Svetost

[Isabeleta]

Po sakramentu krštenju svi smo pozvani na svetost. O tome jasno govori sv. Petar:
"Nego, kao što je svet Onaj koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju.
Jer je pisano: Budite sveti, jer sam ja svet". ( Pt, 1, 15).

Za razmišljanje o svetosti prilažem parafrazirani tekst crkvenog pisca iz prvih kršćanskih vremena Tertulijana koji je zapisao:
"Svetac se ne rađa, svetac se postaje".

Ne zaboravi, čovječe, da si svet!

Svet si i onda kada se rodiš, i kroz svoj prvi plač želiš udahnuti zrak koji ti je darovao Bog da možeš živjeti i ostvarirti svoj životni poziv na koji si pozvan.

Svet si i onda kada naučiš prve korake, prebrodiš prve padove, i počneš kročiti stazom života koju ti Bog nudi.

Svet si i onda kada kreneš u školu, dođu ti prve zadaće, problemi i brige, a ti se trudiš sve polako, marljivo i strpljivo riješiti i rasteš pred Bogom i ljudima u dobi, mudrosti i milosti.

Svet si i onda kada se u mladenaštvu prvi put zaljubiš, i iskreno i nesebično želiš drugoga ljubiti, darujući mu pravu ljubav, i ako znaš da će te mnogi prijatelji ismijati jer oni tako to ne rade.

Svet si i onda kada se iskreno u mladenaštvu trudiš pronaći svoj JA i izgraditi identitet, a mnogi te stariji možda u tome sputavaju i ne razumiju, a ti to sve strpljivo podnosiš.

Svet si i onda kada se odlučiš za duhovni poziv, i ako u tebi još uvijek postoje sumnje, pitanja i traženja, i znaš da ti neće biti lako, da je to put u 'nepoznato', a ti ipak odlučno ideš za Onim koji te pozvao.

Svet si i onda kada se odlučiš za brak i želiš osnivati svoju obitelj, i ako znaš da će to od tebe zahtijevati puno ljubavi, požrtvovnosti i odricanja, i neće ti nimalo biti lako, a ti to sve prihvaćaš s ljubavlju.

Svet si i onda kada u poslu koji obavljaš, unosiš svu svoju ljubav, sposobnosti, znanje i darove koje ti je Bog darovao, i ako znaš da uvijek možda nisi za to dovoljno vrednovan, cijenjen i plaćen.

Svet si i onda kada ti je u životu teško, umoran si od briga i problema, padaš pod teretom života, ali ipak ti i tada ustaješ, ne ostaješ u očaju, već pronalaziš nadu i svjetlo koji će te voditi k Bogu.

Svet si i onda kada si zbog godina, umora, briga i rada, postao star, bolestan, nemoćan i oronuo. Mnogi su te možda napustili, ostavili, ne žele se o tebi brinuti, žele te se riješiti, a ti ih ipak ne proklinješ, već za njih moliš i svoju patnju i bol prikazuješ Bogu za spas svijeta.

Ne zaboravi, čovječe, da si svet!

Svet si i onda uvijek kada bilo što radiš u životu s ljubavlju, ne očekujući i ne tražeći za to slavu, nagradu, plaću i pohvalu.

Ne zaboravi, čovječe, da si svet!

Pozvan si na svetost, jer svetost nije luksuz samo za odabrane, već je svetost ono što svatko može ostvariti, samo se mora malo potruditi i shvatiti da je možda u sebi zaboravio da je kao čovjek svet.



Što mislite je li moguće postati svetac/svetica u današnje doba? Da li imamo vremena biti sveci, je li to moguće ili je možda zastarilo?
U čemu se sastoji svetost kršćanina?

 

[peko71]

Što mislite je li moguće postati svetac/svetica u današnje doba? Da li imamo vremena biti sveci, je li to moguće ili je možda zastarilo?
U čemu se sastoji svetost kršćanina?

