LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Agava

Agava je poreklom iz Južne Amerike, ali ima je i u drugim tropskim zemljama: naročito je odomaćena u južnoj Evropi. Ova biljka je bez stabla, s vrlo debelim mesnatim u krug poređanim lišćem. Gajena u saksiji kao sobna biljka retko cveta. Razmnožava se izdancima koji ponekad u gomoljici izbijaju iz žila.
agave_americana1.jpg



Zimi se drži u hladnoj i svetloj prostoriji ili u podrumu, ali joj ne škodi ni toplije mesto u sobi. Leti voli otvoreno, sunčano mesto. Mada se zadovoljava svakom zemljom, ipak uspeva bolje u jakoj i krečnoj zemlji pomešanoj sa ilovačom i dosta peska. Letnju sušu podnosi dobro, ali je ipak treba obilnije zalivati i češće prihranjivati. Zimi je u hladnoj sobi treba zalivati retko ili nikako. Natrulo lišće treba odsecati, a posekotinu posipati prašinom od drvenog uglja. Nije osetljiva i lako se zaliva u saksiji. treba paziti na bodlje jer su one njen ukras na lišću.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Aloja

Najveći broj aloja - vrsta potiče iz Afrike i sa Madagaskara. To su ukrasne biljke veoma lepih cvetova, jednostavne za uzgajanje. Nekoliko stotina vrsta aloja međusobno se veoma razlikuju oblikom i veličinom rasta. Neke od njih su velike svega desetak santimetara a neke rastu poput drveća, dostižući visinu i do desetak metara. Kod ovih snažnih biljaka pojedini listovi mogu biti veliki i do 50, 60 cm. Postoje vrste sa nazubljenim rubovima listova, ali i vrste potpuno glatkog ruba. Sve ove biljke cvetaju žutim ili narandžastim cvetovima. Cvetne stapke su u zavisnosti od vrste, duge 10 cm pa sve do jednog metra.

aloja.jpg



Aloje pripadaju porodici ljiljana. Često ih mešaju sa agavama, koje pripadaju potpuno drugoj porodici. Agave nisu naročito prikladne sa sobni uzgoj, jer moraju imati izrazito hladno mesto za prezimljavanje. Aloe arborescens, drvolika aloja je već od davnina poznata pod narodnim imenom lekovita ili čudotvorna aloja. U narodnoj medicini primenjuje se u mnoge svrhe. Budući da se njen sluzavi sok često upotrebljavao kod rana koje teško zarastaju ili opekotina, još i danas u nekim domaćinstvima ove biljke imaju posebno značenje. U svojoj domovini južnoj Africi, izraste nekoliko metara u visinu. Kao lončanica izrastu do visine od 50 do 60 cm. Kod ove aloje listovi se razvijaju iz stabla. Starije biljke se granaju. Cvet na dugoj stapci je crveno-narandžast. Šarena aloja (Aloe veriegata) veoma je omiljena zbog zbijenog rasta. U peskovitoj zemlji stvara mnoge postrane izdanke sa vlastitim korenom koji se jednostavno može otkinuti i posebno zasaditi. Zbog svetlih poprečnih linija na tamnozelenoj podlozi listova veoma je dekorativna i bez cvetova. Za nju je veoma važno izvesti dobru odvodnju vode sa dna cvetne posude. Aloja voli mnogo svetla, a podnosi i direktno sunce. Za vrste sa Madagaskara i iz tropske Afrike temperatura zimi ne bi smela biti niža od 15°C. U toplom godišnjem razdoblju aloje treba obilno zalivati, međutim između dva zalivanja pustite da se zemlja ponešto zašuši. Zimi se zaliva znatno manje. Preobilno zalivanje u bilo koje doba godine prouzrokuje truljenje korena. Presađuje se u proleće svake ili svake druge godine u mešavinu zemlje za lončanice i peska.

Aloja
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Čupavice

Čupavice

Aizoaceae



Porodici čupavica pripadaju brojne vrste sukulentnih biljaka sa najvećom sposobnošću prilagođavanja sušnim staništima. Ove biljke potiču uglavnom sa afričkog kontinenta. Ova brojna i oblicima raznovrsna skupina biljaka obuhvata oko 150 rodova sa više od 2000 vrsta. Njima pripadaju i neke biljke za koje ljubitelji bilja pokazuju veliko zanimanje, kao što je na primer, ''živi kamen'' (Lithops). Njegovi su listovi toliko slični kamenu, da ga životinje na njegovom staništu jednostavno ne primećuju i zbog toga ga ne jedu. Osim toga i bojom se potpuno prilagodio okolini, pa tako u svakom krajoliku rastu drugačije vrste u skladu sa bojom okoline.

