Tajland

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Tajland našao rezervne turiste

1. jul 2009.

Tajland našao rezervne turiste


Goste iz država pogođenih krizom zamenili su Irancima, Indijcima, Pakistancima...

Autor: Krešimir Raguz
Izvor: Lider


16963696694a4acb321b294830426744_extreme.jpg

Photo: René Ehrhardt / Flickr


Vlaga u zraku 75 posto, temperatura oko 35 stupnjeva i širok osmijeh svakoga koga pogledate tek malo dulje od trenutka. ‘Sa-wat-dee kaa’ riječi su koje će uslijediti bez obzira jesu li vam na modernom aerodromu Suvarnabhumi, ispod stotina slika kralja i kraljice, zaželjeli dobro jutro, dan ili večer.

Ovako uvijek, bez iznimke, izgleda dolazak u grad čije ime je Guinnessova knjiga rekorda registrirala kao najdulje na svijetu: Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Ayuthaya Mahadilok Phop Noppharat... ili, jednostavnije, stigli smo u Bangkok. Mjesto je to kojega su njegovi osnivači s pravom još davno nazvali gradom anđela i devet dragulja. Najsjajniji od njih svakako je bio i do danas ostao - osmijeh. On u ovoj 15-milijunskoj prijestolnici Tajlanda turistu odmah i uvijek objašnjava gdje je došao. Takvog dočeka drugdje nema.

Bangkok 'hot spot' Kaže se da tko jednom posjeti Tajland tamo se uvijek vraća. Iako znam da se slične floskule koriste i drugdje, ove sam se odlučio striktno pridržavati. Tako je bilo i ovaj put. Desetosatni let preko Beča, izlazak u Bangkoku. Vrućina i vlaga ubrzo učine svoje, obliju me znojem i umalo obore na ulašteni pod, ali već sam se naviknuo... Jednako kao što pamtim da je bacanje opuška na tlo u Tajlandu prekršaj 'težak' 50 eura ili trećinu tamošnje prosječne plaće. Nijedna od tih brojki nije se do danas promijenila. Promijenilo se nešto drugo.

Naime, svijet trese recesija. Niti Tajland od nje nije i ne može biti izuzet. Pitanje je stoga bilo kako se bori protiv njezinih posljedica. Iskustva s katastrofama u ovom tisućljeću Tajlanđani imaju napretek. O brutalnoj korupciji koja tamo vlada da i ne govorim. Desio im se SARS, pa tsunami, onda ptičja pa svinjska gripa, a u konačnici i politički sukobi crvenih i žutih majica koji su blokirali aerodrom, jedan međunarodni samit...

Kako su putovanja i turizam u pravilu prve žrtve svake krize, trebalo je provjeriti jesu li one počele padati i na tome tako posebnome mjestu.

Je li možda čak i tradicionalan tajlandski osmijeh postao kiseo?

Za Bangkok se kaže da se tu na dan može obaviti samo jedan posao. Promet je, naime, takav da zbog čepova, zastoja i blokada stotine tisuća skupih Toyota, Mercedesa i Hondi jednostavno satima stoje. Alternativa je podzemna željeznica kao i ona zračna ‘Sky Train’ koja se uzdigla 20-ak metara iznad ulica, na periferiji prljavijoj od Jakuševca, a u centru 'uglancanijem' od Dubaija. Cijena vožnje u njima iznosi 4,5 kune. Tek je nešto jeftinija od taksija ili ‘tuk-tuka’, otvorenih trokolica čiji se vozači radi cestovnih vratolomija mogu kandidirati za luđake godine.

Ljudska košnica, ali i turistički ‘hot spot’ na prvu je izgledao pun. Kao i inače. Koliko je od tih prolaznika turista, bilo je ključno pitanje. Kakav je booking u hotelima? Onaj u kojem sam odsjeo, Radisson, oko 50 posto. Unatoč pet zvjezdica, soba, a ne krevet, tamo danas stoji oko 50 eura na dan.

Tajlandski BDP o turizmu ovisi samo 6,5 posto, pa nema važnost našega nacionalnog. Ipak za razliku od ministra Bajsa, koji se s brojkama snalazi kao slon u staklarskoj radnji, njegov tajlandski kolega prije mjesec dana rekao je da će ove godine njegov resor izgubiti bar četiri milijarde dolara.

Pad dolazaka stranih gostiju najveći pesimisti procijenili su i do 50 posto, ali u to je teško povjerovati. Lani ih je bilo 14 milijuna i na njima je ostvareno 16 milijardi dolara prihoda. U prosjeku su ostajali devet dana i trošili oko 90 eura na dan. Specifično je to da je 63 milijuna državljana Tajlanda u istom razdoblju zabilježeno kao 83 milijuna domaćih gostiju koji su vlastitom nacionalnom turizmu omogućili prihod od dodatnih 10-ak milijardi dolara.

Gosti iz susjedstva No, ono po čemu se tajlandski turizam može povezati s hrvatskim jest činjenica da je do sada više od 50 posto njegovih inozemnih gostiju dolazilo iz susjednih zemalja. Ono što su njima bili Malezijci i, recimo, Kinezi nama su Slovenci i, primjerice Talijani. Kako je Kina svojim državljanima zabranila većinu turističkih putovanja izvan države dok kriza ne prođe, Tajlanđani su se na vrijeme dosjetili kako doskočiti jadu.

Direktor jednog od najvećih tajlandskih hotelskih poduzeća Amari Škot David Cumming, objasnio je koja je formula upotrijebljena.

- Mi smo još lani u ožujku shvatili što će se dogoditi na svjetskim tržištima. Umjesto promidžbe u Zapadnoj Europi ili u Kini, pokrenuli smo kampanje u Indiji, Pakistanu, Iranu... Te su države pokazivale najmanje slabosti. Zbog njih smo morali spustili cijenu 35 posto, ali smo to nadoknadili popunjenošću hotela. Prijašnjih godina u ovoj smo sezoni imali 50 posto bookinga, a sada gotovo 70 - naveo je Cumming.

Doda li se tome da je u međuvremenu znatno liberalizirana i politika radnog vremena, pa ga zapravo kada traje zabava uopće i nema, kockice u onoj usporedbi sve se sigurnije slažu.

Naime, u Tajlandu se zaista ima što raditi. Zabava i provod na prvom su mjestu. Seks-turizam jest. doduše, silno raširen, ali Tajland ipak nudi mnogo, mnogo više od toga. Na sjeveru se odlazi na safari uz rijeku Kwai. Tamo se može vidjeti slonove i tigrove, leoparde i zmije. Atrakcija su i narodi Moons i Padaung, poznati po prstenovanju ženskih vratova. Poznatih tajlandskih masaža za 50 kuna/sat ima svugdje. Bangkok nudi i šoping megacentre. Na jugu se gleda šou s krokodilima i delfinima, a tisuće otoka nude pješčane plaže kao iz filma ‘Žal’. Nakon svega postaviti pitanje o tome zašto ljetovati negdje na Jadranu, a ne u Tajlandu valjalo je postaviti šefici Odjela dalekih putovanja u Atlas Airtoursu Marini Vukušić. Ona je nedavno u tu zemlju povela grupu od 15-ak domaćih turističkih djelatnika kojima je cilj bio ne samo vidjeti Tajland već i štošta naučiti od njegovih zaista spretnih hotelijera i agenata.

- Nakon 25 godina rada u turizmu, koji je uključivao i život na mjestima poput Maldiva, smatram da bi naši djelatnici iz te branše zaista već jednom trebali proširiti svoje vidike. Naš turizam i jest na niskim granama jer ljudi ne znaju kako to drugdje izgleda.

Stres ostavite kod kuće Ugostitelji su posebna priča. S obzirom na to da sam pušač, a zabrana je tamo na snazi kao da ju je donio ministar Milinović, bojao sam se politike zatvorenih vrata. Ali ne. Kad bi shvatili što me muči, dopuštali bi mi taj porok gdje god bih poželio. Piće je bilo jeftino do granica neisplativosti onome tko ga prodaje (sok sedam kuna, a pivo do maksimalnih deset). Hrana jeftinija nego kad si je sâm pripremam kod kuće. Ručak za tek 30 kuna u nekom malom restoranu ili već za 10 negdje na cesti. O žoharima koji se tamo nude kao specijalitet, obećao sam da neću previše pričati.

Što je pak s malim hotelijerima upitao sam jednoga od njih u samom središtu grada, nadomak Nana Plaze, jednog od središta noćnog života Bangkoka, ali i cijele države. Francuz Michel hotel sa 20 soba Star Inn vodi već godinama pa se već smatra stručnjakom.

Iako smo u samom srcu grada sobe su po 80 kuna za noć. Plus doručak. Sve je čisto i uredno, blizu je... - nabrajao je pritom zaista pokazujući prostor dostojan gosta željnog minimalno srednjeg standarda.

‘Platiš dvije noći i dobiješ tri’ nastavljao je dotatno me nutkajući kubanskim cigarama. Okružen ženama upitnog morala i muškarcima koji žele oboje, popularnim transvestitima ‘lady boysima’, salonima za masažu i tisućama prolaznika, on nije imao problema s bookingom.

Vrijeme u Tajlandu, pa čak i kad je kriza, drugačije protječe pa tamo nema mjesta ljudima sklonim pretjeranom stresu. Taj luksuz valja ostaviti kod kuće, kao i kravatu poslovnjaka koji ovim dijelom svijeta najradije hodaju u potkošulji. Kome zazvoni mobitel i on se javi, nepisano je pravilo ovih ulica, taj potvrđuje svoju nebitnost. Nipošto obratno.

Pattaya - planet daleko od Zemlje Valjalo se napokon prebaciti na more, ta znamo da je tajlandsko toplo i tako primamljivo. Muči li i njih na pješčanoj obali kriza? Pattaya je svakako jedno od mjesta koja bismo mogli nazvati lakmus papirom trenutačnog stanja stvari. Kad govorimo o zabavi, ali i ako spomenemo recesiju. Grad od nekih pola milijuna duša, oko 120 kilometara udaljen od prijestolnice, većina njegovih gostiju zove planetom daleko od Zemlje. Ovo središte noćnog života Tajlanda već je godinama omiljeno odredište hrvatskih turista. Treba priznati - nije baš kao Zrće, ali sa svojih 5.000 lokala i klubova valjda u nečemu vrijedi.

