REFORMA PODFORUMA RELIGIJE

Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Posebno me je odusevio predlog Mirea da bismo trebali promeniti teme na forumu religije.
Ne samo ovde, nego to je opsta praksa i na drugim forumima, na religiji najvise dodju do izrazaja uvrede, klevete, podcenjivanje i ismejavanje sagovornika, a od toga nema niko koristi osim sotona. Sve to veoma lose prestavlja religiju kao takvu.

Zat predlazem da pokusamo zajedno da napravimo promenu. Pokusajmo da postavljamo one teme koje, hrabre, podizu, tese i ostavljaju pozitivan oticaj na one koji ih citaju.

Ne znam da li je neko od vas citao knjigu od Alberta Rivere pod naslovom Kriminali Vatikana.
On je bio jezuita, svestenik i tvrdi da je cak bio biskup i dr. teologije. Ne samo da je napustio jezuitski red, nego je napustio i katolicizam i postao njegov veliki neprijatelj, kao i Taramana adventista, navodno tvrdi da je postao protestant. On nije bio nimalo dostojan imena jezuite, a jos malje svestenickog cina, jer je kao katolik bio los svestenik, ziveo je sa dve zene nevencan i imao decu s anjima, a po pravilo njegovog reda nije smeo da se zeni. Kakav je bio los katolik, isto takav je bio i kao protestant.
Kada sam procitao naslov njegove knjige, muka me je uhvatila. Neko je tu knjigu preveo i na nas jezik. Ja je nikome ne bih preporucio, jer ona samo vredja ljude i otkriva karakter njenog autora.

Alberto se udruzio sa jednim izdavacem koji je i ranije pisao protiv katolika, i njih dva su zajedno napravili nekoliko brosura kao stripove i prodali su vise od 500 miliona oprimeraka. Ljudi vole intrige, a posebno mladi.

Umesto takvih tema na forumu, zar ne bi bilo mnogo bolje da se bavimo onim sto hriscanstvo i jeste, da sirimo dobrotu, milost, ljubav, postovanje i da uzdizemo veru i nadau, a ne da ranjavamo jedni druge.

Greh je izoblicio ljude, tako da smo mi svi naklonjeni vise zlu nego dobnru.
Cela nasa Planeta je oblivena suzama i krvlju. Nema nijedne stupe na Zemlji na kojoj nije bilo uvreda, rana i prolivenih suza.
Zato prorok Isaija pita: "Sto biste jos bili bijeni kad se sve vise odmecete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo." Isaija 1,5.

Zato vas pozivam da se udruzimo u dobrocinstvima bliznjima, a ne u osudama, uvredama i nanosenju zla drugima.

Jedna devojka iz Podgorice, Crna Gora, 21. godinu stara, student prava, posto je procitaja knjigu Jus uvek ima, pisala mi je:

"U ovim danima moje neizrecive tuge i bola; kada se moji roditelji posle 30 godina provedenih u braku razvode i svako polazi svojim suprotnim pute, a ja sam njihova jedina kcer koja neizmerno volim oboje i ne mogu da se rastavim ni od jednoga od njih. Dok oni pakuju stvari i polaze svako svojim putem, a ja stojim, ukocena medju njima i neprestano place. Nema nikoga da me utesi i obrise suze koje teku nizm moje lice. Poslovica glasi, "Pozovite prijatelje na veselje, a kada ste u nevolji, oni ce doci sami." Medjutim, ni to nije istina, jer ja tugujem i danima place, SAMA. Medjutim, citajuci knjigu Jos uvek ima nade, najzad u svojoj velikoj nevolji i tuzi shvatila sam da jos ima na svetu dobrih ljudi koji saosecaju sa drugima i nastoje da pomognu onima koji pate."

Tada jos u bivsoj Jugoslaviji ova knjiga nije bila stampana, kasnije su izdata cetiri idanja. Upitao sma je: Odkuda si ti u Podgorici mogla da nabavis ovu knjigu? Ona je odgovorila: " Radio Glas nade iz Banja Luke objavio je ko zeli moze besplatno da porucvi ovu knjigu. Odmah sam je narucila i bila sam ima zahvalna sto su mi je poslali. Vidite, niste vi anonimni u nasim krajevima, u krugu studenata, cesto raspravljamo o poglavljima vase knjige."

Jedan mladic na isti nacin dobio je ovu knjigu tri dana pre nego sto je posao u rat za vreme sukoba u Bosni i Hercegovini. I on je doziveo dramaticno iskustvo, Pisao je: "Hvala vam za knjigu koju ste mi poslali, primio sam je tri dana pred polazak u rat. Za vreme jednog neprijateljskog napada u jednoj kuci bili smo nas cetvorica. Za jedan sat na istu kucu palo je oko 500 projektila i koca je do temelja srusena, a mi smo u podrumu gledali smrti u oci. Za celo vreme tog napada, ja sam u rukama drzao knjkigu Jos uvek ima nade i hrabrio svoje drugove da izdrze do kara. I pored svega toga, svacetvorica smo preziveli i zivi vratili se svojim domovima,"

(Mire, zamoli tu svoju rodjaku da ti nabavi dve knjige: Jos uvek ima nade i Poslednja suza).

