Savrsenstvo - zasto mu tezimo?

[ndp751]

Mene zanima, kada govorite o savršenstvu, o kakvom savršenstvu govorite? Ovo čisto radi toga da bi znali o čemu da raspravljamo, jer savršenstava ima više vrsta. Možemo govoriti o savršenstvu čovjeka, društva, industrijskih proizvoda, infrastrukture..., pa čak i vremenskih prilika!
Istina, u uvodu teme je pomenut čovjek, ali i stvarnje, pa se pojam savršensva može, u ovom slučaju, odnositi i na jedno i na drugo.

Pita se urednik, ali ja svo vreme misim na savrsenstvo coveka

 

[Jurivaka]

Pita se urednik, ali ja svo vreme misim na savrsenstvo coveka

Plemenita ti je nakana, ali uzaludna! Mnogo bi lakše bilo govoriti, recimo, o savršenstvu proizvoda, nego o savršenstvu čovjeka. To čudo prirode, koje zovemo čovjekom, istovremeno je i najsavršenija i najnedograđenija pojava u prirodi. Kako sada stvari stoje, nikada taj paradoks neće biti izmijenjen. Čovjek je danas u stanju da stvori i ostvari skoro sve što zamisli, ali nije u stanju da pomogne sebi. Nije u stanju da sebe usavrši. Teško je povjerovati da će to nekada i biti. Čini se da ljudski karakter nije kategorija koja evoluira. Nije ni kategorija koja stagnira. Prije bi se moglo reći da je to neka nedefinisana varjabila koja se kreće u svim smjerovima, zavisno od datog istorijskog i društvenog trenutka.
S druge strane, kada govorimo o savršenosti čovjeka, možemo opet govoriti o najmanje dvije komponente - savršenosti čovjekove motorike i savršenosti njegove misli, odnosno, njegove psihe i njegovog karaktera. Kada je riječ o prvoj komponenti, čovjek možda i može nešto uraditi na njenom usavršavanju, ali kod druge..., izgledi su mu vrlo slabi, bolje rečeno, nikakvi.

 

[sendi]

Čovjek je danas u stanju da stvori i ostvari skoro sve što zamisli, ali nije u stanju da pomogne sebi. Nije u stanju da sebe usavrši. Teško je povjerovati da će to nekada i biti.

Zato i mislim da je tema zasto stremimo ka savrsenstvu interesantna

 

[tmaks65]

Plemenita ti je nakana, ali uzaludna! Mnogo bi lakše bilo govoriti, recimo, o savršenstvu proizvoda, nego o savršenstvu čovjeka. To čudo prirode, koje zovemo čovjekom, istovremeno je i najsavršenija i najnedograđenija pojava u prirodi. Kako sada stvari stoje, nikada taj paradoks neće biti izmijenjen. Čovjek je danas u stanju da stvori i ostvari skoro sve što zamisli, ali nije u stanju da pomogne sebi. Nije u stanju da sebe usavrši. Teško je povjerovati da će to nekada i biti. Čini se da ljudski karakter nije kategorija koja evoluira. Nije ni kategorija koja stagnira. Prije bi se moglo reći da je to neka nedefinisana varjabila koja se kreće u svim smjerovima, zavisno od datog istorijskog i društvenog trenutka.
S druge strane, kada govorimo o savršenosti čovjeka, možemo opet govoriti o najmanje dvije komponente - savršenosti čovjekove motorike i savršenosti njegove misli, odnosno, njegove psihe i njegovog karaktera. Kada je riječ o prvoj komponenti, čovjek možda i može nešto uraditi na njenom usavršavanju, ali kod druge..., izgledi su mu vrlo slabi, bolje rečeno, nikakvi.

Usud ili sudbina, ako prihvatimo percepcije retkih pojedinaca ,Tibetanskih ucitelja i mnogih drugih,..., ostaje da verujemo da cemo jednom, nekad, uspeti izaci iz tocka zivota-doseci ono sto je tema
Hiljade zivota svakog stvora i ponavljanje lekcija, dok se ne nauce, pitanje je samo koje razmisljanje, emocija, osecaj najbrze donosi i dovodi do toga...

 

[The One Dollar]

teško je naći odgovor

Usud ili sudbina, ako prihvatimo percepcije retkih pojedinaca ,Tibetanskih ucitelja i mnogih drugih,..., ostaje da verujemo da cemo jednom, nekad, uspeti izaci iz tocka zivota-doseci ono sto je tema
Hiljade zivota svakog stvora i ponavljanje lekcija, dok se ne nauce, pitanje je samo koje razmisljanje, emocija, osecaj najbrze donosi i dovodi do toga...

