U svojoj pošti sam otvorila poziv na saradnju od strane ovog sajta i tako prelistavajući da vidim šta se tu dešava, naišla sam na par komentara od strane pedesetogodišnjaka pa na više. Iznenadio me je komentar da su stari i da ne mogu sarađivati.:sad: Kako? Zar u skupu svih tih godina nema dovoljno životnog iskustva? Složićete se samnom da tek vi imate šta da kažete, da ispričate svoj život, naravno ne preterano detaljisati smile3 . Jedino je život svih nas ono što je merodavno i uporedivo, ostalo je sve teorija, zato, penzioneri, moji i vi koji to niste nikada nemojte pristati na to da ste stari za neke aktivnosti.
Kažite: da li živite sami, sa svojom decom ili deca sa vama, ko koga izdržava, da li je to dobro za vas ili za vašu decu.
Evo i moj primer, odradila sam 39 punih godina, bila sam stalno među ljudima i kada je došao trenutak, shvatila sam da više fizički ne mogu da pratim i izvršavam svoje zadatke, ja sam se povukla. Nije to bilo tako jednostavno, prva tri meseca me hvatala panika povremeno, nisam se snalazila u kući gde sam veliki deo dana sama jer su moji na poslu,ali sam to prevazišla... ako nekoga zanima kako, hajde da ćaskamo
Kažite: da li živite sami, sa svojom decom ili deca sa vama, ko koga izdržava, da li je to dobro za vas ili za vašu decu.
Evo i moj primer, odradila sam 39 punih godina, bila sam stalno među ljudima i kada je došao trenutak, shvatila sam da više fizički ne mogu da pratim i izvršavam svoje zadatke, ja sam se povukla. Nije to bilo tako jednostavno, prva tri meseca me hvatala panika povremeno, nisam se snalazila u kući gde sam veliki deo dana sama jer su moji na poslu,ali sam to prevazišla... ako nekoga zanima kako, hajde da ćaskamo