LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Ne budim te tek tako
Noćas je ulicama našega grada
Prolazila kočija bijela,
I bijela mećava vije
Mutan dan…
Do utajene sobe naše stare ljubavi
Trpim svoje, i tuđe što me bije,
I mrzlo mi je u srcu…
Ne treba rakije-ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove riječi.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Ko užarenu kuglu djetinjstva,
Ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene:
Duboko ukopana školjka u kamenu.
Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlažem da saberemo naše siromaštvo
U dodir koji liječi naša srca,
U koja je rđa pala s bijelom igrom u samoći.
Moj križ plaća račun ove noći.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna..
Oguli narandžu, operi lice.
Otvori se utjeho-zagrli me jako.
I probudi se dragana,
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene:
Duboko ukopana školjka u kamenu,
Za tebe što u toplim rukama nosiš ruže nijeme,
I prosipaš ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima …
Ne budim te tek tako.
Otvori oči ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorčine,
Tumaraju pomrčine i studen
I bijela mećava u gradu vije
Mutan dan.
Pa i srce je počelo šumjeti: Divljak- ovdje je kvar!
Ne treba rakije-ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je .
Gledaj !Nemoj da ti tražim oči
Primakni se bliže, još blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako!
I probudi se već jednom,
Ne budim te tek tako.
Uzalud, uzalud, uzalud,
Uzalud je budim…
Poslednja izmena od urednika:
