Protestantsko odbacivanje ‘križanja’ - Božje otkrivenje ili đavlija podvala?

[stvarnoslap]

Protestanti sve više otkrivaju pravu istinu o stavljanju znaka križa na tijelu - tzv. ‘križanju’

Uz svo zlo koje je donijela opća globalizacija, ovdje pogotovo misleći na internet, opću umreženost, Bog ga je ipak iskoristio i kao kanal kroz koji ljudima objavljuje i svoje istine i opće društvene istine. Ja sam upravo ovih blagdanskih dana, ‘guglajući’, otkrio kako sve veći broj protestanata ostaju zapanjeni otkrićem prave istine o ‘križanju’. Križanje je simbolična gesta kojom čovjek pokretom ruke na svome tijelu pokretom označava križ, izgovarajući pri tome istovremeno i molitvu i ispovijed: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen". Ovo je molitva, jer ovim riječima pozivamo Boga da bude s nama u svim našim susretanjima s drugim ljudima, kao i u svemu što ćemo činiti u svojim svakodnevnim poslovima. Također, ovo je ispovijed naše kršćanske vjere, vjere u Trojedinog Boga, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga.

Ovo gore najzornije ću pokazati riječima jednog protestanta, koji je otkrio pravo značenje i snagu ovoga znaka i čina:

Kad zahvaljujem Bogu za obrok u restoranu i prekrižim se, posvećujući svoj um (čelo), srce (prsna kost) i snagu (ramena) Isusu Kristu, drugi gosti se ne pitaju kojem duhovnom entitetu odajem počast. Ja se očito ne molim Krišni, Budi ili Allahu.

Nastavit ćemo.

 

[stvarnoslap]

Drevni znak pripadnosti

Praksa križanja nije Rimokatolička - to je kršćansk čin, zabilježen u nekim od naših najranijih kršćanskih spisa. Hipolit Rimski pisao je o snazi znaka križa u svojoj Apostolskoj predaji. On je zabilježio i sačuvao drevne crkvene običaje kako se ne bi izgubili.

Hipolit je shvatio snagu križa kao oružje duhovne borbe:

Ako ste u iskušenju, pobožno zapečatite svoja čela. Jer ovo je znak muke, koji se prikazuje i očituje protiv đavla, pod uvjetom da to činite s vjerom, ne da vas ljudi vide, nego tako što ga predstavljate vješto poput štita. Budući da Protivnik, kada vidi snagu srca i kada vidi unutarnjeg čovjeka koji je animiran Riječju pokazuje, oblikovan na vanjštini, unutarnju sliku Riječi, on je natjeran da pobjegne od strane Duha koji je u vas. . . . Pečaćenjem čela i očiju rukom, odvraćamo onoga koji nas želi uništiti. (~215 AD, Apostolska tradicija 42:1, 2, 4)

Zašto se svi kršćani ne križaju?

Jednom su se svi križali. Sredinom trećeg stoljeća Tertulijan je potvrdio da je križanje uobičajena praksa među svim vjernicima:

Na svim našim putovanjima i pokretima, u svim našim ulascima i izlascima, u obuvanju, u kupaonici, za stolom, u paljenju svijeća, u ležanju, u sjedenju, u bilo kojem poslu koji nas okupira, obilježavamo svoja čela sa znakom križa. (250. AD, De Corona, 30.)

Ali nakon protestantske reformacije mnoge su drevne prakse prve Crkve odbačene kao katoličke. Iako neke denominacije (anglikanska, luteranska i episkopalna) zadržavaju znak križa u svojim bogoslužjima, to nije nužno dio osobne pobožnosti u svakodnevnom životu.

Sjedinjene Države naselili su puritanci i pripadnici drugih sekti koji su zauzeli radikalno antihistorijski pristup vjeri, odbacujući mnoge lijepe kršćanske tradicije kao "papističke". Njihovo reakcionarno i ignorantsko odricanje od mnogih kršćanskih običaja snažno je utjecalo na protestantsku kulturu diljem SAD-a i diljem svijeta kroz misionarska nastojanja. Jedna od negativnih posljedica ovog utjecaja bilo je uklanjanje moćnog oruđa molitve iz života vjernika.

P.S. Vidjet ćemo kako su kasnije reformirani protestanti odbacili križanje - stavljanje znaka križa uz izgovaranje riječi: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen”, vjerovali ili ne, po njihovom vlastitom priznanju, baš zbog toga što je to bila praksa rane Crkve.

 

[stvarnoslap]

Ćiril Jeruzalemski (oko 310.-386.) o znaku križa

Sveti Ćiril, Jeruzalemski patrijarh, poticao je katekumene da znak križa ugrađuju u tkivo svoga svakodnevnog života. Ćiril je u 4. lekciji svojih Katehetskih predavanja poticao svoje slušatelje da se ne stide i ne skrivaju svoju vjeru u Krista, nego da budu hrabri Kristovi svjedoci tako što će se otvoreno i javno “potpisivati križem”.

