- Učlanjen(a)
- 04.07.2023
- Poruka
- 14
Jedna od najkontroverznijih Pavlovih rečenica jest:
“Jedan vjeruje da smije sve jesti, drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrće.” (Rim 14,2)
Problem je bio da su učenici vegetarijanci kritizirali učenike nevegetarijance. Pavao je molio vegetarijance da ne osuđuju nevegetarijance kršćane zato jer se bojao kako bi se oni, u nemogućnosti da ostave svoje navike, mogli obeshrabriti te otići. Mislio je da ako nevegetarijanci budu jednostavno ohrabreni u vjeri u Isusa muguće ja da će im Gospodin pomoći da očvrsnu i prihvate stvar u potpunosti i postanu vegetarijanci:
“Ili stoji ili pada, stvar je njegova gospodara a stajat će jer ga Gospodin može tako, držati.” (Rim 14,4)
Zbog Pavlove popustljivosti prema poganima, mnogi su vjerovali da mogu uživati potpunu slobodu od svih pravila, pa su s prezirom gledali na vegetarijance kršćane. Držali su da ovi kršćani koji nastavljaju prakticirati vegetarijanske principe Esena i Nazarejaca i ostalih židovskih tradicija još nemaju potpunu vjeru u Isusa. Mislili su da biti kršćanin znači zanemariti čitavo Isusovo židovsko podrijetlo i poruku, tako da oni mogu uživati posebnu slobodu dozvoljenu samo njima. Stoga su počeli raditi pritisak na kršćane vegetarijance da jedu meso. Tako Pavao daje instrukcije tim kršćanima nevegetarijancima:
“...ali su zlo za čovjeka koji ih jede sa zlom savješću. Dobro je ne jesti meso i ne piti vino i ništa ne činiti zbog čega posrće brat tvoj.”(Rim 14,20-21)
Slično kaže zajednici u Korintu: “Zato, ako jelo navede na grijeh moga brata, doista neću više nikad jesti mesa, da svog brata ne navedem na grijeh” (I Kor 8,13)
Vratimo se na naš problem. Pavao kaže da onaj tko jede samo povrće je slab u vjeri, dok onaj koji jede sve jak je u vjeri. Izgleda kao da Pavao smatra vegetarijanstvo nezdravom duhovnom stranputicom, te da vegetarijance treba žaliti i ohrabriti, pomoći im da i oni također steknu “vjeru kako smiju jesti sve.” Čini se da biti vegetarijanac znači proglasiti sebe kao nekoga tko nema dovoljno vjere u Isusa. Da li je to uistinu Pavao mislio reći? Ne! Problem je nerazumijevanje Pavlove upotrebe termina “slabost”. Razmotrimo kako se obraća Grcima:
“Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo imućnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta izabra Bog da posrami jake.” (I Kor 1,26-28)
Uistinu, Pavao čak kaže i za sebe: “...A u pogledu sebe samoga, neću se hvaliti, osim svojim slabostima.” (II Kor 12,5)
Slično, sigurnost smatrati sebe slabim, umjesto jakim, je Pavao nadalje objasnio, u izvještaju kako mu Gospodin govori o slabosti:
“Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti”. Prema tome, vrlo ću se rado - radije nego da tražim oslobođenje - hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kad god sam slab, onda sam jak.” (II Kor 12,9-10). “I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo biti živi s njim, silom Božjom među vama.” (II Kor 13,4).
Drugim riječima, pravi vjernik nikada nije ponosan na vlastitu snagu i slobodu. Radije se smatra slabim. To je srž Pavlova učenja. Vegetarijanci, se stoga, ne obaziru, ako ih zovu slabima u vjeri, nemaju razloga zašto bi postali ponosni na snagu i slobodu ako ne bi razvijali krotkost i poniznost propustili bi napredovati u duhovnom životu. Zato Pavao izjavljuje:
“Da, mi se veselimo kad god smo mi slabi, a vi jaki. Mi se i molimo za vaše usavršavanje.” (II Kor 13,9)
Pavao radije sebe ubraja u slabe za razliku od onih što sebe smatraju velikim kršćanima koji mogu raditi bilo što. Tako kaže:
“Sve mi je dopušteno...” - Ali sve nije korisno”.
“Sve mi je dopušteno...” - Ali ja neću ničemu robovati..” (I Kor 6,12)
Vegetarijanci radije ostavljaju svoje pravo blagovanja sve hrane, zato jer to smatraju štetnim tjelesno, psihički i duhovno. Oni će se radije smatrati “slabima” i sigurnim nego jakim i odbojnim.
