Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Za nekoliko mjeseci navršiće se 27 godina od održavanja Olimpijskih igara u Sarajevu.
Te 1984. godine Sarajevo je bilo domaćin 49 nacionalnih reprezentacija čijih se 1.300 sportista natjecalo u 39 zimskih takmičenja. U historiji olimpijskog pokreta zabilježeno je da su Olimpijske igre u Sarajevu bile prve igre koje su završene sa novčanim dobitkom i to tada ne malih, od 12 miliona dolara. Oko četvrt vijeka kasnije od "olimpijskog sna" ostala su samo sjećanja i košmar. Na Bjelašnici, planini gdje su se dešavale utrke alpskog skijanja, danas je haotično stanje. Uoči skijaške sezone izletnike na vjetrovitoj Bjelašnici dočekuju bageri, miješalice, ogromni nasipi od šljunka i razbacana armatura samo nekoliko desetina metara od jedinog lifta dvosjeda na ovoj planini. Najtragičnije je što se ovakva slika Bjelašnice najvjerovatnije neće promijeniti ni kada i zvanično počne skijaška sezona. Iz "ZOI 84", firme koja gazduje Bjelašnicom i Igmanom, potvrđeno je da ne postoje nikakve zabrane gradnje tokom skijaške sezone. Isprepletene nadležnosti između opština Trnovo, Hadžići, Kantona Sarajevo i firme "ZOI 84" uzrokovale su građevinski haos kome se ne nazire kraj. Zanimljivo je napomenuti da su Bosanci, odnosno tada Jugosloveni, za domaćinstvo nad Igrama 1984. godine pobijedili japanski Saporo i švedske gradove Falun i Geteborg. Japanci i Šveđani, kao i tamošnja skijališta, sada su svjetlosnim godinama napredniji od nas. A prošlo je samo malo više od četvrt vijeka.
Bosna i Hercegovina je zemlja u obliku srca koja leži u srcu jugoistočne Evrope. Ovdje se istočne i zapadne civilizacije susreću, ponekad sukobljavaju, ali češće pojačavaju i obogaćuju jedna drugu kroz dugu i fascinantnu historiju.
Bosna i Hercegovina je dugačko ime za zemlju koja se prostire samo na 50000 km2. Sjeverni i centralni dio zemlje zove se Bosna , a ime vjerojatno potiče od stare indo-evropske riječi "bosana" što znaci voda a koje Bosni ne nedostaje. Južni region oko drevnoga Huma, kojim je vladao Herceg Stjepan Kosača, kasnije je nazvan Hercegovina kada su to područje zauzeli Otomanski osvajači.
Možda ono što je posjetiteljima danas važnije da znaju je, da je Bosna i Hercegovina zapanjujuće lijepa zemlja sa nepreglednim nizom prirodnih pejzaža, kultura, tradicija i izrazito ljudi. I po onome starom klišeu "ljudi čine mjesto"- Bosna i Hercegovina može biti ponosna na svoju gostoljubivost , te postupanje prema gostu kao da je član porodice. A znamo da se porodica nosi u srcu.
Do vremena suvremene umjetnosti Bosna i Hercegovina je obično ostajala van evropskih umjetničkih tokova. Pa ipak stvaralačke forme imaju dugu i fascinantnu još od neolitskog perioda.
Muzeji Bosna i Hercegovine nisu ispunjeni samo romantičnim i renesansnim slikama, nego i upotrebnim predmetima iz svakodnevnog života. Moderna umjetnost je imala odlučujući utjecaj u kulturnoj revoluciji koja se dogodila drugom polovinom dvadesetog stoljeća. Kulture kroz dugi niz stoljeća koje su dovele do ove revolucije, može se vidjeti danas kao živi muzej kroz arhitekturu, tradicionalnu odjeću i obuću, kameno klesarstvo, grnčariju, nakit, te sakralne objekte.
Kulturu Bosne i Hercegovine nećete naći samo izloženu na zidovima muzeja, nego je možete vidjeti u obliku intrigantnih arabeski u džamijama, prelijepe rezbarije u drvetu tradicionalnog namještaja, te fascinantnom vezu na odjeći bosansko-hercegovačkih gorštaka. Ova mješavina starih i novih kreativnih formi je ono sto Bosnu i Hercegovinu izdvaja od ostalih Evropskih susjeda. Današnja kulturna scena je u sigurnom procvatu. Sarajevo je domaćin znatnom broju najprestižnijih festivala jugoistočne Evrope poput, Sarajevo Film Festivala, Jazz Festivala, MESS-a, itd. Suvremena literatura, muzika te likovna umjetnost uključene su u stvaralačku obnovu zemlje.
U ovoj zemlji teško je pronaći grad koji istovremeno nema i crkave i džamije. Ovo najbolje pokazuje da je Bosna i Hercegovina zaista mjesto susreta istočnih i zapadnih civilizacija.
Srednjovjekovna bosanska crkva je dobra polazna tačka za shvatanje savremene Bosne i Hercegovine. Nasljeđujući strastven odnos prema samome sebi od starosjedilačkih ilirskih plemena, novopridošla slavenska plemena usvojili su sebi svojstvenu formu kršćanstva, bogumilstva.Ovo dualističko vjerovanje, koje potiče još iz Perzije, a poznato je i kod drugih naroda, u Bosni je imalo svoju specifičnu formu. Dok je većina Evrope i Balkana bila pod utjecajem jednog od dva glavna pravca kršćanstva, geografski izolirana Bosna i Hercegovina poštovala je kršćanskog boga sa mnogim elementima paganstva.
Iako su se i katolička i pravoslavna crkva borile za nadmoć u regionu, bosanska crkva je ipak uspijevala da zadrži svoj jedinstveni sistem vjerovanja kroz stoljeća, manihejsko shvatanje svijeta. Katolički utjecaj je vidljiv centralnim i sjevernim dijelovima Bosne, dok je pravoslavlje uspostavilo svoje rane korijene u istočnoj Hercegovini i duž granice Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Dolazak Otomanske imperije imao je značajniji historijski uticaj na religiju u Bosni i Hercegovini, nego što su to bili pokušaji pravoslavlja i katoličanstva u prethodnome periodu. Otomanska imperija je stigla u ovaj region u četrnaestom stoljeću, tokom narednih 250 godina većina stanovništva je prešla na Islam. U šesnaestom stoljeću u region dolazi četvrta etnička grupa. Mnogi od sefardskih Jevreja koji su bili protjerani 1492. godine iz Španije i Portugala naselili su se u Sarajevu, Mostaru, Travniku i ostalim većim bosanskim gradovima i bili prihvaćeni pod okriljem Otomanske vlasti kao trgovci, sa svojom kulturom,jezikom i religijom.
U Titovoj Jugoslaviji većina ljudi se otuđila od svojih religioznih uvjerenja. Religijska praksa je bila dozvoljena ali se na nju gledalo sa podozrenjem, sekularizam je bio ohrabrivan, a religijske vođe je birala komunistička partija. Bosna i Hercegovina je ostala izrazito multi-religiozna zemlja što je i karakteristika ove zemlje kroz historiju a što je ostalo kao fakata i do danas.
Iz praktičnih razloga naći ćete više vrsta Bosanaca i Hercegovaca. Najkraće rečeno, tu su tri glavna naroda koja naseljavaju zemlju: Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
Tu su također i Bosanci, ljudi bez posebnog nacionalnog opredjeljenja, osim da pripadaju zemlji iz koje potiču. Bošnjaci su većinom muslimani, Hrvati katolici a Srbi pravoslavci. Usprkos pripadanja različitim religijama i/ ili etničkom porijeklu - jezik, tradicija i kultura su više slične nego što se razlikuju. Njihovi korijeni sežu od ranih Slavenskih plemena koja su naselila ovu zemlju u šestom i sedmom stoljeću te se pomiješala sa starosjedilačkim Ilirskim plemenima. Ukratko, narod Bosne i Hercegovine su južni Slaveni, različitih religioznih opredjeljenja.
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 1991. godine u Bosni i Hercegovini je živjelo 4,354,911 stanovnika. Uslijed smrti i migracija izazvanih ratom, ovaj broj je danas znatno manji. Procjene su da danas u zemlji živi oko 3,8 miliona, te da je ta brojka u stalnom porastu, dok van zemlje živi još oko milion Bosanaca i Hercegovaca. Procentualno gledano etnički sastav je ostao isti: Bošnjaci (muslimani) 44%, Srbi (pravoslavci) 32% i Hrvati (katolici) 17%. Ostalih 7% čine Jugosloveni, Albanci, Romi, Jevreji te ostale nacionalne manjine. izvor:bhtourism
Postoji mnogo fascinantnih destinacija u cijeloj Bosni i Hercegovini podesnih za sve vrste turista. Ovdje se dobije ono najbolje od svega. Bosanskoherecegovačka najinteresantnija i najatraktivnija mjesta su čudesna mješavina kulturnog i prirodnog nasljeđa. Skoro je nemoguće razdvojiti ih, jer su kultura i tradicija ove zemlje evolvirale upravo iz predivne i netaknute prirode.
Sarajevska Baščaršija
Baščaršija za neke posjetioce može biti teška za izgovor ali je zasigurno jedna od najimpresivnijih i najšarmantnijih trgovinskih centara u zemlji. Bašaršija je mjesto za trgovinu i susrete već od 15. stoljeća jer su se karavane iz Azije, Dubrovnika i zapada ovdje sastajale da razmjenjuju svoju robu.
Stari most u Mostaru
Stari most je možda najsofisticiraniji primjer otomanske kreativnosti i dalmatinskog zidarstva na zapadnom Balkanu. Ovaj predivna kamena struktura ne samo da spaja istočnu i zapadnu stranu smaragdne Neretve, već i simbolizira raskršća istočne i zapadne civilizacije.
Neum na sunčanom Jadranu
Mada je samo majušni dio prelijepog Jadrana, Neum je postao poznato morsko odmaralište. Sa svojom idealnom lokacijom između Splita i Dubrovnika i veoma blizu Mostara i Međugorja, Neum je mjesto za sunce i zabavu sa veoma pristupačnim cijenama.
Nacionalni Park Sutjeska
Poznat u području po velikoj bici u Drugom svjetskom ratu kada su partizani pobijedili ogromnu njemačku vojsku, ovaj park je takođe dom jednoj od posljednjih prašuma - Perućici. Uz bosanski najviši vrh (planina Maglić, 2,386 m), ovo je raj za hikere, šetače i ljubitelje prirode.
Međugorje
U ranim 1980-im nekoliko tinejdžera je vidjelo ukazanje Djevice Marije. Otada, ovaj uspavani hercegovački kraj se transformirao u jedno od najvećih katoličkih hodočašća u svijetu.
Tekija (Blagaj)
Ova derviška tekija iz 16. vijeka simbolizira harmoničnu egzistenciju čovjeka i prirode. Ova zadivljujuća građevina je podignuta na mjestu najvećeg izvora u Hercegovini koji protiče iz pećine iz dubine od 200 metara u stijeni.
Jahorina
XIV Zimske olimpijske igre su odavno završene, ali su padine još uvijek ostale kao i skijanje olimpijskim stilom.
Bjelašnica Ova olimpijska planina se takođe ubrzano budi. Ovo je bilo mjesto za muški slalom i najizazovnija je skijaška staza u zemlji. Pored ove staze tu su i one ne toliko posjećene ali zato idealne za cross country, kao i za hiking koji se može upražnjavati preko cijele godine, kao i biciklizam i seoski turizam u tradicionalnim planinskim selima.
Travnik Poznat po piscu nobelovcu Ivi Andriću, ovaj otomanski gradić još uvijek najbolje predstavlja ono što se jednom nazvalo evropskim Istanbulom. Stara džamija i tvrđava koja krasi nebeski krajolik su impresivne koliko i bosanska arhitektura u svojoj punoj originalnosti koja ovom gradu daje poseban šarm. Nedaleko od Travnika nalazi se skijaško odmaralište Vlašić – raj za snowboardere i mjesto za uživanje u predivnoj prirodi.
Vodopadi Kravice
Rijeka Trebižat je kreirala predivan zeleni pojas usred kraškog krajolika zapadne Hercegovine. Ovaj zadivljujući vodeni luk širine preko 100 metara se obrušava sa visine od preko 26 metara stvarajući zadivljujući prizor uz veliki huk i rosnu kišu. Kravica je idealno mjesto za piknik ili plivanje i definitivno pruža jedan od najslikovitijih pejzaža u Hercegovini.
Manastir Tvrdoš Tvrdoš je pravoslavni manastir iz 14. stoljeća koji se nalazi blizu predivnih gradova Trebinja i Dubrovnika. Freske su među najboljima u području i sam manastir je dom za nekoliko ikona iz 5. i 6. stoljeća.
Kraljeva Sutjeska
Lokalno proglašen za posljednje sjedište srednjevjekovnog bosanskog kraljevstva, ovaj stari gradić je bedem stare bosanske historije. Srednjevjekovna tvrđava, franjevački samostan, jedna od najstarijih džamija u zemlji čine jedinstveno i rijetko iskustvo koje se danas teško može naći u Evropi.
Jajce i Plivsko jezero
Jajce je bilo posljedno odbrambeno uporište prije pada u ruke Otomanskom carstvu u 1528. godini. Poznato po masivnom vodopadu koji krasi srce grada, Jajce takođe predstavlja višeslojnost historije ovog područja – sa tragovima Ilira i Rimljana kao i izuzetnih bosanskih i otomanskih građevina. Plivsko jezero nudi takođe veoma kvalitetno mušičarenje, kao i mnoge druge sportove na vodi.
Tragovima Bosanskog kraljevstva
Čajengrad (Visoko), Vranduk (Zenica), Bobovac (Vareš), Kraljeva Sutjeska (Kakanj), Maglaj, Tešanj, Fojnica, Travnik, Prusac, Jajce
Bosna i Hercegovina je jedno od posljednjih neotkrivenih područja južnih Alpa. Široka prostranstva divljine i nedirnute prirode čine je idealnom destinacijom za odmor ljubiteljima prirode i avanturistima.
Centralne Dinarske Alpe su raj za planinare i ljubitelje šetnje. Obgrljena mediteranskom i alpskom klimom prepuna je raznovrsnih pejzaža koji će vas jednostavno ostaviti bez riječi i zadiviti svojom ljepotom. Rafting je praktično postao nacionalna razonoda sa tri rijeke koje podižu adrenalin: Unom na sjeverozapadu, smaragdnom Neretvom u Hercegovini i nezaboravnom Tarom- rijekom sa najdubljim kanjonom u Evropi, koja se nalazi u blizini Nacionalnog parka Sutjeska. Jahorina i Bjelašnica su planine na kojima se održavala većina natjecanja XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Danas su ove prekrasne planine domaćini ljubiteljima snijega, koji se spuštaju niz padine olimpijskog kvaliteta, a da pri tome ne plaćaju astronomske sume novca niti čekaju u redovima satima. Dođite i otkrijte najuzbudljiviju južnoeuropsku ski destinaciju!
Nedirnuta priroda i brdovita divljina koja karakterrizira centralne Dinarske Alpe jeste raj za ljubitelje prirode i avanture. Raznolikost oba pejzaža i eko sistemi su kreirali zadivljujući primjerak prirodnih čuda.
Hiking i šetnja kroz brdovite predjele kao i doživljaji u planinskim predjelima gdje se još uvijek živi tradicionalnim načinom života su nezaboravna iskustva. Rafting i kajakaštvo na nekim od najizazovnijih rijeka u Evropi je naš specijalitet – i zabava je garantovana kako za profesionalce tako i za početnike.
BiH je takođe dom za rijeke pogodne za ribolov svjetske klase i stanište je za bogatu populaciju medvjeda, vukova, divokoza, orlova i srna pogodnih za promatranje. Pored raznih aktivnosti, od brdskog biciklizma do paraglidinga, majka priroda nam je takođe darovala veliko bogatstvo zadivljujućih prizora i očaravajućih udaljenih područja koje je istražila tek nekolicina.
Počastite se ovom prirodnom slasticom i uživajte u harmoniji i uzbuđenju koje donosi nedirnuta priroda. Dođite iskusiti vašu sljedeću nedoživljenu avanturu!
Sutjeska spada među najstarije parkove u Bosni i Hercegovini. Sutjeska je poznata po pobjedi partizana nad Nijemcima i tu je postavljen veliki kameni spomenik koji slavi ovu pobjedu. Park obuhvata 17,500 hektara prostora nedirnute i veličanstvene divljine.
Dom je jednoj od dvije preostale prašume u Evropi, zvanoj Perućica. Stabla bukve, visoka i preko 60 metara, kao i endemski crni borovi rastu na liticama koje štite ovu drevnu i zaista posebnu šumu. Vodopad Skakavac se može vidjeti sa vidikovca - ovaj 75-metarski vodopad je sakriven masivnom zelenom šumom koja prekriva dolinu. Rijeka Sutjeska uklesala je prelijepu dolinu u središtu parka i odvaja planinu Zelengoru od planina Maglić i Volujak.
Najviši vrh Bosne i Hercegovine, Maglić 2,386 m, nalazi se u parku, na granici sa Crnom Gorom. Ovo je vrlo izazovan vrh čak i za iskusne planinare. Planina Zelengora je izvandredna za šetanje i planinarenje i na njoj se nalazi nekoliko renoviranih planinarskih domova. Nesvakidašnji je prizor vidjeti vukove i medvjede u njihovom prirodnom okruženju, stoga se nemojte iznenaditi ukoliko to doživite. To samo dodatno govori o očuvanosti i nenarušenosti ove prirode i života u njoj.
Dolazak
Ako putujete iz Sarajeva idite cestom na relaciji Sarajevo- Trnovo prema Foči i onda skrenite na jug (ceste su označene) na cestu koja vodi prema Trebinju i dalje ka Dubrovniku. Dugi vijugavi put na kraju će vas dovesti do mjesta sa kojeg se pruža zadivljujući pogled na najviši vrh u zemlji. Tjentište je središte parka smješteno ispod glavne ceste. Na Tjentištu se nalazi ogromni kameni spomenik u znak sjećanja na čuvenu bitku na Sutjesci. Njegova monumentalnost i veličina ga čini vrijednim za pogledati.
Od Tjentišta će vam trebati oko 30-tak minuta do mjesta sa kojeg se vidi prašuma Perućica. Odavde postoje izvandredne planinarske staze koje kroz šumu vode do Trnovačkog jezera ili do planine Maglić. Za ture po parku najbolje se obratiti lokalnim
tour-operatorima.
Kozara je proglašena zaštićenom nacionalnom šumom 1967. godine. Smještena između rijeka Une, Save, Sane i Vrbasa, ovih 3,375 hektara guste šume i valovitih livada su dobili nadimak "Zelena ljepota Krajine".
Kozara je popularno lovište, sa velikom površinom od 18,000 hektara parka koji je otvoren za zakonom propisani lov na jelene, veprove, lisice, patke, fazane i zečeve. Manji dio parka je namijenjen ljubiteljima prirode. Šetnje, planinarenje, biciklizam i skupljanje ljekovitog bilja samo su neke od aktivnosti koje se mogu upražnjavati na Kozari.
Planinarenje na Lisinu, najviši vrh parka od 938 m, nudi izvandredan panoramski pogled na ovaj dio Krajine. Park je bez sumnje lijep, a tu je mini ski lift u toku zimskih mjeseci moguće je iznajmiti ski opremu. Unutar kompleksa nacionalnog parka nalazi se hotel i restoran izvor:bhtourism
Region planine Velež nalazi se u centralnom djelu južne Hercegovine. Tri najveće zajednice Veleške regije su najprije Blagaj koji se nalazi u neposrednoj blizini izvora rijeke Bune; Nevesinje koje se nalazi u izolovanoj planinskoj dolini; Podveležje koje je smješteno u podnožju planine Velež.
Blagaj ima fascinantnu historiju i nudi raznolika autentična kulturna iskustva. Nevesinje je okruženo dolinama divljih rijeka i visokim planinama, te nudi brojne kvalitetne aktivnosti u prirodi i prirodne atrakcije. Sela Podveležja nude raznolika planinska rekreaciona iskustva kao i spektakularne vidikovce. Kompletan region je bogato agrikulturno područje u koje ne samo da se uzgaja ukusno voće i povrće, nego i veoma traženo ljekovito i aromatično bilje. Na istočnoj strani planine Velež smještena je planinska zajednica zvana Nevesinje.
Široka polja po kojima su rasuta prelijepa jezera i rijeke su raj za ljubitelje prirode. Ovo područje koje je idealno za planinarenje, biciklizam i ribolov tek sad postaje svjesno svoga turističkog potencijala. Drevna sela ne samo da su sačuvana u izvornom obliku nego i spadaju u nekoliko rijetkih planinskih zajednica koje opstaju hercegovačkom regionu. Nevesinje nudi izvandredan predah u prirodi, a udaljeno je tek sat vremena vožnje od Mostara.