Direktor Prodaje Austrian Airlinesa za Hrvatsku Zoran Križmančić, i sâm zaljubljenik u Tajland, privatno ali i radi niza jeftinih karata koje za tu destinaciju već godinama prodaje, objasnio je kako interes za to putovanje nipošto ne opada.

- Mi u Austrianu često imamo akcije tijekom kojih nudimo povoljnije karte. Ako netko ide na godišnji odmor i računa i na vrlo jeftin smještaj i izvanpansionsku potrošnju, lako je izračunati da se u Tajland može otići za približno jednaku količinu novca kao da se ljetuje u Hrvatskoj, pa čak i manju ako mislimo na Hvar ili Dubrovnik. Doživljaj je pak neusporediv - kaže Križmančić.

Da je i šire globalno tržište prepoznalo tu činjenicu dokazuju stotine reklama na ruskom jeziku. Gost je kralj, znaju u Pattayi, pa mu se i prilagođavaju bez uvrede tipa ‘što će nam ovi ili oni gosti’. Zato tamo nude i američke hamburgere, njemačke kobasice ili irsko pivo na pinte. Nitko pritom ne ‘grinta’ da to baš i nije primjereno uz ‘njihovo more’. A kada tamo dođu Hrvati i oni ubrzo postanu kraljevi poput Rusa. Naime, u Pattayi sam se, uza spomenute hrvatske turističke radnike, zatekao baš onoga dana kad su Bilić Boysi na Maksimiru igrali protiv Ukrajine. Gdje gledati utakmicu? Uspio sam naći Engleza koji će nam satelit okrenuti baš tamo gdje treba. Nekadašnji stanovnik Leedsa Colin Wood u Pattayi vodi hotel-restoran The Football Club. Na ulazu je izvjesio i našu zastavu, a kad je te noći vidio 12 Hrvata preko ‘youtubea’ je uspio pronaći čak i neke Thompsonove budnice. Zbog krize ili ne, obradovao nam se silno. Jutro je donijelo hladne glave, pa smo osim o nogometu popričali i o biznisu. On sam, nakon tamo tako tipične ženidbe s Tajlanđankom Dham, više nikad nije ni pomislio živjeti drugdje. U hotelu nudi 15-ak soba po cijeni od 100-tinjak kuna. Osim klimatizacije, sefa i velike kupaonice, sav je namještaj posve nov, a minibar jest bar, ali nipošto mini. Ide li mu nakon ovoliko uloženog truda?

Englez zaražen virusom osmijeha - Kao i u ostatku ove zemlje tako je i kod mene na snazi recept: biti nasmiješen i ljubazan – rekao je Wood. Nasmijali smo se zatim na račun maliganima sklonih Rusa i impresioniranih Iranaca, snimanju minikamerama opčinjenih Indijaca pa netko sa strane u to dobaci i istinit podatak da je Tajland najveći izvoznik riže na svijetu. Eh, da je samo to, mrmljam sebi u bradu prisjećajući se skorog povratka kući. Kod nas dolazi ljeto. Kriza je već došla. Možemo li i mi sami štogod naučiti ovako daleko od Jadrana?

Svakako mnogo toga kad je riječ o ljubaznosti ugostitelja, o ponudi i manje pohlepnom formiranju cijena, o provodu za čije bi potpuno razumijevanje definicije trebali posegnuti za nekim tajlandskim Klaićem. Odlučio sam uslijed svega da ipak neću sugerirati previše. Tek možda sjedanje u avion koji za deset sati svakoga može preseliti u zemlju osmijeha. Istu onu u kojoj su ga čak i u krizi spremni pružiti svakome. Strah me zato za kraj jedino bilo činjenice da je svijet postao globalno selo, kao što se kaže. Znači li to da je Tajland kao golub postao izvjesnija opcija od nekog vrapca koji drugdje bježi iz ruke? Odgovor na to pitanje, barem u našem dijelu Europe, trebao bi postati poznat već s prvim listopadskim kišama - čitaj, izvješćima o uspješnosti sezone.

Masovno preseljenje – Sve više Europljana živi u Tajlandu

Želju redovitog gosta određene destinacije da jednoga dana tamo počne i živjeti tijekom turističke povijesti vrlo dobro pamte francuska Azurna obala, a poslije i Španjolska. Takav je trend unatrag desetak godina od Istre gotovo počeo stvarati njemačko govorno područje, a i dalmatinski otoci sve su više dio iste priče.

Iako daleko od Europe, i Tajland bilježi sve veći broj takve vrste novih stanovnika. Osim odlične klime i niskih cijena života on zainteresiranima, međutim, nudi i nestvarno jeftine nekretnine. Nove kuće od 100 kvadrata tamo se u ‘prvom redu do mora’ mogu kupiti već za 60-ak tisuća eura. Vrt uz kuću obvezan je i nikad nije manji od 500-tinjak kvadrata. Raspitujući se u agencijama za cijene došao sam do jednostavnog zaključka: čak i da želim kupiti vilu za pola milijuna eura teško bi mi mogle naći nešto tako skupo. Ta bi vila tada imala desetak spavaonica, bazen, dnevni boravak velik poput dvorane, a park poput Plitvica. Iako silno različitih cijena i na tom polju, Tajland se može usporediti s Hrvatskom. Naime, i tamo je nekretninu najzgodnije kupiti tako da se u tu svrhu otvori tvrtka.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Nai Soi, selo dugovratih žena

15. oktobar 2009.

Nai Soi, selo dugovratih žena


Žene iz sela Nai Soi, pripadnice burmanskog plemena Padaung na Tajlandu, dekorišu svoju figuru prstenjem koje nižu oko vrata.

Izvor: B92


3769793364ad6c8042d936097420561_extreme.jpg

Photo: Michael Scalet / Flickr


Na severozapadu Tajlanda, 650 km od Bankoka nalazi se izolovano selo Nai Soi, naizgled otcepljeno od ostatka sveta. I dok se spuštate niz planine i brda, nailazite na turiste sa kamerama koji zadovoljno fotografišu najveću atrakciju ovog mesta: ‘žene žirafe’!

Žene iz sela Nai Soi, pripadnice burmanskog plemena Padaung, dekorišu svoju figuru prstenjem koje nižu oko vrata. Pojedine imaju vrat dug čak 25 cm oko kojeg je naslagano nekada pozlaćeno, a danas uglavnom bakarno prstenje, pa otuda i donekle podrugljivo ime ‘žene žirafe’ koje stoji u turističkim brošurama.

U tom delu Tajlanda žive hiljade izbeglica, poreklom iz susedne Burme, uključujući i članove plemena Kayam. Od toga veliki deo čine žene sa ogrlicama.

Dugovrate žene i njihove porodice imaju nešto privilegovaniji položaj, jer kao turistička atrakcija u stanju su da donesu novac plemenu.

Obučene u tradicionalnu odeću, bele košulje sa V-izrezom i plave suknje, devojčice bezbrižno trče naokolo ponosno govoreći da njihove ogrlice teže čak kilogram i da će baš one jednog dana imati najduži vrat u selu kome će se turisti diviti.

One svakog dana donose svežu vodu sa glavne pumpe u selu, idu u školu koja ima oko 80 đaka razvrstanih u 8 odeljenja, igraju se u prirodi i povremeno gledaju TV u kući koja jedina u selu poseduje to čudo tehnike. Uvek su spremne da veselo poziraju turistima ispod bambusovih krovova svojih kuća.

Ipak, aktivisti sa zapada, pre svega UNHCR, smatraju ovu tradiciju nehumanom. Oni kažu da ovi ljudi žive u ljudskim zoološkim vrtovima i da je jedino rešenje sprečiti turiste da ih posećuju. Osuđuju uslove u kojima žive ove žene i porede ih sa zatvorom, bez privatnosti, nalik životinjama u zoološkom vrtu.

Ali, ova okovanost ženskih vratova donosi veliku zaradu i predstavlja najveći izvor prihoda. Odrasle žene sa kolutovima oko vrata dobijaju svakog meseca od starešine plemena 30 € i 30 kg pirinča. Za svaku devojčicu sa sličnim ukrasima, roditelji dobijaju još 15 € i 20 kg pirinča.

Ovo je ipak mnogo lakši način zarade. Ranije su morali da provode čitav dan u poljima pirinča i da pored toga jedva sastavljaju kraj sa krajem. I da nema turista, oni ne bi prestali da nose svoje ogrlice jer to rade vekovima unazad.

Nekada su vodili ratove sa susednim plemenima iz Burme. Bakarni kolutovi su služili kako bi se žene jednog plemena lakše razlikovale od onih iz protivničkog. To je njihova tradicija i na nju su ponosni.

Za ovu neobičnu tradiciju vezuju se mitovi i legende. Jedan od njih kaže da su se duhovi ovog plemena nekada davno pobunili protiv njihovih predaka i rešili da ih kazne tako što su poslali tigrove. Kako bi se zaštitili od ujeda tigrova, napravili su oklope oko vrata. Druga legenda kaže da su jedino devojčice rođene u sredu za vreme punog meseca smele da nose ove kolutove.

Prstenje je, naravno, teško, ali se žene vremenom navikavaju. Već u petoj godini života, devojčice stiču privilegiju da se ulepšaju ovim neobičnim kolutovima. Godinama, broj kolutova raste sve do udaje. Do desete godine težina dosegne kilogram. Nakon dve godine dodaje se još jedan kolut i tako redom. Kod odraslih žena bakarno prstenje teško je oko 6 kg.

Maksimalan broj krugova je 25 i žena koja uspe da ih obmota oko svog tananog vrata, važi za najbolju u selu.

Pridodavanjem novih kolutova vrat se znatno izdužuje. Logično je da dolazi do atrofije, odnosno zakržljalosti vratnih mišića i da je vrlo moguće da bi, nakon oslobađanja od teške ogrlice, došlo do gušenja, jer žena ne bi mogla da drži glavu uspravno.