“Jedan vjeruje da smije sve jesti, drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrće.” (Rim 14,2)
Problem je bio da su učenici vegetarijanci kritizirali učenike nevegetarijance. Pavao je molio vegetarijance da ne osuđuju nevegetarijance kršćane zato jer se bojao kako bi se oni, u nemogućnosti da ostave svoje navike, mogli obeshrabriti te otići. Mislio je da ako nevegetarijanci budu jednostavno ohrabreni u vjeri u Isusa muguće ja da će im Gospodin pomoći da očvrsnu i prihvate stvar u potpunosti i postanu vegetarijanci:
“Ili stoji ili pada, stvar je njegova gospodara a stajat će jer ga Gospodin može tako, držati.” (Rim 14,4)
Zbog Pavlove popustljivosti prema poganima, mnogi su vjerovali da mogu uživati potpunu slobodu od svih pravila, pa su s prezirom gledali na vegetarijance kršćane. Držali su da ovi kršćani koji nastavljaju prakticirati vegetarijanske principe Esena i Nazarejaca i ostalih židovskih tradicija još nemaju potpunu vjeru u Isusa. Mislili su da biti kršćanin znači zanemariti čitavo Isusovo židovsko podrijetlo i poruku, tako da oni mogu uživati posebnu slobodu dozvoljenu samo njima. Stoga su počeli raditi pritisak na kršćane vegetarijance da jedu meso. Tako Pavao daje instrukcije tim kršćanima nevegetarijancima:
“...ali su zlo za čovjeka koji ih jede sa zlom savješću. Dobro je ne jesti meso i ne piti vino i ništa ne činiti zbog čega posrće brat tvoj.”(Rim 14,20-21)
Slično kaže zajednici u Korintu: “Zato, ako jelo navede na grijeh moga brata, doista neću više nikad jesti mesa, da svog brata ne navedem na grijeh” (I Kor 8,13)
Vratimo se na naš problem. Pavao kaže da onaj tko jede samo povrće je slab u vjeri, dok onaj koji jede sve jak je u vjeri. Izgleda kao da Pavao smatra vegetarijanstvo nezdravom duhovnom stranputicom, te da vegetarijance treba žaliti i ohrabriti, pomoći im da i oni također steknu “vjeru kako smiju jesti sve.” Čini se da biti vegetarijanac znači proglasiti sebe kao nekoga tko nema dovoljno vjere u Isusa. Da li je to uistinu Pavao mislio reći? Ne! Problem je nerazumijevanje Pavlove upotrebe termina “slabost”. Razmotrimo kako se obraća Grcima:
“Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo imućnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta izabra Bog da posrami jake.” (I Kor 1,26-28)
Uistinu, Pavao čak kaže i za sebe: “...A u pogledu sebe samoga, neću se hvaliti, osim svojim slabostima.” (II Kor 12,5)
Slično, sigurnost smatrati sebe slabim, umjesto jakim, je Pavao nadalje objasnio, u izvještaju kako mu Gospodin govori o slabosti:
“Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti”. Prema tome, vrlo ću se rado - radije nego da tražim oslobođenje - hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kad god sam slab, onda sam jak.” (II Kor 12,9-10). “I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo biti živi s njim, silom Božjom među vama.” (II Kor 13,4).
Drugim riječima, pravi vjernik nikada nije ponosan na vlastitu snagu i slobodu. Radije se smatra slabim. To je srž Pavlova učenja. Vegetarijanci, se stoga, ne obaziru, ako ih zovu slabima u vjeri, nemaju razloga zašto bi postali ponosni na snagu i slobodu ako ne bi razvijali krotkost i poniznost propustili bi napredovati u duhovnom životu. Zato Pavao izjavljuje:
“Da, mi se veselimo kad god smo mi slabi, a vi jaki. Mi se i molimo za vaše usavršavanje.” (II Kor 13,9)
Pavao radije sebe ubraja u slabe za razliku od onih što sebe smatraju velikim kršćanima koji mogu raditi bilo što. Tako kaže:
“Sve mi je dopušteno...” - Ali sve nije korisno”.
“Sve mi je dopušteno...” - Ali ja neću ničemu robovati..” (I Kor 6,12)
Vegetarijanci radije ostavljaju svoje pravo blagovanja sve hrane, zato jer to smatraju štetnim tjelesno, psihički i duhovno. Oni će se radije smatrati “slabima” i sigurnim nego jakim i odbojnim.