Ovaj najjužniji bosanskohercegovački grad je udaljen samo 28 km od Dubrovnika. Trebinje se nalazi rame uz rame sa Mostarom i Stocem kad govorimo o ljepoti, ali je za razliku od ova dva grada imao sreću da izbjegne teška ratna razaranja, te je stari dio grada ostao nedirnut.
Skoro pa da u Hercegovini i ne postoji grad koji nije izgrađen na obalama rijeke. Ni Trebinje nije izuzetak: stari dio grada leži na obalama rijeke Trebišnjice koja teče kroz samo srce grada. Rijeka i grad su bili oduvijek poznati po svojim ogromnim starim mlinovima na rijeci Trebišnjici. Pa iako danas i nisu u potpunoj funkciji, ostaju nam kao simbol, ne tako davne prošlosti Hercegovine, kako je sve direktno ovisilo o snazi prirode.
U Trebinju je snaga prirode bila najjača prije nego je izgrađena brana Grančarevo nekih petnaestak kilometara sjeveroistočno od Trebinja. Ova brana bi zasigurno potopila Arslanagića most, ali da bi bio spašen ovaj prelijepi primjer osmanlijske kamene mostogradnje, most je kamen po kamen izmješten iz sela udaljenog nekoliko kilometara uz rijeku, u centar grada.. Klobuk je najveća tvrđava u Trebinju. Pretpostavlja se da je izgrađena u 9. stoljeću i da su tu sahranjeni Pavlimir i Tešimir, slovenački prinčevi od Krajine. Od 12. stoljeća kontrolu ovoga regiona je držala jedinica Nemanjića sve do 1377. godine kada potpada pod proširenu Bosansku državu.
Konjic je atraktivan zbog bogate prirode koja u potpunosti okružuje grad. Rijeka Neretva teče kroz sam centar, dok planina Prenj lebdi u pozadini grada.
Stari grad je veoma lijep za šetnju, kao i centar grada iz kojeg se u svakom pravcu pruža interesantan vidik na okolnu prirodu. Glavna ulica je često zatvorena za motorni saobraćaj i tada je prepuna ljudi koji šetaju, sjede u kafićima ili jednostavno prodaju svoju robu na pijaci uz rijeku. Konjičani su veoma prijatni i ljubazni ljudi, te svakoga jednostavno možete upitati za upute kako doći do onog što vas interesuje ili se jednostavno upustiti u neobavezan razgovor. Od početka 1900. godine Konjic je poznat po svom drvorezbarstvu. Ovaj zanat je komercijaliziran početkom 20. stoljeća s dolaskom Austrougarske. Prije I svjetskog rata Konjic je imao desetine drvorezbarskih radionica, koje su prodavale svoj rezbareni namještaj diljem Austrougarske i šire. Sva radionica je imala sebi specifičnu rezbariju koja se nasljeđivala sa koljena na koljeno, dakle, ima svoju vrlo cijenjenu tradiciju.
Porodica Nikšić je jedna od nekoliko preostalih porodica koje na ovaj način i dalje prenose ovu tradiciju, tako da danas možete pronaći ove vrijednosti u dvije radnje, jedna do druge: Braća Nikšić i Rukotvorine. Njihove rukotvorine su uglavnom rađene u orahu, trešnji i javoru i većina je rađena po narudžbi i želji kupaca. Središte turističke ponude Konjica je zasigurno Boračko jezero i dolina Glavatičevo. Oko ovog djelomično glečerskog jezera nalaze se bungalovi, hotel i kamp. Većina aktivnosti u prirodi kreće odavde: planinarenje, logorovanje, rafting, seoski turizam, vožnja kajakom ili kanuom, planinski biciklizam pa čak i paraglajding.
BORAČKO JEZERO
Prava avantura čeka na vas iza vrha planine u blizini Boračkog jezera. Da biste tamo stigli samo slijedite znakove "rafting" koji su postavljeni duž vijugavog dugačkog planinskog puta.
Trebat će vam oko pola sata kako biste došli do tamo. Boračko jezero se smjestilo između planina Prenj, Visočica i Bjelašnica. Na njemu možete kampovati, plivati i roštiljati. Najbolje mjesto je pored restorana, pokraj potoka i uz dosta raskošne hladovine. Na nekoliko mjesta pored jezera se nalaze pansioni. Ulazak na jezero je 2 KM po osobi.
Smještena na terasastom platou ispod zastrašujućih vrhova planina Čvrsnica i Prenj, Jablanica se njiše između mediteranske i kontinentalne klime.
Rijeka Neretva je usjekla svoj put kroz centar, razdvajajući planinske masive. Baš su u Jablanici Tito i partizani koji su sa sobom vodili 4000 ranjenika dobili nevjerojatnu bitku na Neretvi tokom II svjetskog rata. Srušeni most koji su partizani iskoristili da prevare Nijemce i danas visi na visokim liticama kao podsjetnik ove velike partizanske pobjede. Pored ovog na vrhu planine Prenj (2,155 m) postoji još jedan ratni spomenik posvećen Titu i partizanima koji su u tim izazovnim trenucima prešli preko ove surove, ali i lijepe planine. Ratni muzej koji se nalazi kod mosta krozizložene fotografije priča priču o ovoj poznatoj ratnoj epizodi. Stari njemački bunker koji se nalazi na istočnoj strani rijeke sada je pretvoren u restoran i kafić. Osim po ovoj bitci iz II svjetskog rata Jablanica je još poznata i po svojoj ukusnoj janjetini. Tradicionalni način spremanja janjetine na ražnju donio je slavu nizu restorana koji se nalaze na magistralnom putu M-17 južno od Jablanice. Većina restorana je popunjena i danju i noću i većina autobusa bilo da dolaze sa juga iz Mostara ili sa sjevera iz Sarajeva zaustavljaju se ovdje kako bi putnici kušali ovo jelo posebno slasnog okusa koje je vrhunsko gurmansko dostignuće. Probajte!
JABLANIČKO JEZERO
Sjeverno od Jablanice iza tunela Lentava počinje sistem Jablaničkog jezera. Turizam se razvio na jezeru, sa nekoliko izrazito dobrih restorana na obali. Dužinom cijelog jezera nalaze se pansioni, hoteli, privatne sobe i kampovi. Ovo jezero nudi jedan od najboljih ribolova u zemlji, a okolni stanovnici stoje pored ceste i nude svoj bogati dnevni ulov - šarane, pastrmku, grgeč, te ostale vrste ribe. Na Jablaničkom jezeru se može plivati, no kako na jezeru ne postoji služba spašavanja, ostaje preporuka da ljepote plivanja iskuse samo oprobani plivači. Kampovi su vrlo jednostavni, može se pristupiti kamp prikolicama, te postaviti šatori, ali na žalost ne postoji mogućnost priključenja na struju i vodu. Ovo mjesto je obično prepuno lokalnog stanovništva koje uživa u ljepotama ovog predjela.
Otvorena i neplodna ravnica koja nas vodi u park je rezultat davno prošla dva ledena doba. Topljenje glečera sa planine Čvrsnice stvorilo je ovu masivnu dolinu između Čvrsnice i Vran planine.
Jezero Blidinje je nastalo kao posljedica povlačenja glečera u dolinu lociranu na 1,184 metra nadmorske visine. Pa ipak svo ovo povlačenje leda i vode nije uspijelo da spriječi razvitak brojnih živućih oblika koji uspijevaju ovdje. Naoko beživotne i stjenovite padine Masne Luke prekrivene su gustom borovom šumom, uključujući i endemski bijelokori bor Pinus leuco dermis. Tri vrste divlje majčine dušice i desetine divljih cvjetnih vrsta prekrivaju dolinu i obronke planina svako proljeće i ljeto. Tri do pet kilometara doline smještene između 1,150 i 1,300 mnv je prepuno srednjovjekovnih stećaka..
Još uvijek se ne zna tačno od kada ljudi borave na ovom području, ali su naučna istraživanja započela od kako je Blidinje nedavno dobilo status parka prirode. Tragovi ilirskih grobova i ostatci rimskih cesta ukazuju na to da je Blidinje bilo naseljeno prije 2,500 godina. Veliki nekropolis u Dugom Polju ukazuje na to da su i slavenska plemena koja su došla u 7. stoljeću od Blidinja napravila svoj dom.
Park je smješten u dugačkoj širokoj dolini. Na sjeveru i jugoistoku se nalaze vrhovi Vrana i Čvrsnice. Ploča koja je na 2,226 metara nadmorske visine na Čvrsnici je najviši vrh u Hercegovini. Na žalost, na vrhu se nalaze vojni objekti, te planinarenje na vrh nije dozvoljeno. Park je siguran od mina sa dobro obilježenim planinarskim stazama. Za informacije najbolje se obratiti u hotel Risovac, koji se nalazi pokraj ski lifta. Oni vam mogu pružiti informacije o parku, njegovoj historiji, franjevačkom manastiru, te radnim vremenima. Kuće su tradicionalnog oblika sa strmim krovovima i koriste se uglavnom tokom ljeta i proljeća, obzirom da su u ovim krajevima zime izrazito hladne i surove.
Ptičji rezervat Hutovo Blato je močvara koju stvara podzemni vodeni sistem rijeke Krupe. Napaja se sa vapnenskog masiva Ostrvo koji dijeli Deransko i Svitavsko jezero.
Međunarodno vijeće za zaštitu ptica stavilo je ovaj rezervat na listu važnih ptičjih staništa i to sa dobrim razlogom: ovaj rezervat je najveći ovakve vrste u ovom dijelu Evrope kako površinom, tako i raznolikošću. Ova sub-mediteranska močvara okružena Daranskim jezerom je dom 240 vrsta ptica na njihovom migracionom putu, kao i desetinama vrsta kojima je ovo stanište stalno prebivalište. U vrijeme migracija na desetine hiljada ptica preplavi ovo jezero i njegovo okruženje.
Najbolji način za promatranje ptica je da iznajmite čamac, što možete učiniti na recepciji motela u rezervatu (Karaotok). "Barcos" za šest osoba košta 40 KM, za deset osoba je 60 KM, a do petnaest osoba je 100 KM za 45 minuta. Dvosatna tura košta 150 KM. Na čamcu se nalazi profesionalni biolog koji govori engleski jezik i naplaćuje dodatnih 30 KM. Za uslugu je potrebno kontaktirati motel jedan dan unaprijed.
Ovaj rezervat je jedinstvena oaza u surovom i škrtom kršu zapadne Hercegovine. Idealan je za ljubitelje ptica i prirode, te porodica sa djecom jer je prepun slatkovodne ribe, divljih pataka, gusaka, liski, jastreba, čaplji, fazana, veprova i divljih konja. Kasnije se možete odlučiti za veoma kratku, ali poučnu šetnju koja polazi od hotela.
Hutovo Blato je udaljeno samo 5 km od Čapljine sa jasnimputokazima postavljenim na cesti M-17. Ulaz u park je slobodan tokom cijele godine. U parku postoji izletnička zona, kafić/ restoran i nedavno obnovljeni hotel.
izvor:bhtourism
Rijeka Rakitnica je jedna od najvećih pritoka rijeke Neretve. Ona je stvorila 26 km dugačak, nepristupačan i nevjerovatno lijep kanjon koji se proteže između planina Bjelašnice i Visočice, jugoistočno od Sarajeva.
Kanjon rijeke Rakitnice je jedan od najdubljih kanjona u Evropi. To je prirodno stvoren prostor čarolije, zaista poseban prostor koji vrijedi ispitati. Duž cijelog kanjona se nalaze endemski primjerci flore i faune. Medvjedi, vukovi, veprovi, kune, divokoze svi su oni našli utočište u ovom nepristupačnom kanjonu. U regionu Dinarskih Alpa mogu se pronaći i 32 endemske biljne vrste. Dužinom cijelog kanjona kristalno čista planinska voda može se piti.
Kada je Stari most 1993. godine srušen tenkovskim pogodcima za vecinu Mostaraca je to veoma teško palo. Svako spominjanje Starog mosta godinama nakon što je pao na dno Neretve, tjeralo bi suze na oci, pošto je on bio simbol grada i zemlje u cjelini.
Danas, više od decenije nakon rušenja, prelijepa kamena struktura koja je premoštavala rijeku preko četiri stotine godina ponovo spaja obale Neretve. Most je svecano otvoren u julu 2004. godine uz spektakularan dogadaj. Most je srce Mostara i njegova obnova znaci da se život polako ali sigurno vraca u normalu u najljepšem gradu u Bosni i Hercegovini. Jula 2005. godine, Most je uvršten na listu UNESCO-vih zašticenih spomenika kulture.
Ovu regiju karakterizira raznolikost njenih nadzemnih i podzemnih voda. Izvorište Bune je jedno od najvećih i zasigurno najljepših u Evropi. Ovo je jedan od najfinijih primjera podzemne krševitih predjela.
Voda izbija ispod 200 metarske litice i to u količini da u potpunosti samostalno formira rijeku Bunu. Stoga ne iznenađuje da je i turski sultan bio impresioniran, pa jer naložio da se do izvora napravi tekija. Ova kuća u 16. stoljeću je napravljena za potrebe derviškog reda, a i danas je najmističnije mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Otvorena je za posjetioce tokom cijele godine, a u prelijepom vrtu koji gleda na izvor Bune možete popiti osvježavajuće piće, tursku kafu ili čaj. Ovo područje je također poznato po raznolikosti svoje flore i velikom broju endemskih vrsta. Na nižim amplitudama je mnogo zimzelenih i bjelogoričnih biljaka, dok se po brdima nalaze rijetke šume. Plodna obradiva zemlja je pogodna za tipičnu mediteransku poljoprivredu.
Najstariji muzej u zemlji osnovan 1884. godine je smješten nedaleko od Ljubuškog u franjevačkom samostanu Humac. Samostan je izrađen 1869. godine. U muzeju Humac se nalazi jedna od najljepših kolekcija drevnih relikvija koje su pronađene u neposrednoj okolino samostana.
Najstariji pisani dokument pronađen u Bosni i Hercegovini, Humačka ploča također je izložen u ovom muzeju. Vjeruje se da ova kamena pločica na kojoj je ugraviran glagoljični tekst potiče iz 10. stoljeća. Muzej posjeduje značajnu kolekciju eksponata koji su pronađeni u rimskim naseljima kao što je: nakit, oružje, šljemovi, te izgravirani nadgrobni spomenici. Veliki broj ovih eksponata pronađen je u ostacima ruševina nekadašnjeg rimskog vojnog kampa Bigeste, koji se nalazi u neposrednoj blizini samostana. Ovaj slikoviti muzej vrijedi posjetiti. Selo Vitina se nalazi pored glavne ceste sjeverno od Ljubuškog. Tu je odličan tradicionalni restoran koji je smješten na izvoru rijeke Vriostice, boravak ovdje je odličan način da se pobjedi ljetna vrućina. Na par minuta od Vitine nalazi se Kočuša vodopad, koji je minijaturna verzija vodopada Kravice.
VODOPAD KRAVICE
Dragulj ovog područja je kristalno čista rijeka Trebižat. Sa širinom od 100 m i visinom od 25 m, Kravice su jedan od najvećih i zasigurno najimpresivnijih vodopada u Hercegovini. Voda je svojom snagom pada u podnožju vodopada napravila prirodni bazen. Ovo je omiljeno lokalno kupalište i izletište, a u zadnje vrijeme dolaze i turisti sa svih strana. Ovo mjesto je najbolje posjetiti u proljeće kada je najviša razina vodopada a okolna priroda se zaogrnu blještavim zelenilom. Tokom sezone tu je par kafića u blizini izletišta, a postoji i nekoliko mjesta gdje se može postaviti šator.
Jugoistočno od Ljubuškog nalazi se vodopad Kravice. Ovaj najjužniji bosanskohercegovački grad je udaljen samo 28 km od Dubrovnika. Trebinje se nalazi rame uz rame sa Mostarom i Stocem kad govorimo o ljepoti, ali je za razliku od ova dva grada imao sreću da izbjegne teška ratna razaranja, te je stari dio grada ostao nedirnut.
Skoro pa da u Hercegovini i ne postoji grad koji nije izgrađen na obalama rijeke. Ni Trebinje nije izuzetak: stari dio grada leži na obalama rijeke Trebišnjice koja teče kroz samo srce grada. Rijeka i grad su bili oduvijek poznati po svojim ogromnim starim mlinovima na rijeci Trebišnjici. Pa iako danas i nisu u potpunoj funkciji, ostaju nam kao simbol, ne tako davne prošlosti Hercegovine, kako je sve direktno ovisilo o snazi prirode.
U Trebinju je snaga prirode bila najjača prije nego je izgrađena brana Grančarevo nekih petnaestak kilometara sjeveroistočno od Trebinja. Ova brana bi zasigurno potopila Arslanagića most, ali da bi bio spašen ovaj prelijepi primjer osmanlijske kamene mostogradnje, most je kamen po kamen izmješten iz sela udaljenog nekoliko kilometara uz rijeku, u centar grada.. Klobuk je najveća tvrđava u Trebinju. Pretpostavlja se da je izgrađena u 9. stoljeću i da su tu sahranjeni Pavlimir i Tešimir, slovenački prinčevi od Krajine. Od 12. stoljeća kontrolu ovoga regiona je držala jedinica Nemanjića sve do 1377. godine kada potpada pod proširenu Bosansku državu. izvor:bhtourism
Dolaskom u Kraljevu Sutjesku imate osjećaj da ste zaplovili kroz vrijeme i vratili se u prošlost. Industrijska zona Kaknja iščezava kako se približavate ovom malom drevnom selu u kojem se nalazi veliki franjevački manastir sa crkvom.
Tu vas zatiču dobro održavane kuće, prelijepi vrtovi te odbljesak sunca u bistrom potoku. Lijepo je vidjeti da ovdje mnoge žene, posebno one starije, još uvijek nose tradicionalnu odjeću. Ljudi ovdje se većinom bave poljoprivredom, ali tu je i pokoji stolar i kovač koji ispred radnji prave i prodaju svoje rukotvorine. U ovom selu je i Dusper kuća koja je najstarija kuća u centralnoj Bosni, a potiče iz ranog 18-tog stoljeća. Kuća je nacionalni spomenik i nalazi se pod zaštitom države. Restauracija još uvijek nije izvršena ali je kuća ipak otvorena za javnost i predstavlja izvanredan primjer autentične bosanske arhitekture. Na ulazu u selo nalazi se jedna od najstarijih bosanskohercegovačkih džamija. Sagrađena je samo za nekoliko dana i nakon toga nikad više nije bila popravljana i održavana - barem tako kaže predaja. Džamija i njen drveni minaret su otvoreni za posjetitelje. Uživajte u opisima prošlosti ove džamije dok vam ih sa ponosom i sjajem u očima priča kustos ove bogomolje.
Kraljeva Sutjeska i tvrđava Bobovac bili su sjedište dvaju bosanskih kraljeva
dinastije Kotromanjića Tomaša i Tvrtka. Za posljednjom bosanskom kraljicom, svetom Katarinom, ovdje se i danas žali, a žene kao znak te žalosti u svojim tradicionalnim nošnjama pokrivaju glavu crnom maramom. Kada su Osmanlije osvojile tvrđavu Bobovac, Katarina je ili izbjegla ili bila prognana za Rim, i nikad više nije vidjela Bosnu. Zapisano je da su njena djeca odvedena u Istanbul, gdje je njen sin preobraćen na islam te je postao značajna osoba. Na ovom mjestu su se naselile i za njega tokom različitih vremenskih perioda borile mnoge civilizacije. Grad je često mijenjao vladare, a tvrđava u Jajcu je posljednja koja je pala u ruke Osmanlija.
U Jajcu je 29. novembra 1943. godine održan AVNOJ koji je bio jedan od najvažnijih momenata historiji Bosne i Hercegovine i koji je potvrdio kao ravnopravnu federalnu jedinicu unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ova rezolucija je bila nacrt budućem demokratskom i federalnom ustrojstvu ovoga regiona.
izvor:bhtourism
NARODNE NOŠNJE BOSNE I HECEGOVINE
Nošnje Bosanske krajine
Pripadaju tipu dinarskih nošnji koje se prostiru od zapadne Bosne do oblasti Imljana, Banjalučke vrhovine i Travnika na istoku, od padina Grmeča, preko Potkozarja do Prnjavora na severu, odnosno do Grahova, Glamoča, Kupresa i Bugojna na jugu. Ipak pojedine nošnje ove grupe se svrstavaju u grupu srednjobosanskih i posavskih nošnji. U ovako rasprostranjenoj oblasti pojavljuje se veliki broj varijanti srpskih nošnji sa bitnim razlikama u kroju odevnih predmeta, u ornamentici ili pak u načinu nošenja pojedinih delova.
Glavne odlike dinarskog tipa u ženskoj nošnji su: duga lanena košulja, vunena pregača i pojas, zatim različiti zubuni tj. Kraći i duži haljeci, u šta spada i vunena haljina često nazivana modrina ili raša, vunene čarape, opanci oputnjaci i crvena kapa sa belom maramom nazivana bošča.