Ali žene ovog sela to smatraju budalaštinom i uz smeh ubeđuju turiste da je potpuno besmislena ideja da bi im se slomio vrat kada bi skinule svoje neobične ukrase. Prilikom produžavanja kolutova, vrat je malo nestabilan, pa ga obmotaju odećom i tako nose nekoliko dana dok ne ojača.

Porodični život u ovom selu izgleda pomalo neobično. Muškarci su ti koji kuvaju ručak, peru i čuvaju decu, a žene zarađuju za hleb. One prodaju rukotvorine na tezgama i turisti plaćaju samo da ih vide i fotografišu.

Na ulazu u selo, sa leve i desne strane peščanog puta poređane su primitivne tezge sa suvenirima: unikatni šaroliki šalovi, drvene figurice žena žirafa i razglednice sa sličnim motivima.

Specijalitet sela su pečene, mesnate bele gusenice, delikates kojim će srdačno počastiti goste. Prijatni su i prijateljski raspoloženi, stalo im je da ljudi imaju lepu sliku o njima i da što veći broj turista poseti selo, tako da će vas sigurno toplo ugostiti.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Pataja nudi više od seks turizma

2. decembar 2009.

Pataja nudi više od seks turizma


Prostitucija i seks-turizam išli su ruku pod ruku sa kriminalom i upravo to navelo je normalne turiste da zaobilaze Pataju u širokom luku. Danas se ovaj tajlandski grad svim snagama bori za modernizaciju i poboljšanje infrastrukture kako bi stari poroci bili potisnuti.

Izvor: B92


6805054544b15644d80e47369904760_extreme.jpg

Photo: zhaffsky / Flickr


Pataju, grad na istoku Tajlanda, bije loš glas među turistima. Prostitucija i seks-turizam kombinuju se na umrljanoj, mračnoj slici koju turisti imaju o ovom gradu. U poslednje vreme lokalne vlasti pokušavaju da grad otrgnu od ozloglašenog nadimka i turistima ponude luksuzan smeštaj i bogate kulturne i sportske aktivnosti.

Istorijska pozadina Pataje

Od jednog malog ribarskog sela, Pataja je pre oko pola veka izrasla u mirno kupalište u koje su vikendom navraćali Tajlanđani iz Bangkoka radi rekreacije.

Međutim, šezdesetih godina dolaskom Amerikanaca, brzim tempom sve kreće naopako. Američki vojnici su za vreme Vijetnamskog rata otkrili Pataju i u nju navraćali ne samo zbog sunca i plaže, već i zbog još jednog oblika zabave.

Nezasiti Tajlanđani bili su halapljivi na američke dolare, pa su se odmah bacili na izgradnju hotela, restorana, go go barova i noćnih klubova, i za jako kratko vreme Pataja je iznikla u prestonicu prostitucije Tajlanda. Nakon Vijetnamskog rata, Amerikanci su se povukli što je dovelo do izbijanja ekonomske krize.

Tek sredinom sedamdesetih dolazi novi talas promena. Avionske karte postaju jeftine i sve više evropskih turista hrli ka Pataji. I upravo seks-turizam zaslužan je za priliv turista; ali ne porodica sa decom, već isključivo muškaraca željnih zabave.

Momci sa zapada sa dobro napunjenim novčanicima bili su pravi magnet za tajlandske devojke koje su između dobro plaćene prostitucije i primitivnih očajno plaćenih poslova, birale ipak ovu prvu opciju.

Ali prostitucija je išla ruku pod ruku sa kriminalom i upravo to navelo je normalne turiste da zaobilaze Pataju u širokom luku.

Dilema lokalnih vlasti

Lokalne vlasti skrušenim pogledom gledale su na grad koji se degeneriše i propada. Ali ukidanje prostitucije nije bila realna opcija, jer bi se na taj način ugasio najveći izvor prihoda. Da bi se privukli turisti moralo se dosta investirati u akomodaciju i poboljšanje socijalnog života.

Nakon niza sprovedenih istraživanja ispostavilo se da Pataju biraju pre svega turisti sa nižih društvenih lestvica, dok se oni bolje situirani opredeljuju za Hua Hin, Koh Samui ili Phuket. Retko ko je pomišljao da rezerviše boravak za celu porodicu na obalama Pataje, jer su prve asocijacije bile noćni klubovi, pivo i žene.

Gradom su do skoro dominirali zavučeni, mračni mini hoteli sa prostitutkama. Kanalizaciona voda odlivala se direktno u more, saobraćaj je bio u kolapsu, na sve strane neuredne zapuštene ulice i kriminal.

Talas promena

Gradonačelnik Pataje Itthiphol Kunplome odlučan je u nameri da se grad odrekne naziva Red ligt city. Modernizacija i poboljšanje gradskog saobraćaja stupaju na snagu. U poslednjih godinu i po dana radilo se dosta na promovisanju sporta i kulture.

Otvaranjem aerodroma Suvarnabhumi poboljšana je infrastruktura, te turisti brže mogu stići u Pataju. Auto-put od Bangkok do Pataje takođe je od velike važnosti.

U novembru prošle godine nedaleko od grada otvorena je plutajuća pijaca sa 111 autentičnih prodavnica koje prodaju domaću hranu, odeću, drvene rukotvorine i specijalitete iz svih delova Tajlanda.

Pijaca je podeljena na 4 zasebna dela i svaki od njih reprezentuje jedan deo Tajlanda (severni, centralni, severo-istočni i južni), što skupa predstavlja odličan miks tradicije i proizvoda.

Pijaca prekriva površinu od 100.000 m2, a koštala je oko 7 miliona €. Oko 80 čamaca cirkuliše kanalima između drvenih mostova i prevozi turiste sa jedne tezge na drugu.

Pataja je uspela da zadrži turiste, koji su do skoro morali da idu do Bangkoka ako su hteli dobru večeru u luksuznom restoranu, ako su hteli u šoping ili u bioskop.

Sada je otvoreno i lutkarsko pozorište Jo Louis, veliki broj hotela i klubova od kojih dosta onih u koje je ulaz dozvoljen samo ako ste član kluba.

Mnogi dolaze i u obližnji Khao Chi Chan kako bi posetili veličanstveni vinograd sa 12 različitih vrsta grožđa od kojih se čak 11 koristi sa svežu konzumaciju, a jedna vrsta za pravljenje vina. Sa urednom baštom zasutom lejama cveća i kopijom holandske vetrenjače, ovo mesto predstavlja parče Evrope na Tajlandu.

Pataja sve više postaje destinacija za turiste svih starosnih doba. Nekada je velikim delom zavisila od penzionisanih Japanaca koji su navraćali isključivo radi noćnog provoda. Danas dolaze i mladi Japanci koji leškare na plažama.

Još uvek je odlična lokacija za ruske turiste koje privlači more, sunce, pesak. Ne može se reći da je prostitucija potpuno iščezla, ali to trenutno nije jedino što Pataja ima da ponudi.

Druga strana medalje

Promene su izazvale nagli porast cena nepokretnog zemljišta. Na primer dvosoban stan sa pogledom na more pre 5 godina mogao se naći za samo par miliona, dok je danas isti takav stan najmanje 10 miliona tajlandskih bahta.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Sala Keoku: park gigantskih bogova

15. januar 2010.

Sala Keoku: park gigantskih bogova


Serija betonskih, megalomanskih skulptura natprirodnih veličina kroz koje se reflektuje budistička i hinduistička ideologija krije se u parku Sala Keoku.

Izvor: B92


11698585904b50d63aef69a163591347_extreme.jpg

Photo: Jpatokal / Wikimedia Commons


O čemu je, zapravo, reč? Vrlo plastično: dok budete prolazili kroz ovaj sumanuti, za neke bizaran park, bićete kao spermatozoid koji putem penisa ulazi u utrobu žene i cirkuliše kroz krug života: rođenje, život, starost, bolest, smrt. I onda ponovo ispočetka, i tako redom.

To je upravo ono što je tvorac ovog megalomanskog parka skulptura želeo da postigne. Kroz jedan nesumnjivo kreativan proces Laotiaan Boun Leua Sourirat udahnuo je život skulpturama natprirodnih, nadrealnih veličina, naime, čitavoj seriji betonskih skulptura, visine od čak 20-30 m.

Beton kao jednostavan i jeftin materijal isplatio se u ovom poduhvatu.

Kroz skulpture se reflektuje budistička i hinduistička ideologija – Buda, sedmoglave Naga zmije, zaštitnički zmajevi, boginje sa nekoliko ruku i različiti hibridi ljudi i životinja.

I zamislite sebe u parku sa gomilom masivnih statua raspoređenih u različitim pozama, pri čemu biste zakleli da pojedine gledaju pravo u vas.

Prepustite se putovanju kroz prirodni ciklus života: prvo ćete gotovo puzeći proći kroz jedan minijaturni kratak tunel (metafora rođenja), i time dospeti u jedan okrugli vrt napunjen skulpturama – Točak života. I tad započinjete šetnju (betonske strelice su vam saveznici u orijentaciji).

Prvo figure klinaca za koje bi se po stilu oblačenja reklo da su sa zapada, zatim odrasli na različitim društvenim lestvicama, mafijaši, i zaljubljeni parovi koji se drže ruku pod ruku i koje ćete nešto kasnije videti kako u istom tom položaju sede kao skeleti (ljubav ne traje večno).

Onda sledi serija skulptura kojima su prikazane neizbežne bolesti, propadanja i smrti, deo života koji se ne može izostaviti.

I onda, ponovno rođenje, jer kako tvrde budisti, uvek postoji novi početak. Sve dok ne uspete prateći budizam da dosegnete nirvanu, sve patnje u životnom ciklusu se nastavljaju.

Sourirat je uz pomoć svojih asistenata proizveo mnogobrojne skulpture koje prikazuju Budu, što one ogromne, što neke malo manje, koje ćete definitivno posmatrati sa osećajem vrtoglavice.

