjavaju šume. One pokrivaju gotovo cijeli planinski pojas iznad 350 m. Ukupna im je površina 12.935 ha, od čega na j. padinu otpada 7.568, a na s. 5.367 ha. Unutar šumskih površina ima samo 380 ha slobodnih ploha (3%). U donjem dijelu šumskog pojasa prevladava šumska zajednica hrasta kitnjaka s grabom ili pitomim kestenom, koji doseže 600 m nadmorske visine. U srednjem pojasu prevladava lijepa bukova šuma, a u gornjem dijelu mješovita šuma bukve i jele. Kao i drugdje u srednjoj Europi, bukva stalno potiskuje crnogoricu, osobito na j. padini, tako da dobro sačuvanih i većih jelovih šuma ima samo na s. padini, gdje se one mjestimično spuštaju čak do 400 m. Značajne su vrste zimzelene listače, predstavnici atlantskog flornog elementa: božikovina, širokolisna veprina i lovorasti likovac. Ima i nekoliko pravih prirodnih rijetkosti: tisa, alpski jaglac (Primula auricula), kavkaski divokozjak (Doronicum caucasicum), planinski božur (Paeonia corallina), crveni i kranjski ljiljan (Lilium carniolicum) i pucalina (Colutea arborescens). Ova posljednja je izrazit predstavnik sredozemne flore, a raste svega stotinjak grmova blizu Podsusedskog Dolja. Smatra se da na Medvednici ima blizu 1000 biljnih vrsta.
Na uređenom se skijalištu od siječnja 2005. održavaju utrke za Ženski svjetski skijaški kup.
ZAVIŽAN NA SJEVERNOM VELEBITU
Zavižan zauzima središnji položaj u s. Velebitu, a pruža se od sz. prema ji., što znači da je njezin smjer sukladan i s linijom morske obale i sa smjerom s. Velebita. Skupina je sa s. oštro omeđena 700 m dubokom Krasanskom dulibom i Krasanskim poljem, a s j. Lomskom dulibom. Cijela je skupina zapravo visoravan omeđena s dva niza istaknutih vrhova. Iznad Krasanske dulibe redaju se Snježnik (1610 m), Plješivica (1654 m), Krečelj (1518 m) i Nadžak-bilo (1432 m), a s druge strane, na udaljenosti od 2-3 km, nižu se Markov vrh (1385 m), zavižanska skupina vrhova, Mali Rajinac (1699 m), Veliki Rajinac (1667 m) i Lomski vrh (1464 m). Između njih je uzdužna depresija podijeljena pregradama na Blatnu dolinu, Jezera i Apatišansku dulibu. Posebnu pažnju zavređuju vrhovi obuhvaćeni imenom Zavižanske skupine koji poput vijenca zatvaraju Zavižansku kotlinu. To su Veliki Zavižan (1677 m), Balinovac (1601 m), Zavižanska kosa (oko 1620 m), Vučjak (1644 m), Zalovačko bilo (1630 m) i Pivčevac (1676 m). Na Vučjaku je Pl. dom Zavižan, najveći pl. objekt na Velebitu. Zbog visinske ceste koja seže do njega, vrlo je prikladan za brojne lake izlete i uspone. Vrhovi u ovoj skupini obrasli su šumom, osim samoga tjemena, zbog čega su odreda dobri vidikovci. Skupina je lako pristupačna jer je sa svih strana okružena cestom, a dvije ceste dopiru čak i do najviših vrhova (zavižanska i apatišanska).
Najkraći je pješački prilaz od nekoga javnog prijevoznog sredstva iz Oltara gdje je autobusno st. linije Senj - Krasno. Prilazi s primorske strane (od G. Klade i G. Starigrada) dugotrajni su i naporni, ali vrlo zanimljivi. Lički su prilazi, zbog dužine, rezervirani samo za one koji imaju vlastito vozilo. Vožnju je najbolje poduzeti zavižanskom cestom iz Oltara, kojom mogu i autobusi gotovo do samog Doma na Zavižanu. Iz Zagreba se do Oltara stiže preko Otočca, a iz Rijeke preko Sv. Jurja. Posebno su zanimljivi uzdužni putevi. Među njima je na prvom mjestu Premužićeva turistička staza od Zavižana kroz Rožanske kukove do V. Alana kojoj u Hrvatskoj nema premca.
