Privatne objave

Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.165
20 stoljeće je bilo obilježeno velikim duhovnim gibanjima u crkvi i pojavom novih kršćanskih zajednica, sekti, proroka, vizionara, vidjelica, iscjelitelja... Mnogi od njih se pozivaju na objave koje su, kako kažu, primili od Boga.

Znamo da je opća (službena) Objava završena sa smrću apostolima i da sve druge poruke nazivamo privatnim objavama u koje vjernici mogu, ali i ne moraju vjerovati.

Postoje tri izvori objava:
Bog, čovjek sam i đavao.

Što đavli mogu i ne mogu učiniti?
Đavli ne mogu učiniti sljedeće:
1. Proizvesti bilo kakvu vrstu istinski nadnaravnoga fenomena.
2. Stvoriti tvar, jer samo Bog može stvarati.
3. Istinski prorokovati, jer samo Bog zna apsolutno budućnost, i oni kojima On odabere objaviti njezin dio. Međutim, inteligentna đavolska slutnja o budućnosti može se pukim smrtnicima učiniti kao proročanstvo.
4. Poznavati tajne uma i srca neke osobe. Međutim, njihova oštroumna inteligencija i promatranje može im omogućiti da zaključe mnoge stvari o osobi.

Ali đavli mogu učiniti sljedeće:
1. Proizvesti tjelesne ili imaginarne vizije.
2. Falsificirati ekstazu.
3. U hipu izliječiti bolest uzrokovanu đavolskim utjecajem.
4. Proizvesti stigme.
5. Glumiti čuda i fenomene levitacije i bilokacije.
6. Pričiniti da ljudi ili predmeti nestaju utječući na nečiji vid ili viđenje.
7. Uzrokovati da netko čuje zvukove ili glasove.
8. Uzrokovati da netko govori u jezicima.
9. Izreći činjenicu koja je skrivena ili udaljena.

Znaci božanskoga duha
„Sljedeće su karakteristike opći znakovi božanskoga duha:
1. Istina. Ako osoba za koju se vjeruje da je nadahnuta Bogom, dakle, održava mišljenja koja su očito protiv objavljene istine, nezabludivoga nauka Crkve ili dokazane teologije ili filozofije ili znanosti, mora se zaključiti da je osoba žrtva pretjerane fantazije ili pogrješnoga zaključivanja.
2. Ozbiljnost. Bog nikada nije uzrok stvari koje su beskorisne, isprazne, ništave ili nepotrebne.
3. Prosvjetljenje, više nego tama i zbunjenost. To je istinito i za učinke na osobu koja prima nadahnuće i za učinke na druge.
4. Poučljivost. Duše koje su pokrenute Božjim duhom radosno prihvaćaju savjet i upozorenje svojih voditelja ili drugih koji imaju auktoritet nad njima.
5. Diskrecija. Nema ništa od naglosti, lakoće, pretjerivanja, nasrtljivosti; sve je ujednačeno, izgrađujuće, ozbiljno, i ispunjeno smirenošću i mirom.
6. Poniznost.
7. Mir. Sv. Pavao često govori o miru koji dolazi od Boga (Rim 15.33; Fil 4,9), a Isus spominje mir kao jedno od očitovanja svoga duha (Iv 14,27). Ovo je odlika koja uvijek prati komunikaciju od Boga; duša prolazi kroz iskustvo duboke i stabilne mirnoće u dubinama svoga duha.“ (str. 402-3)
Ima još zakova, a to su: povjerenje u Boga, fleksibilnost volje, čistoća nakane, strpljenje u patnji, samozatajnost, jednostavnost, sloboda duha.

Znakovi đavolskoga duha
„… budući da se đavao može prerušiti kao dobar duh i čak učiniti da se nešto čini autentičnim mističnim fenomenom, od pomoći je ukratko spomenuti različite znakove đavolskoga duha.
1. Duh laži. Đavao je otac laži, ali on smišljeno prikriva svoje prijevare poluistinama i pseudomističnim fenomenima.
2. Morbidna znatiželja. Ovo je karakteristika onih koji strastveno istražuju ezoterijske aspekte mističnih fenomena ili su opčarani magijom mimo naravnoga.
3. Zbunjenost, tjeskoba i duboka potištenost.
4. Tvrdoglavost. Jedan od najsigurnijih znakova đavolskoga duha.
5. Trajna indiskrecija i nemiran duh. Oni koji ustrajno idu u krajnosti, kao u pokorničkim vježbama ili apostolskoj aktivnosti, ili zanemaruju svoje glavne obveze kako bi radili nešto što osobno izaberu.
6. Duh oholosti i taštine. Vrlo su tjeskobni objaviti svoje darove milosti i mistična iskustva.
7. Lažna poniznost. Ovo je prikrivanje njihove oholosti i sebeljublja.
8. Očaj, nedostatak povjerenja i obeshrabrenje. Kronična karakteristika koja se izmjenjuje s preuzetošću, ispraznom sigurnošću i neosnovanim optimizmom.“ (str. 412)