Zato pozivam sve one koji zele da pomazu drugima da se pridruze Mireu, meni i drugima i da zajedno gradimo bolju buducnost, ispravnu religiju koja uzduze iznemogle, hrabri klonule i deje nadu u beznadju.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.409
Posebno me je odusevio predlog Mirea da bismo trebali promeniti teme na forumu religije.
Ne samo ovde, nego to je opsta praksa i na drugim forumima, na religiji najvise dodju do izrazaja uvrede, klevete, podcenjivanje i ismejavanje sagovornika, a od toga nema niko koristi osim sotona. Sve to veoma lose prestavlja religiju kao takvu.

Zat predlazem da pokusamo zajedno da napravimo promenu. Pokusajmo da postavljamo one teme koje, hrabre, podizu, tese i ostavljaju pozitivan oticaj na one koji ih citaju.

Ne znam da li je neko od vas citao knjigu od Alberta Rivere pod naslovom Kriminali Vatikana.
On je bio jezuita, svestenik i tvrdi da je cak bio biskup i dr. teologije. Ne samo da je napustio jezuitski red, nego je napustio i katolicizam i postao njegov veliki neprijatelj, kao i Taramana adventista, navodno tvrdi da je postao protestant. On nije bio nimalo dostojan imena jezuite, a jos malje svestenickog cina, jer je kao katolik bio los svestenik, ziveo je sa dve zene nevencan i imao decu s anjima, a po pravilo njegovog reda nije smeo da se zeni. Kakav je bio los katolik, isto takav je bio i kao protestant.
Kada sam procitao naslov njegove knjige, muka me je uhvatila. Neko je tu knjigu preveo i na nas jezik. Ja je nikome ne bih preporucio, jer ona samo vredja ljude i otkriva karakter njenog autora.

Alberto se udruzio sa jednim izdavacem koji je i ranije pisao protiv katolika, i njih dva su zajedno napravili nekoliko brosura kao stripove i prodali su vise od 500 miliona oprimeraka. Ljudi vole intrige, a posebno mladi.

Umesto takvih tema na forumu, zar ne bi bilo mnogo bolje da se bavimo onim sto hriscanstvo i jeste, da sirimo dobrotu, milost, ljubav, postovanje i da uzdizemo veru i nadau, a ne da ranjavamo jedni druge.

Greh je izoblicio ljude, tako da smo mi svi naklonjeni vise zlu nego dobnru.
Cela nasa Planeta je oblivena suzama i krvlju. Nema nijedne stupe na Zemlji na kojoj nije bilo uvreda, rana i prolivenih suza.
Zato prorok Isaija pita: "Sto biste jos bili bijeni kad se sve vise odmecete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo." Isaija 1,5.

Zato vas pozivam da se udruzimo u dobrocinstvima bliznjima, a ne u osudama, uvredama i nanosenju zla drugima.

Jedna devojka iz Podgorice, Crna Gora, posto je procitaja knjigu Jus uvek ima, pisala mi je: 'U ovim danima moje neizrecive tuge i bola; kada se moji roditelji posle 30 godina provedenih u braku razvode i svako polazi svojim suprotnim pute, a ja sam njihova jedina kcer koja neizmerno volim oboje i ne mogu da se rastavim ni od jednoga od njih. Dok oni pakuju stvari i polaze svako svojim putem, a ja stojim, ukocena medju njima i neprestano place. Nema nikoga da me utesi i obrise suze koje teku nizm moje lice. Poslovica glasi, "Pozovite prijatelje na veselje, a kada ste u nevolji, oni ce doci sami." Medjutim, ni to nije istina, jer ja tugujem i danima place SAMA. Medjutim, citajuci knjigu Jos uvek ima nade, najzad u svojoj velikoj nevolji i tuzi shvatila sam da jos ima na svetu dobrih ljudi koji saosecaju sa drugima i nastoje da pomognu onima koji pate."
(Mire, zamoli tu svoju rodjaku da ti nabavi dve knjige: Jos uvek ima nade i Poslednja suza).

Zato pozivam sve one koji zele da pomazu drugima da se pridruze Mireu, meni i drugima i da zajedno gradimo bolju buducnost, ispravnu religiju koja uzduze iznemogle, hrabri klonule i deje nadu u beznadju.

Ideja je lepa.
cika Miko,ja ako sam vas nesto uvredio,ili bilo kog drugog ja se odmah izvinjavam,..,ali ako malo pecnem,radim sa ciljem da potstaknem na razmisljanje,nista licno.U svakom slucaju bez psovki ,uvreda,kletvi ,a treba nekada i ocutati nesto ruzno,svima se to nama desilo kad tad...
Tu je i admin a i policija ako bude potrebe.pa bez brige...
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Rise, veoma mi je drago da si ti prvi koji si dao tako lep komentar na ovu temu.
Ja nisam zagovrnik ekumanizma, ali kao i ti, zastupam postovanje i kulturnu razmenu misljenja koja mogu biti i supriotna. Ne gresis sam ti u tome, nego cesto mi svi pogresimo i niko od nas ne bi pogresio ako bi se izvinuo kao ti. To je pravi hriscanski duh.

Iako medju nama postoje oprecne razlike u verovanju, i pored toga, kao hriscani treba da postujemo jedan drugoga. Ja imam veom dobrog prijatelja po imenu Dejvid. Upoznali smo se pre desetak godina. On uvek navrati da me poseti. Ponudio mi je proucavanje Biblije koje sam ja sa radoscu prihvatio. Imali smo 4 proucacvanja, ali zbog neslaganja u doktrini, on je predlozio da prestanemo, ali i dalje smo dobri prijatelji. Posto sam jedno vreme bio odsutan iz ovaoga kraja i ponovo sam se skoro vratio, pre dve sedmise isao sam na vase bogosluzenje sam da ponovo se vidim sa mojim prijateljem Dejvidom. Obecoa je da ce me uskoro posetiti.

Dragio mi je sto se i ti slazes da bi bilo korisno za sve nas i za one koji citaju nase komentare, da u diskusiji pokazemo vise postovanja jedni preme drugima i mnogo vise bratske ljubavi, iako postoje i dalje razlike u razumevanju Biblije i verovanju.
Isto ,da pokrecemo vise duhovnih tema, koje nam pomazu da duhovno uzrastemo, a ne samo one u kojima se ne slazemo.

Sve najbolje
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Ovoga puta zelim da istaknem dva primera iz Katolicke crkve.
Da me nebiste pogresno razumeli, ja ne zastupam savremeni ekumenizam. On je poceo tako sto su se sakupile protestanske crkve da se dogovore kako mogu u misijama u stranim zemljama da pomazu jedne drugoj. To je bilo pozitivno. Mmedjutim ekumenizam je prosirio svoj jelovnik i danas nastoji da ujedini sve religije i sve ideologije u koje su ukluceni i ateisti, gnostici, agnostici i svi drugi. To je kao kad bismo u jedan tor zatvorili ovce, koze, svinje, magarce i mazge i medju njih pustili copor vukova. Sta bi se desilo? Ovaca, koza i svinja bi nestalo, a vukovi bi se umnozili. Zato ja ne zasdtupam takvu vrstu jedinstva.

Prvi primer koji zelim da spomenem je Majka Tereza. Ona se posvetila monaskom zivotu koji nije lak, odrekla se bracne zajednice koju je Bog odredio za ocuvanje ljdske rase na zemlji; i otisla u daljnu zemlju sa ciljem da pomaze nevoljnima, bolesnima i siromasnima. Ona je umrla u toj uzvisenoj sluzbi pomaganja drugima, ali podigla je kadar mladih casnih sestara svoga reda koji su nastavili njeno delo kao i dok je ona bila ziva. To je za pohvalu.
Evo i jedne lepe i poucne njene izjave:

Ljudi su nerazumni, nelogicni i orijentisani sami na sebe, voli ih uprkos tome. – Majka Tereza

Drugi primer je Toma Akvinski. Posebno mi se svidjau njegove molitbve koje je napisao.

Toma Akvinski je rekao:.

"Onome koji umire od gladi ne treba znanje, vec hrana.
Grieh je sve što je protiv savjesti.
Kada bi najviši cilj kapetana broda bio da ocuva svoj brod, on se nikada ne bi ni pomjerio iz luke.
Ljubav nastavlja tamo gde razum posustane.
Dobro može postojati bez zla, ali zlo ne može postojati bez dobra!
Stvari koje volimo govore nam ko smo.
Od svih duševnih strasti, tuga najviše šteti telu.
Nema ništa na svetu što se treba više ceniti od iskrenog prijateljstva.
Onome ko ima vere, objašnjenje nije potrebno.
Onome ko nema vere, objašnjenje nije moguce.


Moliotva Tome Akvinskoga

"Ucini me, Gospodine Bože moj,
poslušnim bez protivljenja,
siromašnim bez malodušnosti,
cistim bez patvorenja,
strpljivim bez mrmljanja;
poniznim bez pretvaranja,
veselim bez raspuštenosti,
žalosnim bez malodušnosti,
zrelim bez tromosti;
pokretljivim bez lakoumnosti,
bogobojaznim bez ocajanja;
istinitim bez dvolicnosti,
i da dobro cinim bez preuzetnosti;
da bližnjega opomenem bez oholosti
te poticem na dobro, rijecju i primjerom,
bez pretvaranja."


Postoji jedna jako dobra molitva Tome Akvinskoga koja otprilike ovako glasi: Boze ucini nas da budemo nosiuoci mira, tamo gde je nemeri da nosimo mir, tamo gde je beznadje da nosimo nadu..." Ima li tu ijedan katolik koji bi mogao da nam pronadje tu njegovu molitvu i da je ovde postira? Unapred hvala

Sve stoje dobro i plemnitu zasluzuje nasu paznju bez obzira odakle dolazi.

“Ja druge ljude posmatram kroz njihove dobre osobine. S obzirom da ni ja nisam bezgrešan, ne bih smio ispitivati tude greške.“– Mahatma Gandi
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Bog ima svoje sluge u svima hriscanskim i nehriscanskim zajednicama

Bio sma pozvan da govorim o ekumenizmu na skupu kome su prisutvovali katolici, pravoslavni, baptisti, adventisti i mozda i drugi. Bilo je prisutno vise od 500 ljudi. U svom govoru istakao sam sledece:


Otpor protiv ekumenskog pokreta pojavio se u mnogim verskim zajednicama.

Katolicki NADBISKUP Lefebvre
Iako je imao znacajnu ulogu u svojoj crkvi, zbog uvodjenja ekumeniskih novotarija u crkvu i odbacivanja starih doktrina i ucenja, Lefebvre je posle Drugog vatikanskog koncila napustio Vatikan i osnovao svoju zajednicu u kojoj je ostao sve do svoje smrti.
On je cak rukopolozio 4 biskupa,
sto je Vatikan osudio i odbacio kao nezakonito, ali Lefebre je do karaj svog zivota ostao pri svoma. On nije priznao papino resenje.

U katolickoj crkvi mnogi su ustali protiv ekumenskih nastojanja i uvodjenja jeresi u crkvu.
U casopisu SI SI NO 27. oktobra 1986. pisalo je:

“Nikada nas Gospod nije bio tako razgnevljen, nikada njegova svetinja tako profanisana i njegov Vikar tako ponizen. Njegov narod sablaznjava se njegovim ponasanjem u Asiziju. U crkvi Sv. Petra budisticki kaludjeri klanjaju se Dalaj Lami, koji je za njih reinkarnacija Bude. U crkvi Sv. Grigorija americki Indijanci su na oltarskoj platformi pripremili svoje lune mira i tamo su prizivali citav nis hinduistickih bogova.”


U Pravoslavnoj crkvi nije nista bolje

Protiv ekiumenizam pisali su sledeci pravoslavni pisci i teolozi.

Arhimandrit Justin Popovic napisao je knjigu pod naslovom: “Pravoslavna Crkva i ekumenizam”

Protojerej Aleksandar Jang
napisao je knjigu: Zurba u zagrljaj”

Dr. Aleksandar Kalomiros: napisao je “Protiv laznog jedinstva”
On izmedju ostalog pise:

“Svet i djavo vode Crkvu ka takvom iskusenju, da moze doci dan kada ce svi eposkopi uci u zajednicu sa jereticima. Sta ce tada verni raditi? Sta ce radoto nekolicina koja bude imala hrabrosti da ne ide za masama, za svojim narodom, bliznjima, svojim sugradjaniam?”A. Kalomiros, Protiv laznog jedinstva str. 80.

I jeromonah Sava Janjic, u knjizi “Ekumenizam i vreme apostasije” na str. 20. pise:

“Ideja o ujedinjenju svih hriscanskih, pa i nehriscanskih konfesija, u svojoj sustini ocigledno je samo prvi korak sveopstem objedinjavanju celog covecanstva, sto je jedan od vaznih zadataka koji pred sobom ima patrijarh Atinagora i papa. Ujedinjavanje hriscana je samo prva faza opsteg plana.”

“Sada se postavlja ozbiljno pitanje, da li je doslo vreme da ce uskopro Crkva Hristova moci da prezivi jedino u katakombama u pustinji i doceka Hrista tamo, odakle je i krenula na svoj istorijski put?”
Isto str. 100.

Bio sam zapanjen, kad sam, od vladike Artemije, cuo da je ova knjiga od jeromonaha Save Janjica jedno vreme bila zabranjena da se prodaje u pravoslavnim prodavnicama.


Ja visoko cenim ove cetiri knjige pravoslavnih autora i one zauzimaju vidno mesto u mojoj biblioteci. Ja ih od srca preporucujem svim hriscanima, a posebno knjigu jeromoaha Save Janjica.

Na kraju spomenutog predavanja, ponovo sam bio sokiran izjavom jednog adventiste. Prisao mi je i rekao: “Brate, ja tebe uopste ne razumem, pa svi ti cije si izjave naveo ne praznuju Suboti!”
Toliko sam bio iznanadjen ovom izjavom da vam ne mogu to opisati.

Da, on je u pravo, oni zaista ne praznuju i Subotu koju je Bog ustanovio prilikom stvaranja. Medjutim, zar nije za pohvalu sto ti ljudi u svojim crkvama zastupaju i brane istinu do koje su dosli i ono sto zaista znaju i veruju?

