Član
- Učlanjen(a)
- 29.08.2009
- Poruka
- 133
Svakidasnja jadikovka
Kako je tesko biti slab,
kako je tesko biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemocan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i ocajan.
I gaziti po cestama,
i biti gazen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa,
sto sijase nad kolijevkom,
sa dugama i varkama.
- O Boze, Boze, sjeti se
svih obecanja blistavih
sto si ih meni zadao.
O Boze, Boze, sjeti se
i ljubav, i pobjede
i lovora, i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i dusa mu je zalosna
i on je sam i napusten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle draca u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamracenom pucinom,
i komu da se potuzi?
Ta njega niko ne slusa,
ni braca koja lutaju.
O Boze, zeze tvoja rijec
i tijesno joj je u grlu,
i zeljna je da zavapi.
Ta besjeda je lomaca
i duzan sam je viknuti,
ili cu glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Boze, tek da dovrsi
pecalno ovo lutanje
pod svodom koji ne cuje.
Jer meni treba mocna rijec,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mracan je kalez otrova,
ja vapim zarki ilinstak.
Jer mi je mucno biti slab,
jer mi je mucno biti sam-
(kad bih mogao biti jak,
kad bih mogao biti drag)-
no mucno je, najmucnije
biti vec star, a tako mlad!
Tin Ujevic
Kako je tesko biti slab,
kako je tesko biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemocan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i ocajan.
I gaziti po cestama,
i biti gazen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa,
sto sijase nad kolijevkom,
sa dugama i varkama.
- O Boze, Boze, sjeti se
svih obecanja blistavih
sto si ih meni zadao.
O Boze, Boze, sjeti se
i ljubav, i pobjede
i lovora, i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i dusa mu je zalosna
i on je sam i napusten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle draca u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamracenom pucinom,
i komu da se potuzi?
Ta njega niko ne slusa,
ni braca koja lutaju.
O Boze, zeze tvoja rijec
i tijesno joj je u grlu,
i zeljna je da zavapi.
Ta besjeda je lomaca
i duzan sam je viknuti,
ili cu glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Boze, tek da dovrsi
pecalno ovo lutanje
pod svodom koji ne cuje.
Jer meni treba mocna rijec,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mracan je kalez otrova,
ja vapim zarki ilinstak.
Jer mi je mucno biti slab,
jer mi je mucno biti sam-
(kad bih mogao biti jak,
kad bih mogao biti drag)-
no mucno je, najmucnije
biti vec star, a tako mlad!
Tin Ujevic