aizoaceae1.jpg



Bogatstvo tonova se proteže od nežnih sivo-smeđih, svetlo-smeđih, plavkastih, crvenkastih do zelenih. Kod ovih biljaka s razlogom se govori o mimikriji. I Faucaria, zbog svog posebnog izgleda nazvana i ''tigrovo grlo'', pripada porodici čupavica. Iako su ove biljke veoma različite oblikom rasta i strukturom listova, vrlo su slične po izgledu cvetova, koji su svilenkasto sjajni i žarkih boja, žute, ljubičaste, ružičaste i crvene. Često veličinom nadilaze same biljke. Sve su ove zanimljive biljke prilagođene sušnim staništima svoje postojbine, afričkim pustinjama, gde su kišna razdoblja vrlo kratka, a količina vlage minimalna. U debelim listovima, koji su često presvučeni bradavičastom, kožastom opnom koja sprema rezerve vode. Opna je često prozirna, a koliko je to potrebno pokazuje se posle peščanih oluja. Ukoliko su male biljke zametene, tanka prozirna opna omogućuje im upijanja i slabašne svetlosti što prodire kroz sloj peska.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Ceropegija Ceropegia woodii

Ceropegija

Ceropegia woodii



Cvetovi ove biljke su njena posebnost; nalik su malim svetiljčicama. Kod svake vrste su drukčije građe, ali uvek posebni i zanimljivi. Rod ceropegija obuhvata više od stopedeset vrsta koje kao samonikle biljke rastu prvenstveno u Aziji, zatim u tropskim područjima Afrike i Madagaskara. Pojedine vrste se veoma razlikuju. Neke su puzajućeg rasta sa tankim stabljikama debljine jedva 1 mm. Druge naprotiv, rastu uspravno i granaju se. Njihove stabljike mogu izrasti do visine od 40 do 50 cm i biti čak deblje od 1 cm. Mesnati listići su veličine između pet i deset milimetara. I veličina cvetova se takođe meri milimetrima. Varira kod pojedinih vrsta između 5 i 50 mm. Boja im je neupadljivo žutozelena ili svetlosmeđa. Oblik cvetova je neobičan i potpuno različit od ostalih cvetova. Neke vrste ceropegija su sukulenti zadebljanog korena. Razvijaju izdanke iz podzemnih gomolja, koji odumiru nakon određenog vegetacijskog razdoblja. Mnoge su vrste ceropegija pogodne za uzgoj kao viseće biljke.

ceropegia.jpg



Najomiljenija od svih ceropegija je Ceropegia woodii srcolikih, mramorastih listića sa metar dugim, poput niti visećih stabljikama. Na korenu i u pazušcima listova razvijaju se gomoljčići kao spremnici vode. Osim toga, gomoljčići se vrlo dobro zakorenjuju, pa se često koriste za razmnožavanje. Ceropegija cveta tokom cele godine, ali ipak pravo razdoblje cvetanja je od ranog leta do jeseni. Predugačke stabljike jednostavno se mogu skratiti. Ceropegija se može razmnožavati u zavisnosti od vrste, reznicama stabljike, vršnim reznicama ili gomoljčićima. Ceropegiji odgovara umereno vlažna zemlja, ali ne i mokra. Prezimljuje li na hladnijem mestu, smanjite zalivanje. Od aprila do kraja oktobra treba je prihranjivati veštačkim gnojivima za kaktuse. Ceropegiji odgovara svetlo mesto, podnosi i direktno sunce. Najpovoljnija temperatura za prezimljavanje je između 10 i 12 °C. Presađuje se svake godine u proleće u mešavinu uobičajene zemlje za lončanice sa dodatkom oštrog peska i malo ilovače.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Drvoliki eonijum Aeonium arboreum

Drvoliki eonijum

Aeonium arboreum



Eonijum je samonikla biljka Kanarskih ostrva i Maroka. Osim vrsta zelenih listova, postoji i vrsta crvenog lišća, te nekoliko oblika žuto ili belo prošaranih listova. Drvoliki eonijum je skromna sobna biljka, malih zahteva, naročito u pogledu zalivanja, jer se i u svojoj postojbini prilagodio sušnim razdobljima. Stoga je leti najbolje držati biljku na otvorenom i to na sunčanom mestu.