U prevodu: tek posle druge posete parku bićete u stanju da malo bolje sagledate i u svom vidnom polju donekle sažmete veličinu i glomaznost kojom ste okruženi.

Najjači utisak ostavlja figura 7 naga zmija sa zašiljenim, razornim zubima i dugim viljuškastim jezicima koje motre na Budu koji s osmehom meditira u njihovom krilu. I deluje kao da će svakog trena da se spuste na zemlju i da vas halapljivo smažu u jednom zalogaju.

Veliki broj manjih božanstava poput ženske figure dinamične ukočenosti, raširenih ruku uzdignutih u visini glave, ili dvoglavog boga velikog nosa, naglašenih jagodica, uskih usana i očiju koje ne odaju nikakvu ekspresiju.

I deluje kao da se tvorac ovih džinovskih figura pridržavao pravila: što više skulptura – to bolje, što glomaznije – to ubedljivije. Posmatrate figure sve dok vas vrtoglavica ne obori sa nogu i dok ne padnete.

Luang Pu Boun Leua Sourirat je umro 1996. u 72. godini života, njegovo mumificirano telo izloženo je na najvišem nivou (trećem spratu) velikog paviljona. Njegovi sledbenici tvrde da mu kosa još uvek raste i da je potrebno da je periodično skrate.

Park se nalazi u blizini (6 km istočno od) usnulog tajlandskog grada Nong Khai i reke Mekong. Poznat je i pod nazivom Sala Kaew Ku ili Wat Khaek. i predstavlja proizvod ekstravagantne fantazije

Rad na parku počeo je 1978. i započinje ga Sourirat nakon 2 godine zatvora zbog sumnji da je bio tajni agent američke CIE. Kupuje zemlju i gradi hram koji će delovati zapanjujuće.

U početku je učestvovao u poslu, ali kako je vreme prolazio preuzima ulogu supervizora koji je megafonom izdavao naređenja ostalim angažovanim umetnicima.

Govorilo se da voli zmije, smatrao ih je najčistijim životinjama, pa je opravdano dominantno prisustvo zmijolikih figura.

Veliki broj figura privezan je konopcem za zglobove što simbolizuje severnoistočnu tradiciju gde je ovo praktikovano kako bi se ljudi ujedinili u celinu.

Čeka vas čitav lavirint isprepletanih staza koje cik-cak seku dvorište puno cveća, biljaka i urednih žbunova. To vam jedino govori da ste još uvek na zemlji, jer ostatak parka pliva u božanstvina. Prava definicija: eksentrični muzej na otvorenom.

Ulaz je 20 bahti (pola eura) za strance i 10 bahti za Tajlanđane.

Kako stići

Najbliži aerodrom je udaljen 56 km i nalazi se u gradu Udon Thani. Svakodnevno cirkulišu direktne autobuske linije, taksiji i minibusevi kojim ćete doći do grada Nong Khai.

Nong Khai je i poslednja stanica železničke linije Bangkok-Khon Khaen-Udon Thani. Put vozom traje 10-12 sati.

Dolazak do samog parka može ponekad predstavljati problem. Najbolja opcija je da ugovorite vožnju lokalnim tuk-tuk vozilima (tajlandski taksi) koji će vas koštati oko 100 bahti uključujući i troškove vozača koji će vas sačekati sat vremena.

Druga opcija je da iznajmite bicikl.



 
Član
Učlanjen(a)
30.01.2010
Poruka
365
Phi Phi ostrva

Ostrva Phi Phi su deo Tajlanda, a smeštena su između velikog Puket ostrva i glavnog ostrva Tajlanda, na strani Andmanskog mora. Ko Phi Phi Don je najveće ostrvo u grupi, i to je jedino ostrvo sa stambenim kvartovima, ali su plaže na drugom po veličini ostrvu. Ko Phi Phi Lee je mnogo posećenije, jer ovo ostrvo sadrži prostore za noćenje, restorane i druge turističke ustanove. Ostala ostrva u grupi: Bida Nok, Bida Noi i Bambu ostrvo, su samo krečnjačke stene koje plutaju u moru.

Phi Phi Don je u početku bio nastanjem muslimanskim ribarima tokom kasnih 40-ih godina prošlog veka, a tek kasnije je postao plantaža kokosa. Populacija Phi Phi Don-a i danas je sastavljena uglavnom od stanovništva muslimanskog porekla, te oni čine preko 80 procenata populacije.


Ko Phi Phi Leh je poslužio kao pozadina u filmu Plaža iz 2000. godine. Iako ga je pratila ogromna kontroverza, nakon završetka snimanja, ostrvo koje je pretvoreno u nacionalni park, je restaurirano i vraćeno u mnogo bolje stanje od onog u kojem je bilo pre početka snimanja filma. Nakon premijere filma, poseta ostrvu je drastično povećana. Ko Phi Phi je razoren tokom cunamija koji se desio u decembru 2004. godine, kada je gotovo čitava infrastruktura ostrva uništena. Međutim, vrlo brzo, telekomunikacije, električna energija, voda, internet pristup su ponovo uspostavljeni, dok je prerada otpada još uvek u povoju.



Ko Phi Phi se smatra jednim od najlepših ostrva na planeti. Nalazi se na 50 kilometara od Puketa, i dom je izuzetno velikom broju korala i zanimljivog morskog sveta. Deo je Hadnopparattara-Koh Phi Phi nacionalnog parka, koji zauzima površinu od 387 kvadratna kilometara. Ovde ne postoje asfaltiranii putevi, postoje samo staze. Najbliži aerodrom je u Krabi, Trangu i Puketu. Bicikl je najpopularniji oblik prevoza u Ton Saju. Trajekti su najčešći način dolaska do ostrva i brojne kompanije nude usluge prevoza.

Ostrva imaju plaže sa kristalno čistom vodom koje su zaštićene statutom nacionalnog parka. U skorije vreme turizam na Ko Pho Phi je naglo procvetao, kao i u ostatku Krabi provincije. To je popularno mesto za ronjenje, jer postoji pregršt lokacija sa kristalno čistom vodom i raznobojnim koralima. Da biste videli sve prirodne lepote ostrva preporučuje se upotreba kajaka. Penjanje na stene je relativno novi sport u Ton Saj Bej. Posebno su atraktivne stene visoke od 6 do 16 metara, koje su idealne za skakanje zbog velike dubine vode ispod njih.



Ton Saj Bej nudi mnoštvo mesta za dobar provod. Džez, bluz i orkestri klasične muzike održavaju redovne koncerte u hotelima, dok u tišini možete uživati ispod vedrog noćnog neba prepunog zvezda ispijajući koktel. Plaže su najbolja mesta za večernji izlazak, jer se tamo mogu pronaći barovi i klubovi sa najnovijom tehno muzikom sa zapada. Festivali su česti na ostrvima, a među napoznatije spadaju:
Krabi Boek Fa Andaman Festival koji se održava u novembru, u cilju proslave početka turističke sezone.
Laanta Lanta Festival u kojem posetioci mogu upoznati tradicionalnu kulturu, dotad neviđene ceremonije, narodne igre, vodene sportove i uživati u različitim vrstama hrane.
Sat Duean Sip Festival proslavlja pretke.
Chak Phra Festival je budistički festival koji, preko performansa koji se izvode na čamcima, proslavlja tradicionalne budističke vrednosti.
Loi Ruea Chao Le Festival se održava na Lo Kanti tokom punog meseca svakog šestog i jedanaestog meseca u lunarnom kalendaru. To je religiozni festival, koji uključuje igre oko čamaca nesreće, i njihovo otplovljavanje. Cilj festivala je donošenje prosperiteta i sreće svim učesnicima.

tajland-ko_phi_phi-9086.jpg

plaze_clip_image002.jpg

5.jpg

Izvor:Internet :blum3:
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Zlatni trougao - Tromeđa Indokine



23jizbo.jpg




Tek izašli iz čamca u mokroj odeći, sa slepljenom kosom od vlage i obućom koja škripi izbacujući vlažne klobuke, ulazimo u mirišljavi, super-luksuzni autobus. "Drumski hotel sa pet zvezdica" kliznu novom asfaltnom trakom. Posle dobrodošlice vodič nam saopštava da smo iz Laosa, prelazeći Mekong upravo stupili na tlo severnog Tajlanda.
Ova, isključivo planinska oblast prekrivena džunglom, godinama je bila zanemarena. Dugo izolovana od juga, odnosno Bankoka, smatrana je neinteresantnom severnom provincijom do koje se moglo doći isključivo rečnim putem ili slonovskim stazama kroz džunglu... Putovanja u to vreme trajala su nedeljama, mesecima...sve do dvadesetih godina ovog veka. No, o tome ćemo kasnije kada zaronimo u srce severa.
Danas se avionom za nepun sat, može stići do grada u koji upravo ulazimo.
Čiang Rai, nekadašnja severna prestonica.
Slavna tromeđa
Prednje staklo našeg autobusa na gornjoj ivici ima plavu senku što daje privid da je nebo uvek modro. I kad je oblačno, iluzija ostaje.
Jutro kada smo krenuli bilo je istinski plavo i bez oblaka. Monsunska ćud.
Put je krivudao između zelenih brda iza kojih su se videli vrhovi, plavičasto-sivi i u izmaglici...
Prolazimo kroz sela. Pored puta su negovana i cvećem ukrašena dvorišta sa kućama u dnu. Neke od njih su raskošne kao vile, druge, skromnije, napravljene su od smeđeg tikovog drveta u kombinaciji sa trskom. Većina ima prostrani trem sa ukrasnom ogradom i gotovo da sve ukazuje na dobrostojeće vlasnike. Kao da mi čita misli, Soni, naš tajlandski vodič sa svojim tako netajlandskim imenom kaže:
"U našoj zemlji nema gladnih. Na jugu posebno, a ni ovde, na severu. Svi imamo dovoljno za pristojan život...To vam potvrđuju kuće pored kojih prolazimo. Ljudi se prvenstveno bave poljoprivredom i raznim zanatima.
U severnom Tajlandu, za razliku od jugo-istoka, nema ruda ni dragog kamenja. Proizvodnja pojedinih kultura dostigla je vrhunac. Izvozimo pirinač, drvo, ribu..."
Stigli smo u živopisno mestašce sa nekoliko ulica. Autobus skreće na parking uz reku. Na njima su žene sa robom za prodaju. Odmah nas okružuju lepo obučena deca, obraćaju nam se na francuskom i - italijanskom jeziku. Ne nude ništa, ne prodaju, ne traže, ne prose, samo trčkaju oko nas.
Posebno je interesantna grupa devojčica i dečaka obučenih u nacionalnu nošnju. Kada neko od turista dođe, zbijaju se jedno uz drugo i pevaju jedan isti refren stare francuske pesme. Neki od stranaca ih pažljivo lušaju i nagrađuju. Zadovoljni, odlepršaju pred druge...
Prateći tu neobičnu grupu dece, došli smo do zaravnjenog mesta nedaleko od obale. Pred nama je neobična kapija bez vrata, bolje rečeno prolaz. Šta li predstavlja i zašto je napraviše baš na tom mestu, pomislih. Istog časa ugledala sam tablu sa žutim slovima na kojoj je pisalo: "GOLDEN TRIANGL."
“Nemoguće da je ovo t a j a n s t v e n i Zlatni trougao?!”
Razočarano gledam to malo obeležje svoje velike zablude.
Zamišljala sam raskrčenu džunglu sa velikom dolinom u kojoj se u beskraj talasaju cvetovi crvenih makova, marihuane, ili neke druge meni nepoznate biljke iz koje se pravio opijum. Možda su u blizini tetovirani ljudi okićeni teškim zlatnim lancima i mrkim, zloslutnim pogledima...
"Dragi moji, ovo je ta slavna tromeđa! Skoro geometrijski precizno obeležava granice tri zemlje. Priđite! Stanite ovde gde sam ja!", obratio nam se Soni.
"Upravo stojite na tlu Tajlanda. Druga obala reke Mekong je Laos.
A ako pogledate kroz ovu simboličku kapiju, crvena kuća na reci pripada Burmi. Nadam se da vam je jasno!"
Nisam mu smela reći da mi ništa nije jasno, da sve oko mene predstavlja jedan običan mamac za turiste i lakoverne.Komercijalni jug pružio je visoko svoje pohlepne šape...
"Zašto ne snimate? Imam utisak da vam nešto smeta...Vi Evropljani ste mistifikovali ovu tačku sa tri granice i dali joj ime koje je postalo poznato u svetu! Kada budete završili razgledanje, nastavićemo priču!"
Koračali smo uskim uličicama sa radnjama prepunim srebra, zlata, kože i prvoklasne robe. Sve vri od turista. Trgovina cveta. Prodavci oznojenih lica jedva uspevaju da usluže toliko mušterija. Njihovi stanovi iznad radnji su raskošni i spremni za uživanje – ima samo jedan problem - kada?!
Opijumski obračuni
Seme maka i marihuane u ovaj deo sveta doneli su arapski trgovci davno, kada su dolazili u ove krajeve...Nameravajući da isprobaju kako raste, posejali su ga u jednom delu džungle.
Bili su prijatno iznenađeni kada se pokazalo da je biljka izuzetno dobro napredovala. Svesni da bi od nje mogli ostvariti zaradu, ponudili su je prvo lokalnom stanovništvu - plemenima.
Narodi između tri granice su, takođe, poželeli svoj deo kolača. Otkupljivali su robu od Engleza i plaćali je - zlatom! Tako taj deo teritorije dobija ime Zlatni trougao. Potom počinju i sami da ga proizvode i prodaju. Na sve strane krče džunglu, zauzimaju nove teritorije, čiste zemljišta i seju. Ali, javljaju se teškoće...
U severo-istočnoj Burmi žive Šani, najnezavisnije od svih plemena u ovoj planinskioj oblasti. "Prijatelji mnogima, sluge nikome!", kažu za to pleme koje se još od 1958. godine sve do danas bori za odcepljenje. Šanima vladaju, sabve, izvesna vrsta feudalnih gospodara. Od savremenijih ističe se kontroverzni Kun Sa, borac za slobodu svojih sledbenika i car opijuma. Kažu da njegova Maung-Tai armija kontroliše najveću oblast za proizvodnju droge. Sa sedištem negde u džunglama Ho Monga, i danas neprikosnoveno vlada svojim "uglom Zlatnog trougla".
Još se pamti i prepričava mesec juli 1967. godine. Kun Sa je poslao svoj karavan od pet stotina mazgi natovaren opijumom koji se iz gornje Burme spustio ovamo, nedaleko od sela Ban Kvan. Sa svojim trupama trebalo je da ga preuzme laoski general Kuan, koji je zajedno sa vijetnamskim generalom Kjom trgovao heroinom. Kada je tajlandska vlast bila obaveštena o svim pojedinostima, poslala je svoju vojsku. Dolazi do žestokog sukoba i krvoprolića u kome pobeđuje laoski general Kuan.
U užem području Zlatnog trougla je mir. Na sreću umesto opijuma ovde se odavno prodaju haljine, majice i suveniri...
"Dakle, Zlatni trougao je samo geografski pojam!", oglasi se Soni.
"A to, što se komercijalizovao, itekako nam ide u prilog. Sever naše zemlje treba još više unaprediti.
Kasnije, prolazeći beskrajnim putevima severo-tajlandskih džungli, zaključujem da je moja prvobitna vizija o trouglu tačna, možda samo pomerena stotinak kilometara od onog, oficijelno označenog.
"Iza tog, sa obe strane neprohodnog i tajanstvenog zelenila, ne skrivaju se samo divlje zveri...", zagonetno reče naš tajlandski vodič.

Jedinstven muzej
"Pokazaću vam nešto izuzetno! Ako vas "trougao" nije impresionirao, ovo će sigurno poboljšati utisak. Idemo u Muzej opijuma, mislim da je jedinstven u svetu!"
Iznad nevelikog ulaza u majušnu zgradu muzeja spuštali su se "slapovi" razgranatih od cvetova otežalih grana bugenvilija. Ušli smo uz strme stepenice. Baš tu, među mnoštvom predmeta izloženih u vitrinama, na zidovima i niskim staklenim stočićima kupujemo lulu koja služi za pušenje opijuma. Zid na ulazu u muzej bio je ukrašen rukom slikanim cvetovima maka. I svi ostali su bili ispunjeni crtežima, predstavama i pisanim informacijama.
Na jednom je prikaz karavana sa tovarima opijuma. Do njega je crtež koji prikazuje ciklus dobijanja opijuma iz maka. Iz njegove zelene zasečene čaure u specijalnu posudu kap, po kap cedi se bela i gusta tečnost. Kada se nakupi određena količina, stavlja se na vatru. Tom prilikom voda iz mase isparava i stvara se talog - droga.
U posebnoj vitrini videla sam najmanje tegove. Bili su poređani po veličini; od majušnih, miligramskih do velikih, gramskih.
Još nešto sam saznala u tom neobičnom Muzeju opijuma.
Poza pri pušenju je vrlo važna za uživaoca! Na crtežima je prikazano desetak različitih; od lotos-položaja, polusedećih do onih koji su pušili ležeći na - boku!
Pažnju privlači uramljena, kaligrafskim rukopisom napisana priča.
"...Davno, u stara vremena, jedna vremešna gospođa dugo je bolovala od nepoznate bolesti. Kada je shvatila da joj je blizu kraj, od svojih najbližih je zatražila da ispoštuju njenu poslednju želju i posle smrti je sahrane na raskrsnici tri zemlje. Tako su i učinili. Posle izvesnog vremena rodbina je otišla da poseti njen grob i pritom se silno iznenadila.
Iz humke, a u predelu grudi stare gospođe, iznikao je mak. Iz zemlje gde se nalazila karlica iznikla je stabljika duvana...
Nametnulo se pitanje šta narod više voli? Drogu ili cigaretu?
Većina se opredelila za ovo poslednje što ide u prilog dodatku priče.
"Ima mnogo ljudi koji propuše čim prestanu - da sisaju prst!"
Potrebno je psovati
Od početka puta naša stara saputnica reka Mekong, ne menjajući se, tekla je svojim iskonskim tokom, mada je sve vreme bila nemi svedok promena na svojim obalama...Narodi sa njene tri granice su bili etnički slični, razdvajala ih je vlast dajući svakoj od njih sopstvenu dimenziju vremena u kome žive...
Na tlu gde upravo stojimo vreme vrtoglavo juri u dvadeset prvi vek!
Na suprotnoj strani ono teče sporo, ali unapred! Na drugoj obali je pospano...gotovo da se zaustavilo! Kažu da je i reka Mekong nekada bila "zlatna". U davna vremena ljudi su ispirali mulj, pronalazeći zrnca plemenitog metala. I bili su srećniji.
"Moram da vam ispričam moju najdražu legendu.", rekao nam je Soni.
...Duh Ka, živi u najvećoj ribi. Džinovski som dugačak preko trista metara, i isto toliko težak, posle mrešćenja u Kini, vraća se uvek u isto doba u reku Mekong. Ko se usudi da dozove velikog duha iz tela džinovske ribe, mora da - psuje! Oni koji su pričali da su ga videli, tvrdili su da je bio - crven od ljutine! Ja ga, doduše, nikad nisam video!", od srca se smejao Soni.
Stigli smo u nekadašnju pograničnu postavu koja se pretvorila u neobično živ gradić.
Čim smo izašli van autobusa, uočili smo izuzetnu živost koja je vladala na kolovozu, trotoarima i brojnim prodavnicama.
Vrvelo je od motornih vozila, kamioneta, rikši, motociklista, običnih i luksuznih automobila koji su neprestano trubili, pištali i jurili terajući nas da tražimo spas na trotoaru gde se nalazila omanja pijaca. Podnevno sunce je peklo nemilosrdno. Skrećemo pod nadstrešnice velikih radnji, provlačeći se između izloženih drvenih stočića sa lampama kitnjastih abažura, zlatno-crnih figura apsara-igračica i slonova raznih veličina…
Most na Mae Sai
STOP! Pisalo je na tabli. Kraj ulice.
Ispred nas je rampa i most. Preko njega se stiže u Burmu. Iz tog pravca, a prema nama, hitali su ljudi sa velikim, naizgled, praznim torbama, kesama i vrećama. Kratko se zadržavaju sa tajlandskim graničarem pokazujući mu propusnicu da bi potom nestajali u trgovačkoj četvrti - zapravo, ovoj jedinoj, glavnoj ulici...
Činilo mi se da su se već sledećeg trenutka pojavili sa onim istim, ali sada prepunim torbama, nabubrelim kesama i otežalim vrećama. Iz njih su virili boksovi cigareta, sokovi u kartonskoj ambalaži, kutije keksa - ženske čarape! Gotovo trčećim koracima prelaze most gde ih na njihovoj granici, iza rampe, čekaju ruke, mnoštvo ruku burmanskih preprodavaca.
U trenu, torbe se brzo prazne, u njih se ubaci po neki komad žada, predmet od tikovine, malo opijuma, i opet nastaje trčanje preko mosta u gradić Mae Sai...Ta pomalo groteskna scena ponavljala se neprestano i danonoćno. Smenjivali su se samo "trkači"... Ništa nije bolje ni na "našoj" strani, ceo gradić vrvi, svi su u pokretu, sudaraju se, žure, jure...
Ljudi iz bundeve i Rezbari voća
Trgovina na relaciji Tajland-Burma, cveta. Sa Laosom je drugačije. On je na drugoj obali, nema mosta, a između se isprečio moćni Mekong sa još moćnijim graničnim procedurama.
I mada urbano stanovništvo naseljavaju pripadnici sve tri države, ruralne predele naseljavaju plemena koja su ovde došla iz raznih krajeva Azije. U početku je najviše bilo Lava, čak preko deset hiljada, ali posle jedne od bezbroj sijamskih najezda svi oni su pobegli duboko u džunglu gde i danas žive. Po legendi ove najveće etničke grupe - sva ljudska bića su potekla iz jedne iste bundeve. Kada se ona od starosti raspukla iz nje su prvo izašli pripadnici plemena Lave, potom Kareni,Tai, pa svi ostali. Prema poslednjim podacima na teritoriji Tajlanda ima ih ukupno oko osam hiljada.
Pomalo smo umorni od šetnje uzavrelim uličicama tražimo zgodno mesto za predah. Voće, kojim je priroda izdašno podarila ovaj narod, uočljivo je na svakom koraku; na ulici, u radnji, u čamcu, na obali... Ulazimo u jedan od brojnih restorana gradića Mae Sai. Pored osoblja zapažamo i neobično odevene ljude koji sede na mestu gde ih novopridošli gost može s lakoćom videti. To su rezbari, rekli su nam i objasnili da oni poseduju mnogo strpljenja i mašte, i da samo sa jednom alatkom – a to je majušni nož – stvaraju izuzetne kreacije. Njihov osnovni i jedini materijal je - sezonsko voće i u njemu nikad ne manjkaju pošto ga ovde ima u izobilju tokom cele godine. Posle raskošne i obilne večere sa specijalitetima zemalja na tromeđi – prelazimo na dezert izložen u posebnoj prostoriji.
Na dugačkom stolu su slatki “eksponati”. Krenusmo od početka… Ivicu prelepe bašte krasio je cvet orhideje od – šargarepe, iza njega mi se smeši dečije lice od - banane, smenjuje ga buket ruža od papaje, pa zmaj od lubenice. Na centralnom mestu nalazi se religiozna predstava sa Budom od ananasa. Rekoše nam da se sve može pojesti izuzev Uzvišenog pa makar bio i od voća. Zato su "paviljoni" iz njegove okolne brzo nestajali u našim ustima. Sladeći se očaravajućim ukusnm jedne voćne "pagodice", te poslednje večeri smo se oprostili od Zlatnog trougla. Takođe opojnog…