Nije dobro da budemo toliko skuceni,ukalupljeni, da mislimo da Bogu sluze samo oni koji veruju i uce onako kako mi verujemo. Bog ima svoje sluge, ne samo u svim hriscanaskim zajednicama, nego ima ih i medju nehriscanskim relogijama, O tome cemo videti u kasnijem izlaganju.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Jednom sam dobio pismo iz Rasko-Prizrenske eparhije. Pismo mi je uputio sekretar Eparhije po imenu Simeon. Ovako je Simeun poceo:
"Vladika Artemije primio je cetiri poglavlja iz vase knjige, Ekumenizam resenje ili promasaj, koje mu je poslao njegov prijatelj novinar. Vladika bi zeleo da zna ko ste i gde se nalazite, jer vi se borite za ono zasto se i mi borimo. Pronasao sam vasu knjigu i preko izdavaca dobio sam vasu adresu..."

Tako sam izmenio nekoliko pisama sa vladikom Artemijom. Na sastanki svih pravoslavnih crkava u Solunu, na kom je resavano dali ce Pravoslavne crkve ostati u Svetskopm savetu crkava ili ne; pored ostalih govornika, Artemija je najjasinije i silno uputio poruku i pozvaop sve prisutne na odluku:
"Jasno je kao sunce sta nam treba ciniti. Vec ovde na ovom sastanku treba da donesemo odluku da se odvojimo od Svetkog saveta crkava i svih njemu slicnih organizacija!"

Vladika je veoma dobro ucinio. To je i trebalo uciniti. Medjutim, veoma sam se iznenadio kada je Vladika bio degradiran, smenjen, cak i rascinjen. Jako mi je bilo zao kada sem nedavno procitao u vestima da se radi na tome da Vladika bude iskljucen iz Pravoslavne crkve. Zar je takav covek zasluzio to tako veliko ponizenje i prezir Crkve kojoj je posvetio ceo svoje zivot? Zar su reformatori u hriscanstvu toliko opasni da ih treba likvidirati?

Sta vi mislite o tome?
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527

Isus je ukorio bracu za nemarnost, a pohvalio stranca koji je pomogao ranjeniku

Poznajuci dobro sebicne sklonosti ljudi, Isus je ispricao dogadjaj o Milostivom Samarjaninu. Dok je Isus ucio narod, ustao je neki poznavalac rabinskih propisa, zakonik, i da bi Ga doveo u nepriliku, upitao: “Ucitelju, sta cu ciniti da dobijem zivot vecni?” Umesto da neposredno odgovori na postavljeno pitanje, Isus je rekao: “Sta je napisano u zakonu? Kako citas?” Rabin je spremno naveo sustinu Zakon: “Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dusom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom, i bliznjega svojega kao samoga sebe.” Isus mu je odmah odao priznanje: “Pravo si odgovorio; to cini i bices ziv.” (Luka 10,25-28).

Iz zakonikovog odgovora mogla se pravilno shvatti prava priroda njegovog pitanja. On je dobro znao odgovor, ali je hteo da navede Isusa da se upusti u raspravu pred narodom. Uzdajuci se u svoju ucenost i poznavanje pravnickih zamki, poksao je Isusa da osramoti pred okupljenim mnostvom. Isus ga je odmah prozreo, i zato je njegov odgovor bio kratak i jasan: “To cini i bices ziv.”

Medjutim, uporni zakonik nije odustajao, nikako nije hteo da se pomiri s porazom. Zato je postavio drugo pitanje: “A ko je bliznji moj?” Ovo je bila tema o kojoj su Jevreji vodili beskrajne rasprave. Nadgovarali su se dokazujuci jedni drugima ko je kome bliznji, ko kome i koliko treba da pomogne u nevolji, uzimajuci u obzir samo pripadnike svoga naroda. Nikada nikome nije ni padalo na pamet da bi Jevrejinu bliznji mogao biti neki Rimljanin, a jos manje Samarjanin, pripadnik omrznutog i prezrenog naroda. Zakonik se nadao da ce se Isus opredeliti za neko od opstepoznatih gledista i tako biti uvucen u polemiku.

Rabin je, na svoju veliku zalost, ubrzo shvatio da je potcenio Isusa. Umesto da citira poznate teoloske ili pravnicke autoritete, Isus je ispricao istiniti dogadjaj, poznat vecini okupljenih:
“Jedan covek silazase iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatise hajduci, koji ga svukose i izranise, pa otidose, ostavivsi ga polumrtva. A iznenada silazase onim putem nekakav svestenik, i videvsi ga prodje. A tako i levit kad je bio na onome mestu, pristupi, i videvsi ga prodje.” (Luka 10,30-32).