BJELOLASICA U GORSKOM KOTARU
Bjelolasica je najviša planina u masivu Velike Kapele i ujedno cijelog Gorskog kotara. Ona se proteže u obliku 5-6 km dugačkoga, jednostavnog hrpta vrlo strmih strana s prostrane šumovite visoravni između Mrkopaljskog i Jasenačkog polja. Unatoč tim strmim stranama, unatoč visini i vapnenačkoj građi, hrbat nije ni oštar ni kamenit, nego, naprotiv, tjeme mu je mala travnata visoravan, bogata raznolikim planinskim biljem, gotovo kao prirodni botanički vrt. Strme padine pokrivene su šumom. U prostranim šumama u okolini nižu se livade, svaka ljepša od druge. U široj okolici nema naselja, ali ima šumskih cesta koje omogućuju prilaz pod sam hrbat i ugodne šetnje kroz prostrane šume.
BIOKOVO U DALMACIJI
Divovski planinski lanac Dinarida nigdje se nije približio moru tako blizu, a tako visoko kao u Biokovu. Vidik s mora na njegovu impozantnu fasadu sa stijenama, točilima, procjepima i tornjevima duboko se doima svakog prolaznika. U jednom trenu pogled obuhvaća vruć pijesak plaža, zelenilo primorskog ruba, tisuću metara visok pojas stijena, a povrh svega bijele vapnenačke vrhove najljepše planine u Dalmaciji. Bogatstvo pejzaža, počevši od plavog mora pa do vrhova što se danju naziru kroz veo sivih i ljubičastih nijansi, o zalazu sunca rumenilom, a noću kao tamna kulisa što strši u zvjezdano nebo, to bogatstvo u mnogo čemu nadmašuje ljepotu Alpa. No uza sve dimenzije i nagibe, Biokovo je pristupačna planina. Svaki posjet ovom gigantu među našim planinama pruža izvanredan doživljaj jer su tu na malom prostoru sabrani neobični kontrasti prirode, obogaćeni vidicima na more.
Biokovo je masiv što se pruža od prijevoja Dubci (288 m) na cesti Brela - Zadvarje do prijevoja Staza (897 m) na cesti Tučepi - Kozica u dužinu od po prilici 25 km. Imenom Biokovo obuhvaćen je dakle samo dio onog neprekinutog lanca što se pruža od Cetine do Neretve u dužinu od preko 50 km. U sz. smjeru na Biokovo se nastavljaju planine Dovanj i Omiška Dinara, a na ji. Rilić-planina. U poprečnom smjeru planina je vrlo uska. U svom najvišemu dijelu, između V. Brda i Turije, široka je samo 7 km. U pejzažu je osobito značajno da je greben s najvišim stijenama samo 3 km zračne linije od mora.
Profil Biokova, osobito u središnjem dijelu, vrlo je karakterističan. Podnožje mu je blago nagnuta zaravan, što se od mora diže do visine od 300 m, građena od fliša i zbog toga plodna i zelena. To je pojas bujne zimzelene vegetacije s mediteranskim kulturama masline, loze i smokava. Najimpresivniji je pojas stijena visok oko 1000 m koji djeluje istodobno lijepo i strašno. I u tim golim stijenama ima vegetacije: to je pojas hrasta medunca i crnoga graba s primjesama crnoga bora. Povrh stijena pruža se treća regija koja ima oblik valovite visoravni široke oko 3-4 km, s bogato razvijenim kraškim reljefom. Visoravan je s obje strane omeđena nizom vrhova kupolasta oblika. Zanimljiviji su oni s primorske strane: Šibenik, Stropac, Vošac, Sinjal, jer se prema moru ruše strmim stijenama. Kopneni niz, u kome je i najviši vrh Biokova, spušta se prema zaleđu blaže i postupnije.
Od uzlaznih pješačkih pristupa najvažniji su od Makarske preko Makra, od Velikog Brda na Lokvu i od Basta na Sv. Iliju (svi su markirani). Svojim izduženim oblikom planina je vrlo prikladna za uzdužno planinarenje. Pješački usponi iz Makarskog primorja, iako su naporni zbog izloženosti suncu i vrlo strmi, jedinstveni su doživljaji. Uspon na planinu popularan je izlet među turistima obalnog područja, pogotovo među strancima. Glavna su planinarska središta Dom pod Vošcem, Pl. kuća »Slobodan Ravlić« (bivša lugarnica na Lokvi) i Pl. kuća pod Sv. Jurom.
izvor:hrvatskituristickicentar

 

[Eric Cantona]