Posebno me je odusevio predlog Mirea da bismo trebali promeniti teme na forumu religije.
Ne samo ovde, nego to je opsta praksa i na drugim forumima, na religiji najvise dodju do izrazaja uvrede, klevete, podcenjivanje i ismejavanje sagovornika, a od toga nema niko koristi osim sotona. Sve to veoma lose prestavlja religiju kao takvu.
Zat predlazem da pokusamo zajedno da napravimo promenu. Pokusajmo da postavljamo one teme koje, hrabre, podizu, tese i ostavljaju pozitivan oticaj na one koji ih citaju.
Ne znam da li je neko od vas citao knjigu od Alberta Rivere pod naslovom Kriminali Vatikana.
On je bio jezuita, svestenik i tvrdi da je cak bio biskup i dr. teologije. Ne samo da je napustio jezuitski red, nego je napustio i katolicizam i postao njegov veliki neprijatelj, kao i Taramana adventista, navodno tvrdi da je postao protestant. On nije bio nimalo dostojan imena jezuite, a jos malje svestenickog cina, jer je kao katolik bio los svestenik, ziveo je sa dve zene nevencan i imao decu s anjima, a po pravilo njegovog reda nije smeo da se zeni. Kakav je bio los katolik, isto takav je bio i kao protestant.
Kada sam procitao naslov njegove knjige, muka me je uhvatila. Neko je tu knjigu preveo i na nas jezik. Ja je nikome ne bih preporucio, jer ona samo vredja ljude i otkriva karakter njenog autora.
Alberto se udruzio sa jednim izdavacem koji je i ranije pisao protiv katolika, i njih dva su zajedno napravili nekoliko brosura kao stripove i prodali su vise od 500 miliona oprimeraka. Ljudi vole intrige, a posebno mladi.
Umesto takvih tema na forumu, zar ne bi bilo mnogo bolje da se bavimo onim sto hriscanstvo i jeste, da sirimo dobrotu, milost, ljubav, postovanje i da uzdizemo veru i nadau, a ne da ranjavamo jedni druge.
Greh je izoblicio ljude, tako da smo mi svi naklonjeni vise zlu nego dobnru.
Cela nasa Planeta je oblivena suzama i krvlju. Nema nijedne stupe na Zemlji na kojoj nije bilo uvreda, rana i prolivenih suza.
Zato prorok Isaija pita: "Sto biste jos bili bijeni kad se sve vise odmecete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo." Isaija 1,5.
Zato vas pozivam da se udruzimo u dobrocinstvima bliznjima, a ne u osudama, uvredama i nanosenju zla drugima.
Jedna devojka iz Podgorice, Crna Gora, 21. godinu stara, student prava, posto je procitaja knjigu Jus uvek ima, pisala mi je:
"U ovim danima moje neizrecive tuge i bola; kada se moji roditelji posle 30 godina provedenih u braku razvode i svako polazi svojim suprotnim pute, a ja sam njihova jedina kcer koja neizmerno volim oboje i ne mogu da se rastavim ni od jednoga od njih. Dok oni pakuju stvari i polaze svako svojim putem, a ja stojim, ukocena medju njima i neprestano place. Nema nikoga da me utesi i obrise suze koje teku nizm moje lice. Poslovica glasi, "Pozovite prijatelje na veselje, a kada ste u nevolji, oni ce doci sami." Medjutim, ni to nije istina, jer ja tugujem i danima place, SAMA. Medjutim, citajuci knjigu Jos uvek ima nade, najzad u svojoj velikoj nevolji i tuzi shvatila sam da jos ima na svetu dobrih ljudi koji saosecaju sa drugima i nastoje da pomognu onima koji pate."
Tada jos u bivsoj Jugoslaviji ova knjiga nije bila stampana, kasnije su izdata cetiri idanja. Upitao sma je: Odkuda si ti u Podgorici mogla da nabavis ovu knjigu? Ona je odgovorila: " Radio Glas nade iz Banja Luke objavio je ko zeli moze besplatno da porucvi ovu knjigu. Odmah sam je narucila i bila sam ima zahvalna sto su mi je poslali. Vidite, niste vi anonimni u nasim krajevima, u krugu studenata, cesto raspravljamo o poglavljima vase knjige."
Jedan mladic na isti nacin dobio je ovu knjigu tri dana pre nego sto je posao u rat za vreme sukoba u Bosni i Hercegovini. I on je doziveo dramaticno iskustvo, Pisao je: "Hvala vam za knjigu koju ste mi poslali, primio sam je tri dana pred polazak u rat. Za vreme jednog neprijateljskog napada u jednoj kuci bili smo nas cetvorica. Za jedan sat na istu kucu palo je oko 500 projektila i koca je do temelja srusena, a mi smo u podrumu gledali smrti u oci. Za celo vreme tog napada, ja sam u rukama drzao knjkigu Jos uvek ima nade i hrabrio svoje drugove da izdrze do kara. I pored svega toga, svacetvorica smo preziveli i zivi vratili se svojim domovima,"
(Mire, zamoli tu svoju rodjaku da ti nabavi dve knjige: Jos uvek ima nade i Poslednja suza).
Zato pozivam sve one koji zele da pomazu drugima da se pridruze Mireu, meni i drugima i da zajedno gradimo bolju buducnost, ispravnu religiju koja uzduze iznemogle, hrabri klonule i deje nadu u beznadju.
