Savrsenstvo - zasto mu tezimo?

Član
Učlanjen(a)
30.07.2009
Poruka
165
Jasan naslov.

Svi znamo da je covek nesavrsen i da pokusava da se uzdigne kako u svojim, tako i u ocima drugih. Tezi ka necemu sto po prirodi nije ljudsko, ali moze li da ga prepozna ili stvori? I da li je istina da savrseno nije zanimljivo?



Pa, pocnite :)
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Ko kaže da težim savršenstvu? Daleko od toga. Težim da u svojim očima budem onakva kakva želim da budem, jer su tuđe oči druga ogledala i mogu da me prevare. Sve što je moje, sve je ljudsko, ne može biti drugačije. Ne umijem da napravim ni savršenu tortu, a što da se sekiram za nebitno. Živim životom ljudskog bića, koje je po svojoj prirodi grešno i tako će uvijek biti. Sve manje se smaram nekim zahtjevima i prema drugima i prema sebi. Mnogi su odahnuli zbog tog mog novog stava.:) Kad sam bila mlađa, bila sam gorda, mnogo sam zahtjevala i od sebe i od drugih, bila sam poprilično naporna. Sad sam jako jednostavna i krajnje nesavršena.
 
Član
Učlanjen(a)
28.09.2009
Poruka
856
Mudrost je u jednostavnosti, svrsenstvu treba dimenzija ljudskosti, i ne mislim da je to izazov koji vredi doseci, jer ima razlicitih definicija, od "unutra" ili od "spolja", licno ili opste ? U smislu da li je savrseno ono sto sam procenjujem ili ono sto drugi smatraju ?
Ne mogu u ovom naci dovoljno zahtevan izazov, zasad, i zadovoljan sam da me zadivi savrsenstvo trenutka, pa bio on i lice u gomili na ulici, odredjena pesma, prava rec u pravo vreme i masa sitnice koje nenadano kadkad ucine da osetimo savrsenstvo i harmoniju zivota oko nas...
 
Član
Učlanjen(a)
03.11.2010
Poruka
30
Nisam savrsena samo se trudim svakog dana da u svakom pogledu sve vise napredujem.
 
Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
Sto se mene tice nikada nisam tezila savrsenstvu, niti sam se trudila da budem savrsena. Svesna sam da je to samo uzaludan posao i da koliko god se trudio da nesto uradis toliko dobro, da ne kazem savrseno, naci ce se neko ko ce ti reci da to i nije tako dobro. Da li je to zbog toga sto si negde pogresio ili cisto iz zlobe i pakosti ne znam. Zbog toga se trudim da sve po mojim principima bude savrseno i da osecam zadovoljstvo nakon obavljenog posla, a kome se to ne svidja ne hajem ni malo.
 
Član
Učlanjen(a)
14.07.2010
Poruka
9
Dolazimo do zakljucka da savrsenstvo jednostavno ne postoji.
Ko toliko pati za savrsenstvom jednostavno neka masta.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
Savršenstvo je samo pojam...u nekom momentu zanimljiv ali samo ako se ograniči na određenu sferu. Težnja ka boljem nije savršenstvu ali je put koji se stvara snažnija slika o sebi i u svojim očima i u očima drugih. Dokle god se bude mislilo na detalje granica ne postoji pa samim tim ni težnja boljem nema kraja. Zbog takvog stava je odnos prema životu...zanimljiv...uvek može bolje, a kada se oseti potpuno zadovoljstvo učinjenim delom ili nizom nadgrađenih osećanja, to je samo jedna slika u nepreglednom spektru... Odvojiti bitno od nebitnog, odgovornost i potpunu slobodu, negira ovakvo savršenstvo ali upućuje da su ljudske mogućnosti ograničene.
 
