LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Sylvia Plath
Poezija
The Colossus and Other Poems (1960.)
Ariel (1965.)
Three Women: A Monologue for Three Voices (1968.)
Crossing the Water (1971.)
Winter Trees (1972.)
The Collected Poems (1981.)
Selected Poems (1985.)
The Unabridged Journals of Sylvia Plath, edited by Karen V. Kukil (2000.)
Proza
The Bell Jar (1963.) pod pseudonimom "Victoria Lucas"
Letters Home (1975.)
Johnny Panic and the Bible of Dreams (1977.)
The Journals of Sylvia Plath (1982.)
The Magic Mirror (1989.), Plath's Smith College
( Vikipedija )
Sylvia Plath (* 27. listopada 1932. Boston, Massachusetts; † 11. veljače 1963. Primrose Hill, London) bila je američka spisateljica, pjesnikinja i novelistica.
Njezin otac: Otto Emile Plath, porijeklom je Nijemac i bio je profesor biologije i njemačkog jezika. Umire od raka pluća 1940., kada joj je bilo osam godina. U školi se ističe izvrsnim uspjehom i interesom za književnost. Bila je ambiciozna, željna uspjeha i priznanja. Pisala je pjesme od ranog djetinjstva (prvu je objavila već sa osam godina), a kao učenica redovno je pobjeđivala na školskim književnim natjecanjima. Sa osamnaest godina već objavljuje i u ozbiljnim časopisima (primjerice "The Christian Science Monitor"), a kao dvadesetjednogodišnjakinja živi neko vrijeme u New Yorku kao urednica magazina "Mademoiselle". Nakon završene druge godine studija, 1953. pada u depresiju, doživljava živčani slom te pokušava izvršiti samoubojstvo. Zavukla se u podrumsko skrovište i otrovala pilulama za spavanje. Našli su je nakon tri dana i uspjeli joj spasiti život. Narednih nekoliko mjeseci provodi u privatnoj bolnici, na rehabilitaciji. To razdoblje svog života i tu krizu opisala je u autobiografskom romanu "Stakleno zvono" 1963. Nakon toga nastavlja školovanje i diplomira radom o Dostojevskom, odnosno ulozi dvojnika u romanima Dostojevskog. Dobila je stipendiju od Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji 1955. Bila je i dalje rastrzana između studiranja, pisanja poezije i prilično jakih društvenih ambicija. Godine 1956. upoznala je engleskog pjesnika Teda Hughesa. Vjenčali su se tri mjeseca kasnije, u lipnju. Umro je od raka, kao i Sylvijin otac, no punih trideset i pet godina nakon nje, 1998. Od 1957. do 1959. živjeli su u SAD-u, u Massachusettsu i Bostonu, radili kao nastavnici, pisali. Pohađala je satove poezije Roberta Lowela na Bostonskom sveučilištu i družila se s pjesnikinjom Anne Sexton. Od 1959. žive u Londonu. Sylvija postaje majka i objavljuje knjigu. Kćerki je ime Frieda Rebbeca, a knjizi "Kolos". Nakon pobačaja 1961. napuštaju London i nastanjuju se u Devonu. Godine 1962. rađa sina imenom Nicholas Farrar. Međutim, u ljeto iste te 1962. otkriva muževljevu nevjeru, razdvajaju se i Sylvia s djecom odlazi živjeti u London. U ovim posljednjim mjesecima života piše više nego ikad. Pisala je često po dvije-tri pjesme na dan, a u zadnjoj sedmici svog života napisala ih je pet. Uspjela je pripremiti svoju narednu knjigu: "The Bell Jar" za tisak potpisavši je pseudonimom Victoria Lucas, no nije živa dočekala njezinu publikaciju. U siječnju 1963. izašlo je "Stakleno zvono". Govorila je na BBC-u, novinari su tražili intervjue, objavljivala je u časopisima. Ipak, 11. veljače 1963. začepila je sve pukotine u kuhinji krpama, gurnula glavu u pećnicu i otvorila plin.
Sylvia Plath je pjesnik romantične isključivosti, koncentracije na sebe samu, istraživanja unutarnjeg krajolika svoga bića. Priroda joj nikad ne donosi utjehu, ili pozitivno ispunjenje. Ona boravi u sferamahalucinacije i duševne bolesti, i uvijek se iznova suočava s temom smrti. Svoj život potpuno otkriva u svojoj poeziji. U njezinim pjesmama kao da nema granica između onog tko govori, onog kome se govori i onog o kome ili čemu se govori. Svi se ti subjekti i objekti prelijevaju, pretaču, prelaze jedan u drugi. Njezin osobni život i život u povijesti kao da su zasjenjeni teretom nepodnošljive krivnje za koju nema iskupljenja na ovome svijetu. Ta se krivnja stapa s osjećajem egzistencijalne samoće i groze čovjeka koji je osuđen da živi dalje poslije Auschwitza, poslije Hiroshime. Sylvia Plath je u prvom redu pjesnik "Ariela", zbirke od četrdesetak pjesama koje je napisala u posljednjim mjesecima života.