Jedan od njihove brace, Jevrejin, posao je opasnim putem iz Jerusalima u Jerihon. U ono vreme bilo je mnogo hajduka koji su napadali prolaznike, a Rimljani se nisu mnogo zauzimali da rese sukobe medju Jevrejima. Hajduci su oteli putniku sve sto je imao, skinuli su i haljinu s njega, pretukli ga i ostavili upola mrtva. Istim putem naisao je nekakav svestenik, covek pozvan da sluzi drugima. Dobro je znao da bi trebalo da ukaze pomoc bratu u nevolji, ali ta mu se duznost ucinila suvise teskom, te je bezbrizno nastavio put. Cak nije ni pogledao coveka koji je umirao. Posle njega, naisao je Levit koji je sluzio u Hramu. On je zastao, cuo vapaj, pogledao rane i suze koje su se slivale niz ranjavo lice, ali nista nije ucinio da ublazi nevolju i smanji tezinu bola brata Jevrejina koji je patio. Dok je Isus govorio o ovom slucaju, pred sobom je u mnostvu video svestenika i Levita koji nisu pomogli svom bratu, i koji su se uzalud trudili da izbegnu Njegov prodorni sveznajuci pogled.

Hvala Bogu sto onim putem nisu prolazili samo svestenici i Leviti, vec i jedan Samarjanin. Sta ce uciniti Samarjanin? Poznato je da su se Samarjani i Jevreji mrzeli. Kad svestenik i Levit nisu pomogli svome bratu, Jevrejinu, sta bismo mogli ocekivati od njihovog neprijatelja? Samarjanin je, medjutim, bio pravi covek. Zastao je kao i levit, i kada je video coveka koji umire u ranama, nije gledao sto je to Jevrejin, koji njemu verovatno ne bi pomogao kad bi ga video u istom
polozaju, vec “sazali mu se; i pristupivsi zavi mu rane i zali uljem i vinom; posadivsi ga na svoje kljuse, dovede u gostionicu, i usta oko njega. I sutradan polazeci izvadi dva grosa te dade krcmaru, i rece mu: gledaj ga, i sto vise potrosis ja cu ti platiti kad se vratim.” (Luka 10,33-35)

Samarjanin je skinuo svoju haljinu, pocepao je da bi zavio rane koje su krvarile, a ostatkom je pokrio ranjenika. Sebi je poneo za put vina i ulja i to je stavio na njegove rane. Celu noc bdeo je nad njim, platio sve troskove i zauzeo se da plati sve sto bude bilo ucinjeno za njega. To je slika prave religije i pravog vernika. Trazeci odgovor na postavljeno pitanje, Isus je na kraju zapitao zakonika: “Sta mislis, dakle, ko je od one trojice bio bliznji onome sto su ga bili uhvatili hajduci?” Da ne bi istakao vrline Samarjanina koga je mrzeo, zakonik je odgovorio: “Onaj koji se smilovao na njega.” (Stih 37) Vise nije bilo potrebno nikakvo objasnjenje; pa je na kraju Isus rekao: “Idi, i ti cini tako!” Ovim je Hristos porusio sve verske, nacionalne i rasne predrasude i naglasio potrebu postovanja, brige i bratske saradnje. Nas bliznji je svaki onaj kome je potrebna nasa pomoc.

Bog je u svom providjenju doveo svestenika i Levita na put na kome je ranjeni patenik lezao, da bi mogli videti da mu je potrebna milost i pomoc. Celo Nebo pazilo je da li ce srca ovih ljudi biti taknuta sazaljenjem za ljudsku nesrecu.

Samarijanin nije se pitao da li je ovaj stranac Jevrejin ili mnogobozac. Ako je Jevrejin, Samarijanin je dobro znao da bi mu u obrnutuj prilici taj covek pljunuo u lice i sa prezrenjem prosao pored njega. Medjutim, nije oklevao zbog toga. Nije se obazirao sto je i sam mozda u opasnosti od neprijatelja zato sto se zadrzava na ovom mestu.
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.249
Rise, veoma mi je drago da si ti prvi koji si dao tako lep komentar na ovu temu.
Ja nisam zagovrnik ekumanizma, ali kao i ti, zastupam postovanje i kulturnu razmenu misljenja koja mogu biti i supriotna. Ne gresis sam ti u tome, nego cesto mi svi pogresimo i niko od nas ne bi pogresio ako bi se izvinuo kao ti. To je pravi hriscanski duh.

Iako medju nama postoje oprecne razlike u verovanju, i pored toga, kao hriscani treba da postujemo jedan drugoga. Ja imam veom dobrog prijatelja po imenu Dejvid. Upoznali smo se pre desetak godina. On uvek navrati da me poseti. Ponudio mi je proucavanje Biblije koje sam ja sa radoscu prihvatio. Imali smo 4 proucacvanja, ali zbog neslaganja u doktrini, on je predlozio da prestanemo, ali i dalje smo dobri prijatelji. Posto sam jedno vreme bio odsutan iz ovaoga kraja i ponovo sam se skoro vratio, pre dve sedmise isao sam na vase bogosluzenje sam da ponovo se vidim sa mojim prijateljem Dejvidom. Obecoa je da ce me uskoro posetiti.