Ne samo ovde, nego to je opsta praksa i na drugim forumima, na religiji najvise dodju do izrazaja uvrede, klevete, podcenjivanje i ismejavanje sagovornika, a od toga nema niko koristi osim sotona. Sve to veoma lose prestavlja religiju kao takvu.
Zat predlazem da pokusamo zajedno da napravimo promenu. Pokusajmo da postavljamo one teme koje, hrabre, podizu, tese i ostavljaju pozitivan oticaj na one koji ih citaju.
Ne znam da li je neko od vas citao knjigu od Alberta Rivere pod naslovom Kriminali Vatikana.
On je bio jezuita, svestenik i tvrdi da je cak bio biskup i dr. teologije. Ne samo da je napustio jezuitski red, nego je napustio i katolicizam i postao njegov veliki neprijatelj, kao i Taramana adventista, navodno tvrdi da je postao protestant. On nije bio nimalo dostojan imena jezuite, a jos malje svestenickog cina, jer je kao katolik bio los svestenik, ziveo je sa dve zene nevencan i imao decu s anjima, a po pravilo njegovog reda nije smeo da se zeni. Kakav je bio los katolik, isto takav je bio i kao protestant.
Kada sam procitao naslov njegove knjige, muka me je uhvatila. Neko je tu knjigu preveo i na nas jezik. Ja je nikome ne bih preporucio, jer ona samo vredja ljude i otkriva karakter njenog autora.
Alberto se udruzio sa jednim izdavacem koji je i ranije pisao protiv katolika, i njih dva su zajedno napravili nekoliko brosura kao stripove i prodali su vise od 500 miliona oprimeraka. Ljudi vole intrige, a posebno mladi.
Umesto takvih tema na forumu, zar ne bi bilo mnogo bolje da se bavimo onim sto hriscanstvo i jeste, da sirimo dobrotu, milost, ljubav, postovanje i da uzdizemo veru i nadau, a ne da ranjavamo jedni druge.
Greh je izoblicio ljude, tako da smo mi svi naklonjeni vise zlu nego dobnru.
Cela nasa Planeta je oblivena suzama i krvlju. Nema nijedne stupe na Zemlji na kojoj nije bilo uvreda, rana i prolivenih suza.
Zato prorok Isaija pita: "Sto biste jos bili bijeni kad se sve vise odmecete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo." Isaija 1,5.
Zato vas pozivam da se udruzimo u dobrocinstvima bliznjima, a ne u osudama, uvredama i nanosenju zla drugima.
Jedna devojka iz Podgorice, Crna Gora, 21. godinu stara, student prava, posto je procitaja knjigu Jus uvek ima, pisala mi je:
"U ovim danima moje neizrecive tuge i bola; kada se moji roditelji posle 30 godina provedenih u braku razvode i svako polazi svojim suprotnim pute, a ja sam njihova jedina kcer koja neizmerno volim oboje i ne mogu da se rastavim ni od jednoga od njih. Dok oni pakuju stvari i polaze svako svojim putem, a ja stojim, ukocena medju njima i neprestano place. Nema nikoga da me utesi i obrise suze koje teku nizm moje lice. Poslovica glasi, "Pozovite prijatelje na veselje, a kada ste u nevolji, oni ce doci sami." Medjutim, ni to nije istina, jer ja tugujem i danima place, SAMA. Medjutim, citajuci knjigu Jos uvek ima nade, najzad u svojoj velikoj nevolji i tuzi shvatila sam da jos ima na svetu dobrih ljudi koji saosecaju sa drugima i nastoje da pomognu onima koji pate."
Tada jos u bivsoj Jugoslaviji ova knjiga nije bila stampana, kasnije su izdata cetiri idanja. Upitao sma je: Odkuda si ti u Podgorici mogla da nabavis ovu knjigu? Ona je odgovorila: " Radio Glas nade iz Banja Luke objavio je ko zeli moze besplatno da porucvi ovu knjigu. Odmah sam je narucila i bila sam ima zahvalna sto su mi je poslali. Vidite, niste vi anonimni u nasim krajevima, u krugu studenata, cesto raspravljamo o poglavljima vase knjige."
Jedan mladic na isti nacin dobio je ovu knjigu tri dana pre nego sto je posao u rat za vreme sukoba u Bosni i Hercegovini. I on je doziveo dramaticno iskustvo, Pisao je: "Hvala vam za knjigu koju ste mi poslali, primio sam je tri dana pred polazak u rat. Za vreme jednog neprijateljskog napada u jednoj kuci bili smo nas cetvorica. Za jedan sat na istu kucu palo je oko 500 projektila i koca je do temelja srusena, a mi smo u podrumu gledali smrti u oci. Za celo vreme tog napada, ja sam u rukama drzao knjkigu Jos uvek ima nade i hrabrio svoje drugove da izdrze do kara. I pored svega toga, svacetvorica smo preziveli i zivi vratili se svojim domovima,"
(Mire, zamoli tu svoju rodjaku da ti nabavi dve knjige: Jos uvek ima nade i Poslednja suza).
Zato pozivam sve one koji zele da pomazu drugima da se pridruze Mireu, meni i drugima i da zajedno gradimo bolju buducnost, ispravnu religiju koja uzduze iznemogle, hrabri klonule i deje nadu u beznadju.
Poslednja izmena: