Šta vam se dopada u drugim vjerama?

[Jurivaka]

Nazovimo to i formom, mada to nije karakteristika za svo pravoslavlje, nego spcifikum za srpsko pravoslavlje.
Kada bih se ja određivao prema pitanju koje sam postavio u ovoj temi, onda bih kao nešto što mi se dopada u vjerama, izdvojio upravo krsnu slavu kod pravoslavnih Srba. Lijep običaj gdje se ljudi okupljaju, druže i vesele.

 

[Gardian]

Konkretno, ako je forma u pitanju meni se recimo dopada u Judaizmu i Islamskoj religiji to što se žene i muškarci smernije/moralnije oblače i ponašaju u javnosti...Naravno, sve dok to ne ode u fanatizam ...
Kod nas sam recimo imao primera da vidim "nabudžene" devojke u poseti nekom manastiru/crkvi...O razgoličenosti na ulicama da i ne govorim...Naravno ne treba ići ni iz krajnosti u krajnost pa prekrivati glave maramama ko' nindža ratnici, ali neki red i kultura ponašanja bi bili poželjniji nego što su to danas u hrišćanskim zemljama...

 

[Isabeleta]

Ja ću pokušati iznijeti neke svoje dojmove o onome što sam vidjela, čula, čitala...najprije o pravoslavlju.

Bila sam impresionirana kad sam prvi put prisutvovala liturgiji u pravoslavnoj crkvi. Prethodno sam provela sat vremena sama, stojeći u polumraku pred ikonom Bogorodice s djetetom (i nekih drugih svetaca koje nisam prepoznala.)
Volim ikone i prisjetila sam se riječi nekog ruskog teologa: kad stojiš pred ikonom, znaj da nisi ti koji gledaš ikonu, nego ONA gleda tebe. Kad je liturgija trebala početi, jedan čovjek mi je rekao neka idem na drugu stranu, za žene. To mi je bilo malo neobično, ali sam prešla na lijevu stranu. Pjevanje je me doista oduševilo makar je bio samo jedan pjevač. Taj staroslavenski jezik, kojeg nisam raumjela, naravno ima melodičnost koja stvara posebno raspoloženje duše ili bolje rečeno sabire dušu. Razumjela sam jedino " Gospode pomiluj" i baš to jednolično ponavljanje me nije ostavilo pasivnim... nego oraspoložilo za nutarnju molitvu. Na trenutke mi se svećenikovo pjevanje činilo kao plač, jecaj i opčenito njegovo držanje, naklone koje je pravio, križao se...sve te geste koje tada nisam razumjela ostavile su mi na mene dojam i smatram da je pravoslavna liturgija jedan vrlo svečani i dostojanstveni čin slavljenja Boga koji je zadržao te stare oblike
koji smiruju. Vjernik ostaje pasivan, sluša, to je različito nego kod katolika, recimo da mi se to ne dopada previše, ali čini se da je dobro ponekad prisutvovati baš takvoj liturgiji da bi se produbile istine koje se slave.

Nije mi se svidjelo što nije bilo Pričesti i što nisam znala kad je bila Pretvorba. Kasnije sam čitala o tome o pravoslavnoj liturgiji. Uglavnom, sve važni dijelovi su isti kod pravoslavaca i katolika, ali nam je obred drugačiji.

Jednom rječju, treba se malo upoznati sa značenjima pojedinih čina i tada je sudjelovanje na liturgiji vrlo lijepo.
Nastavit ću...o duhovosti, mislim da se Pravoslavna crkva odlikuje po svojoj duhovnosti.

 

[Torgandwarf]

Ne pravim razliku izmedju katolicanstva i pravoslavlja, u ideji, i mogu reci da mi se svidja posleisusovsko tumacenje koje naginje ka humanizmu. Uopste kod religija, fasciniran sam snagom ideja koje mogu da okupe veliki broj ljudi, bez obzira na ponudjeno, ali isto tako to smatram i manom, jer vrlo cesto se manipulise istim idejama u praksi. Sto se tice drugih religija, takodje mi se svidja ideja budizma i karme, naravno ne verujem u karmu, ali kao i svaka religija i budizam je donekle zasnovan na strahu od kazne, ali opet propagira ispravnost.

 

[Laodikeja]

Umetnost i moc fascinacije koja ima hipnoticko dejstvo za privlacenje pristalica. posebno velelepnim gradjevinama od kojih neke predstavljaju i svetska cuda.

 

[faky]

A meni se ne dopada ni jedna tema koju stavi SPEDY,jer nemaju nikakvog rezona.

Pozdrav.

 

[faky]

Ja ću pokušati iznijeti neke svoje dojmove o onome što sam vidjela, čula, čitala...najprije o pravoslavlju.

Bila sam impresionirana kad sam prvi put prisutvovala liturgiji u pravoslavnoj crkvi. Prethodno sam provela sat vremena sama, stojeći u polumraku pred ikonom Bogorodice s djetetom (i nekih drugih svetaca koje nisam prepoznala.)
Volim ikone i prisjetila sam se riječi nekog ruskog teologa: kad stojiš pred ikonom, znaj da nisi ti koji gledaš ikonu, nego ONA gleda tebe. Kad je liturgija trebala početi, jedan čovjek mi je rekao neka idem na drugu stranu, za žene. To mi je bilo malo neobično, ali sam prešla na lijevu stranu. Pjevanje je me doista oduševilo makar je bio samo jedan pjevač. Taj staroslavenski jezik, kojeg nisam raumjela, naravno ima melodičnost koja stvara posebno raspoloženje duše ili bolje rečeno sabire dušu. Razumjela sam jedino " Gospode pomiluj" i baš to jednolično ponavljanje me nije ostavilo pasivnim... nego oraspoložilo za nutarnju molitvu. Na trenutke mi se svećenikovo pjevanje činilo kao plač, jecaj i opčenito njegovo držanje, naklone koje je pravio, križao se...sve te geste koje tada nisam razumjela ostavile su mi na mene dojam i smatram da je pravoslavna liturgija jedan vrlo svečani i dostojanstveni čin slavljenja Boga koji je zadržao te stare oblike
koji smiruju. Vjernik ostaje pasivan, sluša, to je različito nego kod katolika, recimo da mi se to ne dopada previše, ali čini se da je dobro ponekad prisutvovati baš takvoj liturgiji da bi se produbile istine koje se slave.

Nije mi se svidjelo što nije bilo Pričesti i što nisam znala kad je bila Pretvorba. Kasnije sam čitala o tome o pravoslavnoj liturgiji. Uglavnom, sve važni dijelovi su isti kod pravoslavaca i katolika, ali nam je obred drugačiji.

Jednom rječju, treba se malo upoznati sa značenjima pojedinih čina i tada je sudjelovanje na liturgiji vrlo lijepo.
Nastavit ću...o duhovosti, mislim da se Pravoslavna crkva odlikuje po svojoj duhovnosti.

Sestro Izabeleta nije da te ja sad ucim necemu,ali prva pravoslavna crkva-ortodoxna je upravo i pocela od apostola,ortodox i znaci prva crkva koja je i prihvatila Hriscanstvo odnosno rimska crkva u vizantiji,veruj mi znam sta pisem!to je jedna crkva samo malo je pogled drugaciji.

Protestanti su svi koji ne priznaju crkvu katolicku i pravoslavnu,ima kod nas dosta jeretika ali mi to priznamo javno dok dominacije ne!ali nase crkve rade to sto ni jedna druga (Pricest)po tome se i vidi prava crkva,iako se vide jeresi u nekim stvarima.Pricest je glavna stvar bez nje smo mrtvi,a oni to upravo i zele jer su sledbenici koga?Pa naravno djavola.svako ko te zeli odvratiti od pricesti je djavol zapamti to.
Pozdrav.

 

[faky]

Sat vremena stajati sam u polumraku ponekad može izgledati kao večnost. Ovaj ruski teolog me je posebno dirnuo.

Izabeleta je normalni vernik samo malko da pocne da cita bibliju ,nezaboravi da si i ti Peko bio takav.

Pozdrav.

 

[Jurivaka]

Ne spamujte. Ovdje nije riječ o tome ko je kakav vjernik i kakve su razlike u crkvenim obredima i uopšte razlike među vjerama, nego o tome šta vam se dopada u drugim vjerama.

 

[Isabeleta]

..o duhovosti, mislim da se Pravoslavna crkva odlikuje po svojoj duhovnosti.

Ne mogu reći da sam upoznata s duhovnošću pravoslavlja, ali ono što sam čitala od crkvenih otaca (koji su nam zajednički) npr. sv. Bazilije, Ivan Zlatousti, pa recimo neke ruske teologe, pouke itd....sviđa mi se dubina njihovih misli. Također i jednostavnost opisa, pristupa određenoj vjerskoj istini. Jednostavno, zagrije srce čitatelja. I ima nešto mistično. Ne mogu reći da mi je to bilo novo, mnoge stvari sam mogla poistovjetiti s duhovnim piscima Katoličke crkve, ali sviđa mi to bogatsvo milosti koje su crkveni oci živjeli i prenijeli po pisanoj riječi drugim dušama. Uvjerljivo je, vidi se da je proživljeno, u svakom slučaju korisno za dušu.
Pravoslavci će reći molitveno tihovanje, a katolici meditacija i kontemplacija. Molitva srca (Isusova molitva) je vrlo dobro prihvaćena u Katoličkoj crkvi, kao i molitvene ure pred određenom ikonom.


Kod protestanata mi se sviđa što su vrlo marljivi i predani studijskom proučavanju Biblije. Ima jako dobrih teologa i bibličara (a ne sviđa mi se, naravno, kad izvrću ili svojevoljno tumače Božju riječ.)