Dragio mi je sto se i ti slazes da bi bilo korisno za sve nas i za one koji citaju nase komentare, da u diskusiji pokazemo vise postovanja jedni preme drugima i mnogo vise bratske ljubavi, iako postoje i dalje razlike u razumevanju Biblije i verovanju.
Isto ,da pokrecemo vise duhovnih tema, koje nam pomazu da duhovno uzrastemo, a ne samo one u kojima se ne slazemo.

Sve najbolje

Raduje me ova tema jako, eto vidis Marko , Tripo bi trebalo da procita ovo, posto on tvrdi da su Jehovini Svedoci ljudi sa "losim motivima srca", i ja se po celom forumu ubih da mu dokazem da to nije istina, da su to samo ljudi koji imaju drugacije razumevanje Biblije..

Ovo tvoje iskustvo lepo to pokazuje, Svedoci nisu samo ljudi koji drugima namecu svoju veru, vec su oni i dobri prijatelji, i ja imam jednog, i mi ne pricamo o onome oko cega se ne slazemo, vec o temama koje su nam zajednicke, a nekad uopste i ne pricamo o religiji, vec se druzimo, da li je to rucak ili neka druga prigoda i razlog da se vidimo..

Sasvim je drugacije ove ljude poznavati licno, a sasvim drugi utisak se stice na forumu, i ja moram naglasiti, da Svedoci uglavnom izbegavaju internet i polemike na forumima, a pogotvo izbegavaju facebook, to nisu mesta gde oni zalaze, i smatraju to cak i neprikladnim ponekad, jer njihov metod je od kuce do kuce (tako da ces tesko naci pravog J.S. na forumu)....

Inace, pored ove teme jos nesto nam treba, treba nam urednik, koji bi postavio jednu temu u vrhu, koja bi glasila: "Hristovo evandjelje", mi svi mozemo zajedno propovedati naseg Gospoda Isusa Hrista, znacaj njegove zrtve , osobodjenje od greha, i spasenje..

Mislim da bi se tamo svi slozili, i mislim da to i jeste nas posao, a ne sukobi i rasprave oko nebitnih stvari..
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.249
Jednom sam dobio pismo iz Rasko-Prizrenske eparhije. Pismo mi je uputio sekretar Eparhije po imenu Simeon. Ovako je Simeun poceo:
"Vladika Artemije primio je cetiri poglavlja iz vase knjige, Ekumenizam resenje ili promasaj, koje mu je poslao njegov prijatelj novinar. Vladika bi zeleo da zna ko ste i gde se nalazite, jer vi se borite za ono zasto se i mi borimo. Pronasao sam vasu knjigu i preko izdavaca dobio sam vasu adresu..."

Tako sam izmenio nekoliko pisama sa vladikom Artemijom. Na sastanki svih pravoslavnih crkava u Solunu, na kom je resavano dali ce Pravoslavne crkve ostati u Svetskopm savetu crkava ili ne; pored ostalih govornika, Artemija je najjasinije i silno uputio poruku i pozvaop sve prisutne na odluku:
"Jasno je kao sunce sta nam treba ciniti. Vec ovde na ovom sastanku treba da donesemo odluku da se odvojimo od Svetkog saveta crkava i svih njemu slicnih organizacija!"

Vladika je veoma dobro ucinio. To je i trebalo uciniti. Medjutim, veoma sam se iznenadio kada je Vladika bio degradiran, smenjen, cak i rascinjen. Jako mi je bilo zao kada sem nedavno procitao u vestima da se radi na tome da Vladika bude iskljucen iz Pravoslavne crkve. Zar je takav covek zasluzio to tako veliko ponizenje i prezir Crkve kojoj je posvetio ceo svoje zivot? Zar su reformatori u hriscanstvu toliko opasni da ih treba likvidirati?

Sta vi mislite o tome?

Posedujem ovu knjigu, davno sam je citao, a vladika nije zasluzio da ga iskljuce..

Inace, ja licno smatram sledece:

Nas ne treba da interesuje sta cine vladike i teolozi, predstavnici crkava, jer to je cisto politicka stvar.

Mi treba da se ponasamo jedni prema drugima kao sto se Samarjanin poneo prema unesrecenom Jevrejinu..

Jevrejin je posedivao "istinu" a Samarjanin "nije", ali se pokazalo da je onaj za kojeg se mislilo da je "daleko od Boga" u stvari bio "najblizi Bogu".

Zato mi medju sobom, ne smemo imati ovakvih podela, i ne smemo osudjivati druge, jer mi verujemo u "istog Boga", i iako mu cak sluzimo na drugaciji nacin, nasa praksa nije ono sto spasava (ni subota, ni nedelja, ni praznici..) , vec je to cista ljubav koju imamo jedni za druge, i zivot kojim zivimo je ono po cemu ce nam Bog suditi..