Mušku dinarsku nošnju karakteriše kraća lanena košulja, gaće sa uskim nogavicama ili čakšire, zatim sukneni zubun, čohana ječerma, tkanica, čarape, opanci oputnjaci i crvena kapa sa ili bez resa.
S obzirom da je lanena košulja osnovni odevni predmet dinarske muške i ženske nošnje, potrebno je o njoj nešto više progovoriti. Po pravilu, košulja se oblačila na samo telo i leti i zimi. Preko nje se vezuje ili opasuje pojas - tkanica, a zimi se na nju oblači zubun i haljina, odnosno ječerma kod muškaraca.
Uglavnom se radi o ravnom komadu platna koji je savijen po dužini te nema šavova na ramenima ali ima otvor za glavu. Rukavi su ravni, te da bi se dobila potrebna širina za kretanje, između stana i rukava se ušiva manja kocka.
Ženska košulja je sa obe strane proširena jednim klinom i dugačka je do pola listova. Muška košulja je kraća, dužine do kukova, obično se upasuje u gaće ili čakšire i nema klinove sa strane.
Za obe košulje je karakterističan vezeni ukras na otvoro za glavu, obično vezen vunom u 4 boje, mada postoji i vez belim koncem naročito kod muških košulja. Ponegde se pojedini delovi veza izradjuju posebno, pa se potom prišivaju na košulju, a u narodu su poznati pod nazivom ošve.
Crvena kapa je takođe zajednički elemenat ženske i muške nošnje. Devojačke i nevestinske kape su obavezno ukrašene novčićima, dok udate žene preko kape prebacuju belu maramu bošču vezenu raznobojnom vunom.
Muškarci ponekad preko kape nose omotan crveni vuneni šal, dok oni koji ne nose šal imaju kapu ukrašenu crnim vezom.
Za ostale delove dinarske nošnje se koristi ovčija vuna vlastite proizvodnje koju su žene prale, grebale, češljale, prele pa od takvih niti tkale sukno koje se ostavlja sirovo ili boji u modru, crnu ilicrvenu boju.
Opanci su izrađivani od sirove, neprerađene kože.
Dinarska nošnja u Bosanskoj krajini nije potpuna bez nakita koji je veoma bogat, a usredsređuje se na glavu, kosu i prsa.
Nakit je od srebra ili srebrbih legura, dok je retko kad od drugih metala.
Kod muškaraca se ističu toke koje se pričvršćuju na prsluk ili ječermu i deo su svečane nošnje.
Ženski nakit je bogatiji i čine ga igle, upletnjaci, naušnice, narukvice, prstenje i pafte.Posebnu ulogu u ženskom nakitu ima ogrlica sa kovanim novcem koja se zove đerdan. Međutim on je izgubivši prvobitnu ulogu i funkciju uokviravanja lica, postao dugačko platno, sa nizom prišivenih srebrnjaka koje devojka spremna za udaju dobija u miraz od svojih roditelja.
[FONT=Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif]
[/FONT]
naredne nošnje Hercegovine Po osnovnim karakteristikama, seoska nošnja srpskog stanovništva u Istočnoj Hercegovini pripada nošnjama dinarskog kulturnog kruga, koje čuvaju elemente najstarijih kultura. To su izrazito stočarske nošnje od vune, prevashodno izrađene u domaćoj radinosti.
U Istočnoj Hercegovini bile su u upotrebi dve varijante dinarskih nošnji. To su brdska i umska nošnja.
Brdska nošnja bila je raširena u istočnom delu tog prostora i obuhvata oblasti Zubce, Šumu, Površ, manji deo Popovog polja, Bilećke Rudine, pa preko Nevesinjskog polja i Podveleža, sve do Borča i Foče.
Umska nošnja bila je raširena u zapadnom delu, u nekadašnjim srezovima: Mostarskom, Stolačkom, Konjičkom, Ljubuškom i Ljubinjskom.
Razlike među tom nošnjom postojale su uglavnom u ženskoj nošnji, dok je muška bila gotovo ista, sve do Nevesinjskog ustanka 1875.godine. Tada se u brdskoj nošnji javljaju uticaji crnogorske muške nošnje.
Brdska ženska starija nošnja karakteriše se bogatim vezom na lanenim i konopljanim delovima odeće, košuljama i detaljima za oglavlje - prevezačama, povezačama.
Udate žene oblačile su preko košulje sukneni zubun - dugu ili kraću ćurdiju, zavisno od materijalnog stanja, a zimi haljinu od mrkog sukna - mrčinu.
Zapasivale su se širokom pregačom oprežinom, sa klečanim šarama.
Devojke su oblačile bele suknene ćurdije i haljine bjelače. Devojačka i nevestinska pregača - lizdek isticala se zlatovezom i raskošnim dugim resama.
Obuća od vune:čarape, priglavci, terluci, nazuvci bogato su ukrašavani raznobojnim ornamentima, tehnikama pletenja i veza.Zajedno sa oputnim opancima činii su obuću veoma dobro prilagođenu hodanju po krševitom hercegovačkom polju.
Posebnost u nošnji činio je nakit, rad starih već zaboravljenih majstora: nevestinska kapo ovrljina, kožni pojas, toke koje su krasile đečerme i ćurdije na grudima.
Muška starija brdska nošnja takođe se odlikovala bogatim vezom na košuljama konavačama.
Gornji i donji delovi odeće žemadan,mali i veliki gunj za zimu, krojeni od mrkog sukna, a gaće i tozluci od belog sukna finije izrade. Samo su imućnij nosili dolame od čohe i džemadane sa tokama, kao i kožne pojaseve silaje.
Posle Nevesinjskog ustanka iz crnogorske nošnje preuzeti su mnogi delovi odeće. Umsku nošnju u Istočnoj Hercegovini karakterisala je prirodna belina vune, koja se održala gotovo dokle je nošnja bila u upotrebi. Ovu nošnju činili su: duga haljina bjelača, bele gaće od tankog prediva, za zimske dane beli ogrtač gunj.
Preko bjelače nošena je mrka kratka ćurdica, a zapasivala se uzana duga pregača tamnih boja, zvanom opregalj.
Po gradovima i varošicama, ojačan srpski građanski sloj, posebno iz trgovačkih i drugih viđenih porodica, tokom poslednjih decenija turske vladavine nosio je odeću izrađenu od materijala uvezenih iz Carigrada, Skadra, Venecije, ali i domaće proizvodnje. Muškarci su na glavi nosili fesove, a na telu fermene, dolame, džemadane, toke, ćurkove, čakšire, šalvare, a na nogama cipele plitke ili duboke.
Udate žene su na glavi nosile fesove ravnog temena, uokvirene pletenicama a devojke - male fesiće pokićene cvećem. U modu kasnije ulazi crnogorska kapa zavrata. Do tela je nošena pamučna ili svilena košulja, zatim jelek, vezena kratka dolama, libade sa maramom na grudima, a poslednjih decenija devetnaestg veka počele su se nositi razne bluze sa čipkom i porubima.
Nošnju je dopunjavao veoma dekorativan i skupocen nakit.
Već polovinom devetnaesto veka u nošnj se, posebno kod mlađih osoba sve više ispoljava uticaj srednje i zapadne Evrope i nošnja se postepeno napušta.
[FONT=Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif]
[/FONT] Narodna Nošnja i Običaji
Narodna nošnja stanovništva kanjskog kraja je dugo vremena bila pod Srbijanskim, Bosanskim i Albanskim uticajem. Nekad je bilo vidnih razlika u odjevanju Bošnjačkog odnosno Srpsko-Crnogorskog stanovništva ali i gradskog i seoskog. Do skora su i pravoslavci nosili fes i ćulaf kao i muslimani, kratko se šišali i ostavljali “perčin” oko kojeg se obavijao dugački crveni ili crni šal (čalma).
Bošnjačka muška nošnja:
Kao kapa korišten je ćulaf od valjane bijele vune, polujajastog oblika a rjeđe fes od crvene čohe. Košulja je bila širokih rukava od konoplje ili pamučna. Miltan (gornji dio odjeće) sa rukavima se oblačio preko košulje a preko toga fermen (prsluk) koji je bio bez rukava ukrašen gajtanima. Nosili su ga uglavnom bogatiji ljudi. Čakšire su bile od bijelog sukna ili ofarbane tamnom bojom. Čarape su bile vunene a opanci od prijesne kože. Kabanice su zamjenjivale zimski kaput. Ova nošnja se zadržala do II svjetskog rata. Nakon toga se sve više nosila francuzica (beretka) i kačket. Nakon rata koristili su se i dijelovi vojničke odjeće ali i industrijska konfekcija.
Bošnjačka ženska nošnja:
Pravljena je od vune, konoplje, lana i pamuka. Ispod feredže crne ili svijetle boje su se nosile haljeci istočnjačke nošnje izrađene od basme ili svile. Takođe su se nosili miltani, te dimije od basme. Starije žene su nosile dugačke košulje tkane od konoplje i lana. Oko vrata su nošeni višestruki đerdani a oko glave tepeluci sa dukatima. Oko glave se nosila šamija ukrašena šljokicama, koje su pokrivale kosu. Na rukama je nošeno prstenje i belenzuci. Nosile su se i šalvare, jelek i džečerma. Svilene šamije su se nosile u posebnim prilikama, kao što su svadbe, Bajram, itd. Poslije II svjetskog rata je zakonom zabranjena nošnja zara i feredže. Te akcije su bile grube i vrijeđale su dostojanstvo žena i ponižavale ih. Djevojačke bošnjačka nošnja je bila svjetlijih boja i sa vise nakita nego nošnja starijih. Nošene su bluze i dimije a jelek je bio ukrašen i od basme (pamučnog platna) ili svile. Djevojke su pravile razdjeljak i pletenice i obavijali ih oko glave ili puštale niz prsa, dok su žene svoje nosile niz leđa i imale su “zulufe”. Nevjeste su nosile kitnjastu odjeću svijetlijih boja kojima se obilježavao status udate žene. I žene i djevojke su se češljale van pogleda muškaraca.
Muška nošnja Pravoslavaca:
Bila je slična bošnjačkoj s tim da se napuštanjem ćulafa i fesa više nosila šajkača od sivog sukna ili crnogorska kapa od crnog platna sa gornjim dijelom od crvene čohe. Nosio se i pojas preko duge košulje od konopplje ili lana. Džamadan je bio išaran gajtanima kod imućnijih ljudi, ali je kasnije zamjenjen kratkim kaputom od sukna. Čakšire i pleteni prsluk sa rukavima ili bez njih (fanjela) je takođe nošen. Ljeti su se, po ugledu na srbijansku nošnju, nosile i gaće od konoplje bez čakšira. Kabanica je bila od kostrijeti (kozja vuna). Obuća se pravila od prijesne kože.
Ženska nošnja pravoslavaca:
Bila je slična nošnji u crnogorsko-hercegovačkim brdima i jugozapadnoj Srbiji. Žene su nosile haljetke od vune ili pamuka. Iznad duge košulje su se nosili jeleci koje su potiskivali bluze od basme, te suknje od vunene pređe (zvane “raše” i “kotule”). Oko glave su nošene tamne krpe a kod nevjesta i djevojaka su bile sarene. U danima žalosti nosila se crna marama. Od nakita su se nosili đerdani od đinđuva i novčići.
Običaji:
Rođenje muškog djeteta je bila velika radost za cijelu porodicu, što se izražavalo pucanjem iz vatrenog oružja. Na babine se dolazilo sa darovima, a porodiljina majka je donoslia kolijevku i poklone za dijete i darove za kćerku. Kod muslimana je ime davao hodža ili jedan ugledni član bratstva ili sela. Pravoslavci su krstili djecu a to je radio pop ili neko stariji. Tada su pravljene gozbe i dijelili se darovi. Tada se uspostavljalo i kumstvo, a kod Bošnajaka šišano kumstvo. Ponuda za kumstvo se po pravilu nije odbijala a prihvatana je kao izuzetna čast. Prvo šišanje, prvi zub, prva riječ su obilježavani najčešće kupovinom odjevnog predmeta. Sunećenjem su muslimani obilježavali stupanje dječaka u momačko doba, te učešće u javnim skupovima.
Svadbeni običaji osim ritualnog bojenja (knivenja) kod muslimana i pravoslavaca su uglavnom slični. Bošnjaci su vjenčavani kod imama ili matičara, a Crnogorci kod sveštenika. Prošenje djevojke, ugovaranje “krađe”, sastav i broj svatova (djever, stari svat, jenđa, barjaktar, čauš, komordžija), izlazak mlade, odvođenje djevojke oko ognjišta, i drugi elementi su takođe isti. Brak se sklapao veoma rano, a ženidba je smatrana sretnim činom. Vodilo se računa da mlada bude od dobrih ljudi, dobrog roda, zdrava i razvijena a pazilo se na ugled mladine porodice. Bilo je i ugovorenih brakova ali se vremenom to izgubilo. Ranije je postojala funkcija provodadžije kojem je uloga bila da posreduje i predstavlja djevojku/mladića. Zatim bi se roditelji raspitivali o porodici i stavili to na znanje djevojčinom ocu tražeći saglasnost. Djevojčin otac se, takođe, raspituje za porodicu mladoženje i mladoženju, ili se sastanu na razgovor. Onda bi otac ili stariji brat sa rođakom išli u prosidbu. Miraz se uz djevojku kod Bošnjaka uzimao u krajnjoj nuždi, a kod Srba i Crnogoraca je bila uobičajena sprema koja se sastojala od odjevnih predmeta, posteljine i od drugih materiajlnih dobara. Kod naroda je vladalo uvjerenje da od “ miraza nema sreće”. U djevojčinoj kući se svatovi dočekuju svečano i sa dobrodošlicom. Djevojku izvode djeverovi posipajući je novčićima i bombonama. Kod Bošnjaka se zdravica praktikuje tek odnedavno, a svadbe se prave obično petkom. Praktikovane su i pošalice tokom svadbe, tako da je bio običaj vezivanja zetova koje su tašte otkupljivale kolačima. Nekada je bilo praktikovano takmičenje konjanika i trke. Pobjedniku bi pripala košulja ili marama. Ako je nevjesta sa svatovima dovedena, u prviče idu mladoženjini roditelji, uz saglasnost djevojčinih roditelja. Bilo je slučajeva da djevojčini roditelji u slučaju “krađe” jedno vrijeme “ljutuju” ako se djevojka udala mimo volje roditelja. Prvičani se međusobno daruju, a u prvičane idu često zetovi i najbliži srodnici.
Smrt je prihvatana kao neminovnost i sudbina. Na sahrane (dženaze) se okupljala sva rodbina. Kod pravoslavaca je praktikovano lelekanje, narikanje i prolazak pored odra udarajući se od prsa čime se iskazuje bol za gubitkom. Kod muslimana je plač smatran grijehom i na dženaze nisu isle žene. Žalost se kod pravoslavaca izražavala tamnom odjećom, ograničenim učešćem na javnim skupovima i nošenjem brade, vezivanjem crnog čvora na reveru. Kod muslimana se suzdržavalo od veselja i skupova na neko vrijeme dok su žene nosile šamije 40 dana. Kod Bošnjaka je običaj da se obilaze i uređuju mezarja za Bajram.
Krsna slava je kod pravoslavaca vezana za pojedine svece. Ispred kuće slavljenika se dočekuju gosti, čestita se slava, pale svijeće i čita molitva. Muslimani imaju samo dva Bajrama (ramazanski i kurbanski) Poslije jednomjesečnog ramazanskog posta od zore do sumraka muslimani se uzdržavaju hrane, vode, ogovaranja, zadovoljstava, ružnih djela i navika dolazi Bajram koji traje tri dana. Ujutro se klanja Bajram namaz u džamijama poslije kojeg se ide kući na gozbu. Međusobno se posjećuju rođaci i komšije. Kurban bajram dolazi 70 dana iza ramazanskog i tada se prinosi žrtva u vidu ovna ili govečeta (zavisno od broja učesnika u kurbanu). Meso se dijeli rodbini, prijateljima i sirotinji.
Turizam
Putniče namjerniče, dragi prijatelju, U srcu Balkana, a na prostoru sjevera i istoka Bosne i Hercegovine smjestila se Republika Srpska. Iako teritorijalno nevelikoj, Republici Srpskoj pripadaju bogati, ali razuđeni prirodni resursi. Oni predstavljaju njenu osobenost i veliku prednost budući da se klimatske zone protežu od mediteranske na jugu Hercegovine, do umjereno-kontinentalne koja preovlađuje sjevernim dijelovima. Priroda, veliki neimar, zaista je bogato nagradila svakom ljepotom njene stanovnike koji su umjeli da vole i poštuju svoju zemlju kao nešto najsvetije. Izdvojimo li te dragulje iz prirodnog bogatstva Republike Srpske, to bi svakakako bile njene alpske planine, Zelengora, Treskavica, Jahorina, Romanija, potom Grmeč, Kozara, Ozren i mnoge druge, sa ogromnim šumskim i lovnim bogatstvom.
Višegrad
U njenim podnožjima prostrle su se pitome i plodne ravnice žitne Posavine i Semberije, Lijevče polja i lagano zatalasanih Potkozarja i Podgrmeča kao i predjeli hercegovačkog krasa prošaranog plodnim kraškim poljima. Vodotoci moćnih rijeka Une, Sane, Vrbasa, Ukrine, Drine i Tare zasigurno najbistrijih rijeka na čitavom Blakanu, bogati su svakovrsnom ribom. Istorija je na ovim prostorima još od rimskog doba, slovenskog naseljavanja pa sve do graditeljskog, ali na žalost i rušilačkog 20. vijeka ostavila brojne kulturno-istorijske spomenike i tragove bogatog duhovnog naslijeđa naroda koji je živio i opstao na ovoj sastavnici i raskrsnici kultura i civilizacija, što je Balkan kao kolijevka Evrope oduvijek bio.
Jahorina Putniče namjerniče, kada dođeš u Republiku Srpsku ne dozvoli da te putevi odvedu od planina. Zapamti, one su srce ove zemlje. Jedna ovdašnja narodna pjesma kazuje: “Šume, šume, velika vam hvala!” I zaista: Zahvaljivalo se šumi i planini jer se u njih vijekovima čovjek ovih krajeva sklanjao od neprijatelja, a u današnjem vremenu njima se ponosi zbog njihove raskošne ljepote, u svijetu poznate. Ko to još nije čuo za zimsku ljepoticu Jahorinu na kojoj su se 1984. godine održala olimpijska takmičenja na nezaboravnoj 14. zimskoj olimpijadi.
Doboj
Da li si i ti, putniče namjerniče, poželio da odsjedneš u raskošnom hotelu “Bistrica”, smještenom na samom vrhu Jahorine pa da se u zimskom (i ljetnjem) planinskom ambijentu, okupaš u njenom bazenu. U srcu Krajine prostrla se planina Kozara. Oivičena je modrom rijekom Unom, biserom Krajine, vodom Sanom, prostranom Savom i brzim Vrbasom. Kozara je pitoma planina, bogata svakovrsnom lovnom divljači: srnom, divljom svinjom, lisicom, zecom, potom fazanom, divljom patkom, jarebicom, što sve čini lovni rezervat rijedak u ovome dijelu Blakana. Na vrhu planine podignut je raskošni memorijalni spomenik “Mrakovica” na istoimenome visu u spomen na prošloratna stradanja u čijem podnožju se prostiru crnogorične šume koje smjenjuju bjelogorične, a ove opet pašnjaci ispresjecani bogatim izvorima i sve tako do podnožja gdje se smjestilo plodno Potkozarje, voćarski kraj. Republika Srpska baštini jedinstven nacionalni park u Evropi, Naconalni park “Sutjeska”. Da li ti je poznato, putniče namjerniče, da je Evropa, ta kolijevka civilizacije, nekada davno bila prašuma. Najveći ostaci te prašume sačuvali su se upravo u prašumi Perućici, hiljadugodišnjoj prašumi čija je površina 1.291 hektar. Inače, Nacionalni park dobio je ime, po rijeci Sutjesci. Ova planinska rijeka je pravila svoj tok kroz masiv planina Zelengore (2.014 m), Lelije, Maglića, Volujka. Tjentište je mjesto na obali Sutjeske, sa istoimenim motelom, sportsko-rekreativnim centrom, vještačkim jezerom, te ga zbog njegove ljepote nikako ne bi trebalo zaobići. Putniče, ti možda nisi čuo za rijeku Taru, ali si sigurno čuo za kanjon Tare. Ta, ko još ne zna za kanjon čija je dubina 1.300 m, koji je prvi u Evropi, a drugi u svijetu, odmah poslije kanjona Kolorado. U tome usjeku tok je napravila rijeka Tara, prebogata svakovrsnom riječnom ribom, mladicom, lipljenom, pastrmkom, “zlaticom”. Za one hrabre, željne avanture u autentičnom surovom ambijentu čiste prirode priređuju se splavarenja kroz čuvene bukove, tijesne usjeke, oivičene opasnim kamenitim liticama planine Durmitor. Zato, nađeš li se na samo granici između SRJ i BiH, približnije Republike Srpske, između Brštanice i Šćepan-Polja, ne propusti jednodnevno ili višednevno splavarenje koje će ti ostati u sjećanju za cijeli život. Samo hrabro! U svom tom prirodnom preobilju, nastajala su sela i gradovi, počesto na obalama rijeka ili u plodnim kotlinama, ali isto tako i u planinskim visovima. Najveći grad Republike Srpske, njeno administrativno sjedište, jak privredni i univerzitetski centar, je Banja Luka, smještena na rijeci Vrbas, a prepoznatljiva po svojim stoljetnim drvoredima. U dolini Sane u Sred pitomog Potkozarja smjestio se Prijedor. Krene li se od Banja Luke na istok prolazi se kroz Doboj, saobraćajno čvorište sa dobrom industrijskom bazom, da bi preko Brčkog stigli u Bijeljinu, privredni, a naročito poljoprivredni centar Semberije. Na jug Republike Srpske put vodi do Zvornika smještenog na rijeci Drini, a potom Istočnog Sarajeva, Foče, pa sve do centra Hercegovine, Trebinja. Bardača kod Srpca je jedinstven ptičiji rezervat. Izdašna priroda obdarila je Republiku Srpsku svim blagodetima, pa i ljekovitim termalnim vodama čiju su ljekovitost spoznali još rimski stanovnici. Izvori termalnih voda u današnjem vremenu postali su banjsko-lječilišni i rekreativni centri, oplemenjeni najsavremenijom dijagnostičkom i fizikalnom opremom. Nađeš li se u Banjaluci, u njenoj neposrednoj blizini smjestile su se banje Laktaši, Slatina, Srpske Toplice (nekadašnji Šeher) čuvene po uspješnom liječenju bolesti srca, krvotoka, krvnog pritiska, metodama za koje je saglasnost dala Svjetska zdravstvena organizacija. Na rubu grada Teslića nalazi se poznata banja “Vrućica”, u čijem kompleksu su hoteli “Kadrijal” (A kategorije) te “Posavina”, “Hercegovina”, “Krajina” i “Srbija”, hoteli visoke B kategorije. Termomineralne vode ove banje blagotvorno djeluju kod oboljenja srca, krvotoka, nervnog sistema, probavnih organa, a sve uz sport, rekreaciju i aktivni odmor. Na rubu Višegrada u gustoj borovoj šumi nalazi se banja “Vilina Vlas”. U Srebrenici banja “Guber”. U Prnjavoru banja “Kulaši”, a u Potkozarju banja “Mlječanica”. U nizu dugom deset i više vijekova baštini srpski narod na ovim prostorima pravoslavnu vjeru, a sa njom i svoju autohtonu kulturu i tradiciju. U toj duhovnoj vertikali svijest naroda o svojim precima tražila je od potomaka da i oni dopišu svoj trag u vremenu, na planu graditeljstva i zadužbinarstva. Hercegovina, baština sv. Save ukrašena je mnogim crkvama i manastirima koji predstavljaju prave narodne svetinje. Znamenitošću se izdvaja manastir Tvrdoš, raskošna građevina iz 15. vijeka, sjedište episkopa te manastir Dobrićevo (15.v.). A šta pridodati činjenici da je manastir Lovnica kod Šekovića iz čak 13. vijeka i dan danas sačuvan. I tako, diljem Republike Srpske: na planini Ozren je istoimeni manastir (15.v.), a u Krajini manastiri Gomionica, Moštanica, Liplje i naravno, kuriozitet u sakralnom graditeljstvu, crkve-brvnare, vijekovima sačuvane od paljevina. U Banjaluci se nalazi trapistički samostan čuven po siru. Ratovi su zatrli tragove mnogim vjerskim objektima različitih religija, ali ne i pomen koji je zalog da će se jednom u budućnosti i obnoviti. U Republici Srpskoj registrovano je preko 100 omladinskih i studentskih organizacija. Tu su razni sportski i kulturni savezi, kao i oni čiji je cilj edukacija (informatika, strani jezici i dr.), zaštita prava djeteta, psihosocijalni programi, promocija ljudskih prava, razvoj mirovnih aktivnosti i tolerancije među mladima. Omladinski forum Republike Srpske djeluje u 3 sektora: politički savjet mladih, asocijacija omladinskih nevladinih organizacija i savjet za prava i zaštitu prava djeteta. U svom radu prati svjetske trendove kako bi dobio status koji mu i pripada. Organizuju se omladinski kampovi, festivali, škole za obuku omladinskih vođa, za nenasilno rješavanje konflikata. Zato putniče, kada hodiš našom zemljom obrati pažnju. Mnogi svjetski putnici vijekovima su je prelazili ostavljajući o tome bogate putopisne tragove. Nosiš li sa sobom prijateljstvo i dobru volju, znaj, biće ti obilato uzvraćena. Dobro da si nam došao, prijatelju! izvor:republikasrpska
Narodne nosnje u SR BiH su veoma raznolike. Razlike se uocavaju izmedu nacionalnih grupa, klimatskog podneblja i takode izmedu seoske i gradske sredine.U gradskim sredinama je prilicno homogen izgled narodnih nosnji i jedina razlika je u nacionalnoj pripadnosti. Docim kod seoskih podrucija je velika razlika koja se ogleda u izgledu pojedinih djelova nosnje kao i nacinu kako se nose. Krajem 19 vijeka stanovnici u seoskim podrucijima su pretezno pravili odjecu kod seoskih maistora. Najcesci materijal je bio lan, konoplja, vuna i koza. Takode se ponekad upotrebljavao i materijal koji je u BiH uvozen sa istoka i zapada kao sto je coha i somot, ponekad i pamuk i svila. U principu imamo 4 razlicita tipa narodnih nosnji po podrucijima i to Dinarska nosnja, nosnja centralne Bosne, Posavska nosnja, Gradanska nosnja.
Slika lijevo predstavlja srpsku zensku nosnju za vjencanje iz podrucija Mrkonjic grada sa kraja 19 vijeka.Slika desno predstavlja hrvatsku narodnu nosnju iz Debeljaka blizu Banja Luke sa pocetka 20
vijeka.
Lijevo je srpska nosnja iz Jajca sa kraja 19 vijeka.Desno je hrvatska nosnja iz okoline Sanskog Mosta sa kraja 19 vijeka.
Lijevo je hrvatska nosnja iz Livanskog Polja sa kraja 19 vijeka.Desno je srpska nosnja sa istog podrucija sa pocetka 20 vijeka.
Lijevo je srpska nosnja iz Donjeg Uvca sa kraja 19 vijeka.Desno je hrvatska nosnja iz zapadne Bosne sa kraja 19 vijeka.
Lijevo je srpska nosnja iz istocne Bosne sa kraja 19 vijeka.Desno zenska srpska nosnja sa podrucija Cajnica i Foce sa kraja 19 vijeka.
Lijevo je muslimanska nosnja sa podrucija Bjelasnice sa kraja 19 vijeka.Desno je muslimanska nosnja iz Capljine sa kraja 19 vijeka.
Lijevo je srpska nosnja iz istocne Bosne sa pocetka 20 vijeka.Desno je srpska i hrvatska nosnja sa Sarajevskog Polja na pocetku 20 vijeka.
Lijevo je hrvatska nosnja iz Travnika sa kraja 19 vijeka.Desno je hrvatska nosna sa pocetka 20 vijeka na podruciju Brckog.
Lijevo je hrvatska nosnja iz Bosanskog Samca sa pocetka 20 vijeka.Desno je muslimanska nosnja iz Sarajeva sa kraja 19 vijeka.
Na slici lijevo je hrvatska zenska nosnja (lijevo) iz Jajca i (desno) srpska zenska nosnja iz Mostara.na slici desno je muslimanska nosnja iz Sarajeva krajem 19 vijeka.
Sarajevo je dugo vremena kulturno i političko središte Bosne i Hercegovine. Ovaj region nudi sve, od uzbudljive orijentalne prijestolnice Sarajeva pa sve do posljednje prašume u Evropi koja se nalazi na istoku u Nacionalnom parku Sutjeska.
Kulturno, prirodno i historijsko nasljeđe je zasigurno među najfascinantnijima na cijelom Balkanu- a za to je zaslužan susret istoka i zapada i njihovih kultura koje su ostavile znatan uticaj na ovaj još uvijek dovoljno neotkriven i neistraženi dio svijeta. Ovaj region je smješten u području sa najviše planina, što mala planinska sela u i oko sarajevske regije čini veoma izoliranima, ali i veoma toplim i gostoljubivim zajednicama. Ne propustite brojne sarajevske festivale, te skijanje na olimpijskim ljepoticama Jahorini i Bjelašnici.
Kultura gorštaka sa Bjelašnice spada u sam vrh Evrope staroga svijeta i njihova planinska tradicija je ostala sačuvana kroz vijekove. Sjeverozapadno od Sarajeva nalaze se drevna naselja Bosanskog kraljevstva, koja su se razvijala u gradovima poput Visokog, Fojnice i Vareša u XIV i XV stoljeću. Na istoku je veliko područje kanjona gornjeg toka rijeke Drine sa spektakularnom prirodom i pogodno za sve vrste eko-avantura.
Iako postoji velika sličnost u jeziku, narodu, kulturi i identitetu Hercegovina je imala znatno drugačiju historiju od Bosne.Hercegovina je bila naseljena prije 12,000 godina i svaka civilizacija je ostavila trag u njenom bogatom kulturnom nasljeđu.
Ovo bogato kulturno naslijeđe zajedno sa impresivnim prirodnim ljepotama čini ovaj prostor najraznovrsnijim i najatraktivnijim turističkim područjem u Bosni i Hercegovini. Mnogi vide Hercegovinu kao neplodni mjesečev krajolik. Neki dijelovi Hercegovine su doista takvi, ali Hercegovina ima i neke od najsvježijih izvora, kristalno čiste rijeke i endemične vrste flore i faune. Na područjima oko Jablanice, Konjica i Prozora nalaze se guste zelene šume i lijepa nedirnuta jezera. U zapadnoj Hercegovini rijeka Trebižat stvara predivni zeleni pojas duž svojih obala, kao što to čini rijeka Bregava na jugoistoku.Topla mediteranska klima vlada većim dijelom Hercegovine, dajući drugi bio-sistem od onog koji se javlja u centralnoj i sjevernoj Bosni. Smokve, narovi, grožđe, kivi,mandarine i šipurak sve to raste u ovoj sunčanoj regiji. Mnoga od najboljih vina južne Evrope se proizvode u malim vinogradima zapadne i južne Hercegovine .
Ovdje se nalaze impresivni spomenici kao i prelijepa priroda, ali za mnoge prava atrakcija Hercegovine su njena jednostavna ali lijepa posvuda razbacana sela i seljani koji obrađuju ovu dragocjenu zemlju. Bez obzira na to šta radili ili gdje išli Hercegovina ce na vas zasigurno ostaviti dugotrajan i snažan utisak.
RIJEKA NERETVA
Od drevnih vremena Neretva je omogućavala napredak i rast ljudskoj zajednici, i ne spomenuti Neretvu kada se govori o Hercegovini, bilo bi isto što i ne spomenuti Nil a pisati o Egiptu. Ovaj tirkizni dragulj je stvorio plodna polja od Glavatičeva do Doljana, na kojima stanište nalazi veći dio flore i faune ovog regiona. Rijeka Neretva izvire u području Borca na planini Zelengori i kao sve rijeke u Bosni teče prema sjeveru, u ovome slučaju preciznije rečeno prema sjeverozapadu. U gornjem toku rijeka nalazi svoj put između masiva Visočice i Bjelašnice na sjeveru i masiva planina Crvanj i Prenj na jugu. Teče kroz brojne kanjone i mali broj plodnih dolina. Za razliku od drugih rijeka u Bosni, Neretva ne uspijeva da se probije dalje na sjever, prolazeći sjeverno od Prenjskog masiva rijeka skreće na jug nedaleko od mjesta gdje se spaja sa Ramom. A odatle pronalazi svoj put kroz kanjone između planina Čvrsnice i Prenja do Mostarske doline gdje gubi sve osobine brze planinske rijeke. Neretva onda lagano vijuga do Čapljine i dalje do delte koja se nalazi između hrvatskih gradova Metkovića i Ploča, odakle se ulijeva u kristalno čisto Jadransko more.
Kao mjesto rođenja bosanske države, ovo region je uveliko oblikovao kulturno i historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Danas, spomenici širom ovoga regiona, a svakako još više svakodnevna regionalna kultura, svjedočanstvo su bogatstva i zanimljivosti historije centralne Bosne.
Kratka historija
Centralni dio Bosne i Hercegovine bio je sjedište srednjovjekovne bosanske države. Ovaj region, poznat pod imenom Bosna Srebrena, bilo je kulturno, historijsko i religijsko srce Bosne. Svi bosanski kraljevi su vladali odavde. Jedinstvena "heretička" bosanska crkva u 14. stoljeću bila je duhovni oslonac malim slavenskim zajednicama razbacanim širom Bosne i Hercegovine. Franjevački red je osnovan prije 1340. godine, katoličanstvo se brzo proširilo te su izgrađeni manastiri u Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Kreševu i Fojnici.
Sa dolaskom Osmanlija u 15. stoljeću, otomanska kultura ostavila je traga na mjestima poput Travnika,Visokog, Donjeg Vakufa i Jajca. Širenje islama imalo je najveći uticaj na život u regionu Travnik je postao centar iz kojega su Osmanlije upravljale Bosnom i Hercegovinom. U mnogim gradovima nicale su mahale, uske uličice sa kućama u nizu sa visokom zidanom ogradom. Male naseobine su se razvijale u gradove, a nekada izolirane planinske zajednice postajale su međusobno povezane. Lašvanska dolina bila je glavna trgovačka ruta sa Dalmacijom, Srbijom i dalje. Travnik, prozvan evropskim Istanbulom, uskoro je postao poznat po svojoj veličanstvenoj orijentalnoj arhitekturi, ali i kao užurbano trgovačko središte. Od svih etnički izmješanih zajednica širom Bosne, posebno u ovom regionu se osjećala harmonija između katolika i muslimana ( pravoslavna zajednica je bila znatno manja).
Katolici su se osjećali duboko ukorijenjeni i vidjeli sebe kao konstantnu liniju odbrane srednjovjekovne krstjanske bosanske države. Franjevci centralne Bosne bili su duša i srce ovog osjećaja i za razliku od Franjevaca zapadne Hercegovine, ostali vjerni očuvanju suverenosti Bosne i Hercegovine. Nemoguće je pronaći srednjobosanski grad ili zajednicu koja se nije etnički i religijski isprepletena. Posjeta drevnim tvrđavama, manastirima, džamijama, i planinskim selima centralne Bosne je posjeta središtu izvorne bosanske države i slavenskim precima koji su se ovdje nastanili već od 7. stoljeća.
Dolazak
Sa veoma razvijenim sistemom autobusnih linija, bilo javnih ili privatnih, svaka destinacija u centralnoj Bosni ima vezu sa vodećim centrima: Zenica, Travnik, Kiseljak, Vitez,Bugojno. Jedini srednjebosanski grad kroz kojeg prolazi željeznica je Zenica. Svakodnevni autobusi iz Zagreba i Bihaća idu preko Jajca, Donjeg Vakufa, Travnika i Viteza za Sarajevo. Izuzev Kreševa, Kraljeve Sutjeske, Fojnice i planine Vranice svi spomenuti gradovi se nalaze na magistralnim putevima i jasno su označeni na bilo kojoj mapi Bosne i Hercegovine.
Ovo područje je poznato kao Bosanska Krajina. Krajina u svom imenu ima riječ kraj, što je u otomansko vrijeme stoljećima značilo i označavalo granicu sa austro-ugarskim carstvom.
Hrvatska Krajina, koja se nalazi samo preko granice prema zapadu, bila je u određeno vrijeme krucijalna za otomansko osvajanje i korištena je od strane Osmanlija kao linija odbrane. Kako se carstvo počelo povlačiti tako se i granica povlačila unutar Bosne i cijeli sjeverozapadni dio zemlje je posato poznat kao Bosanska Krajina. Ono što je najviše zadivljujuće o Krajini jesu prelijepe rijeke koje se ulijevaju jedna u drugu i očaravajuća priroda bogata zelenilom.
Ogromna količina kristalno čiste vode u ovom području je poseban fenomen. Rijeke Vrbas, Una, Sana, Sanica i Unac su samo neke od čistih izvora koja utiču u rijeku Savu. Najveće turističke atrakcije u ovom području se okreću oko njihovih prirodnih resursa. Na svakom koraku možete pronaći prekrasna mjesta za šetnju, vožnju biciklima, ribarenje, lov ili samo za uživanje u prekrasnom prirodnom ambijentu.
Sjeveroistočni ćošak Bosne je industrijsko srce zemlje. Ovo je također region sa desetinama mjesta koja vrijedi vidjeti i posjetiti, i kao i u svakom drugom dijelu Bosne i Hercegovine ni ovdje ne treba ići daleko da bi ste se našli na izolovanoj planini, pored hladnog potoka ili u gustoj zelenoj šumi.
Područje oko Save na krajnjem sjeveru zemlje je najplodonosniji region u cijeloj zemlji. Gotovo više od 50% površine ovog sjeveroistočnog džepa se koristi u poljoprivredne svrhe. Poljoprivreda je ovdje industrija broj 1 koja upošljava najviše radnika.
Oko grada Tuzle je smještena sva važnija industrija u zemlji. Grad je svoje ime dobio u turskom periodu po rudnicima soli. Planina i jezera, posebno na istoku, čine nepregledni zeleni tepih satkan od veličanstvenih prirodnih terena. Planine Konjuh, Majevica i Ozren, presijecaju središnji dio sjeveroistočnog regiona i prirodna su granica između planinske klime i ravnica Semberije na krajnjem sjeveru zemlje.
izvor:.bhtourism
Dodato posle 14 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Turizam
Trebinje
Putniče namjerniče, dragi prijatelju,
U srcu Balkana, a na prostoru sjevera i istoka Bosne i Hercegovine smjestila se Republika Srpska.
Iako teritorijalno nevelikoj, Republici Srpskoj pripadaju bogati, ali razuđeni prirodni resursi. Oni predstavljaju njenu osobenost i veliku prednost budući da se klimatske zone protežu od mediteranske na jugu Hercegovine, do umjereno-kontinentalne koja preovlađuje sjevernim dijelovima.
Priroda, veliki neimar, zaista je bogato nagradila svakom ljepotom njene stanovnike koji su umjeli da vole i poštuju svoju zemlju kao nešto najsvetije. Izdvojimo li te dragulje iz prirodnog bogatstva Republike Srpske, to bi svakakako bile njene alpske planine, Zelengora, Treskavica, Jahorina, Romanija, potom Grmeč, Kozara, Ozren i mnoge druge, sa ogromnim šumskim i lovnim bogatstvom.
Višegrad
U njenim podnožjima prostrle su se pitome i plodne ravnice žitne Posavine i Semberije, Lijevče polja i lagano zatalasanih Potkozarja i Podgrmeča kao i predjeli hercegovačkog krasa prošaranog plodnim kraškim poljima.
Vodotoci moćnih rijeka Une, Sane, Vrbasa, Ukrine, Drine i Tare zasigurno najbistrijih rijeka na čitavom Blakanu, bogati su svakovrsnom ribom.
Istorija je na ovim prostorima još od rimskog doba, slovenskog naseljavanja pa sve do graditeljskog, ali na žalost i rušilačkog 20. vijeka ostavila brojne kulturno-istorijske spomenike i tragove bogatog duhovnog naslijeđa naroda koji je živio i opstao na ovoj sastavnici i raskrsnici kultura i civilizacija, što je Balkan kao kolijevka Evrope oduvijek bio.
Jahorina
Putniče namjerniče, kada dođeš u Republiku Srpsku ne dozvoli da te putevi odvedu od planina. Zapamti, one su srce ove zemlje. Jedna ovdašnja narodna pjesma kazuje: “Šume, šume, velika vam hvala!”
I zaista: Zahvaljivalo se šumi i planini jer se u njih vijekovima čovjek ovih krajeva sklanjao od neprijatelja, a u današnjem vremenu njima se ponosi zbog njihove raskošne ljepote, u svijetu poznate.
Ko to još nije čuo za zimsku ljepoticu Jahorinu na kojoj su se 1984. godine održala olimpijska takmičenja na nezaboravnoj 14. zimskoj olimpijadi.
Doboj
Da li si i ti, putniče namjerniče, poželio da odsjedneš u raskošnom hotelu “Bistrica”, smještenom na samom vrhu Jahorine pa da se u zimskom (i ljetnjem) planinskom ambijentu, okupaš u njenom bazenu.