Da bi bila svetica moraš da se učlaniš sa Jehovinim Svedocima i umisliš da si jedna od 144ooo. Naravno ako se ne predomisliš u međuvremenu. :acute:

Mislim da ne možemo biti sveti u pravom smislu te reči sve dok smo nesavršeni.

 

[besherat]

Dobro je rečeno, svetac se ne rađa, svecem se postaje. Mislim da je u današnjem svijetu to nemoguće. Teško je ostvariti i osnovne uslove koje nam nameću postovi , a tek postati svecem, to je za današnje uslove nedostižno.

 

[Laodikeja]

Ne bih se baš složio sa navedenim tekstom, pošto po bibliji svetost nije neko urodjeno svojstvo čoveka, odnosno čovek se na ovom svetu radja kao palo grešno biće, koje tokom vremena svog života sve više povećava tu svoju grešnost, što je posledica Adamovog pada i ulazak zla i greha u ljudsku realnost.

Sledeći biblijski tekstovi govore o tome:

• ‚‚Ali svi bijasmo kao nečisto što, i sva naša pravda kao nečista haljina; zato opadosmo svi kao list,
• bezakonja naša kao vjetar odnesoše nas.
• Nikoga ne bi da priziva ime tvoje, da ustane da se tebe drži, jer si sakrio lice svoje od nas i rastopio
• si nas bezakonjem našim. ( Isaija 64. 6 - 7 ).
• "Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje.
• Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me,
• Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom.
• Samome tebi zgriješih, i na tvoje oči zlo učinih, a ti si pravedan u riječima svojim i čist u sudu svojem.
• Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. ( Psalam 51. 5 ).

Govoreći o tim prvim trenutcima ljudske istorije, biblija napominje da je Bog stvorio savršenog čoveka, i savršen svet u kome je čovek živeo.
Njegovom neposlušnošću i padom u greh čovekom je ovladalo zlo, i takodje smrt kao posledica covekovog prestupa.
Čovek je isteran iz rajskog vrta, i bio mu je onemogućen pristup drvetu života koje mu je omogućavalo da večno živi.
Kroz Adama greh je prenesen u celo čovečanstvo, odnosno na sve Adamove potomke, i svaki njegov potomak se radjao sa nasledjenom sklonošću ka zlu i grehu.
Ipak, Bog nije ostavio čoveka u stanju beznadja pred smrću koja je bila neminovna posledica njegovog pada, vec je obećao da će poslati spasitelja koji će se žrtvovati za palog čoveka da bi ga otkupio od greha, i vratio u prvobitno stanje savršenstva.
Takodje, Bog je čoveku dao svoj zakon, i principe koje čovek može prihvatiti i kroz njih očistiti sebe od greha i dostići savrsenstvo ili svetost vec u ovom životu.


Ova tema je dosta srodna temi krštenja, na kojoj sam ja već izneo neke biblijske uslove koje čovek mora ispuniti da bi mogao da se jednog dana nadje u carstvu Božjem, a jedno od glavnih je pored krštenja vodom, i krštenje Duhom Svetim ili novorodjenje, koje čoveku omogućuje da kroz svakodnevnu živu zajednicu sa Bogom bude potpuno očišćen od greha i sile greha u svom životu, i da pobedom nad svojim starim grešnim ja dostigne savršenstvo karaktera, i spremnost za ulazak u večnost.

"I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno.
I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete" ( Jezekilj 36. 26 - 27 ).​

Ovo je i te kako moguće, samo je pitanje da li imamo čvrstu veru i pouzdanje u Boga..

