SAVJETI POTROŠAČIMA I PČELARIMA: Kako prepoznati i kupiti kvalitetan i ispravan med? Malo su i četve

[Nostradamus]

Ukoliko potrošač nije veoma dobro upoznat sa medom i svim njegovim osobinama, on na osnovu ovog prvog i presudnog utiska neće biti siguran da li je u pitanju med. Otežavajuća okolnost je što se kupcima svaki slijedeći put, skoro redovno nudi nekakav “drugi med” i to sa drugom ili sličnom (a obično nepotpunom) deklaracijom neke nepoznate firme, koja “proizvodi i puni”.

Med je vrlo vrijedna, tražena i cijenjena namirnica. Načinom na koji je nastao, ambijentom u kome je dobijen, nutritivnom vrijednošću i ljekovitim osobinama, svrstava se u namirnice od posebnog značaja za ljudsku ishranu.

 

[Nostradamus]

Međutim, med je vrlo teško prodati, a isto tako i kupiti. Zašto je to tako? Razlog je dobro poznat, a to je na žalost, u prvom slučaju postojanje velikog broja veoma vjernih surogata. Tu je i strah od falsifikata. Ono zbog čega se med falsifikuje je, brza i laka zarada. Međutim, postoje dublji razlozi zašto nesavjesni ljudi u tome i uspijevaju. Pored slabo uređenog tržišta, po pitanju kontrole kvaliteta meda u maloprodaji, slabog poznavanja meda od strane samih potrošača, postoji još jedan problem.

 

[Nostradamus]

Senzorne i laboratorijske metode

Tiče se garancije kvaliteta meda. Naime, med posjeduje veoma širok spektar osobina, koje mogu biti toliko različite, da su ponekad čak i kontradiktorne. U prehrambenoj industriji se koriste dvije metode pri kontroli hrane u proizvodnji, kao i pri provjeri hrane na tržištu. To su instrumentalne i senzorne metode. Instrumentalnim metodama se provjerava hemijski sastav proizvoda, što znači, čega sve i koliko ima u datom proizvodu, kao i mikrobiološka ispravnost sa aspekta bezbjednosti hrane.

 

[Nostradamus]

Ovo su laboratorijske metode i samim tim, one su objektivne. Za razliku od instrumentalnih, senzornim metodama se ispituje prolaznost, odnosno, prihvaćenost proizvoda na tržištu. Što znači, provjerava se da li dati proizvod posjeduje tražene, odnosno, željene osobine od strane potrošača.

Kod senzornih metoda, ocjenjivač je čovjek, koji može biti ocjenjivač laik, ili obučeni ocjenjivač. Pomoću njih se dolazi do ličnog utiska ocjenjivača, pa su s toga subjektivne. No, bez obzira o kakvom se ocjenjivaču radi, on koristi iste tehnike, tj. ista čula prilikom ispitivanja. Na prvom mjestu je čulo vida, zatim, čulo mirisa, pa onda čulo ukusa, čulo dodira i na kraju čulo sluha.

 

[Nostradamus]

Kada nam se nešto nudi, mi to prvo vizuelno odbacimo ili prihvatimo. Ukoliko prihvatimo, sliedeće što radimo je da tu namirnicu mirišemo, a onda provjeravamo ukus (da li se radi o slatkom, slanom, kiselom ili gorkom) i onda dalje, ostale metode.

Vizuelni utisak

Vizuelni utisak formiramo čulom vida. O tome koliko je ovaj utisak bitan kod potrošača, dovoljno govori činjenica da je skoro cijeli savremeni marketing, zasnovan na ovoj tehnici. Čak smo svjedoci da su i reklamni sadržaji koji se emituju putem radio programa, konceptirani tako da nam stvaraju sliku proizvoda sa svim njegovim traženim osobinama. S toga nije potrebno posebno naglašavati od kakvog je značaja sâmo pakovanje i izlaganje proizvoda, a u našem slučaju meda.

 

[Nostradamus]

Zašto je pčelaru potrebno poznavati sve ovo? Ukoliko se med ne kupuje direktno kod pčelara, nego je potrošač, da tako kažemo prepušten sam sebi, nastaje problem. Med na policama prodajnih objekata ne može da se kuša, pa je stoga potrošač ograničen samo na vizuelni utisak, koji nije dovoljan i za neupućenog potrošača, može da bude itekako varljiv.