aeonium.jpg



Aeonium arboreum ima pljosnate plitke lisne rozete na završecima grana. Posebno su atraktivni žuti cvatovi-štici kod eonijuma crvenih listova. Najlepše su mlade, tek vrlo malo razgranate biljke, dok su stariji primerci zbog ogoljenih grana pomalo neobični. Mlade biljke se mogu veoma lako uzgojiti. Odrežite jednu granu i ostavite je tri dana da se rez osuši. Nakon toga je posadite približno dva santimetra duboko u mešavinutreseta i peska. Okrajak grane na matičnoj biljci što ostane nakon rezanja, ubrzo će se početi granati. Leti ga zalivajte obilnije, ali uvek pustite da se između dva zalivanja zemlja osuši. Svakih 12 do 14 dana prihranite gnojivom za kaktuse i to u proleće i jesen. Poželjno je da biljka bude na suncu, a samo je za vreme najveće podnevne žege lagano zasenčite. Najpovoljnija temperatura za prezimljavanje je od 10 do 12°C. Presadite eonijum svake druge godine u mešavinu zemlje, ilovače i peska.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Faukarija - tigrovo grlo Faucaria tigrina

Faukarija - tigrovo grlo

Faucaria tigrina


Ove male sukulente rastu gusto poput travnjaka u istočnim predelima pokrajine Kapland. Vrlo se jednostavno i lagano uzgajaju te su upravo zbog toga pogodne za početnike. Ukoliko im osigurate dovoljno svetlo mesto, tačnije dovoljno sunčano, i umereno zalivanje, uspevaju bujno pa u oktobru krajem vegetacijskog perioda zameće lepe žute cvetove. Gornji vršni par listova podseća na otvorene ralje zveri sa igličastim zubima. Ako želite da uzgajate faukariju potrebno je da znate sledeće; leti je zalivajte redovno, a povremeno dodajte blagi rastvor tečnog gnojiva za kaktuse. Od novembra postepeno smanjite zalivanje, a zimi ga potpuno izostavite, tako da se zemlja zimi gotovo isuši. Presadite je svake ili svake druge godine u mešavinu zemlje za lončanice i peska u razmeri 1: 1. Leti voli sunčano i toplo mesto, a prezimljuje na temperaturi 12 do 15°C.
faucariatigrina.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Gasterija Gasteria

Gasterija

Gasteria


Ova tipično sukulentna biljka je veoma skromna. Podnosi suvi vazduh zagrejane sobe, pod uslovom da je držimo na svetlom mestu, zaštićenom od jakog podnevnog sunca. Gasterije potiču iz južne Afrike. Pripadaju porodici ljiljana. Sukulenti, zadebljani listovi uglavnom rastu u paru, ređe stvaraju lisne rozete. Često su posuti svetlim tačkama i bradavicama. Postoje različite vrste gasterija. Listovi onih najmanjih dugi su 5 do 6 cm, a ima i onih dužine do 30 cm. Gasteria verucosa ima 10 do 15 cm duge listove, uske i vrlo hrapave. Zbog toga je još zovu ''jelenji jezik''. Cvetovi su cevasti, u osnovi trbušasti, pa oblikom podsećaju na malene amfore. Gasteria nitida ima 10 do 12 cm duge, mesnate listove postavljene u spiralnu rozetu. Pojedinačni listovi u preseku su gotovo trouglasti. Njihova gornja strana je sjajne zelene boje sa belim pegama. Gasterija stvara brojne postrane izboje, koji se mogu jednostavno odeliti i posaditi. Osim ovog načina može se uspešno razmnožavati lisnim reznicama. Pre nego što se posade u mešavinu supstrata i peska ostave se nekoliko dana da se osuše. Gasteriju treba umereno zalivati. Ona će pothraniti vodu u listovima, tako da može uspešno prebroditi i razdoblja suše. Od aprila do septembra prihranjuje se svakih 14 dana. Gasteriji odgovara propusna humusna zemlja. Mlade biljke presadite svake godine, a starije svake druge godine. Korenov sistem je mesnat pa će gasteriji više odgovarati prostrane, plitke posude, nego uske i duboke. Odumrle delove korena prilikom presađivanja odrežite.
gasterjia.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Gibejum Gibbaeum

Gibejum

Gibbaeum


Gibejum je bliski rođak ''živog kamena'' (Lithops). Njegovo obeležje su parovi listova gotovo kuglastog oblika, međusobno odvojeno samo pukotinom. Međutim kod pojedinih vrsta oblik pomalo odstupa od uobičajenog. Kod nekih vrsta gibejuma parovi lišća su više ili manje primetno rascepljeni. Izgledaju poput raspucalog kamenja. Rod je tako bogat oblicima, da ga delimo na različite sekcija. Na njihovim prirodnim staništima nalazimo najčešće cele rodove ovih sukulenata jedne pokraj drugih. Nasuprot ostalim biljkama, vegetaciono razdoblje vrsta Gibeum započinje ujesen. Beli ili ljubičasti cvetovi pojavljuju se ili u jesenili u proleće. Vretenasti koren omogućuje biljci da pronađe put do vode među kamenjem i u pukotinama stena. Uspešno se razmnožava setvom između maja i septembra. Gibejumu je potrebna umerena vlažnost zemlje, a u periodu mirovanja u kasno leto treba prestati sa zalivanjem, čak i ako listovi lagano uvenu. U razdoblju vegetacije povremeno ga treba prihraniti tečnim gnojivom za kaktuse. Gibejum voli svetlo mesto, prvenstveno zimi, kada mu možete obezbediti i veštačko osvetljenje. Temperatura zimi ne sme biti niža od 15°C. Presađuje se u proleće u zemlju u koju se doda kvarcni pesak u razmeri 1:1.
gibbaeum.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Havortija Haworthia

