Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
CRNA GORA
PIVSKO JEZERO
Prilog pripremio saradnik
Montenegrine Karas Vojislav
Montenegrine Karas Vojislav
Na području Pive, na svakom koraku, prisutna je raskošna ljepota koju, rekli bi, može samo priroda da podari. Ono što posebno iznenađuje svakog posjetioca ovih predjela jeste Pivsko jezero. Vještačko jezero koje je stvorila ljudska ruka, nevjerovatno plijeni svojom ljepotom, pa prosto pomislite da je to djelo prirode, odnosno da je tu od uvijek postojalo. Posjetiti Plužine a ne zaploviti mirnom vodom Pivskog jezera bila bi prava šteta. Tek sa jezera može se osjetiti sva ljepota planinskih masiva, veličina kanjona, snaga kamenih litica, neobična boja jezera.
Jezero je napravljeno 1975.godine izgradnjom 220m visoke brane. Jezero ima ukupnu dužinu oko 45km a na pojedinim mjestima dubina vode dostiže oko 200m. Saobraćajnice koje su se nalazile na ovom prostoru su poplavljene pa je bilo neophodno izgraditi nove. Zbog veoma teške konfiguracije terena izgrađeni su mnogi tuneli, mostovi...
Sudbinu saobraćajnica doživjela su i neka naselja i kulturno istorijski spomenici. Naselje Plužine nekad se nalazilo na znatno nižem nivou od današnjeg. Paralelno sa izgradnjom brane, radila se i nova varošica Plužine na znatno većoj visini. Posebno kompleksan i veoma zahtjevan poduhvat predstavljao je preseljenje Pivskog manastira na novu lokaciju. Kako se radi o veoma značajnom kulturno istorijskom spomeniku, donesena je odluka da novi manastir mora biti istovjetan sa starim i bukvalno obilježen svaki kamen i prenesen na svoje mjesto na novoj lokaciji. Prvobitni manastir potiče iz 16. vijeka, a preseljenje na novu lokaciju trajalo je oko 10. godina.
Izgradnjom jezera, novih saobraćajnica i odgovarajućih smještajnih kapaciteta u vidu eko i etno sela, stvaraju se idealni uslovi za razvoj turizma i sportova na vodi. Primjetno je i otvaranje novih ugostiteljskih objekata kod kojih je ispoštovana tradicionalna arhitektura a u kojima se nude specijaliteti sa ovog područja.
PIVI U POHODE
Po ko zna koji put smo se uvjerili da je svaki dio Crne Gore koji smo posjetili, poseban na svoj način i predstavlja pravi prirodni dragulj. U ovoj foto reportaži vodimo vas na sjever Crne Gore. Cilj nam je da predstavimo prirodne ljepote njenog sjevernog dijela, a da istovremeno pokažemo kako se te ljepote mogu na pravilan način valorizovati bez negativnih uticaja na životnu sredinu. Opredijelili smo se za područje uz magistralni put Nikšić- Plužine, a koje pripada Opštini Plužine. Prikazaćemo kartu i satelitske snimke kako bi imali pravilniju predstavu o terenu i mjestima koje smo posjetili.
Nadamo se da će nam posjetioci Montenegrine, više nego do sada, slati svoje foto zapise i reportaže iz svojih krajeva, pa ćemo na taj način upotpuniti sliku o predivnim krajevima Crne Gore.
Napuštamo gradsko područje Nikšića. Nedugo zatim prolazimo pored bolnice Brezovik i prisjećamo se Vita Nikolića i njegovih "Bolničkih fragmenata" i kao da čujemo ..."Te topole brezovačke,/ te topole/ što u suton muklo šume ko da ječe”...
Dolazimo do Vidrovana, mjesta odakle se grad Nikšić snabdijeva nadaleko poznatom pitkom vodom. Prolazimo kroz Šipačno i dalje ivicom Jasenovog polja. Ono što već ovdje uočavamo garantuje da ćemo dan provesti u predivnom prirodnom okruženju, daleko od betona i gradske gužve.
Vrlo brzo smo se uvjerili da nijesmo jedini zaljubljenici prirode koji žele da upoznaju ove krajeve. Dolazimo i do mjesta koje označava početak Opštine Plužine, a ubrzo i do skretanja za etno selo "Montenegro". Na raskršću se nalazi i info punkt. Info punkt održavaju aktivisti NVO "Moja Piva" i Turistička organizacija Plužina. Tu možete dobiti sve informacije i propagandni materijal vezan za razne vidove turističke ponude na području plužinske opštine. Raskršće je na nekih tridesetak kilometara od Nikšića.
Na udaljenosti 4km od magistralnog puta nalazi se etno selo "Montenegro". Prvo se prolazi kroz naseljeno mjesto Brezna, a onda se nastavlja asfaltnim putem dalje. Putokazi su vidno postavljeni i bez problema se dolazi do cilja. Pomoću fotografija pokazaćemo kako izgleda ovo etno selo, a o uslugama koje možete ovdje dobiti više informacija naći ćete na njihovom sajtu, čiju adresu ćemo dati na kraju ovog priloga.
Iz etno sela postoji više obilježenih staza koje su idealne za rekreaciju i provod u prirodi. Od mnoštva ponuđenih varijanti koje su jasno prikazane na putokazu na početku sela, opredijelili smo se za kanjon Komarnice koji se nalazi na sat hoda od sela. Kako se kanjon Komarnice često poredi i sa kanjonom Tare, to je bio dodatni motiv da se upustimo u ovu avanturu. Do neposredno ispred kanjona može se doći asfaltnim putem, ali smo se rađe opredijelili da se krećemo livadama, po kojima hodate kao po tepihu.