Član
Učlanjen(a)
12.01.2010
Poruka
472
Savrsenstvo ili odgovornost

Ako sam dobro razumeo temu, ona je upucena ka teznji ka sveukupnom savrsenstvu, a ne pojedinacnom, drugim recima mainstream-u danasnjice.
Savremeni covek? u 21-om veku ide putem koji je sam zamislio, koji sam krci, trasira i ravna, uzdajući se u svoje sopstveno (ne)znanje, oslanjajuci se na svoje sopstvene (ne)moci, ide ka cilju koji je samome sebi postavio: srecnije i bolje covecanstvo u kome ce vladati savrsena harmonija, neograničeno blagostanje i apsolutna sloboda. U sredistu takve civilizacije bice podignuta ogromna idolska statua, ne..bolje kip bozanstva, kome ce svako od ljudi biti duzan da se pokloni, da ga celiva i da mu prinese zrtvu na dar. Taj...veliki idol, bice statua coveka, koja ce imati tu moc da poprima lik i izgled one osobe koja joj se u tom momentu poklanja, tako da ce se svako od ljudi, zapravo, klanjati, celivati i prinositi dar samome sebi, sto je osnovni smisao i krajnji cilj i ispunjenje jedne samozaljubljene, samodovoljne i sebicne civilizacije, civilizacije 21 veka, koja se pred nasim ocima iz dana u dan stvara. Nacrti, ideje i skice za ovo bozanstvo (pratim temu - savrsenstvo), uveliko se izradjuju i objavljuju na stranicama raznih casopisa, u filmovima, umetnickim galerijama, ustvari, ovo bozanstvo ili ti kip, statua..sta god, imati tu moc da ostvari sve nase najmanje i najvece zelje i prohteve, i zato ce tada svako biti beskrajno srecan i zadovoljan Srecu i zadovoljstvo nece cak ni spreciti tako neizbezna smrt, je ce um savrsenog sigurno izumeti lek od ove neumorne i trajne čovekove saputnice.
A sta je sa odgovornoscu zbog tolike zelje za savrsenoscu?, u teznji ka svojim pravima i slobodama, nezasitoj gladi, apetitima, strastima i zeljama. Svi traze svoja prava, a niko ne pomislja na prava drugih i na svoju sopstvenu odgovornost prema drugom coveku. Danasnji covek, izvinjavam se savrsenstvo, podse'a na dete jos i zbog svoje naivnosti i neznanja: on veruje u svoje sopstvene moci i znanja, dok je stvarnost zapravo potpuno drugacija: od pra cuvara i obradjivaca vrta Bozjeg, kakvom je zemlja na pocetku stvorena, on je postao neumorni i nezaustavljivi unistavac i istrebitelj svega stvorenog, s tim da sve upucuje na to da covek, zapravo, radi na unistenju samoga sebe. Opijen sopstvenom samozaljubljenoscu, danasnji covek-savrseni, ne poznaje samoga sebe. On ne zna istinu o svojoj paloj prirodi, o svojoj psihi, telu, duhu, on ne zna ni otkuda dolazi ni kuda ide, ni šta je njegov pocetak, ni sta njegov kraj...
Budimo svoji, sledite instikt...
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Jasan naslov.

Svi znamo da je covek nesavrsen i da pokusava da se uzdigne kako u svojim, tako i u ocima drugih. Tezi ka necemu sto po prirodi nije ljudsko, ali moze li da ga prepozna ili stvori? I da li je istina da savrseno nije zanimljivo?

Savrsenstvo ne postoji prvenstveno zbog cinjenice da je sam pojam savrsenog razlicit od osobe do osobe mada uglavnom svi mi idemo ka tome,svesno ili nesvesno,menjajuci stavove,misljenja u teznji ka necem boljem iako daleko od savrsenog.Mislim da je u teznji ka savrsenstvu ustvari prikrivena teznja za sopstvenom vrednoscu.Licno ne vidim nista lose u teznji da dosegnemo "savrsenstvo" jer nikad ne trebamo biti zadovoljni postignutim vec teziti boljem.Verujem da je to ono sto nas motivise da se trudimo biti bolji,naravno,daleko od savrsenog...I mislim da je pojam savrsenog subjektivan te ga tako treba i posmatrati a ne kao na neke norme savrsenosti koje drustvo namece.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Mene zanima, kada govorite o savršenstvu, o kakvom savršenstvu govorite? Ovo čisto radi toga da bi znali o čemu da raspravljamo, jer savršenstava ima više vrsta. Možemo govoriti o savršenstvu čovjeka, društva, industrijskih proizvoda, infrastrukture..., pa čak i vremenskih prilika!
Istina, u uvodu teme je pomenut čovjek, ali i stvarnje, pa se pojam savršensva može, u ovom slučaju, odnositi i na jedno i na drugo.
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top