pa najbrže što dovodi do savršenstva je osjećaj zadovoljstva,
pogledajte, kad ste zadovoljni osjećate se savršeno, svi imamo srećne trenutke,
bog je stvorio čovjeka savršenim(znam nećete se složiti)
ali ga je stvorio u nedovršenom svijetu koji ima svoj proces razvoja,
dok god percepciramo takav svijet(a u njemu živimo), niti naš um, niti biće ne može osloboditi svoje pune potencijale,
zato se uglavnom osjećamo ograničeno,
dokaz da se stvari razvijaju u pravom smjeru, je čak i ovaj forum, nastojmo da prodremo do biti kroz sučeljavanja,
hoću reći, ništa nas ne može zaustaviti u našem nastojanju da dopremo do suštine i nađemo sreću,
jedno bez drugoga ne može i to su imperativi,
ima što šta što bi se moglo dodati u prilog ovoga

 

[belja91]

bog je stvorio čovjeka savršenim (znam nećete se složiti)

Ja se, recimo, ne slažem ni sa jednom od ove dve konstatacije:
1. Bog stvorio čoveka - da l' će biti?
2. Čovek je savršen nastao - teško. Čovek ima najrazvijeniji nervni sistem od svih živih bića, što je rezultiralo pojavom govora, svesti, savesti... Ali fizički je inferioran, bezuslovno.
E baš ta razlika u razvijenosti psihe i tela je razlog zbog kog težimo savršenstvu. Preciznije, težimo apsulotnom, totalnom savršenstvu, jer posedujemo delimično. Mada i to umno savršenstvo je diskutabilno...

 

[joksaevil]

ahahaha kol'ko je ovaj topik car! :haha:

 

[besherat]

Da bi težili savršenstvu, moramo imati neki reper , prema kojem bi mjerili stepen do kojeg se došlo do tog savršensva, a pošto repera nemamo, niti ćemo ga ikada imati, ni savršenstvo ne može postojati, može samo kao prazan, filosofski pojam.

 

[harrybonnot]

Mozda ako bi se podsjetili Platona i njegiove rasprave Fileb..... mozda bi lakse dokucili da je moj drug Jurivaka u pravu.
U toj raspravi Sokrat reda razlicite forme uzivanja, dakle i vrhunskog stremljenja.
Digresija: covjecanstvio u dughovnom pogledu nije nacinilo ni najmanji korak naprijed.
Zlocini ili dobro je jednako od pocetka zavisno od pojedinca do pojedinca, od grupe do grupe... I nema izgleda da se dogodi promjena do Kraja.
Da se vratimo Filebu...

Ali cemu zapravo (treba da) tezimo?

Krajnjem blagostanju, krajnjem uzivanju..... prirodno.

Sokrat kaze da je savrseniji zivot uma zajedno sa zivotom cula, jer bez uma zivot cula lici na zivot biljke, a bez uzivanja zivot uma postaje sterilan.
objasnjava aisthesis - dozivljaj duse i tijela zejdno.
Anamnesis je medjutim prisjecanje koje tijelo ne dozivljava. Buduci da da je zaborav nestanak pamcenja, bolj je stanje u kojem dusa nije zahvacena potresima i promjenama na tijelu nazvati anaisthesia.
Jer s tijelom se mogu dogadjajti razne pormjene a da toga covjek uopste nije svjestan ( na primjer kada rastemo).

Tako da u Filebu krupniju filozofsku ulogu nego ideje dobija pamcenje i sjecanje, za koje istice da je karakteristicna ljudska osobina, zajedno sa istinskim miljenjem i sposobnoscu predvidjanja.
Bez uma bi covejk zivio kao skoljka u moru, nesvjestan uzivanja i balgostanja ili muke i patnje.

Redajuci ono sto je najbolje za covjeka, Sokrat je postavio i stremljenja, pa je na prvo mjesto postavio Blazeni Bozanski Um, koji moze da dozivi sâm po sebi sve sto moze zamisliti.

Logicna je posljedica da je na drugom mjestu postavio Istinu, odnosno teznju ljudskog uma da dokuci Istinu.

Siokrat kaze: dobro nije ni mudrost ni uzivanje, vec nesto trece: zivot kao spoj uzivanja s mudroscu.

kaze: Mudrost je Najvisem Dobru bliza nego uzivanje.

dakle ukoliko bismo trazili cemu zapravo trebamo teziti - to bi bilo savrsenstvu uma.


Na pitanje zasto teziti savrsenstvu uma jeste sto um otvara sva vrata tajni i punog blagostanja.

 

[besherat]

Anamnesis je medjutim prisjecanje koje tijelo ne dozivljava

Taman sam u ovoj fazi.

Na pitanje zasto teziti savrsenstvu uma jeste sto um otvara sva vrata tajni i punog blagostanja.

Tačno je da otvara vrata svih ljepota,ali je život isuviše kratak da bi savršenstvo mogli dosegnuti. I možemo čitav život provesti u tom traženju, neradeći ništa drugo i opet će biti nedovoljno i opet će biti malo, ma koliku količinu od tog savršenstva da prikupimo, jer ono je nemjerljivo i bezgranično.