U srcu Krajine prostrla se planina Kozara. Oivičena je modrom rijekom Unom, biserom Krajine, vodom Sanom, prostranom Savom i brzim Vrbasom.
Kozara je pitoma planina, bogata svakovrsnom lovnom divljači: srnom, divljom svinjom, lisicom, zecom, potom fazanom, divljom patkom, jarebicom, što sve čini lovni rezervat rijedak u ovome dijelu Blakana.
Na vrhu planine podignut je raskošni memorijalni spomenik “Mrakovica” na istoimenome visu u spomen na prošloratna stradanja u čijem podnožju se prostiru crnogorične šume koje smjenjuju bjelogorične, a ove opet pašnjaci ispresjecani bogatim izvorima i sve tako do podnožja gdje se smjestilo plodno Potkozarje, voćarski kraj.
Republika Srpska baštini jedinstven nacionalni park u Evropi, Naconalni park “Sutjeska”. Da li ti je poznato, putniče namjerniče, da je Evropa, ta kolijevka civilizacije, nekada davno bila prašuma. Najveći ostaci te prašume sačuvali su se upravo u prašumi Perućici, hiljadugodišnjoj prašumi čija je površina 1.291 hektar. Inače, Nacionalni park dobio je ime, po rijeci Sutjesci. Ova planinska rijeka je pravila svoj tok kroz masiv planina Zelengore (2.014 m), Lelije, Maglića, Volujka.
Tjentište je mjesto na obali Sutjeske, sa istoimenim motelom, sportsko-rekreativnim centrom, vještačkim jezerom, te ga zbog njegove ljepote nikako ne bi trebalo zaobići.
Putniče, ti možda nisi čuo za rijeku Taru, ali si sigurno čuo za kanjon Tare. Ta, ko još ne zna za kanjon čija je dubina 1.300 m, koji je prvi u Evropi, a drugi u svijetu, odmah poslije kanjona Kolorado. U tome usjeku tok je napravila rijeka Tara, prebogata svakovrsnom riječnom ribom, mladicom, lipljenom, pastrmkom, “zlaticom”.
Za one hrabre, željne avanture u autentičnom surovom ambijentu čiste prirode priređuju se splavarenja kroz čuvene bukove, tijesne usjeke, oivičene opasnim kamenitim liticama planine Durmitor.
Zato, nađeš li se na samo granici između SRJ i BiH, približnije Republike Srpske, između Brštanice i Šćepan-Polja, ne propusti jednodnevno ili višednevno splavarenje koje će ti ostati u sjećanju za cijeli život. Samo hrabro!
U svom tom prirodnom preobilju, nastajala su sela i gradovi, počesto na obalama rijeka ili u plodnim kotlinama, ali isto tako i u planinskim visovima.
Najveći grad Republike Srpske, njeno administrativno sjedište, jak privredni i univerzitetski centar, je Banja Luka, smještena na rijeci Vrbas, a prepoznatljiva po svojim stoljetnim drvoredima.
U dolini Sane u Sred pitomog Potkozarja smjestio se Prijedor. Krene li se od Banja Luke na istok prolazi se kroz Doboj, saobraćajno čvorište sa dobrom industrijskom bazom, da bi preko Brčkog stigli u Bijeljinu, privredni, a naročito poljoprivredni centar Semberije. Na jug Republike Srpske put vodi do Zvornika smještenog na rijeci Drini, a potom Istočnog Sarajeva, Foče, pa sve do centra Hercegovine, Trebinja.
Bardača kod Srpca je jedinstven ptičiji rezervat.
Izdašna priroda obdarila je Republiku Srpsku svim blagodetima, pa i ljekovitim termalnim vodama čiju su ljekovitost spoznali još rimski stanovnici.
Izvori termalnih voda u današnjem vremenu postali su banjsko-lječilišni i rekreativni centri, oplemenjeni najsavremenijom dijagnostičkom i fizikalnom opremom.
Nađeš li se u Banjaluci, u njenoj neposrednoj blizini smjestile su se banje Laktaši, Slatina, Srpske Toplice (nekadašnji Šeher) čuvene po uspješnom liječenju bolesti srca, krvotoka, krvnog pritiska, metodama za koje je saglasnost dala Svjetska zdravstvena organizacija.
Na rubu grada Teslića nalazi se poznata banja “Vrućica”, u čijem kompleksu su hoteli “Kadrijal” (A kategorije) te “Posavina”, “Hercegovina”, “Krajina” i “Srbija”, hoteli visoke B kategorije.
Termomineralne vode ove banje blagotvorno djeluju kod oboljenja srca, krvotoka, nervnog sistema, probavnih organa, a sve uz sport, rekreaciju i aktivni odmor.
Na rubu Višegrada u gustoj borovoj šumi nalazi se banja “Vilina Vlas”. U Srebrenici banja “Guber”. U Prnjavoru banja “Kulaši”, a u Potkozarju banja “Mlječanica”.
U nizu dugom deset i više vijekova baštini srpski narod na ovim prostorima pravoslavnu vjeru, a sa njom i svoju autohtonu kulturu i tradiciju.
U toj duhovnoj vertikali svijest naroda o svojim precima tražila je od potomaka da i oni dopišu svoj trag u vremenu, na planu graditeljstva i zadužbinarstva.
Hercegovina, baština sv. Save ukrašena je mnogim crkvama i manastirima koji predstavljaju prave narodne svetinje. Znamenitošću se izdvaja manastir Tvrdoš, raskošna građevina iz 15. vijeka, sjedište episkopa te manastir Dobrićevo (15.v.).
A šta pridodati činjenici da je manastir Lovnica kod Šekovića iz čak 13. vijeka i dan danas sačuvan.
I tako, diljem Republike Srpske: na planini Ozren je istoimeni manastir (15.v.), a u Krajini manastiri Gomionica, Moštanica, Liplje i naravno, kuriozitet u sakralnom graditeljstvu, crkve-brvnare, vijekovima sačuvane od paljevina.
U Banjaluci se nalazi trapistički samostan čuven po siru.
Ratovi su zatrli tragove mnogim vjerskim objektima različitih religija, ali ne i pomen koji je zalog da će se jednom u budućnosti i obnoviti.
U Republici Srpskoj registrovano je preko 100 omladinskih i studentskih organizacija. Tu su razni sportski i kulturni savezi, kao i oni čiji je cilj edukacija (informatika, strani jezici i dr.), zaštita prava djeteta, psihosocijalni programi, promocija ljudskih prava, razvoj mirovnih aktivnosti i tolerancije među mladima.
Omladinski forum Republike Srpske djeluje u 3 sektora: politički savjet mladih, asocijacija omladinskih nevladinih organizacija i savjet za prava i zaštitu prava djeteta. U svom radu prati svjetske trendove kako bi dobio status koji mu i pripada. Organizuju se omladinski kampovi, festivali, škole za obuku omladinskih vođa, za nenasilno rješavanje konflikata.
Zato putniče, kada hodiš našom zemljom obrati pažnju. Mnogi svjetski putnici vijekovima su je prelazili ostavljajući o tome bogate putopisne tragove.
Nosiš li sa sobom prijateljstvo i dobru volju, znaj, biće ti obilato uzvraćena.
Dobro da si nam došao, prijatelju! izvor:republikasrpska.org
Dodato posle 20 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Banja Vrućica
Banjski kompleks koji pored zdravstvenog nudi idealne uslove za kongresni, sportsko-rekreativni i manifestacioni turizam
Banja Vrućica nalazi se nadomak grada Teslića u dolini rijeke Usore i predstavlja oazu mira i zdravlja. Cijeli Teslićki kraj u sebi skriva i bogato kulturno-istorijsko nasljeđe koje za buduća pokoljenja čuva legende prošlih vremena od bogumilskih stećaka preko mnogobrojnih vjerskih objekata i poznatih manastira Stuplje i Liplje iz XIII i XIV vijeka.
Banjski kompleks se sastoji od četiri hotela smještena u uređenom, prostranom i cvrkutom ispunjenom parku.
Ljekovitost mineralne vode banje Vrućice koristili su još stari Rimljani, a potom Turci koji su njen značaj podigli do samog kulta. Zdravstveno-turistički centar "Banja Vrućica" je danas savremeni Centar za ultrazvučnu dijagnostiku, rehabilitaciju kardi-ovaskularnih i reumatskih oboljenja, kongrese, seminare, turizam, ugostiteljstvo i rekreaciju.
Po svojim osobinama voda je termomineralna sa temperaturom od 38,5°S i visokim sadržajem CO2. Ljekovita voda Banje Vrućice koristi se za pijenje, kupanje u kadama, za hidroterapiju u bazenu, za inhalaciju aerosola i CO2 za gasne kupke.
PROGRAMI
Dijagnostičko-rehabilitacioni dijagnostika
ultrazvučna dijagnostika na ACUSON aparatu sa kolor doplerom,
ergometrijskak testiranja na aparatu Quinton 4500,
kompletna laboratorijska ispitivanja
Rehabilitacija
kardiovaskularnih oboljenja,
reumatskih oboljenja,
neuroloških bolesnika
osoba nakon infarkta miocarda i bay-pas operacija,
Rekreativni Na raspolaganju su Vam kompletni sadržaji i oprema za rekreaciju:
bazen za plivanje,
trim kabinet,
četverostazna automatska kuglana,
stoni tenis,
bilijar,
teretana,
podvodna masaža,
sauna kao i drugi sadržaji.
Rekreirati se možete sami ili grupno uz pomoć kvalifikovanih trenera. Kongresni Banja raspolaže sa dovoljno prostora za održavanje seminara, kongresa ili posebnih poslovnih susreta.
Kongresna dvorana (450 sjedišta),
desetak salona (30-100 sjedišta),
potrebna oprema (projektor, platna, grafoskop i
drugo)
uz dugogodišnje iskustvo u organizaciji raznih manifestacija, čine banju najvećim centrom za kongresni turizam u Republici Srpskoj i FBiH pa i šire.
Banja Guber
Na osnovu visokog stepena prisustva željeza ovo je jedinstvena banja u Evropi za liječenje anemije
Ljekovitost mineralne vode banje "Guber" poznata je još iz davne 1352. godine iz vremena starih Rimljana koji su ovu banju nazivali Domavija, a cijeli kraj Argentarija. I u vrijeme Turske vladavine ovim krajevima, voda je bila poznata po ljekovitosti. Turski vojnici oboljeli od “gube” su se liječili ovom vodom po čemu je banja “Guber” i dobila ime.
U sklopu banje se nalazi 48 izvora od kojih su najpoznatiji:
“Crni Guber”,
“Očna voda”,
“Sinusna voda” i
“Voda ljepotica”.
Glavna karakteristika mineralne voda banje Guber je sadržaj dvovalentnog željeza, kao i čitav niz drugih elemenata, što sve skupa predstavlja djelotvornu, prirodnu i ljekovitu kombinaciju.
Voda se koristi u vidu kupanja u kadama i bazenima te primjenom različitih kupki i podvodnih tuš masaža. Pijenje ove vode je strogo dozirano i obavlja se pod kontrolom stručnog lica, a voda se uzima strogo na izvoru i pije kroz slamku ili staklenu cjevčicu da se ne ošteti gleđ zuba. Pijenjem se povisuje osjetljivost organizma na UV zrake koji pomažu stvaranju D vitamina, a time povisuje odbrambene snage organizma. Zbog znatnog prisustva arsena (Aѕ) i željeza (Fe) banja Guber je jedinstvena u Evropi i predstavlja centara za liječenje anemije.
Kod anemija se preporučuje tretman u trajanju od 21 - 28 dana, jer se tada postiže najbolji efekat (dolazi do stvaranja 500.000 do 1.000.000 crvenih krvnih zrnaca). Sem ljekovitosti mineralne vode u Banji Guber se koristi i mineralno blato, a primjenjuju se i druge metode savremene fizikalne terapije.
Specifične indikacije: - anemije (malokrvnost) - bolesti štitne žlijezde.
Uređeni sportski tereni oko banje nude uslove za rekreativne i sportske programe. Bogatstvo prirodnih ljepota u okolini banje kao što su blizina jezera Perućac, rijeke Drine i Jadra, rezervat Sušica (koji obiluje raznom divljači) daju posjetiocima mogućnost da se bave lovom i ribolovom. Banja Guber se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Republike Srpske gotovo u samom gradu Srebrenica. Smještena je u planinskom području te tako okružena gustom borovom šumom planine Javor. Ljepote prirode, šumsko i rudno bogatstvo neke su od glavnih karakteristika Srebrenice. Zbog bogatih nalazišta olova, srebra i cinka Srebrenica je kroz svoje postojanje bila objekat čestih osvajanja, naseljavanja i razaranja. Samo područije zbog specifične klime (velike
nadmorske visine, bez vjetrova i magle) predstavlja idealno mjesto za odmor.
Banja Dvorovi
Ekološka oaza mira idealna za odmor i rekreaciju
Banja Dvorovi, Bijeljina
je smještena u SI dijelu Republike Srpske. Dubina izvora je na 1435 metara. Banja "Dvorovi" je formirana poslije otkrića termalne vode bušenjem za potrebe istraživanja nafte 1957. godine u Semberiji.
Rezultatima testiranja bušotina su potvrđene hipoteze o velikom hidrogeotermalnom resursu na kome banja može planirati svoj intenzivan razvoj. Prvu hemijsku analizu vode uradila je hemijska laboratorija Balneoklimatološkog instituta u Beogradu 1959. godine, potom i Institut za Hidrogeologiju Sarajevo, 1986. godine. Po svojim osobinama voda je oligomineralna, a temperatura termalne vode na površini terena na koji ističe iznosi 75°S. Ljekovita voda banje “Dvorovi” se koristi u vidu kupanja u kadama i bazenima (hidroterapija), u vidu pijenja, zatim u vidu inhalacija i podvodne tuš masaže. Osim oligomineralne vode u banji se koriste i sve ostale fizikalne terapije/procedure koje se danas primjenjuju uključujući i akupunkturu.
Specifične indikacije:
reumatske bolesti
bolesti organa za varanje
Posjetiocima su na raspolaganju četiri otvorena bazena od kojih je jedan olimpijski, a u okviru banje se takođe nalaze i sportski tereni za mali fudbal, odbojku, košarku i tenis. Prostrani zeleni parkovi i šetališta se nalaze svuda naokolo. Kompleks banje predstavlja jednu od rijetkih ekoloških oaza idealnih za odmor i rekreaciju. U neposrednoj blizini banje su rijeke Drina i Sava, kao i nekoliko jezera, što predstavlja poseban ugođaj za turiste i nudi brojne mogućnosti za lov, ribolov i avanturistički turizam. U okviru turističke ponude nalazi se veoma bogato lovište sa svim vrstama pernate, niske i visoke divljači karakteristične za ovo podneblje. Banja raspolaže sa kapacitetima hotela "Sv.Stefan".
Banja Kulaši
Svjetski raritet po jedinstvenoj vodi koju karakteriše visok stepen alkalnosti, a nizak nivo mineralizacije
Smještena na 14 km udaljenosti od Prnjavora u dolini bistre rijeke Ukrine.
Banja ima stoljetnu tradiciju temparature vode, koja iznosi oko 30°S , karakteriše visoko alkalni sadržaj i nizak nivo mineralizacije ta ne osnovu ovih karakteristika spada u sedam najpoznatijih banja u svijetu.
U Evropi postoje samo tri izvora ovakve vode koja daje vidne rezultate u liječenju psorijaze što je između ostalog postalo posebnost ove banje.
Pored liječenja kožnih bolesti u medicinskom smislu ljekovita voda ove banje je pogodna i za ženske, reumatske i bolesti organa za varenja.
U sklopu medicinskog programa izdvajaju se: podvodne i manualne masaže, elektroterapije...
Od smještajnih kapaciteta na raspolaganju je hotel banje Kulaši koji u svom sastavu ima dva zatvorena bazena.
U blizini banjskog kompleksa smještena je ergela "Vučjak". Kao jedno od potencijalnih turističkih odredišta koje bi se uz malo ulaganja moglo uvrstiti na turističku mapu RS i BiH jeste ergela lipicanera „Vučijak“. Ergela „Vučijak“.
Kao jedno od potencijalnih turističkih odredišta koje bi se uz malo ulaganja moglo uvrstiti na turističku mapu RS i BiH jeste ergela lipicanera „Vučijak“.
Ergela je smještena na dva kilometra od grada Prnjavora. Riječ je o posljednjoj farmi lipicanera na prostoru BiH i jednoj od tri preostale u bivšoj Jugoslaviji. Na farmi se trenutno nalazi oko 60 čistokrvnih lipicanera čije se porijeklo može pratiti do 100 godina unazad.
Lipicaneri- legendarni bijeli konji, vuku svoje korijene još iz vremena Habzburške monarhije. Nadvojvoda Čarls II, 1580. godine ukrštanjem španskih i arapskih konja sa nekim lokalnim rasama, stvorio je tu jedinstvenu rasu konja. Nakon toga lipicaneri su se širili na teritorije koje je obuhvatala Habzburška monarhija, a ergele su osnovane u Mađarskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Procjene su da trenutno u svijetu ima nešto više od 3.000 tih izuzetnih životinja.
Ono po čemu je „Vučijak „ poznat i po čemu se, i pored svih problema izdiže iznad svih ostalih ergela lipicanera, jeste njegov genetski potencijal, koji priznaju svi eksperti iz ove oblasti.
Naime, među rasom lipicanera postoji samo osam prepoznatih genetskih linija pastuva. Od tih osam linija, „Vučijak“ ima čak pet.
Banja Laktaši
Njena ljekovitost je poznata od doba Rimljana, a u njemačkim izvorima poznata je pod nazivom "Heiligewasser"-Sveta vodica
Banja «Laktaši» je jedna od najstarijih banja u BiH. Ljekovitost oligomineralne vode banje “Laktaši” poznata je još iz doba Rimljana, a savremeniji koji su je koristili za oporavak i rehabilitaciju. Takođe, njena pozitivna svojstva su se primjenjivala u doba Austrougarske, a o tome svjedoče i pisani dokumenti koji su laktaške prirodne izvore nazvali "Hajligewasser"-Sveta vodica. O tradiciji korišćenja ovih voda svjedoče i narodna vjerovanja po kojima je običaj bio da posjetioci banje ostavljaju dijelove odjeće po granama drveća vjerujući da tim činom ostavljaju bolest zbog koje a savremeniji razvoj banje započet je 1930. godine. Dugogodišnji dobro osmišljen i organizovan razvoj banje praćen adekvatnom balneološkom i turističkom ponudom doprinijeli su njenoj punoj afirmaciji na domaćem kao i na stranom tržištu.
Po svojim osobinama voda je oligomineralna, blago radioaktivna a dodatni kvalitet predstavlja količina SO2. Ljekovita voda banje “Laktaši” koristi se u vidu kupanja u kadama i bazenima, u vidu podvodne tuš masaže kao i pijenjem. Osim oligomineralne vode u banji se koriste i sve ostale fizikalne terapije koje su danas u upotrebi uključujući i akunpunkturu. Zdravstveno osoblje banje pruža posjetiocima sve potrebne usluge.
Specifične indikacije:
reumatske bolesti
bolesti bubrega i mokraćnih puteva
bolesti organa za varenje
bolesti perifernih krvnih sudova
Banja Laktaši raspolaže banjom za liječenje (biserni izvor) i hotelom "San" u kome se nalaze zatvoreni bazen, dvije saune, kupke za liječenje i podvodnu masažu. Banja takođe nudi i mogućnost realizacije sportskih programa i rekreacije. Po želji posjetilaca moguće je organizovati razne izlete i obilaske prirodnih i kulturnih znamenitosti područja. Banja “Laktaši” je smještena u ambijentu parkovske vegetacije, ispod obronaka planine Kozare u dolini rijeke Vrbas, sjevernoistočno od Banje Luke.
Udaljena je od Banje Luke 19 km . Geografski položaj banje “Laktaši” je vrlo povoljan, jer kroz centralni dio Laktaša prolazi magistralni put koji povezuje istočnu i zapadnu Evropu i jadransko primorje. Park koji se nalazi unutar banjskog kompleksa pruža mogućnost ugodnih šetnji, uživanja i relaksacije u prirodnom okruženju.
Banja Mlječanica
Na obroncima planine Kozara smještena je ova banja čiji je prepoznatljiv moto-"PRIRODA UZVRAĆA ZDRAVLJEM"
Mlječanica, Kozarska Dubica. Ljekovita voda banje Mlječanica je stara preko 5000 godina, a prva istraživanja mineralnih voda ovog lokaliteta uradili su bečki hemičari E. Ludwig i S. Kratzer od 1886. do 1889. godine. Banja Mlječanica (Institut za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju) se nalazi u prelijepom prirodnom ambijentu na sjeverozapadnim obroncima planine Kozare. Institut je koncipiran kao savremena specijalizovana ustanova za fizijatriju i rehabilitaciju koja obezbjeđuje uslove za uspješan oporavak i ugodan odmor njenih korisnika.