Ne stidimo se, dakle, Kristova križa; ako ga tko drugi sakrije, ti ga vidljivo opečati na svome čelu, da đavli vidjevši kraljevski znak dršću i pobjegnu daleko. Čini dakle ovaj znak pri jelu i piću, pri sjedenju, pri ležanju, pri ustajanju, pri govoru, pri hodu: jednom riječju pri svakom činu. Jer Onaj koji je ovdje razapet, gore je na nebu. Da je nakon što je bio razapet i pokopan ostao u grobu, trebali bismo se sramiti. Međutim, Onaj koji je ovdje razapet na Golgoti, uzašao je na nebo s Maslinske gore na istoku. (NPNF Vol. 7 str. 22)

U 13. lekciji Ćiril opet ponavlja kako znak križa treba biti utkan u svakodnevni život kršćanina:

Nemojmo se dakle stidjeti priznati Raspetoga. Neka Križ kao pečat našim prstima na našem čelu i na svemu našem, nad kruhom koji jedemo i čašama koje pijemo, u našim dolascima i odlascima, prije spavanja, kad liježemo i kad ustajemo, kad smo na putu, i kad smo mirni. On je Znak vjernicima i strah đavlima: jer On je u njemu pobijedio nad njima, javno ih pokazavši, jer kada vide Križ podsjećaju se na Raspetoga kojega se boje, jer je satro glavu zmaju. Ne prezirite Pečat, zbog slobode dara; zbog toga radije počastite svog Dobročinitelja. (NPNF Vol. 7 str. 92)

 

[stvarnoslap]

Tolerancija znaka križa (križanja) kod ranih reformatora

Martin Luther prihvaća ‘križanje’. U Lutherovom malom katekizmu nalazimo, u odjeljku o dnevnim molitvama, da kršćanin treba učiniti znak križa prije početka jutarnje i večernje molitve.

Jutarnja molitva

Ujutro kad ustanete, učinite znak svetog križa i recite:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Zatim, klečeći ili stojeći, ponovite Vjerovanje i molitvu Gospodnju. Ako želite, možete izmoliti i ovu malu molitvu:

Zahvaljujem Ti, moj nebeski Oče, po Isusu Kristu, …. Amen.

Zatim radosno idite na svoj posao, pjevajući himnu, poput one o Deset zapovijedi, ili što god vaša pobožnost sugerira.

Današnja luteranska tradicija prilično je raznolika, ali još uvijek postoji jaka crkvena struja koja zadržava i favorizira tradicionalne elemente, kao i ‘znak križa’ - križanje.

U usporedbi s Lutherom, Calvin je imao prezriv stav što dokazuje njegova karakterizacija znaka križa kao "praznovjernog obreda". Iako se Calvin nije otvoreno protivio znaku križa, njegov će se stav prezira s vremenom razviti u otvoreno protivljenje znaku križa njegovih kasnijih sljedbenika.

A onda - ‘đav’o bi se čudio’

Dok su Luther i njegovi sljedbenici, kako smo vidjeli, imali pozitivan stav prema znaku križa i drugim liturgijskim obredima, protestantski reformirani pokret je imao neprijateljskiji, odbacujući stav. Ovu odbojnost može se pronaći u ‘Scottish Confessions’ (1560.), Poglavlje 20, u kratkom komentaru o potrebi promjene ceremonija koje "potiču praznovjerje". U Drugoj Helvetskoj ispovijesti ‘Helvetic Confession’ (1566.) u 27. poglavlju nalazimo izričito protivljenje, gdje se deklarira!?!?!?:

Stoga bi se moglo protumačiti da obnavljamo judaizam ako bismo zadržali ceremonije i obrede prema običajima u drevnoj (prvoj) Crkvi.

Nevjerojatno!!!! Đav’o bi se čudio.

Pogledajte gore, sami reformirani protestanti priznaju da su odbacili određene crkvene ceremonije i obrede, pa tako i ‘znak križa’ - križanje, baš zbog toga što je to bila praksa rane Crkve!?!?!? Eto, reformirani protestanti htjedoše biti moderni, pa odbaciše sve ono što što je krasilo prvu Crkvu i prve kršćane. Jer, ne htjedoše ‘sličiti’ katolicima.

Probajte ovo ovako razumjeti:

Isusa proglasiše sotonom, jer katolici ispovijedaju da je Isus Bog.

Zaista, šizofrenije ne može.

