Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
“Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!” (Djela 8,20)
“Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.” (1. Petrova 1,18)
U Katoličkoj crkvi je bila prisutna prodaja oproštajnica. To je da date novac i da vam budu oprošteni grijesi. Takvu nauku ne možemo da nađemo u Bibliji.
Godine 1517. papa Lav X. uveo je praksu podele oprosta za novac, čime se financirala izgradnja Bazilike sv. Petra, što je bio jedan od glavnih prigovora Martina Luthera. U međuvremenu su se način podjele oprosta, kao i propisani uvjeti za njegovo dobijanje znatno promijenili, a već od sredine 16. veka nije bilo podele oprosta za novac, već se od vjernika zahtijevalo da učine neko dobro djelo, pobožnu vježbu (pobožnost križnog puta, krunice i sl.) ili da čitaju Sveto pismo. Osobito je do znatnih promjena došlo 60-tih godina 20. veka. 1999. u Augsburgu potpisan je sporazum između Katoličke i Evangeličke crkve kojim se one slažu u tome da se oprost od grijeha dobiva samo vjerom, a ne djelima.
Protestanti, slijedeći Lutherov nauk, ne prihvaćaju nauk o oprostu, te drže da svoje grijehe ispovijedaju Bogu posredstvom Isusa Krista. U takvom nauku nema mjesta za ulogu Crkve kao one koja bi podeljivala oproste.
Vikipedija
Iako ona danas ne postoji prosto je nevjerovatno da se to moglo desiti religiji koja sebe smatra apostolskom.
Ovo je klasično podmićivanje Boga (iako se Bog ne može podmititi).
Cilj ovoga je bilo skupljanje para za gradnju raskošnih crkava i dvoraca vladara koji su pod kontrolom Vatikana.
Bilo bi to i danas da nije nastala reformacija pa su i sami katolici vidjeli da je to bogohulno.
“Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.” (1. Petrova 1,18)
U Katoličkoj crkvi je bila prisutna prodaja oproštajnica. To je da date novac i da vam budu oprošteni grijesi. Takvu nauku ne možemo da nađemo u Bibliji.
Godine 1517. papa Lav X. uveo je praksu podele oprosta za novac, čime se financirala izgradnja Bazilike sv. Petra, što je bio jedan od glavnih prigovora Martina Luthera. U međuvremenu su se način podjele oprosta, kao i propisani uvjeti za njegovo dobijanje znatno promijenili, a već od sredine 16. veka nije bilo podele oprosta za novac, već se od vjernika zahtijevalo da učine neko dobro djelo, pobožnu vježbu (pobožnost križnog puta, krunice i sl.) ili da čitaju Sveto pismo. Osobito je do znatnih promjena došlo 60-tih godina 20. veka. 1999. u Augsburgu potpisan je sporazum između Katoličke i Evangeličke crkve kojim se one slažu u tome da se oprost od grijeha dobiva samo vjerom, a ne djelima.
Protestanti, slijedeći Lutherov nauk, ne prihvaćaju nauk o oprostu, te drže da svoje grijehe ispovijedaju Bogu posredstvom Isusa Krista. U takvom nauku nema mjesta za ulogu Crkve kao one koja bi podeljivala oproste.
Vikipedija
Iako ona danas ne postoji prosto je nevjerovatno da se to moglo desiti religiji koja sebe smatra apostolskom.
Ovo je klasično podmićivanje Boga (iako se Bog ne može podmititi).
Cilj ovoga je bilo skupljanje para za gradnju raskošnih crkava i dvoraca vladara koji su pod kontrolom Vatikana.
Bilo bi to i danas da nije nastala reformacija pa su i sami katolici vidjeli da je to bogohulno.