Po svojim osobinama voda banje Mlječanica je mineralna, sumporovito gorka sa temperaturom od 14°S. Mineralna voda se koristi u vidu kupanja u kadama i bazenima (hidroterapija), potom i u vidu podvodne tuš masaže a može se koristiti i u vidu pijenja i inhalacija. Osim mineralne vode u banji se koriste i sve ostale fizikalne terapije-procedure koje su danas uopšte u upotrebi, potom se koristi akupunktura i Tuina masaža (terapija). Gostima je na rasolaganju kompletno stručno osoblje koje čine fizijatri, fizioterapeuti, medicinski tehničari, radni terapeut, psiholog itd.
Specifične indikacije:
kožne bolesti - prevencija i liječenje
osteoporoze - dijagnostika
Tiho i mirno okruženje Instituta pruža posjetiocima izvrsnu priliku za opuštanje i odmor. Sportski travnati tereni daju mogućnost za bavljenje raznim rekreativnim sportovima. Za goste se organizuju izleti u okolna mjesta bogata kulturno istorijskom sadržajima. Neka od njih su i Nacionalni park «Kozara», memorijalni kompleks «Gradina», manastir «Moštanica» i mnogi drugi.
Osnovni dobro prepoznatljiv moto banje Mlječanica je: "Priroda uzvraća zdravljem".
Banja Slatina
Banja posjećivana od strane ljudi visokog staleža, grofova iz Austrije i barona iz Mađarske
Slatina, Banja Luka
Banja Slatina se nalazi na 12km od Laktaša, a na 13km od Banje Luke u isoimenom izletničkom i rehabilitacionom centru na 216m.n.v.Bogati izvori termomineralne vode su vjerovatno jedan od razloga da je ovo područje naseljeno od davnina, što potvrđuju i arheloška nalazišta u okolini banje kao i rimski novčići koji su pronađeni u slatinskom vrelu. Prva naučna istraživanja kvaliteta mineralnih voda banje «Saltine» je izvršio prof. Ludwig 1888. godine. Po svojim osobinama voda je mineralna sa temperaturom od 40-42°S.
Savremeni program banje «Slatina» nudi bogat izbor fizikalne terapije:
termoterapija,
fototerapija,
eletroterapija,
magnetoterapija,
lasteroterapija,
vaskulator,
masaže (posebno ultrazvučna masaža),
te obavezna hidroterapija mineranim vodama podvodnim tuš masažama, te kupanjima u zatvorenim bazenima koji su na raspolaganju posjetiocima od maja do oktobra mjeseca, a u zimskom periodu otvoren je bazen i dvije kade za podvodnu masažu..
Specifične indikacije:
reumatske bolesti
bolesti perifernih krvnih sudova
Pored banjske vode Slatinu je priroda obdarila izvorom pitke vode "Kiseljak" koji je takođe bio poznat za vrijeme Rimljana.
Okolina same banje je prekrivena prekrasnim šumovitim terenom sa širokim izborom mogućnosti izleta, dok se u samom sklopu banje nalaze uređeni sportski tereni, što sveukupno daje banji «Slatina» mogućnost da svojim posjetiocima ponudi i sportsko rekreativni program. Slatinski kraj je daleko poznat po uzgoju voća i dugoj tradiciji izrade domaćih proizvoda od voća. Bogatsvto kulturnog nasljeđa kraja je simbolički predstavljeno postojanjem crkve-brvnare u Malom Blašku, i u njenoj neposrednoj blizini spomenik slovenske glagoljične pismenosti nadgrobna ploča iz XIV vijeka, otkrivena tek u 1930-tim. O davnim stanovnicim kraja svjedoče i mnogobrojni stećci, nadgrobni spomenici Bogumila, naroda koji je naseljavao prostore Bosne i Hercegovine.
Vilina Vlas
Kamenom njenog tla građena je "Ćuprija", a njenu spoljašnost krasi "Vilina vlas"
Vilina Vlas, Višegrad
Banja Vilina vlas je smještena u istočnom dijelu RS na nepunih 5km od grada Višegrad u planinskom klancu Banjskog Potoka koji se uliva u rijeku Drinu, na nadmorskoj visini od 414m. Uz termalno vrelo nalazi se jedno od rijetkih kontinenttalnih nalazišta nježne paprati «Vilina vlas» (kosa) po kojoj je banja i dobila ovo zagonetno ime. Pored same banje protiče rijeka Drina koja se usko veže za grad Višegrad i njegovu istoriju. Sam grad Višegrad prepoznatljiv je po starom orjentalnom Višegradskom mostu koga je sagradio Mehmed Paša Sokolović. Poznati književnik i nobelovac Ivo Andrić napisao je roman posvećen ovom kraju “Na Drini ćuprija”. U Višegradu se nalaze spomen kuća i biblioteka Ive Andrića. Budući da je banja okružena planinskim turističkim centrima Tare i Zlatibora i da je u ovom dijelu Republike jedini izvor ljekovite vode, samim tim raste i njena atraktivnost za posjetioce.
Po svojim osobinama voda banje Vilina Vlas je oligomineralna sa temperaturom vode od 26-34,8 ºS. Ljekovita oligomineralna voda se koristi u vidu kupanja u kadama, bazenima i kupkama kao i u vidu podvodne tuš masaže, a i u vidu pijenja. U svojoj ponudi banja Vilina Vlas nudi razne programe kao što su; program za mršavljenje, anticelulit program, program aktivnog odmora kao i mogućnost dijetalne ishrane.
Voda ove banje je poznata po najvećoj radioaktivnost u BiH. Specifične indikacije:
kožne bolesti
bolesti bubrega i mokraćnih puteva
ženske (ginekološke) bolesti i stanja
Na području lokaliteta banje postoji više termalnih izvora od kojix je par kaptirano, to su izvori koji napajaju banjski bazen, te izvori u termalnim kupatilima(Sokolovićeva i Kadijina banja). Banja posjeduje zatvoreni bazen i saunu kao i uređene vanjske sportske objekte što posjetiocima daje mogućnost za bavljenje sportskim i rekreativnim sadržajima. Blizina rijeke Drine, bogate ribom, pruža mogućnost bavljenja sportskim ribolovom. U planinskom mjestu Borike se nalazi poznata ergela plemenitih arapskih konja koji se mogu i iznajmljivati.
Etno selo Stanišići Na izlazu iz Bijeljine na trećem kilometru prema Pavlovića mostu nalazi se etno selo Stanišići.
U selu se izdvajaju 2 celine. Jednu čine drvene kuće-brvnare sa pokućstvom koje im je vekovima pripadalo, a u centru sela su 2 jezera. Drugu celinu čini arhitektura građena u kamenu, hotel Pirg. Selo čine vodenice, mlekarnik, kovačnica, kameni bunar, ambar i autentične drvene kuće, sa prikazom pokućstva i narodnih nošnji.
U selu se nalazi i manastir Svetog oca Nikole (replika manastira Kumanice, zadužbine Nemanjića) sa manastirskom kućom (konakom).
Jučer smo Shadow i ja bauljali motorima u Spačvanskoj šumi i na kraju
završili u Bih u etno selu Stanišići. Nije loše za pogledati, nije uživo ni
jako kićasto kao na njihovim stranicama, jako je lijepo napravljeno sa
puno truda. I poprilično veliko uživo. Inače objekat je hotel + restoran
koji je raširen po cijeloj lokaciji.
izvor:etno-selo
Vlašić 365 dana
Planinski masiv, koji dominira u srcu Srednje Bosne, čiji najviši vrh, Paljenik doseže visinu od 1943 metra nadmorske visine,ustvari je pitoma planina Vlašić.
Od Travnika, glavnog grada SBK udaljen je 22 km putnim pravcem koji vodi preko prevoja Galica, a 28 kilometara, drugim putem, prohodnim tokom cijele godine.Riječ je o znatno boljoj varijanti, putu koji se od magistralnog puta M-5 u naselju Turbe odvaja za Vlašić.
Upravo ova putna komunikacija omogućava pristup planini čak i u najlošijim zimskim uvjetima. Ugodan krajolik već tokom putovanja, izmjena srazmjerno nadmorskoj visini bjelogorične u crnogoričnu šumu, te pašnjaci i tipičan planinski ambijent,svojevrstan su uvod u ono sto svakog posjetitelja očekuje po dolasku na pitomu planinu Vlašić. Takvom je prije svega čini tek mali broj olujnih dana, dok su sunčana razdoblja, čak i u zimskom periodu svojstvena ovom prostoru,
Stručnjaci različitih oblasti dali su argumentirane ocjene, i složili se da, ne umanjujući vrijednosti drugih planina, Vlašić svaku od njih ima sadržanu u jednu cjelinu. To vrijedi i za klimatske uvjete, floru i faunu, te čist zrak, ali i klasičnu turističku ponudu
Dilema gdje provesti godišnji odmor, u ljetnom ili zimskom periodu, ili u bilo koje drugo doba godine, samo jednom posjetom na planinu Vlašić može se smatrati rješenom. Za ovakve tvrdnje mnogo je razloga, a oni se ne traže-jednostavno su tu, Bogom dani...
Dakle, ovdje se mogu pronaći svi uslovi za kompletan odmor tijela i duše. Upravo to je ponuda planine Vlašić, a želja čovjeka današnjice, pa je razumljivo što su turistički radnici dobili ulogu posrednika, između ovih želja, ali i samo maštom ograničenih mogućnosti planine.
Jednako je ugodno i ako je Vlašić mjesto izbora za jednodnevni izlet ili možda za višednevni boravak, što je sigurno popularnija varijanta. Nije rijedak primjer da se namjera o ograničenom boravku pretvorila u ljubav na prvi pogled,pa su ti slučajni, a nepopravljivi zaljubljenici u Vlašić iznašli mogućnost i za dugotrajniji, a često i stalni boravak.
Želja da se ovaj planinski centar promoviše u svom pravom svjetlu, kao ciljano mjesto za odmor u bilo koje doba godine, na radost turističkih radnika i ostvarila se. Izuzetno su velike mogućnosti za šetnju već ustaljenim stazama,koje vode do krajolika za koje bi mnogi reći da pripadaju nedirnutoj prirodi. Pa i pored takvog, divljenja vrijednog izgleda na svakom koraku i svakom predjelu pored vidne planinske ćudi, ipak je prisutna toplina. Takvi predjeli, osim pjesačkim, pristupačni su i biciklističkim stazama.
Vrijednost Vlašića van zimske sezone, među prvima postali su svjesni planinari. Upravo ovdje na obroncima Devećana, gdje je smjesten i planinarski dom, mnogi istinski zaljubljenici u planinu, bez obzira iz kojeg kraja dolaze, doživjeli su najljepše trenutke, pa su planinarska druženja sada već tradicionalna.Osim toga na ovoj planini postoje i , izuzetni uslovi i za paraglajding.
Dok se s jedne strane govori o vrijednost planinskih vrhova i visina kojima se mnogi dive, s druge strane tu vrijednost u dubinama i brzacima rijeke Ugar pronašli su ribolovci, a uz same obale i izletnici.
Mada ovu tipičnu planinsku rijeku karakteriše izuzetno hladna voda, ipak su mnogi zbog još izuzetnije čistoće, pronašli mogućnost i za ljetno osvježenje, kupajući se u nekim od njih Ipak najpitomiji, i za turiste najinteresantniji je dio Vlašića poznat kao Babanovac. Smješten je na visini od 1260 metara. Ovdje je ustvari okosnica turistickog razvoja, pa je jos sedamdesetih godina na ovom djelu izgrađena 90 metara visoka skakaonica na kojoj se održavalo međunarodno takmičenja u skokovima „Pokal Vlašić“. Sigurno ne slučajno, a ipak spontano, posljednjih godina Babanovacje i izrastao u visokovrijedni sportsko-rekreacioni centar.
I pored svih drugih mogućnosti, interesovanje turista jos uvijek je veće kada u pitanju odmor u zimskom periodu. Razlog za to je i snijeg koji nerjetko prelazi visinu od nekoliko metara, a zadržava se pet mjeseci u godini.
Posebno za posjetitelje koji dolaze prvi put, ali i za sve druge važna je objektivna informacija.Ukoliko postoji dilema vezana za smještaj, opremu, vrijeme i općenito za sve uslove boravka, odgovor se može pronaći već pri samom dolasku na centralni plato ski centra Babanovac, u, za to namjenski uređenim prostorijama Turističke zajednice SBK. Već nekoliko godina svim posjetiocima ski centra na raspolaganju je osoblje Informativnog centra. Na ovaj način ispunjavaju osnovnu namjenu, jer cilj je svakom posjetitelju ili gostu ponuditi informacije i pomoć vezanu za boravak na Vlašiću. U ovom, s pravom se može reći, jednom bajkovitom gradu što se Babanovac zove, čak i oni najtvrđi, nemogu se oteti dojmu, pa nakon odmora odlaze s riječima hvale o nezaboranom boravku.
Babanovac je mjesto gdje zaista postoje karakteristke urbanog naselja, sa više od hiljadu manjih nekada po gradnji i namjeni karakterističnih vikend objekata, velikim brojem pansiona i manjih hotela, ali i nekoliko najluksuznijih hotela koji mogu zadovoljiti ukus gostiju sa najvisim kriterijima. Korištenje saune, trim kabineta, ili bazen samo su neke od usluga dostupnih u većini hotela.
Upravo taj spoj skromnog i luksuznog, malih i velikih prohtjeva , te raskošnog sjaja hotela i intime malih vikendica, Babanovac čine bajkovitim. Ovdje se ostvaruju snovi, dovršava nedosanjani san i u jedno stapaju suprotnosti, a da pri tome ne narušavaju sklad pitome planine.
Boravak u ovom centru nikako ne uslovljava apstinenciju od navika kakve većina gostiju prije dolaska već ima. Moguće je učesće u društvenom životu, šoping i zabava, ali isto tako i istinski odmor zbog kojeg se i dolazi ovdje, u ovu, kako je često nazivaju pravu zračnu banju.
Vrhunac pravog sjaja Vlašića, možda i najviše dolazi do izražaja tokom novogodišnjih praznika, svi smještajni kapaciteti, kao i mjesta za doček Nove godine u ugostiteljskim objektima i po nekoliko mjeseci ranije popunjeni su. U ovoj posebnoj noći, dominira, vatromet, muzika i svečarska atmosfera, i to je motiv što mnogi gosti prelaze i po nekoliko hiljada kilometara kako bi Novu godinu počeli baš ovdje.
I skijaški apetiti na Vlašiću uglavnom mogu biti zadovoljeni sa sest ski liftova i stazama u ukupnoj dužini od oko 14 kilometara. Liftovi Babanovac 1 i 2 imaju najveći kapcitet, oko 2100 skijaša na sat. Uglavnom su staze na Vlašiću pogodne za rekreativce, dok staza Markovac, i istoimeni ski lift za oko 650 skijaša na sat, zadovoljavaju uslove naprednijeg skijanja.
Početnicima su na raspolaganju dva baby ski lifta i 200 metara uređene staze.
Nekoliko lokacija gdje se iznajmljuje i servisira oprema za skijanje, te mogućnost uključenja u školu skijanja, samo će rijetke ostaviti bez onog osnovnog znanja o ovom zimskonm sportu.
Ukoliko je dan nedovoljno dobro iskorišten, nastavak skijanja moguć je i nocu. Osvjetljene staze i mirne noći bez vjetra, preduslov su za nesvakidašnje uživanje na snijegu. Ovu noćnu idilu nerijetko upotpunjuju brojni sadržaji, što skijanju noću daje poseban šarm.
Često se ovdje priređuju koncerti , večeri plesa ali i ostali uglavnom zabavni sadržaji.
Vrijedno je reći da je i bezbjednost boravka na Vlašiću na dosta visokom nivou. Jer u ovom pravom malom gradu, osim stalnog prisustva policije, prisutne su i ekipe službe hitne medicinske pomoći, Gorske službe spasavanja, vatrogasci. Mozda baš zbog toga Vlašić slovi kao centar gdje se neugodne situacije veoma rijetko ili nikako ne dešavaju, a to je u svrhu razvoja turizma i za goste koji dolaze veoma važno.
Brojni su i sportski pa i kulturni sadržaji, osim u zimskom periodu organiziranih takmičenja u skijanju i snowboard-u, u svrhu prije svega dobre zabave ne izostaju ni nogometni susreti na snijegu, te druga takmičenja. Održavanje sajma turizma na Vlašiću "VLAŠIĆ EXPO TOURS, gdje se promoviše zdrava hrana i oprema, sada već ima tradicionalni karakter, i održavat će se ubuduće u mjesecu februaru pod nazivom ZIMSKI DANI TURIZMA NA VLAŠIĆU. Tu je često središte privrednih zbivanja. Različita stručna savjetovanja, seminari, te sportske pripreme za različite sportske klubove, sadržaji su prisutni tokom cijele godine.
Izložba pasa tornjaka, BH pastirskog psa, svake godine okuplja veliki broj posjetilaca, pa stoga i ne čudi da je za oficijelnu maskotu Turisticke zajednice SBK izabran upravo ovaj pas kao maskota TORI. Doprinos u kreiranju kulturno zabavnog programa daju umjetnici sa svih prostora, ali i udruženja i kulturno umjetnička društva.
Zalazak sunca i spuštanje noći, nikako ne nagovještavaju kraj provoda, on ustvari na Vlašiću tek počinje i po tome je ovo turističko naselje posebno poznato. Prije svega izbor tradicionalnih ali i drugih vrsta jela, te topli napitak, vraćaju energiju izgubljenu tokom dana na zdravom i visokovrijednom planinskom zraku.
A onda počinje noćna čarolija...
I u ovom segmentu na Vlašiću postoji balans između različitosti. Nezaboravan provod i to po svacijem ukusu, od disko klubova, zabave uz narodnu muziku, te ugođaj uz tradicionalne bosanske sevdalinke, moguće je naći, sve u jednoj noći u nekom od ugostiteljskih objekata.
Za one koji ipak žele smiraj prije spavanja, mogu to i imati uz zvuke klasične muzike ili jednostavno u toploj prostoriji uz kaminin, u zimskoj idili na koju ukazuje tek pogled kroz prozor.
I zbog svega ovog, što je naravno samo mali dio ponude Vlašića koji
se tek spontano zbog prirodnih vrijednosti ove planine i osjećaja turističkih radnika razvija u moderni turistički centar, svi njegovi posjetitelji osjećaju isto, ljubav na prvi pogled. Tu nastaje posebna veza koja se u stvari nikada ne raskida, pa je najbolji način da se osiguraju gosti za narednu godinu, dovesti ih tek jednom, a ostalo na planini Vlašić, u turističkom centru Babanovac postaje čarolija, postaje dosanjani san.
Zaljubljeni u ovu planinu, s lijepim utiscima, relaksirani i često s neizostavnom kriškom Vlašićkog sira, gosti odlaze nakon odmora, i što je najvažnije....ponovo i uvijek se vraćaju....
Napomena o autorskim pravima:
Tekst iz promotivnog filma Vlašić 365 dana TZ SBK, autor teksta Amila Seferović. Tekst je isključivo za čitanje. Kopiranje teksta ili njegovog dijela, objavljivanje ili prezentacija, bez dozvole autora, su zabranjeni i zaštićeni Zakonom o autorskom pravu BiH.
izvor:jahorina.org
Geografski položaj opštine Modriča čini ovo područje vrijednim prirodnim nasleđem s obzirom da je riječ o rijetkom konglomeratu planinskih i ravničarskih cjelina. Na području opštine dodiruju se obronci balkanskih Dinarida,planina Trebava i Vučijak sa Panonskom nizijom- Posavinom pri čemu se raspon nadmorske visine kreće od 90 do 644 metra.
Jedan od najperspektivnijih prirodnih resursa je Duga Njiva- izletište i vazdušna banja na planini Trebava koja se proteže na nadmorskoj visini od 400 do 644 metra. Duga Njiva bogata je bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, netaknutim izvorima pitke vode, raznovrsnim biljnim i životinjskim svijetom sa stalnim vazdušnim strujanjima koja predstavljaju važan termoregulacioni faktor zbog kojeg je vazduh uvijek čist. Zahvaljujući bogatoj vegetaciji, koja ga oplemenjuje vazduh ovdje ima dejstvo prirodnog aerosola. Ljeti je izletište na Dugoj Njivi pogodno za kampovanje, izlete, šetnje,biciklizam, sakupljanje ljekovitog bilja, lov i ribolov, dok je u zimskom periodu idealna za uživanje u snježnim aktivnostima. Prošle godine investicijom Vlade Republike Srpske asfaltiran je put prema Dugoj Njivi u dva pravca dužine 16.905. metara. Povezivanje Modriče sa Dugom Njivom predstavlja važan početni impuls u razvoju sveukupnog područja Trebave, prvenstveno seoskog i rekreativnog turizma.