Neke norme za razlikovanje
„Sljedeće norme su ponuđene kao smjernice duhovnicima u razlikovanju duhova, kad su posrijedi objave i proročanstva.
1. Bilo koja objava protivna dogmi ili moralu mora se odbaciti kao lažna. Bog ne proturječi sebi.
3. Ako je jedan ili drugi detalj ili slično u objavi lažan, nije nužno odbaciti cijelu objavu, ostatak može biti autentičan.
4. Činjenica da se proročanstvo ispunilo nije sama po sebi konačan dokaz da je objava od Boga; to bi mogao biti prirodni slijed stvari ili rezultat višega prirodnog znanja na strani vidioca.
5. Objave koje se tiču znatiželjnih ili beskorisnih stvari trebalo bi odbaciti kao nebožanske. Božanske su objave općenito kratke, jasne i precizne.

Znatiželja
Je li informacija korisna za spasenje duša? Ako je riječ samo o zadovoljenju znatiželje, nije izgledno da je božanskoga podrijetla. Neki navodni vidioci djeluju kao mediji, daju informacije o rođenjima, vjenčanjima, pravnim postupcima, bolestima, političkim događajima itd. Bog nije voditelj ureda za istragu. Na seansama, namještaj se često okreće, ili duh pomiče nečiju ruku kako bi napisala poruke, itd. Bog nikada nije radio takve stvari u bilo kojoj odobrenoj objavi.
Znatiželja strši u ljudima koji tvrde da vam kazuju konačnu sudbinu neke poznate ličnosti. Također, sumnjive su objave koje daju samo floskule i otrcane fraze.

Zašto đavao to radi?
Odgovor – Iz brojnih razloga: kako bi odvukao ljude od istinitih privatnih objava; kako bi ih odveo u prakse koje Bog kao takve ne blagoslivlja; kako bi potpuno uništio ugled privatnih objava; kako bi uzrokovao razočaranje i čak krizu vjere kada se vidjelac kasnije jasno iskaže lažnim, i, najgore od svega, kako bi suptilno odveo neke ljude iz Crkve u potpunosti. Đavao je voljan izgubiti puno, ako može dobiti dugoročno.
Đavao se raduje kada vjernici odbace iskušane i istinske načine duhovnoga rasta kako bi trčali za izvanrednim i neodobrenim. A sv. Ivan upozorava, „Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga“ (1 Iv 4,1). Neke je duhove sasvim lako razlikovati, druge vrlo teško. Svećenici na poseban način moraju biti primjeri razboritosti i poslušnosti na ovom području.

Autoritet suda i poslušnost
Nijedan privatni pojedinac nema autoritet suditi definitivno i službeno koje su privatne objave istinite, a koje nisu. Autoritet za procjenu istinitosti privatnoga ukazanja počiva prvenstveno na mjesnom biskupu.
Svatko je slobodan imati mišljenje, ali svi se trebaju pokoriti sudu Crkve s praktičnom poslušnošću.
.
 
Član
Učlanjen(a)
28.12.2010
Poruka
1.538
uciteljice danas imamo mnogo privatnih objava

"Autoritet suda i poslušnost
Nijedan privatni pojedinac nema autoritet suditi definitivno i službeno koje su privatne objave istinite, a koje nisu. Autoritet za procjenu istinitosti privatnoga ukazanja počiva prvenstveno na mjesnom biskupu.
Svatko je slobodan imati mišljenje, ali svi se trebaju pokoriti sudu Crkve s praktičnom poslušnošću. "

to je i veliki problem ogroman, mislim da ni sama nisi svesna koliki je to problem, zato sto ta crkva (sve) nije samo jednom pogresila nego je pogresila hiljade puta, i oni zbog toga ne mogu da imaju nikakav autoritet za normalnu osobu
 
Član
Učlanjen(a)
25.12.2012
Poruka
1.901
budući da se đavao može prerušiti kao dobar duh i čak učiniti da se nešto čini autentičnim mističnim fenomenom, od pomoći je ukratko spomenuti različite znakove đavolskoga duha.

e ovo prerušavanje mene posebno zanima
da li je on u mogučnosti da vara i zavodi cijeli svijet, drskim tvrdnjama da je on namjsenik Sina Božjeg ???
(vicarius ....)
i da pritom ne poštuje autoritet Božji, kroz Božji Zakon
istina je da u bibliji piše da se anđeo tame pretvara da je Anđeo svjetla

da li je moguče da on ko fol moli za mir cijelog svijeta, po jednoj strani a po drugoj strani započinje strašna krvoproliča ???
 
Poslednja izmena:
Top