Savrsenstvo ili odgovornost
Ako sam dobro razumeo temu, ona je upucena ka teznji ka sveukupnom savrsenstvu, a ne pojedinacnom, drugim recima mainstream-u danasnjice.
Savremeni covek? u 21-om veku ide putem koji je sam zamislio, koji sam krci, trasira i ravna, uzdajući se u svoje sopstveno (ne)znanje, oslanjajuci se na svoje sopstvene (ne)moci, ide ka cilju koji je samome sebi postavio: srecnije i bolje covecanstvo u kome ce vladati savrsena harmonija, neograničeno blagostanje i apsolutna sloboda. U sredistu takve civilizacije bice podignuta ogromna idolska statua, ne..bolje kip bozanstva, kome ce svako od ljudi biti duzan da se pokloni, da ga celiva i da mu prinese zrtvu na dar. Taj...veliki idol, bice statua coveka, koja ce imati tu moc da poprima lik i izgled one osobe koja joj se u tom momentu poklanja, tako da ce se svako od ljudi, zapravo, klanjati, celivati i prinositi dar samome sebi, sto je osnovni smisao i krajnji cilj i ispunjenje jedne samozaljubljene, samodovoljne i sebicne civilizacije, civilizacije 21 veka, koja se pred nasim ocima iz dana u dan stvara. Nacrti, ideje i skice za ovo bozanstvo (pratim temu - savrsenstvo), uveliko se izradjuju i objavljuju na stranicama raznih casopisa, u filmovima, umetnickim galerijama, ustvari, ovo bozanstvo ili ti kip, statua..sta god, imati tu moc da ostvari sve nase najmanje i najvece zelje i prohteve, i zato ce tada svako biti beskrajno srecan i zadovoljan Srecu i zadovoljstvo nece cak ni spreciti tako neizbezna smrt, je ce um savrsenog sigurno izumeti lek od ove neumorne i trajne čovekove saputnice.
A sta je sa odgovornoscu zbog tolike zelje za savrsenoscu?, u teznji ka svojim pravima i slobodama, nezasitoj gladi, apetitima, strastima i zeljama. Svi traze svoja prava, a niko ne pomislja na prava drugih i na svoju sopstvenu odgovornost prema drugom coveku. Danasnji covek, izvinjavam se savrsenstvo, podse'a na dete jos i zbog svoje naivnosti i neznanja: on veruje u svoje sopstvene moci i znanja, dok je stvarnost zapravo potpuno drugacija: od pra cuvara i obradjivaca vrta Bozjeg, kakvom je zemlja na pocetku stvorena, on je postao neumorni i nezaustavljivi unistavac i istrebitelj svega stvorenog, s tim da sve upucuje na to da covek, zapravo, radi na unistenju samoga sebe. Opijen sopstvenom samozaljubljenoscu, danasnji covek-savrseni, ne poznaje samoga sebe. On ne zna istinu o svojoj paloj prirodi, o svojoj psihi, telu, duhu, on ne zna ni otkuda dolazi ni kuda ide, ni šta je njegov pocetak, ni sta njegov kraj...
Budimo svoji, sledite instikt...