Njezin otac: Otto Emile Plath, porijeklom je Nijemac i bio je profesor biologije i njemačkog jezika. Umire od raka pluća 1940., kada joj je bilo osam godina. U školi se ističe izvrsnim uspjehom i interesom za književnost. Bila je ambiciozna, željna uspjeha i priznanja. Pisala je pjesme od ranog djetinjstva (prvu je objavila već sa osam godina), a kao učenica redovno je pobjeđivala na školskim književnim natjecanjima. Sa osamnaest godina već objavljuje i u ozbiljnim časopisima (primjerice "The Christian Science Monitor"), a kao dvadesetjednogodišnjakinja živi neko vrijeme u New Yorku kao urednica magazina "Mademoiselle". Nakon završene druge godine studija, 1953. pada u depresiju, doživljava živčani slom te pokušava izvršiti samoubojstvo. Zavukla se u podrumsko skrovište i otrovala pilulama za spavanje. Našli su je nakon tri dana i uspjeli joj spasiti život. Narednih nekoliko mjeseci provodi u privatnoj bolnici, na rehabilitaciji. To razdoblje svog života i tu krizu opisala je u autobiografskom romanu "Stakleno zvono" 1963. Nakon toga nastavlja školovanje i diplomira radom o Dostojevskom, odnosno ulozi dvojnika u romanima Dostojevskog. Dobila je stipendiju od Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji 1955. Bila je i dalje rastrzana između studiranja, pisanja poezije i prilično jakih društvenih ambicija. Godine 1956. upoznala je engleskog pjesnika Teda Hughesa. Vjenčali su se tri mjeseca kasnije, u lipnju. Umro je od raka, kao i Sylvijin otac, no punih trideset i pet godina nakon nje, 1998. Od 1957. do 1959. živjeli su u SAD-u, u Massachusettsu i Bostonu, radili kao nastavnici, pisali. Pohađala je satove poezije Roberta Lowela na Bostonskom sveučilištu i družila se s pjesnikinjom Anne Sexton. Od 1959. žive u Londonu. Sylvija postaje majka i objavljuje knjigu. Kćerki je ime Frieda Rebbeca, a knjizi "Kolos". Nakon pobačaja 1961. napuštaju London i nastanjuju se u Devonu. Godine 1962. rađa sina imenom Nicholas Farrar. Međutim, u ljeto iste te 1962. otkriva muževljevu nevjeru, razdvajaju se i Sylvia s djecom odlazi živjeti u London. U ovim posljednjim mjesecima života piše više nego ikad. Pisala je često po dvije-tri pjesme na dan, a u zadnjoj sedmici svog života napisala ih je pet. Uspjela je pripremiti svoju narednu knjigu: "The Bell Jar" za tisak potpisavši je pseudonimom Victoria Lucas, no nije živa dočekala njezinu publikaciju. U siječnju 1963. izašlo je "Stakleno zvono". Govorila je na BBC-u, novinari su tražili intervjue, objavljivala je u časopisima. Ipak, 11. veljače 1963. začepila je sve pukotine u kuhinji krpama, gurnula glavu u pećnicu i otvorila plin.
Sylvia Plath je pjesnik romantične isključivosti, koncentracije na sebe samu, istraživanja unutarnjeg krajolika svoga bića. Priroda joj nikad ne donosi utjehu, ili pozitivno ispunjenje. Ona boravi u sferamahalucinacije i duševne bolesti, i uvijek se iznova suočava s temom smrti. Svoj život potpuno otkriva u svojoj poeziji. U njezinim pjesmama kao da nema granica između onog tko govori, onog kome se govori i onog o kome ili čemu se govori. Svi se ti subjekti i objekti prelijevaju, pretaču, prelaze jedan u drugi. Njezin osobni život i život u povijesti kao da su zasjenjeni teretom nepodnošljive krivnje za koju nema iskupljenja na ovome svijetu. Ta se krivnja stapa s osjećajem egzistencijalne samoće i groze čovjeka koji je osuđen da živi dalje poslije Auschwitza, poslije Hiroshime. Sylvia Plath je u prvom redu pjesnik "Ariela", zbirke od četrdesetak pjesama koje je napisala u posljednjim mjesecima života.
Poezija
The Colossus and Other Poems (1960.)
Ariel (1965.)
Three Women: A Monologue for Three Voices (1968.)
Crossing the Water (1971.)
Winter Trees (1972.)
The Collected Poems (1981.)
Selected Poems (1985.)
The Unabridged Journals of Sylvia Plath, edited by Karen V. Kukil (2000.)
Proza
The Bell Jar (1963.) pod pseudonimom "Victoria Lucas"
Letters Home (1975.)
Johnny Panic and the Bible of Dreams (1977.)
The Journals of Sylvia Plath (1982.)
The Magic Mirror (1989.), Plath's Smith College
( Vikipedija )