Gledišta kontinentalnih reformatora počela su se širiti na Englesku gdje je bio na snazi anglikanski Via Media. Peticija iz 1603., koju je potpisalo tisuću puritanskih svećenika i upućena kralju Jamesu, pozvala je na niz reformi u Crkvi Engleske. Pozivalo se na izbacvanje znaka križa koji se pravi prilikom krštenja i ljudi koji klanjaju glave pred Isusovim imenom tijekom crkvenih službi.

Poznavanje ove povijesti pomaže nam razumjeti obrise američkog protestantizma. Velik dio američkog protestantizma vuče korijene iz engleskog puritanizma, npr. puritanizam Nove Engleske, kongregacionalizam, prezbiterijanizam, baptizam itd., i zbog toga glavna struja američkog protestantizma odbacuje križanje uz molitveno-ispovjednu ‘formulu’: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen”.

Luteranska i anglikanska tradicija koje favoriziraju ili su tolerantne prema znaku križa obično su po strani od američkog protestantizma. Anglikanci jer su bili na gubitničkoj strani Revolucionarnog rata u Americi i luterani jer se njihovo njemačko etničko i jezično naslijeđe razlikovalo od većinskog anglo-protestantizma. Zato, mnoge protestantske denominacije koje su se pojavile 1800-ih, jer su imale vrlo malo ili nimalo znanja o povijesnom kršćanstvu, bile su sklone odražavati opći protestantski stav i odbaciti ‘znak križa’ - križanje.

P.S. Sada znamo i odgovor na pitanje iz naslova teme. Dakle, ako su reformirani protestnti odbacili kršćansku gestu križanja, činjenja znaka križa, baš zbog toga jer je to činila prva, drevna, Kristova Crkva, onda to nije od Boga nego od đavla. Nije im Bog otkrio da se to Njemu gadi, nego ih je Sotona prevario kako bi ih preoteo od Krista i priveo u svoj tor, ‘tor jaraca’, kojima će Krist reći: Odlazite od mene, prokleti.

 

[Jovan Prezviter]

Zašto bi ovo zamenilo molitvu? Zar sama molitva nije dovoljna?

 

[stvarnoslap]

Zašto bi ovo zamenilo molitvu? Zar sama molitva nije dovoljna?

Kakva zamjena za molitvu? Jesi li ti pri sebi? Ovo kršćanin čini prije početka molitve i na završetku molitve. I ne samo molitve, ovo kršćanin čini kad ujutro ustaje i navečer kada liježe. Ovo kršćanin čini kada na put kreće, i ovo kršćanin čini prije i poslije jela. I ….

Na koncu, zar nas sveti Pavao ne poziva da “sve što činimo, činimo na slavu Božju”? Ima li priličnijeg načina i čina da tu svoju nakanu čovjek izrazi stavljanjem znaka križa na svome tijelu, istovremeno izgovarajući molitveno-ispovjedni obrazac: U ime Oca i Sna i Duha Svetoga. Amen! Ovome dodajmo još jedan detalj na kojem inzistira sveti Pavao: Srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. A koja je to temeljna vjera nas kršćana koja nas spasava? Pa upravo vjera u Trojedinog Boga. A ima li što jezgrovitije, da ispovjedimo svoju vjeru u Trojstvo, od ove: U ime Oca i Sna i Duha Svetoga. Amen! ??

Možeš li ti sada u ime adventista odgovoriti, zašto ste odbacili ono što je bilo ustaljeno u prvoj Kristovoj crkvi? Pogotovo što su sami skrvnitelji ove prakse Kristove crkve, Kalvinisti, deklarirali da izbacuju ‘znak križa’ baš zbog toga jer je to praksa drevne Kristove Crkve, i podsjeća ih na katolike.

Zaista šizofreno i đavolski. Katolici vjeruju i ispovijedaju da je Isus Bog, pa da ne biste sličili katolicima, uvedite vi adventisti u svoja vjerovanja da je Isus sotona.

 

[kainos]

Reci mi slape da je kojim slučajem Isus pogubljen puškom ili sabljom, kako bi se onda križao?

 

[stvarnoslap]

Reci mi slape da je kojim slučajem Isus pogubljen puškom ili sabljom, kako bi se onda križao?

Ali nije pogubljen ni puškom ni sabljom. A da je, ne bih se onda križao. I da je, što misliš kako bi izgledale vaše subotarske crkve kada bi sadašnje križeve na njima i u njima zamijenili s puškama i sabljama??

 

[Jovan Prezviter]

Kakva zamjena za molitvu? Jesi li ti pri sebi?

Pitam zar nije dovoljno pomoliti se bez križanja? Da li misliš da će molitva biti nedelotvorna ako se pre toga ne prokrižiš?

 

[tripo 41]

stavljanjem znaka križa na svome tijelu,

Veliki napad na zatvor u Meksiku. Poginulo 14 osoba, među njima 10 čuvara​