Ukoliko potrošač nije veoma dobro upoznat sa medom i svim njegovim osobinama, on na osnovu ovog prvog i presudnog utiska neće biti siguran da li je u pitanju med. Otežavajuća okolnost je što se kupcima svaki slijedeći put, skoro redovno nudi nekakav “drugi med” i to sa drugom ili sličnom (a obično nepotpunom) deklaracijom neke nepoznate firme, koja “proizvodi i puni”.

 

[Nostradamus]

Nudi nam se sve i svašta. Čak su i nepravilnosti na deklaraciji uobičajne, a vrlo se često ističu i netačni podaci. Primjera radi, ističe se lažna neto masa (900g i sl, mada je dobro poznato da posuda zapremine 720 ml, sadrži od 980 – 1040 g zrelog meda). Posdsjećamo da specifična masa meda sekreće u rasponu od 1,360 – 1,440 u odnosu na vodu temperature 4º C. Kada se specifična masa pomnoži sa zapreminom, dobije se stvarna masa meda.

Ali kod ovih “proizvođača”’ lažna masa služi da privuče kupca, jer se time želi postići “iskrenost” prema potrošačima. Pri tom, neto masa bude vidno istaknuta i prenaglašena. Pored toga, med može iz sezone u sezonu, znatno da se razlikuje po izgledu (boji, viskozitetu, brzini kristalizacije). Sve zavisi od vrste biljke (biljaka) sa koje je ubran i procentualnog učešća sekundarnih biljaka, te strukture i tipa zemljišta, kao i od vremenskih prilika u toj sezoni, zrelosti meda, temperature i osvijetljenosti prostorije u kojoj je izložen.

 

[Nostradamus]

Lažne slike

Kod ljudi koji nisu pčelari a nude med na pijacama ili drugim neprovjerenim prodajnim mjestima, situacija je još gora, jer se iz jedne tegle nudi, a iz druge prodaje. Lažnu sliku stvara i popularni komad saća u teglama, jer se stiče utisak kako je, ipak, bilo nekakvog dodira sa pčelama, i tako dalje. To zbunjuje potrošače i nanosi štetu i pčelarima i potrošačima. Konfuzno stanje, jednostavno rečeno.

 

[Nostradamus]

Nedovoljno poznavanje meda od strane potrošača, je prevelik hendikep za pčelara. Naravno, ovo se odnosi na pčelare koji od pčelarstva žive, ili znatno dopunjuju kućni budžet baveći se pčelarstvom. A tome, treba priznati, svi pomalo težimo. Takvi pčelari vrlo dobro znaju koliko je trnovit put da bi se došlo do finalnog proizvoda, i onda na kraju, ostanu nedorečeni ili gube utrku sa falsifikatorima. Oni su im danas jednako kokurentni; prema nezvaničnim analizama čak su i jači.

Edukovan potrošač je veoma bitna stavka u savremenom poslovanju. Novac za marketing, onaj pravi, nemamo. Sve dok se bolje ne organizujemo i na taj način ne nastupimo na tržištu, ostaje nam da imamo pčelare koji će biti dobro upoznati sa medom i svim njegovim osobinama i koji će svoje znanje temeljno i revnosno prenositi na potrošače. Ovo je bitno naglasiti iz razloga što se na izložbeno prodajnim manifestacijama, čiji je smisao da se pčelinji proizvodi predstave u najboljem mogućem svjetlu, na žalost dešavaju scene koje nisu baš za pohvaliti.

 

[Nostradamus]

Proizilazi dalje, da je to samo posljedica onog što se dešava (ili ne dešava) na kućnom pragu pčelara. Ili su te aktivnosti do sada bile nedovoljne?
Zašto bi pčelar trebao da iznese i ovaj teret na svojim leđima? Iz jednostavnog i dobro poznatog razloga. Naša zemlja nije jedna od onih u kojima se med otkupljuje od strane velikih sertifikovanih firmi koje svoj imidž grade velikim dijelom na pčelinjim proizvodima. Osim toga, uvijek ćemo težiti tome, da što veću količinu meda prodamo na kućnom pragu. Dalje, takve firme stoje iza proizvoda, jer su izvršene sve moguće analize, med je ujednačen (jednoobrazan), a marketinški je pokriven koliko i svaki drugi proizvod na tržištu.