Havortija

Haworthia



Za ove malene mesnatice karakteristične su guste lisne rozete i mnogobrojni postrani izboji, kojima se lako mogu razmnožavati. Zanimljiva je prvenstveno zbog posebno neobičnih listova, budući da su cvetovi gotovo neprimetni. Havortije su omiljene, poznate i stalno pobuđuju zanimanje uzgajivača sukulenti. Rod je dobio ime u čast engleskog botaničara Adriana Hardya Hawortha koji je živeo od 1767. do 1833. u Chelseau. Domovina havorcija je južna Afrika. Veoma su slične gasteriji što ukazuje na njihovo blisko srodstvo. Nasuprot gasterijama, havortije stvaraju lisne rozete. Gusto su zbijene i mnogobrojne. Ove postrane rozete, oblikovane od kratkih, zadebljanih listova zapravo su samostalne biljke, što znači da se putem njih havortija veoma jednostavno može razmnožavati. Dobro je, ipak, celu skupinu rozeta ostaviti u jednoj cvetnoj posudi, jer će posebno lep utisak stvoriti u periodu cvetanja, tim više što pojedinačni cvet deluje prilično neugledno. Zadebljani listovi havortije različito su oblikovani, u zavisnosti od vrste. Mnoge imaju zelenkaste ili bele tačke nalik na bisere, dok druge imaju prozirne prozorčiće kroz koje prodire svetlost od životne važnosti za biljku. Ovim su se sasvim prilagodile staništu u svojoj domovini, gde od biljke zatrpane peskom, proviruju samo vrhovi listova. Havortije umereno zalivajte. Leti bolje podnose sušu nego suviše vlažnosti. U razdoblju od aprila do novembra povećavajte količinu vode prilikom zalivanja, a zatim je smanjite. Od aprila do jula prihranjujte je jednom mesečno gnojivom za kaktuse. Havortija voli mesto sa puno svetlosti, ali nikako direktno žarko sunce. Prezimljuje na temperaturi između 10 do 15°C. U proleće, svake ili svake druge godine, havortiju presadite u mešavinu zemlje za linčanice sa dodatkom peska. Prilikom presađivanja morate prebujne biljke podeliti.
haworthia_1%7E0.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Herreijev senecio Senecio herreianus

Herreijev senecio

Senecio herreianus





Senecio je vrlo neobična biljka sa listovima okruglim kao zrno graška. Posebnost ove biljke najbolje dolazi do izražaja uzgajamo li je kao viseću biljku. Izboji mogu biti i metar dugi. Rod senecio obuhvata 2000 do 3000 vrsta od kojih su nekoliko sukulentni. Senecio herreianus potiče iz jugozapadne Afrike. Tvorevine nalik zrnu graška su zadebljani listići. Prozirne pruge omogućuju prodor sunčanog svetla i asimilaciju u unutrašnjosti stanica.

senecio__herreijev.jpg



U SAD ovu biljku nazivaju ''biserna ogrlica''. Cvetovi se pojavljuju u proleće ili rano leto. Podsećaju na sitne male četkice i prijatnog su mirisa. Jako su sitni i jedva se primećuju. Listić položen u zemlju bujno se zakorenjuje i daje novu biljku. Sve vrste roda Senecio veoma su osetljive na zalivanje. Od obilnog zalivanja lako mogu uginuti, te stoga oprezno zalivajte, naročito zimi. U vegetacijskom razdoblju jednom mesečno prihranjujte tečnim gnojivom za kaktuse. Najbolje je obesiti posudu sa biljkom na svetlo, sunčano mesto, na južnom, istočnom ili zapadnom prozoru. Za prezimljavanje je najpogodnija temperatura između 12 i 15°C. Proleće je pravo vreme za presađivanje. Upotrebite uobičajenu zemlju za lončanice kojoj ste dodali najmanje jednu četvrtinu grubog peska. Starije biljke postaju vremenom neugledne, zbog toga je dobro na vreme uzgojiti mlade biljke.
 
Natrag
Top