 

[besherat]

Laodikejo, evo daj mi samo na jednom primjeru mogućnost da neko postane svetac u današnjem vremenu. Nešto što ja stalno navodim kao naizgled mali, ali veliki grijeh je osuđivanje. Kako da se oslobodimo toga grijeha, kada vidimo svijet oko sebe? Ništa drugo da ne spominjem, mislim da je i ovo dovoljno. Ajde mi objasni konkretno, da li je to moguće? :???:

 

[Laodikeja]

Laodikejo, evo daj mi samo na jednom primjeru mogućnost da neko postane svetac u današnjem vremenu. Nešto što ja stalno navodim kao naizgled mali, ali veliki grijeh je osuđivanje. Kako da se oslobodimo toga grijeha, kada vidimo svijet oko sebe? Ništa drugo da ne spominjem, mislim da je i ovo dovoljno. Ajde mi objasni konkretno, da li je to moguće? :???:

Apsolutno je moguće, jer da nije tako onda niko ne bi bio spasen.
Mi pre svega moramo videti šta žnači prava priroda posvećenja, i šta u opste znači biti posvećen.

Krštenje o kome smo govorili je veoma bitno, ali ako se pre ili nakon krštenja u čoveku ne dogodi promena koju biblija naziva novorodjenje Duhom svetim, onda krštenje nema neki veliki značaj, osim beznačajnog zagnjurivanja u vodu.

Dakle, u nama se mora dogoditi čudo promene, ali da bi se ono dogodilo čovek se mora pokajati i predati Bogu.
Pitanje koje se postavlja je Šta je predanje?
To je trenutak kada čovek u molitvi dodje Bogu sa potpunom svešću da takav kakav jeste slab i gešan ništa ne može sam učiniti po pitanju svog ličnog spasenja, i zatraži od Boga oproštenje, kao i silu i snagu, da on svojim Duhom deluje na čoveka, i da u njemu stvori jedno novo biće koje ce od tog trenutka živeti jednim novim životom,
Ako je čovek iskren i istrajan, Bog će mu dati Svetog Duha, i čovek će doživeti prosvetljenje, i posvetiti ceo njegov Duh, Dušu, i telo.
Ovo posvećenje mora da se obnavlja svakoga novoga dana, čak šta više, ono se mora tražiti iz trenutka u trenutak, kako bi čovek stalno bio ispunjen Svetim Duhom, i time sve vise Duhovno napredovao ka savršenstvu, koje će ako bude istrajan, i ako njegova vera bude postojana, u jednom trenutku i postići.

Ja lično znam ljude koji su sebe toliko Duhovno izgradili kroz stalno predanje Bogu, i proces posvećenja, da se u dodiru sa tim ljudima oseća svežina Božje prisutnosti i sila Svetoga Duha koja utiče na srce, i dovodi čoveka u iskreno pokajanje.

Ma koliko čovek bio slab i grešan, on može da doživi promenu, to je i moje lično iskustvo...pitanje je samo koliko smo istrajni u veri da ono što nam Bog daje sačuvamo do kraja..

 

[besherat]

Dobro, bez obzira na naše lično duhovno usavršavanje, koje može biti ogromno, da li je moguće u današnjem vremenu postati svetac, to je bilo pitanje uvodnog posta, ali u onom smislu da nekoga kanonišemo kao sveca i dodijelimo mu crveno slovo u kalendaru? Valjda se mislilo na takvu vrsu svetosti. Uzoran porodični život i lično duhovno usavršavanje ipak ne mogu biti dovoljno mjerilo da bi nekoga prozvali svecem, ma kako on blagotvorno djelovao na ljude i njihove duše. Barem ja tako mislim.