Pored planine Trebava važno je istaći i značaj planine Vučijak.Ova planina takođe je bogata jakim izvorima pitke vode, šumama i proplancima, pejzažima.Na planini Vučijak ističe se lokalitet poznat pod nazivom " Lipa "gdje se nalaze crkva i spomen obilježje iz proteklog rata.
Od prirodnih atrakcija bitno je istaknuti lovne i ribolovne potencijale. Na području lovne površine u iznosu od 29.432.hektara na ravničarskim i brdskim predjelima najzastupljenije vrste divljači su srna, zec, fazan, divlja svinja, divlja patka a u ravničarskim lovištima prepelica. Lovačkim resursima upravlja Lovačko udruženje " Majna" koje na raspolaganju ima 2 lovačke kuće i 7 lovačkih koliba. Rasprostranjenost manjih i većih vodenih tokova bogatih ribom i riječnim rakom pružaju mogućnost za razvoj ribolovnog turizma.Ribolovni potencijal predstavlja rijeka Bosna koja u dužini od 31 kilometar protiče kroz modričku opštinu , jezera površine oko 10 hektara u Modričkom Lugu i niz brskih rječica. Sportsko- ribolovno društvo " Optima " brine se za poribljavanje voda, uređenje jezera i zaštitu od krivolova.
Kulturno istorijske atrakcije
Arheološki dokazi prisustva čovjeka na ovim prostorima dosežu još u doba paleolita, starijeg kamenog doba od oko 45.000- 15.000 godina p.n.e. Dokazi tog perioda otkriveni su na lokalitetu Gradine u Dugom Polju i Ždralovo Brdo u Kladarima. Mnogobrojna su nalazišta starih nekropola. Jedno od najstarijih groblja iz srednjeg vijeka je Gričko groblje u Dugom Polju, Staro groblje u Dobrinji i Madžarsko groblje u Vranjaku. Na sjevernom rubu visoravni Duge Njive nalaze se u temeljima očuvani ostaci utvrđenja Gradac. Ovo je malo utvrđenje čiji je plato na grebenu širok 6-8 metara a rastojanje između dva poprečna rova je od 20 do 25m. Pronađeni dijelovi naše domaće keramike zrelog srednjeg vijeka ukazuju da je tvrđava korištena od 13. do prve polovine 16. vijeka. Izvorno ime ove tvrđave je nepoznato. Lokalno stanovništvo naziva ga Gradac.
Na planini Trebava u selu Babešnica na lokalitetu Ćelije ili Ćelija nalaze se tragovi najstarije hrišćanske crkve. Hrišćanske crkve nasleđivale su stara mnogobožačka svetilišta te je na ovom mjestu prema predanju poštovan kult božanstva plodnosti gdje su se svetkovine održavale u vrijeme ljetne dugodnevnice. Ime Trebava dolazi od staroslovenske riječi "trebva" što znači žrtvenik mnogobožački, mjesto gdje se prinosi žrtva. Na ruskom jeziku značenje riječi je oltar. Staroslovensko božanstvo plodnosti i uspomena na njega sačuvani su u nazivima okolnih trebavskih polja, rječica i visova.
Stari grad Dobor sa svojom Dobor kulom predstavlja simbol grada. Nalazi se na lijevoj obali rijeke Bosne oko 4 kilometra uzvodno od Modriče. Sagradio ga je Ivaniš Horvat između 1387. i 1388. godine u vidu utvrđena sa dvije kule. Zbog strateškog položaja Dobor je kroz istoriju bivao više puta izložen osvajanjima i pustošenjima.Na lokalitetu grada Dobor otkriveno je i sedam arheoloških slojeva iz metalnog doba koja mu daju na značaju.
Prekretnicu u razvoju turizma opštine Modriča predstavlja i proglašenje crkve Svetog Lazara i Svetih Srpskih Novomučenika na Dugoj Njivi 2007. godine u manastir, čime je ovo područje postalo jedan od religijskih centara Republike Srpske.
Kada se govori o muslimanskom nasleđu u gradu postoji objekat jednodomne građe ovalnog oblika kojeg u narodu nazivaju turbe. Ovo je mjesto na kojem je sagrađena grobnica izvjesnom turskom begu koji je na početku 18. vijeka poginuo. Objekat je u izuzetno dobrom stanju sa uređenim dvorištem i ogradom, a najčešće je posjećen tokom mjeseca Ramazana kada se na prozorima turbeta i oko njega pale svijeće.
U samom središtu grada nalaze se dva spomenika. Jedan od spomenika u parku podignut je u čast neznanom junaku iz NOR-a. Preko puta zgrade Skupštine opštine Modriča smješten je spomenik posvećen palim borcima za Republiku Srpsku.
Iz parka se sa strane okrenute ka centru grada izlazi u tzv. Pješačku ulicu, modrički korzo, dugu oko 300 m , zatvorenu za saobraćaj, duž koje se prostiru raznorazne prodavnice, zanatske radnje, kafići i restorani.Ulicu "čuvaju" stabla košćele koja je čine alejom, omiljenim šetalištem Modričana i gostiju grada.
U centru grada, na Trgu Nemanjića, na oko 1000 m² smješten je Srpski kulturni centar ( SKC ).U okviru Kulturnog centra nalazi se Plava sala kapaciteta 250 osoba, namjenjena za organizovanje konferencija i scenskih performansi. Pored plave sale na raspolaganju su i manje prostorije kapaciteta do 50 osoba u kojima se održavaju književne večeri, javne tribine, radionice, seminari i razne promocije.U samom holu i hodnicima izlažu se slike i ostali umjetnički predmeti poput ručnih radova, ikona, predmeta nađenih prilikom arheoloških iskopavanja i dr. U sklopu SKC-a nalazi se gradska biblioteka sa oko 32.000 naslova kao i kino sala.
izvor:modrica.ba
Bosna izvire iz kraških vrela u selu Vrutci u blizini Ilidže, u podnožju planine Igman, na 500 metara nadmorske visine. Protiče centralnim dijelom Bosne, a kod Bosanskog Šamca se ulijeva u rijeku Savu, te pripada crnomorskom slivu. U rimsko vrijeme rijeka se zvala Basana i istoričari smatraju da je tako i nastala riječ Bosna. Duga je 273 kilometra i duboka je jedan do tri metra, ali u virovima dostiže dubinu i do 10 metara. Na više mjesta pravi slapove i brzake. Nizvodno od Maglaja moguće je splavarenje za vrijeme srednjeg i visokog vodostaja. Smrzava se samo za vrijeme jakih zima. Bosna sa svojim pritokama raspolaže godišnje potencijalnom hidroenergetskom snagom od 3,30 milijardi kWh, ali jedina hidrocentrala, Bogatić, izgrađena je nakon Drugog svjetskog rata na rijeci Željeznici.
Dolina rijeke Bosne je najnaseljenija oblast Bosne i Hercegovine. Naselja uz Bosnu su drumskog tipa, ponegdje dosta razrijeđena. U dolini Bosne smješteni su gradovi Sarajevo, Visoko, Kakanj, Zenica, Zavidovići, Žepče, Maglaj, Doboj, Modriča i Bosanski Šamac.
Drina
Drina je rijeka nastala spajanjem crnogorskih rijeka Tare i Pive. Nedaleko od mjesta nastanka, na Šćepan Polju, Drina ulazi u Bosnu i Hercegovinu. Ovaj dio naše zemlje također je dobio svoje ime prema toj rijeci - Gornje Podrinje. Protiče kroz istočnu Bosnu i Hercegovinu i svojim donjim tokom čini prirodnu granicu između Bosne i Srbije. Nakon Save, druga je po dužini rijeka u Bosni i Hercegovini. Ulijeva se u Savu blizu mjesta Srijemska Rača. Prolazeći kroz Foču, Goražde i Višegrad u rijeku Drinu se ulijeva više manjih i većih rijeka - Lim, Prača i Rzav. Historijski gledano, Drina je ovdje bila prepuna brzaka i prolazila je kroz kanjone i klisure.
Rijeka Drina koja je cijelim svojim tokom pitka, pružiće Vam nezaboravne trenutke i jedinstven osjećaj tokom splavarenja koje je u Bosni i Hercegovini ima dugu tradiciju i izraslo je u posebnu turističku atrakciju. Drina čitavim svojim tokom i pored jakih bujica i brze vode ima svoj prepoznatljiv mir, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Rafting i splavarenje niz rijeku Drinu koja sa svojim divljim vodama pruža priliku za uživanje u prelijepim pejzažima i podiže nivo adrenalina, te budi neizvjesnost, izaziva radoznalost i želju za ponovnim vraćanjem ovoj zelenoj ljepotici. Regata „Putevima drinskih splavara” okuplja na hiljade zaljubljenika u ovu ljepoticu. Velike količine raznovrsne ribe ponudit će poseban užitak strastvenim ribolovcima kojima će sigurno ostati u sjećanju bogat ulov. Raznovrsna flora će zadovoljiti i najzagriženije berače ljekovitog bilja i gljiva. A lijepi prizori i pejzaži nadahnjuju čak i slikare.
Svake godine u organizaciji Turističke zajednice Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i Vlade Kantona početkom mjeseca jula organizuje se manifestacija Drina - Prača, kada je na Drini prisutno preko 10 splavova i mnogo drugih neobičnih plovila.
Neretva
Neretva je najduža i vodom najbogatija rijeka Jadranskog sliva. Izvire na 1.227 metara nadmorske visine, pod vrhom Grdelj, koji pripada ograncima planine Lebršnik. U svom gornjem toku protiče kroz dolinu koja se pruža paralelno sa planinskim masivima i ne presijeca ih.
Do ušća Rame teče prema sjeverozapadu, a kad primi ovu pritoku naglo skreće ka jugu. Ovaj dio Neretve odlikuje se kanjonskim stranama visine od 800 do 1.200 metara, na kojima nema gotovo nikakve vegetacije. Neretva ima sva karakteristična svojstva planinske rijeke, sa relativno velikim padom i jakom mehaničkom snagom. Napuštajući kanjon, ulazi u Mostarsko polje, a zatim, pošto napusti klisuru, ulazi u svoj donji tok, koji počinje nizvodno od Čapljine. Dalje se dolina Neretve širi i odlikuje širokim poplavnim pojasom uz korito rijeke. Glavne pritoke su joj Rakitnica, Rama, Buna, Bregava, Trebižat.
Raspolaže velikim hidro-energetskim potencijalom, pa je na Neretvi, pet kilometara iznad Jablanice, podignuta lučna brana i na taj način je rijeka, uzvodno do Konjica, pretvorena u akumulaciono jezero. U Neretvi nalazimo potočnu pastrmku, mekousnu pastrmku, glavaticu, lipljena, gagicu, i riječnog raka, te brojne druge vrste. Iako se rijeka redovno poribljava, mekousna pastrmka i glavatica su pred nestajanjem, a i čitav riblji fond je mnogo osiromašio.
Adrenalinska rijeka Neretva,rafterima i kajakašima pruža neponovljiv doživljaj sa svojim prelijepim kanjonom i vodopadima, koja se vide prilikom spuštanja.
Rijeka Bila
Rijeka Bila je lijeva pritoka rijeke Lašve u koju se ulijeva u naselju Mali Mošunj (Bistua Nova), na granici općina Vitez i Travnik.
Ova plaha planinska rijeka izvire na obroncima planine Vlašić u rejonu Vučije glave odakle, praveći kanjon, silazi prema plodnoj Lašvanskoj ravnici.
U selu Mehurići u nju se ulijeva rijeka Jasenica.
Malo niže u selu Han Bila u rijeku Bila se ulijeva i Zaseljačka rijeka (Rogačička rijeka).
Sliv rijeke Bile, administrativno, pripada Srednjobosanskom kantonu, općina Travnik, s centralnim naseljima Han Bila i Mehurići koja su najnaseljenija mjesta na njezinom putu ka ušću u rijeku Lašvu.
Sliv Bile je dug c.ca. 40 kilometara.
Bila izvire visoko u vrletima Vlašić planine i to njezine sjeverozapadne strane u području Vučije planine i Meokrnja, negdje na tromeđi općina Travnik, Teslić i Zenica, na nadmorskoj visini 1386 metara. Od mjesta svoga izvorišta pa do ušća u naselju Mošunj visinska razlika je 859 metara.
Rijeka Bila bogata je potočnom pastrmkom.
Rijekom gazduje SRD Mehurić iz Mehurića. Podatke poslao: Fehim Muratović
Rijeka Bistrica
Rijeka u u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, koja protiče kroz istočni dio Livanjskog polja. Bistrica je duga oko tri kilometra. Njen prvi kilometar protiče kroz grad Livno, nastavljajući put kroz Livanjsko polje. Pripada Jadranskom slivu rijeka. Tokom ljetnih mjeseci korito je uglavnom plitko, za vrijeme jeseni nabuja od obilnih kiša. Izvire iz brda Bašajkovac, na izvoru Duman. Akcije poribljavanja zadnjih godina nisu urodile nekim većim plodom.
Vrbas
Rijeka Vrbas nastaje od dva vrela na Zec planini (ogranku Vranice) i, nakon puta od 250 kilometara, u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, kod Srpca, uliva se u Savu. Od izvora do ušća prolazi kroz Skopljansku kotlinu, Vinačku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjalučku kotlinu i Lijevče polje. Ima 36 direktnih pritoka dužih od 10 kilometara, a najznačajnije su Vrbanja, Ugar i Pliva.
Vrbas izvire na 1.700 metara nadmorske visine, a u Savu se uliva na 96 metara nadmorske visine. Pritom stvara tri karakteristične cjeline: u gornjem toku od izvora do Jajca je planinska rijeka s mnogo brzaka i slapova, u srednjem, od Jajca do Banje Luke, sa naglašenim padom korita probija se kroz duboki krečnjački kanjon, a u donjem toku, od Banje Luke do ušća, tipična je ravničarska rijeka.
Kanjon Vrbasa, čije su litice dom orlovima, sokolovima i jastrebovima, idealan je za rafting i kajak. Zbog raznovrsnosti ribljeg fonda, ova prelijepa rijeka jedna je od najatraktivnijih za ribolovce. Između ostalog, njegovim zelenim vodama plivaju lipljen, pastrmka i mladica. Vrbas ima i specifičan čamac pod nazivom “dajak”, koji je dobio ime po motki koja služi za odgurivanje. Na Vrbasu je izgrađeno nekoliko hidrocentrala, a na njegovim obala ili u blizini nalaze se gradovi Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka.
Ono što Vrbas posebno izdvaja jesu kanjoni kroz koje prolazi neposredno pred ulazak u Banja Luku koji vam jednostavno oduzimaju dah pogotovo ako se spuštate čamcem, bilo da je riječ o raftingu, kajak-kanu, kanjoningu ili samo pecanju. U 2005. godini, na Vrbasu je održan Evropski Šampionat u raftingu, dok u 2009 se održava Svjetski šampionat u raftingu.
Una
Rijeka Una je dobila ime od starih Rimljana, koji su, po put ugledavši njenu živopisnu ljepotu i čuvši žubor njenih slapova uzviknuli UNA, što prevodu znači "jedna" ili "jedina". Izvire u blizini mjesta Donja Suvaja i Donji Lapac ispod padina planina Plješevice i Stražbenice u Republici Hrvatskoj, a ulijeva se u Savu pored Jasenovca, u koju godišnje donese gotovo osam milijardi kubnih metara vode.
Njen izvor podsjeća na malo jezero zelenkasto-modre boje, okruženo velikim vapnenačkim stijenama i zaštićen je kao geografsko-geološki spomenik prirode. Već nakon 20-tak metara od izvora, nalazi se prvi slap. Veće pritoke su joj Srebrenica, Unac, Krušnica, Mlječanica, Moštanica i Sana kao priliv sa desne, te Klokot i Žirovac sa lijeve strane. Međutim, u gornjem toku u nju se ulijeva i mnogo podzemnih voda i kraških vrela. Klima pored Unskog sliva je umjereno-kontinentalna planinska. U vrijeme sušnih ljetnih mjeseci ovu rijeku karakteristiše nizak vodostaj, ali od novembra do kraja proljeća vodostaj je prilično visok, pa rijeka često i plavi.
U rijeci Uni živi 28 različitih vrsta riba, a na njenim obalama raste i gotovo dvije stotine različitih vrsta ljekovitih biljaka. U polaznom toku gdje ima osobine planinske rijeke, pa sve do Martin Broda Una ima prvu kategoriju kvalitete vode. Ljepotu Une najbolje ćete osjetiti ako se prijavite za Una-regatu. To je međunarodna tradicionalna manifestacija čiji je cilj promocija potencijala ove rijeke i njenog prirodnog okoliša. Pored raftinga, manifestaciju krase i drugi kulturno-rekreacioni sadržaji, poput skokova sa gradskog mosta u Bihaću i Bosanskoj Krupi.
Rijeka Sanica je bistra i hladna planinska rijeka sa izvorima u samom podnožju Grmeča. Jedan od izvora je pećinskog tipa, a drugi nastaje iz saničkog jezera. Udaljeni su na oko kilometar jedan od drugoga. Ovo prvo pećinsko vrelo je u dobroj mjeri ugušeno vodovodom koji napaja grad Petrovac, odnoseći ovaj biser prirode ogromnim cjevovodima preko samog Grmeča.
Prikupljajući svojim tokom sve te rječice i potoke, Korčanicu, Trebunj, Biljansku riječicu, Sanica prerasta jako brzo u jednu pravu planinsku rijeku sa svim svojim ljepotama i čarima koje krase čitavu saničku dolinu.
Rijeka Sanica od izvora pa do ušća u Sanu kod Vrpolja obiluje mnogobrojnim slapovima koji privlače kako ribolovce i kupače tako i druge ljubitelje čiste prirode. Raznolikost i kvalitet ribe u njenim vodama, a naročito potočne pastrmke i mladice, vječito su privlačili ribolovce.
Sava
Sava je internacionalna rijeka crnomorskog sliva, koja u Bosnu i Hercegovinu ulazi kod Jasenovca, na nadmorskoj visini od 94 metra, a napušta je kod Bosanske Rače na 87 metara nadmorske visine, sa razlikom u padu od 7 metara. Ukupna dužina Save je 945 km, a kroz Bosnu i Hercegovinu teče u dužini od 331 km i tu su joj pritoke: Una sa Sanom, Vrbas, Ukrina, Bosna, Tolisa, Tinja, Brka, Lukavac i Drina. Sava nastaje u blizini Lancova u Sloveniji, spajanjem Save Dolinke (koja izvire u dolini između Triglava i slovensko-austrijske granice kod Kranjske Gore) i Save Bohinjke (ona nastaje izlijevanjem iz jezera Bohinj kod mjesta Ribičev Laz). Najvodonosnija je pritoka Dunava u koji se uliva u Beogradu, u Srbiji. Jednim dijelom čini granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a potom između Bosne i Hercegovine i Srbije. U Bosni i Hercegovini većim je dijelom plovna i na njoj se odvija veoma gust riječni saobraćaj. Najveće luke na Savi u BiH su u Bosanskom Šamcu i Brčkom. Kroz mnogo milenija ova rijeka teče tiho i dostojanstveno, moćna u svojim izlivima bijesa kada plavi okolna polja i naselja. Značaj ove rijeke ogleda se i u tome da je po njoj nazvano cijelo jedno područje – Bosanska Posavina.
Rijeka Rakitnica izvire iz nekoliko obronaka Bjelašnice, blizu sela Rakitnice (na cca 1.500 metara n/v, 35 kilometra udaljeno od Sarajeva) i ulijeva se u Neretvu na planinskoj tromeđi Bjelašnica-Visočica-Prenj (na n/v cca 300 metara), nedaleko od Boračkog jezera. Rijeka i selo su dobili ime po vrbi rakiti kojom je gornji tok obrastao. Ova tipična planinska rijeka se duboko usjekla između planine Bjelašnice sa desne strane i Visočice sa lijeve strane, praveći niz bizarnih kanjona, brzaka, slapova, vodopada i mirnih bazena što predstavlja neponovljivu turističku atrakciju.
Radi svoje jedinstvene ljepote i nepristupačnosti Rakitnica je veliki izazov za planirare, alpiniste, ribiče kao i mnoge ljubitelje čistih prirodnih ambijenata. Svojim tokom od 30 kilometara ne protiče kroz naseljena mjesta a voda je pitka od izvora do ušća.U njoj se nalaze potočna i mekousna pastrmka (endem), i to u velikim količinama . Najpovoljniji dio toka za ribolov je od drumskog mosta kod sela Tušila do pješačkog mosta na stazi za Boboviciu.
Najatraktivniji dio toka ove rijeke se nalazi između mosta na saobraćajnici Lukomir-Bobovica do Lučice (Bajrina koliba) . To je tok rijeke od 4-5 kilometara sa padom od oko 300 metara i brojnim slapovima i vodopadima.