Nakon livada i talasastog terena, na ivici sela, počinje lako prohodna šumska staza. Vrlo brzo se prođe šuma i odjednom se izlazi na ivicu kanjona. Svako ko ovdje dođe mora biti zaprepašćen naglom promjenom i zadivljen veličinom kanjona. Na kraju staze postoji kamena ploča, koja bukvalno lebdi u prostoru iznad kanjona. Treba skupiti hrabrosti i stati na kamenu ploču kao na dlan ispružene ruke i posmatrati Komarnicu koja je tačno 400m ispod. Nenaviknuti na ovakve visine, nijesmo bas prilazili ivici kamene ploče, pa možda fotografije neće pokazati sve ono što se možda moglo vidjeti na ovom dijelu kanjona.
Kako se radi o velikoj visini do korita rijeke, nekoliko kadrova smo zumirali da bi vam prikazali prozirnu vodu ljepotice Komarnice.
Prepuni utisaka nijesmo ni osjetili put od sat vremena hoda do etno sela i zasluženog osvježenja prije nastavka puta.
Izlazimo na magistralni put i nastavljamo kretanje ka Plužinama. Sa obadvije strane puta pejzaži su izvanredni.
Dolazimo do mjesta Dola, gdje se odvaja put za Memorijalni spomenički kompleks, podignut u znak sjećanja na nevino strijeljane stanovnike ovih krajeva 1943. godine. Predivno urađenu kamenu kapelu podigli su srodnici i potomci 1094 stradala stanovnika Pive. Kako stoji u zapisu na kamenoj kapelici, samo u jednom satu strijeljano je 520 nevinih žrtava, među kojima sto sedmoro djece. Kapela je podignuta 07. juna 2006. godine.
Na ostalom dijelu spomeničkog kompleksa vidni su tragovi vremena i reklo bi se da je intervencija neophodna. Obilazimo kompleks i nijemo posmatramo skulpturu majke sa djecom i zamisljamo potresne scene koje su se dešavale tog sedmog juna 1943. godine.
Nadamo se da će ovaj Memorijalni kompleks naći svoje mjesto u programu đačkih ekskurzija. Bez obzira na protok vremena, ovaj dio crnogorske istorije, kao i svi ostali, moraju naći svoje mjesto u svijesti mladih naraštaja. Posebno ovakvi tragični događaji u kojima je stradao veliki broj nevinih žrtava, ne smiju pasti u zaborav i moraju biti opomena za sva buduća pokoljenja.
Vraćamo se na magistralni put. Na četrdeset četvrtom kilometru od Nikšića nalazi se selo Rudinice. Cilj našeg putovanja je da posjetimo etno selo "Izlazak" i da upoznamo Rudinice, za koje se kaže da je jedno od najljepših i najpoznatijih sela u Pivi. Skretanje je jasno označeno i sa magistralnog puta do etno sela vodi asfaltni put. Na satelitskom snimku možete dobro uočiti o kakvom se terenu radi i položaj etno sela "Izlazak" u Rudinicama.
Nakon par kilometara od glavnog puta, dolazi se u etno selo "Izlazak". Nakon talasastih livada i pašnjaka, odjednom se otvara kanjon sa Pivskim jezerom. Teško je riječima opisati šta osjećate u trenutku kad se pred vama ukaže jezero sa nevjerovatnom bojom, koju bi i najbolji slikar kolorista teško mogao da predstavi.
Etno selo "Izlazak" u selu Rudinice nalazi se na takvoj lokaciji da se iz samog restorana, kao i sa otvorene terase, bolje reći vidikovca, pruža fantastičan pogled na jezero i planinski masiv koji se nalazi sa druge strane jezera.
Etno selo "Izlazak" u Rudinicama, svojim položajem, zaista pruža izvanredne uslove za odmor. Interesovalo nas je da li kućice za smještaj u etno selu pružaju onaj osnovni neophodni konfor za boravak posjetioca. Ljubazni domaćini su nam pokazali nekoliko različitih vrsta kućica. Bili smo prijatno iznenađeni onim što smo vidjeli.
Od ranije smo čuli za ljepotu ovih predjela Pivske površi. Htjeli smo to i da provjerimo, pa smo krenuli u malo dužu šetnju van seoskog puta, sa namjerom da zabilježimo par fotografija, kako bi se i posjetioci uvjerili u ljepote ovih krajeva.
Nakon ove ne baš lake šetnje po dosta jakom suncu, vratili smo se u etno selo. Častili smo sebe ručkom koji se sastojao od proizvoda koji isključivo vode porijeklo sa ovih prostora i spremaju se na tradicionalan način. Možete pretpostaviti kako je to izgledalo nakon raznih modifikovanih proizvoda, koji se sve više konzumiraju u svakodnevnoj ishrani u gradskoj sredini.
izvor:montenegrina
Dodato posle 2 Sati 43 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Poslednja izmena od urednika:
alatu je gradio jedan, mletački arhitekta, Fonta. Kada je završio palatu, kapetan Bujović ga je pitao da li može napraviti još ljepšu palatu. Potvrdan odgovor ga je koštao života, tako što ga je kapetan Bujović gurnuo sa balkona jer nije mogao da podnese da neko ima ljepšu palatu od njega.