 

[poelbuster]

Obrati pažnju Danijelovom proročanstvu!
pogl. 17 str. 292-294 Identificirati prave obožavatelje u vremenu kraja

ONI ’SJAJE KAO ZVIJEZDE‘
11 Sljedeća dva retka 12. poglavlja Danijela još nam više pomažu da identificiramo tko su ’sveti Višnjega‘. U 3. retku anđeo govori Danijelu: ”Razumni [”oni koji imaju uvid“, NS] će sjati kao svjetlost nebeska, i koji mnoge privedoše k pravdi, kao zvijezde svagda i dovijeka.“ Tko su ”oni koji imaju uvid“ danas? Dokazi ponovno ukazuju na te iste ’svete Višnjega‘. Uostalom, tko je osim vjernog pomazanog ostatka imao uvid pomoću kojeg je shvatio da je Mihael, Veliki Knez, godine 1914. počeo stajati kao Kralj? Propovijedajući takve istine — kao i kršćanskim vladanjem — oni ’svijetle kao svjetlila‘ u ovom duhovno zamračenom svijetu (Filipljanima 2:15; Ivan 8:12). Isus je za njih prorekao: ”Tada će pravednici sjati jasno poput sunca u kraljevstvu svog Oca“ (Matej 13:43).
12 Danijel 12:3 čak nam govori kojim će djelom biti zaokupljeni ti pomazani kršćani u vremenu kraja. Oni će ’mnoge privoditi k pravdi‘. Pomazani ostatak započeo je sakupljanje preostalog broja od 144 000 Kristovih sunasljednika (Rimljanima 8:16, 17; Otkrivenje 7:3, 4). Kada je to djelo bilo dovršeno — očito sredinom 1930-ih — počeli su sakupljati ”veliko mnoštvo“ ’drugih ovaca‘ (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16). I ono iskazuje vjeru u otkupnu žrtvu Isusa Krista. Zato ima čist položaj pred Jehovom. Njih danas ima nekoliko milijuna i svi gaje nadu da će preživjeti predstojeće uništenje ovog zlog svijeta. Tokom Kristove Tisućugodišnje Vladavine, Isus i njegovih 144 000 sukraljeva i susvećenika omogućit će da se poslušno čovječanstvo na Zemlji u potpunosti okoristi otkupninom, pomažući tako svima onima koji iskazuju vjeru da izbrišu svaki posljednji trag grijeha naslijeđenog od Adama (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 7:13, 14; 20:5, 6). Tada će pomazanici u punom smislu riječi sudjelovati u ’privođenju mnogih k pravdi‘ i ’sjat će kao zvijezde‘ na nebu. Cijeniš li nadu u život na Zemlji pod slavnom nebeskom vladavinom Krista i njegovih suvladara? Kakva li je prednost sudjelovati sa ’svetima‘ u propovijedanju te dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu! (Matej 24:14).
ONI ’PRETRAŽUJU‘
13 Anđelova objava Danijelu, koja je počela još u Danijelu 10:20, sada završava ovim dirljivim riječima: ”A ti Danijele zatvori ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena kraja; mnogi će pretraživati, i znanje [”prava spoznaja“, NS] će se umnožiti“ (Danijel 12:4). Mnogo toga što je Danijel pod nadahnućem napisao uistinu je bilo zatvoreno i zapečaćeno za ljudsko razumijevanje. Pa i sam je Danijel kasnije napisao: ”Ja čuh ali ne razumjeh“ (Danijel 12:8). U tom je smislu knjiga Danijela stoljećima ostala zapečaćena. Kako je danas?
14 Mi imamo prednost živjeti u ’vremenu kraja‘ pretkazanom u knjizi Danijela. U skladu s proročanstvom, mnoge su vjerne osobe ’pretraživale‘ stranice Božje Riječi. Kakav je bio rezultat? Uz Jehovin blagoslov, prava se spoznaja umnožila. Vjerni pomazani Svjedoci Jehove bili su blagoslovljeni uvidom koji im je omogućio da razumiju da je Sin čovječji 1914. postao Kralj, da identificiraju zvijeri iz Danijelovog proročanstva, da upozore na ’odvratnu stvar koja prouzročuje opustošenje‘ — a to su samo neki primjeri (Danijel 11:31, NS). Dakle, to obilje spoznaje još je jedan znak prepoznavanja ’svetih Višnjega‘. No Danijel je dobio daljnje dokaze.