Da li iko od vas zivi cisto evandjelje Hristovo, znamo li sta je to uopste, i da li iko od vas istinski sledi Hrista?

Da li ga oponasa u svemu?

To je ono sto se trazi!

Evandjelje znaci ziveti zivotom kojim je ziveo Hristos, usvojiti njegov um, to nije lako i zahteva zrtvu, ali napustanje ugodnosti i materijalnih stvari se trazi..

Mislim da mi "Hriscani", ako se zaista "zovemo tim imenom", i ako smo pre "Hriscani" nego "Adventisti" , "Pravoslavci" ili drugi, moramo razmisljati i o svojoj braci.

Ne mozemo svojom "bracom" nazivati samo one u nasoj zajednici, vec bracom moramo smatrati i sve one druge, iz drugih zajednica koji se zovu Hristovim imenom..

sotona je razdelio nase zajednice da bi stvorio "podele", to je njegov plan od pocetka - "razbijanje"..

Kada je neko pozeleo da popravi stvari i "ujedini razbijeno", on je smislio "ekumenizam"..

Ne nasedajmo na to!

Isto kao sto je Hristos objasnio u svojoj prici o "milostivom Samarjaninu" - moj brat je: svaki onaj koji je poslusan Bogu, bez obzira sta on verovao i koju praksu vrsio, ako sledi put milosrdja, ako je blizak Bogu, ako voli Hrista, on je moj brat...

Tako postupajmo!
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Dobro jutro brate Mire,
da znas da si me ovoga ranog jutra veoma obradovao tvojim zaista knstruktivnim komentarima.
Potpuno se slazem sa tobom. Mi ovde na forumu najvise naglasavamo sporna pitanja doktrine i verovanja, istina ona postoje, ali to ne treba da bude nas glavni cilj.
Potpno se slazem da mi imamo toliko srodnih verovanja o kojima bismo mogli pisati i diskutovati, a to bi nam pomoglo u nasem zajednickom hriscanskom zivotu.

Oni koji drugacije misle od nas, nisu nasi neprijatelji, oni su i dalje nasa braca, iako su po nasem zakljucku zalutali, a ko garantuje meni i tebi da i mi mozda nismo zalutali? Zato nije dobro da budemo sudije dreugima, a jos manje da vredjamo sagovornika, ako to cinimo time pokazujemo da jos nismo razumeli niti usvojili sustinu Hristovog Jevandjelja.

Ne treba nikaoga podcenjivati niti pokusavati da ugasimo i ono malo vere koju on ima. Radije pomozimo mu da se podigne iz svoga maloverstva i malaksalosti.

Dok sam bio student u koledzu imao sam veoma dobrog prijatelja, crnca, iz Afrike koga su mucila mnoga sujeverja i predrasude. Medjutim, bili smo nerazdvojivi prijetelji, zaista dobra dusa.
Poslednje veceri, kada sam ja trebao ujutru u 4. sata da putujem on je do 11. sati sedeo u mojij sobi, nije mogao da ode. Obecao je da ce doci u 4.sata da me isprati. Medjutim, inije uspeo da se probudi i ja sam otisao. Posle toga pisao mi je. "Probudio sam se u 5 sati i sto sam brze mogao pujurio sam u tvoju sobu. Kada sam usao, a tebe vise tamo nije bilo, seo sam na tvoj krevet i plakao sam.

U svim sredinama ima dobrih ljudi, a prava je vestina uspeti i pronaci kod svake osobe koje je njegova najistaknutija osobina.

Svaki "vernik" ima nesto dobroga u svome verovanju. Zatr ne bi bilo korisno da istaknemo, pa cak i pohvalimo sve ono sto je dobro i prelenito bilo iz koje sredine da dolazi?

Vavilonski car Nauhodonosor, kao mnogobozas, posle dramaticnog zivotnog iskustva, priznao je pravog Boga i pozvao svoje podanike da Ga slave. Zar to nije za pohvalu?
Car Darije, buduci da je bio svedok cuda koje je Bog ucinio sacuvasi zivot proroka Danila u lavovskoj jamu, poslao je poslenicu po celome svome carstvu i pozvao ljude da veruju u Danilovog Boga i da mu sluze. Zato kod svakog vernika ima nesto sto je dobro, korisno i napredno i sto je vredno da se spomene, jer to hrabri, podize i jaca.

Ja nisma pristalica ekumenizma, jer ne milsim da je to resenje. Sastaviti ovce i vukove zajedno, unapred mozemo predvideti da ce ovaca nestati, a vukovi ce se umnoziti. Ali ipak sam za toleranciju i postovanje svacijeg verovanja, isto tako sam za saradnju sa svima. Po primeru Milostivog Samarijanina, spreman sam da pomognem svima koliko god mugu i to sam praktikovao celog zivota.
 
Natrag
Top