Tekst Mila Starčević
Foto Petar Starčević
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Sva čula uživaju u zemlji osmeha

Ostrvo Puket

Sva čula uživaju u zemlji osmeha



Olivera Radaković | 18. 10. 2010. - 13:46h |Blic Online

“Pripremite se. Tajland je očaravajuća zemlja, ali šokantna. Protrešće vas kao groznica uzvišena lepota prirode i smirenost nasmejanih Tajlanđana, njihova neverovatna ljubaznost, i gust vazduh pun vlage, i mirisi začina i opojnog bilja, i šarenilo Puketa i boje i zvuci... A tek Bangkok, košnica u kojoj je sve dovedeno do savršenstva, metalni i stakleni oblakoderi koji izviruju iza ogromnih bilborda, vijadukti i voz koji struji kroz nebo, iznad grada, brzi, nemi prolaznici, a ispod tog modernog sveta jedan mali običan život, trošne i nezavršene kuće, prodavci koji guraju zarđala kolica, žamor... Zapanjiće vas to jedinstvo suprotnosti, taj spoj dve krajnosti retko se gde može videti...”

82825_tajland02_f.jpg


Ovim rečima je Bogdan Gligor, predstavnik za Balkan Turističke organizacije Tajlanda, na aerodromu u Atini pripremao grupu srpskih i rumunskih novinara čiji je “zadatak” bio da budu gosti Asocijacije povodom obeležavanja pola veka poslovanja, i posete ovu prelepu zemlju. Drugi domaćin, šarmantni Grk Teodoros Mancios, predstavnik kompanije “Thai ervejz” bio je još podrobniji u opisivanju, pogotovo kada je shvatio da je ovo većini ne samo prvi odlazak u Tajland, nego i prvi susret s Azijom. Pa još samo na sedam dana. To će biti kao bomba!


Ma koliko su se novinari, smatrajući da su se dovoljno uoči puta informisali o svemu, sada tek iz pristojnosti smeškali i klimali glavom, na kraju se desilo baš to – svi do jednog doživeli su isto – šok.

Prvi dodir s ovom nadasve drugačijom kulturom bio je doček na vratima aviona. Prelepe stjuardese obučene u tradicionalne kostime od svile i kašmira, besprekorno našminkane, prekrštenih ruku, blago se klanjajući, kroz osmeh, pevljivim glasom pozdravljale su putnike: “Savasde kaa”... “Savasde krub”... A avion, sa sedištima u tri boje, kao ogromna
nebeska lađa u kojoj sve štima, čisto, mirišljavo, prijatno... Devet sati leta proleti začas. Od Bangkoka do Puketa, drugi avion, druge stjuardese, a opet sve isto – prijatnost, ljubaznost i opuštenost.

Uvek toplo more
Puket je najveće tajlandsko ostrvo i najpoznatije odredište turista. Godišnje ovde letuje oko tri miliona posetilaca iz celog sveta, najviše iz susednih azijskih zemalja, zatim iz Australije i Zapadne Evrope, a poslednjih godina sve je više i Rusa, Rumuna, Mađara, pa i Srba. Prema zvaničnim podacima, 2008. godine Tajland je posetilo 259 turista iz Srbije, a već sledeće 1.888.

U top sezoni, a to je od oktobra do februara, teško je naći mesto. Tada je klima najprijatnija, a smeštaj, logično, najskuplji. Prvoklasnih hotela je na Puketu bezbroj i svi su, svaki na svoj način, fantastični, ambijentalno uklopljeni, ušuškani u džinovsko drveće, u lagunama, sa prelepim plažama i uslugom kakvu čovek može samo da poželi. Odličnom uslugom mogu da se pohvale i skromniji hoteli.
Voda Andamanskog mora je uvek topla, priroda uvek prelepa, a meštani uvek prijatni i nasmejani. Iako je cunami pre šest godina uništio gotovo trećinu ovog ostrva, to se ovde ne vidi.


Najpoznatije plaže su Patong, Bang Tao, Kamala, Kata... Posebna atrakcija za turiste su slonovi koji se ponekad slobodno šetaju po plaži, a interesantno je obići i kampove u kojima žive. Tačnije, uživaju, jer se, shodno verovanju, Tajlanđani prema njima odnose sa poštovanjem i neizmernom ljubavlju.


Tradicija i zabava
Ne treba propustiti odlazak do statue Velikog Bude koji je treći po veličini u Tajlandu, posetiti bar jedan budistički hram, otići na tradicionalnu tajlandsku masažu za koju kažu da je najbolja u “Sukko spa centru”, posetiti “fabriku” leptira, neku radionicu za obradu bisera, “prošetati” po prašumi i još mnogo toga.
Po hotelskim kompleksima su organizovane sve moguće sportske, kulturne, meditacione i kakve sve ne zabave. Takođe, ovo ostrvo, zvano biser Andamanskog mora, okruženo je sa 39 manjih ostrvaca. Tu su snimani i mnogi poznati filmovi.


Ipak, ono što najviše prodrma prosečnog Evropljanina, ma iz kog razloga da je došao, nisu raznovrsne turističke manifestacije, već specifična, umirujuća atmosfera, puna neke prave, duboke životne radosti, kakvu, valjda, samo teravada budisti mogu toliko da rasprše oko sebe, da se svaki živi stvor oseti ispunjeno, smireno i srećno. Najlepše što može čovek poneti sa Puketa su nasmejana lica žitelja ove zemlje koju u žargonu i zovu “land of smile” – zemlja osmeha.


Šta ne treba da propustite
- Obavezno priuštite sebi tradicionalnu, tajlandsku masažu, koju na boljim mestima rade sa najfinijim, ručno spravljenim uljima. Nemojte da vas prevari nežan izgled prelepih dama koje će vas uzeti pod svoje ruke jer to će biti bolno, ali ste posle kao novi. U čuvenim spa centrima sat masaže košta oko 200 evra, a u uličnim masaž-centrima desetak evra.
- Isprobajte sva prevozna sredstva – moto-taksi – neće biti udobno, ali je uzbudljivo i to je najbrži način da stignete gde ste krenuli. Obavezno se provozajte tuk-tukom, nekom vrstom moderne rikše. Vožnja, zavisno od relacije i vaše umešnosti u cenkanju, košta oko 100 bahta.
- Provežbajte kod kuće da jedete samo kašikom i viljuškom jer kod njih na stolu nećete zateći nož. Hrana je, doduše, uvek tako pripremljena da ju je lako iseći kašikom.
- Probajte sve kulinarske đakonije, neverovatno je ukusno, ali obazrivo sa sosovima. Naglasite ako ne želite da bude ljuto, pošto je kombinacija ljuto-slatko-kiselkasto-aromatizovano neizbežna.
- Idite na izlete, a ne propustite ni čuveni šou “Fantazija”


Ponuda agencija
Agencija Destinacija Trajanje Smeštaj Usluga Cena
Kon Tiki Bangkok i Puket 30.12.2010.-12.01.2011. hotel u Bankoku “Montien Riverside” 5*, na Puketu “Ibis Patong Hotel” 3* noćenje s doručkom 1.590 evra
Putnik Puket i Krabi 26.12.2010.- 06.01.2010. hotel na Puketu “Orchidacea Resort” 4*, u Krabi “Krabi Resort” 4* noćenje s doručkom 1.599 evra
Prestige Bangkok i Puket 21.11. – 01.12. hotel u Bangkoku “Twin Towers” 4* na Puketu “Shugar Palm Palace” 4* noćenje sa doručkom 1.250 evra
Kompas
- Udaljenost: Beograd–Puket, sa presedanjima, oko 14 sati leta
- Vremenska zona: plus pet sati u odnosu na vreme u Srbiji
- Klima: turistička sezona u Tajlandu traje 12 meseci zbog izuzetno povoljne klime. Temperature u Bangkoku i na ostrvu Puket su oko 25 stepeni Celzijusa ujutru i uveče, a u toku dana od 30 do 35. Mogući su kraći tropski pljuskovi
- Valuta: tajlandski bat, 1 EUR = 40,36 THB
- Dodatni obavezni troškovi: avio-takse oko 270 evra, viza oko 30 evra, agencijski troškovi viziranja oko 500 dinara



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Six Senses - najekskluzivnija banja

12. novembar 2010.

Six Senses - najekskluzivnija banja

Banja Six Senses Destination Spa na tajlandskom ostrvu Naka Yai omogući će vam da vaše telo dovedete u savršeni balans. U zdravoj ishrani, masažama i okrepljujućoj fizičkoj aktivnosti moći će da uživaju samo oni sa dubokim džepom.

11900022864cdd9529eb2a4907559510_huge.jpg

Photo: Dominik Gwarek / stock.xchng


Lokacija je idilična: 61 luksuzna vila, svaka sa privatnim bazenom, ušuškana je u zelenilo ribarskog sela sa belom peščanom plažom i pogledom na krečnjačke stene koje se vertikalno uzdižu iz zaliva Phang Nga.

Bez problema ćete se prepustiti lenčarenju i od svog privatnog batlera naručivati koktele jedan za drugim. Ali ni to nije sve.

Prilikom dolaska u wellness centar svaki gost dobija program koji savršeno odgovara njegovom telu, ali i duhu. Totalni wellness će vam pomoći da sebe i svoje telo stavite u idealni balans. Sve to praćeno je zdravom ishranom.

Vegetarijanska kuhinja

Kuhinja restorana čiji je vlasnih Ton Sai, predviđena je isključivo za riblje specijalitete, mesa uopšte nema.

Na jelovniku uz naziv svakog jela stoji i tačan broj kalorija koje to jelo nosi. Voće, povrće, začini i ostali sastojci su organskog porekla. Postoji čak i 'koliba za pečurke' gde se uzgajaju različite vrste šampinjona.

Vegetarijanci mogu da svrate u restoran At the Point koji je smešten na brdu. Alkohol se služi tek uveče uz večeru, ali je papreno skup. Za čašu šampanjca moraćete da izdvojite 35 €, dok najjeftinija flaša vina košta 50 €.

Doručak je najpopularniji: sveži mango, guava i papaja cede se pred vašim očima i toče u čaše. Različite vrste hleba, kroasan, pecivo i džem - i sve to sa minimalnom količinom šećera i kalorija. Možete naručiti i jaja (ali bez slanine), palačinke ili kapućino.

Opcija je da koristite golf buggy (terensko vozilo za golf) i da njime cirkulišete kroz rizort, ali ukoliko želite da se u potpunosti uklopite u program hotela, onda hodajte što više. Table vas obaveštavaju koliko ćete kalorija utrošiti ukoliko budete pešačili od restorana do neke druge lokacije. Zdrava opcija je i da koristite bicikl.

Privatni trener

Teško da ćete uspeti da izbegnete neki oblik aktivnosti, jer već od 7 ujutro možete ići na jogu, pilates, jungle gym ili tajlandski boks. Ukoliko želite privatnog trenera, platićete 90 € za sat vremena. Čitava vojska specijalista za zdravu ishranu i aktivan život pobrinuće se za kurseve kuvanja, masaže, meditaciju i zdravu ishranu.

Pravi raritet predstavlja ispitivanje irisa oka, kao i chi nei tsang – detoksikacija i stimulacija sistema za varenje, odnosno masaža koja se fokusira na poboljšanju sistema za varenje i obnovi stomačnih mišića. Ovaj tretman košta 110 €.

Super masaže

Očekujte fenomenalne masaže. U ponudi su: tajlandska, kineska, indijska i indonežanska. Ukoliko parovi žele da uživaju u tretmanu u istoj prostoriji i to je moguće i uz to mogu degustirati čaj u kineskom vrtu. Najskuplja masaža je indonezijska za dvoje u trajanju od 140 min, za šta je potrebno izdvojiti čak 400 €.

Istina je da ćete se osećati bolje i da ćete se kući vratiti sa kojim kilogramom manje. Mi ipak nismo u stanju da naše goste u potpunosti preporodimo u toku samo jedne nedelje, navodi direktor hotela Lionel Valla, ali mi ćemo svakako pokušati da budemo okidać za zdrav život koji će naši gosti nastaviti kod kuće. Ako to realizujemo, onda smo uspeli, dodaje direktor.

Cenovnik

Jedna noć u punom pansionu za 2 osobe u vili sa bazenom košta čitavih 876 €. Za taj novac ćete dobiti ograđenu baštu sa privatnim bazenom, natkrivenim relaks-prostorom i ležaljkama u foajeu, parno kupatilo sa tušem u zatvorenom, tuš na otvorenom, kupatilo za dvoje, veliki krevet sa mrežom za komarce i pogledom na bazen i baštu i poluotvoreno kupatilo. Sve je od prirodnih materijala, sa dosta drveta i trske. Imaćete i salon, iPod, minibar sa zdravim pićima. TV i prijem za mobilnu mrežu vam neće biti dostupni, ali ćete zato imati pillow menu i tako birati jastuk koji vam najviše odgovara.

Prenoćište za jednu osobu je 438 € u punom pansionu uključujući dva spa tretmana dnevno i besplatno učešće u dnevnim wellness aktivnostima. Najskuplja opcija je Beach Pool Villa Suite: 942 € po osobi u punom pansionu.

Najbolji period za odlazak: od novembra do aprila je najsuvlje vreme, a onda nastupa kišna sezona

Za detaljne informacije o svim Six Senses banjama usvetu posetite Luxury Resort & Spa Holiday Accommodation - Six Senses Resorts & Spas.


Izvor: B92



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Beleške s puta JUŽNI TAJLAND

Beleške s puta JUŽNI TAJLAND

Tamo ni psi ne laju


U tihoj, mirnoj tropskoj idili Ao Nanga, među rajskim plažama, pod raskošnim krošnjama palmi i banana, čak se i kučići i mačke retko oglašavaju, kao zanemeli od tolike lepote

14-Koh-Phi-Phi-Glavna-plaza.jpg


UAo Nang sam stigao posle dvočasovne vožnje brzim brodom u jedno kasno januarsko popodne. Ovo je bila moja poslednja destinacija na devetnaestodnevnom putu po Singapuru, Maleziji i južnom Tajlandu, i tu sam planirao da ostanem puna četiri dana. Namera mi je bila da se odmorim i posetim mnoštvo toga što se u ovom delu Tajlanda može videti – pre svega da što više uživam u rajskim plažama.
Krabi, glavni grad istoimene oblasti, nije posebno atraktivan, pogotovo ne kao dvadesetak kilometara udaljeni Ao Nang. Mesto se sastoji od jednog šetališta duž Andamanskog mora, azavršava gradskom plažom i putem koji ide ka brdima i unutrašnjosti, odnosno gradu Krabiju. Na tom su šetalištu načičkani restorani i prodavnice, a mnogobrojna odmarališta su uglavnom malo zavučena na pomenutom putu. Među njima je i „Rajsko odmaralište” (Paradise Resort)u kojem sam odseo i dobio sjajan bungalov okružen bogatim tropskim rastinjem.Kompleks počinje lepim restoranom gde sam svako jutro obilno doručkovao,a završava divnim malim bazenom sa tamnoplavim pločicama i udobnim ležaljkama ispod raskošnih krošnji palmi i banana.
Dva ostrva
Tokom boravka u Ao Nangu otišao sam na dva izleta do obližnjih ostrva. Prvi je bio popodnevno-noćni izlet koji je organizovao Emil, Južnoafrikanac sa dredovima,već godinama nastanjen naTajlandu. U grupi je bilo nekoliko Italijana koji su se sa ekonomskom krizom takođe ovamo preselili, kao i par vremešnih Australijanaca, te mlađi ruski par sa dve male devojčice. Tura je počela ronjenjem i posmatranjem najrazličitijih šarenih ribica kojima more obiluje, kupanjem, te odlaskom do ostrvakoje je oblikom stena podsećalo na kokošku.
Na „ostrvu kokoške” smo čekali zalazak sunca, a Emil je krenuo da u ogromnom loncu kuva na plaži svoj specijalitet od morskih plodova, ribe i povrća, sve u kokosovom mleku koje se ovde jako mnogo koristi u ishrani. Sunce je polako zalazilo i tonulo u more, slika je bila nestvarna, baš kao i boje neba koje su od zlatne prelazile u crvenu i onda purpurnu. Uporedo sa tim rasla je i naša glad koju je miris jela samo pojačavao. Pred početak večere na pesku, jedan od momaka iz posade našeg čamca priredio nam je pravi spektakl. Nekada je učestvovao na takmičenjima bacača vatre i sada je pred nama pokazivao svoju veštinu: okretao vatrenu užad i vrteo zapaljene čunjeve. Večera na pesku, pod svećama,bila je za pamćenje... A pred povratak u Ao Nang imali smo još jedno – ovog puta noćno kupanje – interesantno zbog posebnog efekta svetlucanja koje su naši pokreti ruku i nogu u moru izazivali.
Sutradan smo posetili veličanstveno ostrvo Poda sa predivnom tirkiznom plažom ispred koje se pružala visoka i uspravna stena, kao izrasla iz mora. Bilo je dosta turista unaokolo – ponajviše Rusa koji su inače brojni (i) u ovom delu sveta – koji su poput mene uživaliu toplom moru i prijatnom pesku. Ova je tura uključivala i posetu jednoj od najlepših plaža koja se zove Phra Nang, a pored koje se nalazi i poznata pećina.
Kuvanje, pa masaža...
Jedan dan sam posvetio – kuvanju. U obilju sadržaja koji se inače nude – jahanje slonova, safari, poseta vodopadima i slično – ja sam izabrao da odem na jednodnevni kurs pripremanja i kuvanja tajlandske hrane. Kurs traje oko šest sati, a u mojoj grupi su bili sredovečna Brazilka Kristina iz Sao Paula, pa mlada Lora, detektivka iz Londona i njen momak Sajmona, te dvoje isto tako mladih Švajcaraca iz Ciriha. Celi program započeo je posetom pijaci u Krabiju (pošto u Ao Nangu nema prave pijace, već samo klasičnih radnji ili samousluga sa namirnicama) gde jeponuda ogromna, a ono što može da se vidi je veoma različito od onoga što se nudi u našim krajevima. Počeli smo sa najrazličitijim povrćem, nastavili s egzotičnim voćem, mesom, svakolikom ribom, začinima, kokosom...
Na imanju u Ao Nangusu nas već čekali spremni stolovi, posuđe, namirnice i plinski šporeti, na velikom lepo uređenom prostoru,pokrivenom zbog zaštite od jakog sunca. Tu smo se opremili keceljama, izabrali šta ćemo da spremamo (svako je birao po jedno od tri predjela, supa, glavnih jela, salata, karija ikolača). Naša je „učiteljica” malena i simpatična Nut pod čijim budnim okom počinjemo da seckamo, uvijamo, pržimo, kuvamo – i to jako uspešno. Sve što smo tog dana pripremili (i onda u slast pojeli) bilo je zaista ukusno, čak ukusnije od bilo čega što sam pojeo u restoranima tih dana. Iskustvo je bilo neprocenjivo, a na kraju smo dobili i svako po jedan mali kuvar da možemo da se uvek podsetimo na to šta smo sve spremali. Rekoh, hrana je bila sjajna, kao sto je to uopšte hrana na Tajlandu – ukusna, lagana, lako svarljiva – no problem koji tek treba da rešim ako i kada poželim da kod kuće spremim to što sam naučio jeste gde i kako naći potrebne, tako specifične tajlandske namirnice.
U Ao Nangu sam otišao i na tajlandsku masažu koja se ovde posvuda nudi u desetinama otvorenih salona koji rade punom parom. Od obilja ponuđenih varijanti izabrao sam jednočasovnu tradicionalnu,po ceni od petevra. Masaža je dosta snažna, na momente i gruba, ali je krajnji efekat izuzetno pozitivan:posle nje osećao sam se kompletno relaksirano i sveže. A maserka je – na moje čuđenje – znala ponešto o Srbiji, jer je dvadesetak godina ranije boravila u našem „komšiluku”, u Italiji i Grčkoj.
Putujući po Tajlandu video sam dosta pasa i mačaka. U jednom sam trenutku shvatio da nijednu od ovih životinja nisam čuo da se oglasi – psi nisu lajali, mačke nisu mjaukale, valjda su se ponašali u skladu sa onim kako se ponašaju i ljudi ovde – Tajlanđani su tihi, mirni i krajnje neagresivni, pa su valjda i životinje poprimile te osobine. No poslednjeg dana, dok sam jeo u jednom jednostavnom tipično tajlandskom restoranu s plastičnim stolicama i stolovima na pesku, pokrivenim kariranim stolnjacima, odjednom je jedan pas zalajaoreagujućina iznenadni i bučni dolazak nekeTajlanđanke. Ipak laju,pomislio sam,smejući se samom sebi što sam u to uopšte posumnjao...

Dimitrije Stanković
Objavljeno: 20.03.2011.
Izvor: Politika magazin
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Dobro došli u raj na zemlji!

Dobro došli u raj na zemlji!

raj-v.jpg
Turistička destinacija stvorena za opuštanje i uživanje

Prekrasne kilometarske peščane plaže, tirkiznoplavo more, džungla, slonovi, majmuni, romantični restorani uz obalu, fenomenalni izleti, egzotične ribice, sportovi i bogat noćni život samo su neke od čari koje ćete osetiti ako se upustite u avanturu zvanu Tajland.

Uvek nasmešeni domaćini dodatno će se potruditi kako biste se osećali zaista posebno i, verujte, poželećete da se prvom prilikom ponovo vratite na „mesto zločina“. Sledi mali vodič za početnike...

Geografija

Tajland se nalazi u središnjem delu Indokine. Graniči se sa Malezijom, Kambodžom, Laosom i Mianmarom. Najveća reka je Menam Hao Praja, što na tai jeziku znači Majka voda. Poznate su i Nan, Ping, Vang i Jom. Zemlja je bogata dragim kamenjem i rudama. Klima je različita u toku godine: tropska; kišna, topla od sredine maja do septembra, a suva i hladna od septembra do maja.

Hrana i piće
Tajlandska kuhinja je vrlo zdrava i u njoj preovlađuju sve vrste povrća i naravno pirinač. Za tajlandska jela se kaže da stimulišu aktivnost digestivnih organa. Najizraženija karakteristika ovih jela je da su izuzetno ljuta, pa zato budite na oprezu. Uz svako jelo serviraće vam pirinač, čija je funkcija da tu ljutinu ublaži. Od napitaka preovlađuju čajevi, voćni sokovi, kokteli i pivo. Začudiće vas i širok dijapazon egzotičnog voća. Pored uobičajenih banana, pomorandži, papaje, manga, kokosovog oraha i ananasa, imaćete priliku i da okusite neobičan rambutan, guavau, tamarid, pomelo... Voćka na koju su sami Tajlanđani ponosni je durijan, slatkog ukusa, i smatra se najkvalitetnijim voćem na svetu.

Turizam

Od pedesetih godina 20. veka, turizam sve više dobija na značenju. U nekim područjima je već postao najvažnija privredna grana. Od sedamdesetih i osamdesetih godina, Pataja (Tajland, jugoistočno od Bangkoka) od malog ribarskog sela je prerasla u centar međunarodnog turizma. Razvoj su pratile i loše propratne pojave, od masovnog turizma s gradnjom hotelskih divova („betonizacija“), pa do zloglasno poznatog seks turizma. Sličan razvoj doživela su i neka druga turistička odredišta Tajlanda, samo u manje izraženom obliku.
Postoje i nešto drugačiji načini razvoja turizma, kao na primer na ostrvu Ko Samui. U njegovoj blizini nalaze se područja koja se smatraju najlepšim za ronjenje u celoj jugoistočnoj Aziji. Par zalutalih Engleza je 1971. godine svojom barkom uplovio u neverovatno belu uvalu ispod koje se proziralo tirkizno more. Nakon celodnevnog lutanja, nabasali su na lokalno stanovništvo koje se bavilo ribarenjem i uzgojem kokosa. Shvatili su da su prvi turisti ikad na čarobnom ostrvu Ko Samui, čije ima znači Siguran raj. Ubrzo nakon otkrića, ostrvo se brzo razvija i danas nudi sve što modernom putniku treba uz obilje tajlandskog šarma, autihtonosti i magične, očuvane prirode.


Koh Samui - hedonistički raj
Jedinstvenost ovog rajskog ostrva je idilična gotovo netaknuta priroda uz obilje nezaobilaznog tajlandskog šarma i pozitivne energije. Moćni budistički hramovi, magični vrtovi, neverovatan pejzaž, kulturne znamenitosti, ronjenje s ribicama, jahanje slonova i igranje s majmunima takođe su u turističkoj ponudi. Ne treba zaboraviti ni daleko poznate tajlandske masaže, koje će vas odvesti u jedan savršeni, opušteni svet. Ostrvo je postalo meka za fenomenalnu relaksaciju s kombinacijom „tesanja tela“, kao i programe gubitka kilograma, anticelulit, detoksikaciju, jogu i refleksologiju. Kada se tome doda „lud“ noćni život, u vidu open spaces disco klubova, ne čudi da je Ko Samui jedan od najpoznatijih i najpopularnijih tajlandskih letovališta.

Film „Plaža“
Ko Samui i obližnja ostrva Ko Phangan, kao i nacionalni park Ang Thong poslužili su kao lokacija mnogobrojnim filmovima, a jedan od najpoznatijih je „Plaža“, s Leonardom Dikaprijem. Iako je knjiga „Plaža“ u potpunosti napisana prema navedenoj grupi ostrva, film je samo malim delom sniman ovde zbog zabrane tajlandskih vlasti,. Lokacije koje su odabrane za snimanje filma nalaze na Phuketu i Phi ostrvu gde je i čuvena Maja beach.

Osnovno
Glavni grad: Bangkok
Jezik: Tai
Valuta: Baht
Religija: Budizam
Saobraćaj: Levo
Vremenska zona: GMT +7

Izvor: ALO



 
Natrag
Top