U vrijeme nižeg vodostaja moguće je pješačkom stazom proći od mosta kod sela Tušila do ušća u Neretvu (poželjno je koristiti manje gumene čamce) . U toku velikih padavina i topljenja snijega, u tijesnim kanjonima, nivo Rakitnice se podigne i za 20 metara. U vrijeme proljetnih kiša su naročito atraktivni vodopadi koji se obaraju sa visokih stijena na obrancima Visočice..
Ovoj izazovnoj rijeci je moguć pristup sa nekoliko strana:
• Moguće je kolima doći dobrim putem preko Babinog dola na Bjelašnici putem za Goražde, sa kojega se skrene prema planinarskoj kući ”Željo” i spustiti se do sela Šabići i dalje do mosta na Rakitnici kod sela Tušila.
• Nešto slabijim putem, moguće je iz Babinog dola sa puta za opservatorij skrenuti i doći u selo Lukomir automobilom, a odatle pješačkom stazom za 3 do 4 sata hoda stići na Rakitnicu kod Lučice.
• Iz Konjica je automobilom moguće doći do sela Blaca, a odatle pješačkom stazom za 1 sat hoda prići do vrlo interesantnog dijela toka Rakitnice iznad Džehenema i Oštre. Sličan prilaz je moguć i iz sela Dubočani.
• Lijep i atraktivan prilaz ovoj planinskoj rijeci je moguć u toku ljeta automobilom iz Glavatičeva preko obronaka Visočice do planinskog potoka Rijeka. Ovim plitkim potokom može se prići do Rakitnice za pola sata hoda.
izvor:bisrobih
Trebišnjica
Trebišnjica je hercegovačka rijeka, najveća ponornica na Balkanu i jedna od najvećih u svijetu. Duga je 96,5 km, izvire na nadmorskoj visini od 398 metara i dio je kompleksa podzemnih i nadzemnih rijeka čije je krajnje ishodište Jadransko more kod Dubrovnika.
Nije jednostavno opisati put ove rijeke sa “sto imena” od izvora do ušća. Sve počinje na planini Čemerno, između Gacka i Tjentišta, gdje izvire potočić po imenu Vrba, koji kroz vododerine preko kamenja teče prema jugu i najednom nestaje, da bi u Gatačkom polju još veći izbio iz zemlje, ovaj put pod imenom Mušnica. Nedaleko ponovo nestaje, a koji kilometar dalje pojavljuje se, sada kao Ključka rijeka. I opet se ovoj vodi gubi trag. Slično, neuhvatljivo, ponašaju se i okolni potočići kojih ima svuda okolo... A onda se ispod Bileće, iz jedne ogromne pećine, rađa prava velika rijeka koja prvi put pod imenom Trebišnjica teče prema jugu, kroz Trebinje i Popovo polje. Tamo je opet zametala tragove i u svoj snazi se pojavljivala kod Dubrovnika kao Ombla (Dubrovačka rijeka), da bi pobjegla u Jadransko more. I tako je bilo do sredine 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je zauzdana izgradnjom hidro-energetskog sistema. izvor:vodic.ba
Bosna i Hercegovina je planinska zemlja pa samim tim osnovna podijela ribolovnih voda je na visinske (planinske) i nizijske vode. U zavisnosti od prirode njihovog postojanja, dijele se na: tekuće, stajaće i veštački stvorene. U tekuće vode spadaju: potoci, riječice, rijeke i velike rijeke. Ribari vode dijele na nizijske i planinske. Planinske rijeke su posebno interesantne ljubiteljima ovog sporta i karakterišu ih izuzetno čista, prozirna voda čija je temperatura čak i u ljetnjem periodu samo par stepeni iznad nule. Naseljavaju najređe riblje vrste, kao što su lipljen, potočna pastrmka i mladica, ali u nižim predjelima ovih voda skobalj, šaran, plotica, mrena koji na ovim terenima dostižu znatno veće mere. Vrsta ribolva koja se posebno veže za ove reijke je Fly Fishing – mušičarenje. To je strast koju samo rijetki fanatici, mogu razumjeti. Riječni tok, nastaje od jednog ili više izvora, najčešće u planinskom području. Sami, izvorišni djelovi toka, mahom je bez riba, ali, nešto niže je područje potočne pastrmke ili salmonidni region. Salmonidni region, dijelimo na: planinski pastrmski region, koji naseljava isključivo potočna pastrmka i rečni rak i nizijski pastrmski region, koji pored potočne pastrmke, naseljavaju lipljen, mladica, peš ali u srednjem dijelu tog regiona, srecu se i plotica, skobalj, mrena, krkuša. Ispod salmonidnog regiona dolazi nizijski ciprinidni region. Razlikuje se od pastrmskog regiona pre svega po bogatstvu vode, pad mu je manji, vegetacija bogatija, broj ribljih vrsta znatno veći, kao i drugih vodenih živih bića. Područje ciprinida, od bodorke, klena, grabljivica kao što su som, smuđ i štuka, do drugog dijela gde sve češće srećemo vrste, kao što su deverika, šaran i babuška.
Uglavnom slivove rijeka u Bosni i Hercegovini kupi jedan jak sliv vode koji se zove Sava. Sava je rijeka u sjevernoj Bosni i Hercegovini i najveća od svih rijeka u zemlji. Nastaje spajanjem rijeka Save Dolinke i Save Bohinjke u blizini Lancova u Sloveniji. Iz Slovenije pritice kroz Zagreb, a nakon toga čini granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, gdje se u Beogradu ulijeva u Dunav.
Zamolio bi da nezamjerite ako sam propustio neku našu rijeku, rijećicu, potok tj. naše ljepotu Bosne i Hercegovine, a jesam sigurno jer najveće bogatstvo naše prelijepe zemlje su upravo Rijeke, Jezera i Planine na kojem nam svijet zavidi.
RIJEKA BOSNA
Bosna izvire u prirodnom rezervatu u podnožju planine Igman nadomak Sarajeva na 500 m nadmorske visine. Sam lokalitet izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato je sarajevsko izletište. Rijeka Bosna je duga 273 km, duboka je 1-3 m (u virovima dostiže dubinu i do 10m), a široka 35-170m. Prosječan pad joj iznosi 1,48 m/km, a srednja količina proticanja vode oko 100 m³/s. Najveći vodostaj je u periodu mart-maj i u novembru, a najniži u augustu i septembru. Glavne pritoke rijeke Bosne su: Željeznica, Miljacka, Krivaja, Spreča i Stavnja sa desne strane, a Fojnička rijeka, Lašva i Usora s lijeve strane. U rijeci Bosni nizvodno od Kaknja se može uloviti mnogo vrsta ribe i to uglavnom CIPRINIDI (Šaran, Bucov, Deverika, Škobalj, Mrena, Som, Šljivar itd.., a u donjem dijelu toka se može hvatati i Smuđ. SALMONIDI Pastrmka (potočna i kaliforniska) te Lipljen, Mladica nastanjeni su u gornjem toku gdje se ulijeva Željeznica.
RIJEKA ŽELJEZNICA
Željeznica nastaje od Hrasničkog i Godinjskog potoka, u gornjem dijelu toka, koji izviru na planini Treskavici (2088 m), a sastaju se kod sela Turova. U nu se još ulijevarijeka Bijela (Kijevo), Lukavićki potok. Ulijeva se u Bosnu, a dužina rijeke Željeznice od svog izvora do ušća iznosi 26,9 kilometera. Gornjim tokovima mogu se loviti SALMONIDI Pastrmka (potočna i kaliforniska) te Lipljen kojih ima i u srednjem toku, dok donji tok (Ušće sa Bosnom) mogu se loviti CIPRIDI Škobalj, Klen, Mrena i drue. Od mosta Krupac (Srednji Tok) pa sve do brane posjeduje idealna mjesta za Mušićarenje i FlyFishing. Dozvoljeno je pecanje samo vjestackim mamcima (varalice,musice).
RIJEKA LAŠVA
Lašva je lijeva pritoka reijeke Bosne. Ona nastaje od dvije rijeke "Lašvice", Karaulske i Komarske, koje se spajaju u Turbetu. Lašva dalje protječe kroz Travnik, od zapada prema istoku, a zatim i kroz Vitez gdje se ulijeva i rijeka Krušćica. Nakon ukupno 49,4 km, Lašva se na 5 km na ulazu u Zenicu ulijeva u rijeku Bosnu. Bogata je Potočnom pastrmkom, Lipljenom. Revir za Fly Fishing pod nazivom Ivo Petrovic „OKO" nalazi se na rijeci Lašvi u opcini Busovaca, a isto tako i revir Fly Fishing MHE Vitez centralna Bosna i Hercegovina
Rijeka Krivaja je rijeka koja ne izvire, već nastaje spajanjem dviju rijeka Stupčanica i Bioštica u prelijepom gradiču Olovu. Ima tok dug oko 70-tak kilometara, a u Zavidovićima se ulijeva u rijeku Bosnu kao njena desna pritoka. Rijeka Krivaja je poznata po čistoći vode, neprocjenjivom bogatstvu ribe među kojima se posebno ističe u gornjem toku Mladica (Hucho hucho), Salmo trutta M. Fario - Potočna pastrmka, Lipljan (Thymallus thumallus), Salmo gardner irideus- Kalifornijska pastrmka, kao i riječni rak u pritokama rijeke Krivaje. Cipridi; Škobalj, Mrena, Klen, Plotica se mogu loviti u donjem toku prema uscu gdje se ulijeva u Bosnu.
RIJEKA USORA
Usore izvire ispod vrha Očauš u planinskom masivu Borje do ušća iznad Doboja 82 kilometra. Lijeva je pritoka rijeke Bosne protice kroz grada Teslić, gdje se u mjestu sastavci spaja sa svojom dosta manjom lijevom pritokom Malom Usorom, koja također dolazi iz planinskog masiva ispod kojeg u manjim razdaljinama izviru još neke bosanske rijeke, Vrbanja i Ukrina. U gornjem toku rijeke ima Salmo; Potočna pastrmka, Kaliforniska pastrmka dok prema ušću gdje se ulijeva u Bosnu možemo hvatati Cipridi; Klena, Skobalja, Sljivara, Mrenu, Klijena, Ploticu, Smuđa a i Bucova.
NERETVA
Neretva je rijeka duga 225 km, koja svojim najvećim dijelom protiče kroz Bosnu i Hercegovinu (203 km), te manjim dijelom, prije utoka u Jadransko more, kroz Hrvatsku (22 km). Izvire ispod planine Jabuke u BiH. Zajedno sa svojim pritokama čini zasebnu prirodnu cjelinu i jedinstven ekološki sistem u ovom dijelu svijeta. Izvire u planinskim predjelima visoke Hercegovine i većim dijelom svoga toka ima odlike planinske rijeke. U rijeci Neretvi postoji više vrsta ribe dok u gornjem dijelu preovladavaju: potocna pastrmka(Salmo trutta), autentik mekousna, glavatica (dosta rijetka riba), kalifornijska, te kanadska pastrmka. Rijeka Neretva posjeduje veoma veliki broj izdvojenih (revira) koji spadaju u najatraktivnije u Evropi. Izdvoji cemo Glavatićevo (gornji tok Neretve) FlyFishing, gdje su održana mnoga takmićenja, a revirom gazduje O.S.R. "Konjic" iz Konjica. U donjem toku neretve tačnije ispod Mostara može se naći (pastrmka, zubatac, sval, podusta, plotica, babuška, grabljivica Smuđ, Zubatac koji dostižu rekordne velićine, a od morskih (jegulja i cipol). Dozvoljeno je pecanje samo vjestackim mamcima (varalice,musice).
RIJEKA RAMA
Rijeka Rama izvire u podnožju planina Vrana, Raduše i Vranice u selu Varvara. Njeni pritoci od kojih su Rama, Buk i Krupic najveca! Tok rijeke Rame je bio dug 33 km. Kroz Ramsku kotlinu tekla je širokim plitkim koritom sa malim padom, a nakon 10 km ulazila je u uski kanjon s visokom padom te 9 km prije svog ušca ulazi u hidroakumulaciju Jablanickog jezera! Korito rijeke Rame je pjeskovito! Gradnjom brane 1968 god. dolina Rame je ujezerena do sela Mluša! Od brane do Marine pecine u duzini od 10 km, dokle dopire voda Jablanickog jezera , šljunkovitim koritom Rame i danas tece voda. Potpomognuta svojim pritokama na tom dijelu: Prozorcicom, Duscicom, Crimom, Zagorackom rikom i Volujakom, ali to su mali pritopci koji dopunjuju pravu ljepoticu među rijekama. U pjeskovitim i tihim dijelovima rijeke Rame obitavao je i rijecni Peš. Na Rami se može uloviti (Trutta M. Fario) - Potočna pastrmka, koja je autohtona u ovoj rijeci,a i (Salmo gardner irideus) - Kalifornijska pastrmka. Dozvoljeno je pecanje samo vjestackim mamcima (varalice,musice).
RIJEKA BUNA
Buna je lijeva pritoka Neretve, u koju se ulijeva oko 15 km nizvodno od Mostara u mjestu Buna. Duga je 9 km. Buna ima dvije pritoke. Posrt koji je nestalna pritoka tj. postoji samo zimi i Bunica koja je stalna pritoka i u Bunu se ulijeva sjeverno od mjesta Buna. Veoma je bogata vodom 39 m³/s (najjači izvor u Evropi). Na samom vrelu koje izbija iz duboke pećine u Blagaju nalazi se stara derviška tekija. Prije samog izvora, Buna pod zemljom protiče 19 kilometara.Preovladava (Trutta M. Fario) - Potočna pastrmka.Dozvoljeno je pecanje samo vjestackim mamcima (varalice,musice).
RIJEKA BREGAVA
Bregava je rijeka, lijeva pritoka Neretve. Njeno slivno područje leži između Neretve na zapadu i Trebišnjice na jugoistoku i površine je 722,4 km². Bregava nastaje od stalnih vrela Bitunje i Hurgada i periodičnih vrela Malog i Velikog Suhovića. Dužina toka iznosi 31 km, sa prosječnim padom od 3,7 m/km . Ulijeva se u Neretvu kod mjesta Klepci Čapljina. Rijeka je udubila korito u obliku kanjona čije dolinske strane dostižu visinu i do 700 m. Veće mjesto kroz koje protiče je Stolac. U rijeci Bregavi ima SALMONIDNE Potoćna pastrmka i ciprinidne vrste riba. Dozvoljeno je pecanje samo vjestackim mamcima(varalice,musice).
izvor:fishing.ba
Dodato posle 11 Sati 22 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Bosna mia, sei piena dolce vita
Obožavam ekskurzije.
A da bi ekskurzija bila potpuna, barem kad se radi o ekskurzijama po putešetvijama Bosne i Hercegovine, onda je potpuni uspjeh ako je autobus onaj Mercedes iz Breninog filma "Hajde da se volimo", jer je tu avantura zagarantirana.
Tako se putnici na stražnjim sjedalima guše u smradu paljevine nekog vitalnog dijela motora dok se autobus muči penjući se po bosanskim planinama.
S takvim autobusom, svako putovanje je avantura u stilu "Tko to tamo peva".
Uspio sam se privaliti na ekskuriju studentskog doma čiji sam ja bio stanar svojevremeno, tako da ću vas nakon dugo vremena počastiti još jednim putopisom kroz BiH.
JAJCE
Jajce je grad u i središte istoimene općine u srednjoj Bosni, Bosna i Hercegovina, na ušću rijeke Plive u Vrbas.
Najutvrđeniji bosanski srednjovjekovni grad koji je osnovao bosanki velikaš Hrvoje Vukčić Hrvatinić.
Ime Jajca veže se za tvrđavu "Campo di ovo" ('tvrđava jaje') u neposrednoj blizini Napulja, za koju se pretpostavlja da je imala utjecaj na Hrvoja Vukčića Hrvatinića koji je bio napuljski vazal.
Druge teorije o podrijetlu imena vežu se za to da se u vezivni materijal koji se koristio za gradske zidine stavljalo jaje da bi taj materijal bio čvršći.
Kako bilo da bilo, Jajce je također i jako bitan grad za povijest moderne BiH, kao i svih zemalja ex-SFRJ.
Upravo je u Jajcu utemeljena Titova Jugoslavija s ovakvima granicama koje su države nasljedile do dana današnjeg, a time i naša draga RH.
Kako je svaka republika dala grad s prefiksom "Titov" (Titograd, Titova Korenica, Titovo Užice...) tako je i Jajce zbog svoje iznimne važnosti za povijest umalo postalo - Titovo Jajce.
Putokaz znamenitosti u starom gradu Jajce
Drug Tito je stvarno volio špilje
Njemci su svojevremeno nanjušili da se u Jajcu događa nešto važno pa su izvršili temeljito bombardiranje grada, međutim snalažljivi Joki Broki je uteko u katakombe Jajačkog starog grada.
Unutrašnjost kripte
Kripta je inače sva isklesana u kamenu, odnosno stijeni, kao i ovaj križ
Ostatci srednjovjekovne crkve sv. Marije i zvonik sv. Luke
Kraljevski ulaz s kraljevskim grbom u utvrdu. Kraljevski ulaz je pred dolaskom Osmanlija zatrpan, da bi se potom koristio samo jedan ulaz u tvrđavu.
Pogled na downtown Jajce s tvrđave.
Zidine tvrđave.
Najbolje ime za band... ever!
Crkva Blažene Djevice Marije.
U crkvi BDM čuva se kostur poslijednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.
Slapovi Plive, gdje se Pliva uljeva u Vrbas.
Jajce je svojstveno po tome što je to, navodno, jedini grad na svijetu koji u centru grada ima slapove.
Upravo u ovoj zgradi 29.11.1943 stvorena je SFRJ (odnosno FNRJ) i granice zemalja proizišlih iz SFRJ kakve ih danas znamo.
Mlinovi na Plivskim jezerima (neposredna blizina Jajca)
Veliko Plivsko jezero.
PODMILAĆJE
(nešto sjevernije od Jajca - svetiše sv. Ive)
Ova crkva je prva zidana srednjovjekovna crkva u Bosni i Hercegovini (14. stoljeće).
Podmilaćje je svetitše u neposrednoj blizini Jajca koji svake godine na dan sv. Ive (23.-24. lipanj) okuplja nevjerovatan broj hodočasnika (ove godine se očekuje brojka od preko 100.000).
Svetiše je poznato po tome što okuplja veliki broj vjernika, osim iz BiH i RH, i iz ostalih zemalja, poglavito Mađarske, Njemačke, Češke, Slovačke...
Osim hodočasnika, u Podmilaćje dolazi i veliki broj nekatolika i nekršćana koji se mole sv. Ivi koji poglavito pomaže psihičke i fizičke probleme.
Crkva iz 14. stoljeća, koja je prije rata služila kao pomoćna kapela je zajedno s velikom crkvom koje sada nema bila razrušena od strane srpske vojske s nevjerovatnom količinom eksploziva čime je svetište sravnjeno sa zemljom.
Crkva je rekonstruirana poslije rata i izgrađana na isti onaj način kako je bila napravljena i u 14. stoljeću.
Izgradnja nove crkve i kongersne dvorane.
Ajmo klasičari!
Tko može prevest što piše bez otvaranja Biblije?
RAMA-ŠĆIT
O Rami sam pisao već u nekoliko navrata, pošto bi se moglo reći da mi je to drugi dom u BiH pošto mi je cimer iz tog kraja.
Šćit je mali poluotok na obalama Ramskog jezera gdje se nalazi franjevački samostan s crkvom.
Danas, odnosno sad već jučer, bila je 65. godišnjica obilježavanja bitke na Neretvi (koja se odigrala 30km južnije u Jablanici). Upravo u ovoj zgradi su partizani na čelu s Jokijem Brokijem napravili plan bitke, a ako ste kojim slučajem gledali film "Bitka na Neretvi", onda se i sjećate kadrova iz ove zgradove.
Muzej ima vrlo zanimljvu postavku, u podrumu i prizemlju su eksponati s prikazom života u Rami (gore vidite ovog posrnulog čiču koji peče rakiju), a drugom katu su eksponati tradicionalnih tkanina, i na zadnjoj, trećoj etaži su eksponati flore i faune specifičnih za ramski kraj.
Ipak, eksponati koji su me najviše, prvo začudili, pa onda fascinirali su ovo...:
Ovo su sve, naime... upaljači! Ovo je definitivino najveća i najluđa kolekcija upaljača koju sam ja ikada vidio u životu!
Žao mi je što sam gvardijana zaboravio priupitati da mi kaže nešto o ovoj postavi. Ali defintivno sam ostao fasciniran količinom i vrstom upaljača.
Tradicionalni čovjek iz Rame se sprema na počinak...
Među velikom količinoma prepariranih životinja ramskog kraja, najviše me je privukao ovaj lovac koji sjedi kraj vjeverice koja je obučena, ako malo bolje pogledate... u lovački outfit (?!).