"djelo bilo dovršeno — očito sredinom 1930-ih"

U međuvremenu je ovo staro svetlo
Ljudi umiru,harmagedon kasni...
Pošto bez "svetaca" tj pomazanika nema ni "vernog i mudrog" nebi više bilo ni upravnog tela.
Zato je opet počelo da sija sve jače i jače i jače i jače

Ali barem eto znamo ko su sveci.

 

[Laodikeja]

Dobro, bez obzira na naše lično duhovno usavršavanje, koje može biti ogromno, da li je moguće u današnjem vremenu postati svetac, to je bilo pitanje uvodnog posta, ali u onom smislu da nekoga kanonišemo kao sveca i dodijelimo mu crveno slovo u kalendaru? Valjda se mislilo na takvu vrsu svetosti. Uzoran porodični život i lično duhovno usavršavanje ipak ne mogu biti dovoljno mjerilo da bi nekoga prozvali svecem, ma kako on blagotvorno djelovao na ljude i njihove duše. Barem ja tako mislim.

Danas se sa ovim pojmom Svetosti mnogo manipulise, do te mere da odredjene crkve, uglavnom tradicionalne, ovaj pojam koriste u svrhu da odredjene ljude proglasava za svece, i cak te ljude postavlja kao neku vrstu posrednika izmedju Boga i gresnog coveka, njima se moli, i posvecuje odredjene dane u kojima slavi te ljude.

Naprimer u Rimokatolicizmu postoji vise svetaca kojima su posveceni odredjeni dani u godini, nego koliko ima samih dana u godini.

U bibliji ne postoji pojam svetosti u ovom smislu, a jos manje kao neka vrsta posrednika pred Bogom.

Sledeci biblijski tkstovi upravo ovo pojasnjavaju:

`Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevom da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kog vi raspeste, kog Bog podiže iz mrtvih, stoji ovaj pred vama zdrav.
Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednom drugom spasenja;
Jer nema drugog imena pod nebom danog ljudima kojim bi se mi mogli spasti. ( Dela Apostolska 4. 10 - 12 ).

`Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, za svedočanstvo u svoje vreme,

( 1 Timotijeva 2.5- 6 ).


Jer ste još telesni. Jer gde su među vama zavisti i svađe i nesloge, niste li telesni, i ne živite li po čoveku?
Jer kad govori ko: Ja sam Pavlov; a drugi: Ja sam Apolov; niste li telesni?
Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje verovaste, kao što i svakom Gospod dade?
Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste.
Tako niti je onaj šta koji sadi, ni onaj koji zaliva, nego Bog koji daje te raste.
A onaj koji sadi i koji zaliva jednaki su; i svaki će primiti svoju platu po svom trudu. ( 1 poslanica Korincanima 3. 3 - 8 ).

Prema tome, mi mozemo postovati biblijske licnsti na nacin na koji postujemo svakog coveka, cak i vise jer su to ljudi sa kojima je otpocela Hriscanska era, i iz razloga sto su to bili ljudi kroz koje je Bog govorio u odredjenom istorijskom trenutku, i dao svoju pisanu rec.
Takodje, mozemo postovati starozavetne licnosti u kontekstu starozavetnog vremena i onoga sto su ti ljudi cinili, ali nista vise od toga, da ne govorim o tome da se njima klanjamo, da ih smatramo posrednicima, i da im se molimo, jer to nema nikakve dodirne tacke sa biblijskim pojmom svetosti.

Biblijski pojam svetosti je nesto sasvim drugo, i podrazumeva stanje ljudskog Duha coveka koji se potpuno predao Bogu, da je njemu sluzba Bogu na prvom mestu, i sve zrtvuje radi te sluzbe i zajednice sa Bogom.

 

[besherat]

Laodikejo, sa ovim tvojim postom bih se u potpunosti složila.