Učlanjen(a)
26.11.2010
Poruka
45
....gotovo je sve rečeno , ali nekako nije sistematizovano ...šta znam .. rečeno je da postoji nebeska pravda , društvena i lična ...nebeska je nefunkciomalna u društvenom smislu ...društvena je uglavnom ozakonjena i može se kretati od moralno prihvatljive do amoralne ...lična je subjektivna i neuništiva je ; može se uklopiti u društvenu ali uglavnom te dve se mimoilaze.....pmenuti su gradovi žrtve IIsv. rata...iz ugla društvene pravde te akcije su opravdane - zakonite su ... no po načelima etike nisu ( u njoj nema pravila zub za zub kao u moralu , niti ima
teze cilj opravdava sredstva )....dakle , pravda se drastično razlikuje od pravičnosti .. u pravdi imamo načelo korisnog ubistva , a u pravičnosti svako ubistvo je zločin ..... i tu počinje spor ( i u nama i u društvenim odnosima -- naročito kad pomešamo ove dve postavke koje se u korenu razlikuju ).... takav utisak bar imam ..
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
....gotovo je sve rečeno , ali nekako nije sistematizovano ...šta znam .. rečeno je da postoji nebeska pravda , društvena i lična ...nebeska je nefunkciomalna u društvenom smislu ...društvena je uglavnom ozakonjena i može se kretati od moralno prihvatljive do amoralne ...lična je subjektivna i neuništiva je ; može se uklopiti u društvenu ali uglavnom te dve se mimoilaze.....pmenuti su gradovi žrtve IIsv. rata...iz ugla društvene pravde te akcije su opravdane - zakonite su ... no po načelima etike nisu ( u njoj nema pravila zub za zub kao u moralu , niti ima
teze cilj opravdava sredstva )....dakle , pravda se drastično razlikuje od pravičnosti .. u pravdi imamo načelo korisnog ubistva , a u pravičnosti svako ubistvo je zločin ..... i tu počinje spor ( i u nama i u društvenim odnosima -- naročito kad pomešamo ove dve postavke koje se u korenu razlikuju ).... takav utisak bar imam ..
Pravo i pravda su različiti pojmovi. Pravda i pravičnost bi trebali da budu veoma "bliski". Naime, pravda bi trebalo da proističe iz pravičnosti.
Kao što si mogao vidjeti u prethodnim postovima, pravda bi trebala da predstavlja neko pravilo ili načelo po kome se ukupno društveno dobro i ukupne društvene obaveze, pravedno raspodjeljuju na društvene subjekte. A načelo o kome je ovdje riječ, proističe, što bi Marks rekao, iz društvene svijesti, odnosno, iz shvatanja pravičnosti date društvene zajednice.
 
Član
Učlanjen(a)
14.04.2011
Poruka
128
Mislim da svi mi znamo sta je pravedno i ispravno kad smo sami u pitanju ali mislite li da je moguce generalno dostici pravdu i da li ona kao takva postoji,ne kao "moja" ili "tvoja"?Smatram da dok god postoje dvostruki arsini,a skoro uvek postoje,jedna strana ce uvek biti ostecena (ili verovati da je ostecena) i,tako gledano,pravda ne postoji vec samo realnost.

Jest, apsolutno. Pravda, kao i svi slični apstraktni pojmovi, nikad neće bit apsolutno postvarena u ovakvom smislu. U stvarnosti, pravda (kao i sve drugo) je konsenzus. Da bi takav konsenzus bio istinit po sve strane, sve strane moraju imat isti pojam pravde. wacko2

Jedina apsolutna pravda je pravda ljubavi i razumijevanja, šta bi opet više bilo pravičnost. Pravda se apsolutno očituje samo kao princip i nastojanje za pravdom, a efekti dijeljenja pravde u najboljem slučaju su njena najbolja približenja.
 
Član
Učlanjen(a)
08.07.2010
Poruka
51



PRAVDA JE SPORA, ALI DOSTIŽNA


Pokušaću ovaj moj stav da objasnim sa stanovišta ZAKONA POSTOJANJA (zakona nagona
samoodržanja) po kojem se odvija evolucija materije, života i prirode. Imajući na umu da su
elementarna polja/čestice energije/materije od kojih je sagrađena priroda istovremeno i
polja/čestice svesti, koje se u sebi subjektivno manifestuju kao sila i pojava sa značenjem
nagona samoodržanja i da sem ovih polja i čestica u prirodi ničeg drugog nema. I da se njihova
evolucija ne svodi ni na šta drugo do na prevazilaženje neslobode i nepravde sa značenjem
nezadovoljstva i zla, a dostizanje slobode i pravde sa značenjem zadovoljstva i dobra. Odnosno,
na prevazilaženje haosa/nereda sa značenjem neslobode, nepravde, nezadovoljstva/zla, a
dostizanje harmonije/reda sa značenjem slobode, pravde, zadovoljstva idobra. Odnosno, na
postepeno prelaženje sa neorganizovanog kretanja i rada, na organizovano, imajući na umu da
su materijalne forme (atomi, nebeska tela, galaksije, ćelije, tela biljaka, životinja i ljudi itd.) od
kojih se priroda danas sastoji, samo organizovana kretanja i delovanja polja i čestica
energije/materije, tj. svesti i ništa drugo, koje su napravljene samo iz jednog jedinog razloga - da
se izbegne haos, nezadovoljstvo/zlo, nesloboda i nepravda, a dostigne harmonija, red,
zadovoljstvo/dobro, sloboda i pravda.

Ovo ćemo bolje da razumemo ako shvatimo da postoje dva osnovna, prirodna prioncipa nagona
samoodržanja:

1. princip podele, mržnje i borbe svega i svačega sa svim i svačim u kojoj jači preživljava; u kojoj
je pravo jačega njegovo prirodno pravo; i u kojoj su dozvoljena sva sredstva samoodržanja. Ovo je
princip niske svesti - tj. princip neznanja najboljeg, prirodnog, univerzalnog rešenja i načina na
koji se najlakše i najefikasnije ostvaruje osnovni cilj nagona samoodržanja -pravda i sloboda, tj.
zadovoljstvo i dobro - imajući na umu da je glavni uzrok nepravde, neslobode, nezadovoljstva i
zla upravo haos/nered koji uvek nastaje kao posledica podele, mržnje i borbe svega i svačega sa
svim i svačim.

2. princip jedinstva, ljubavi i uzajamnog poštovanja i pomaganja svega i svačega sa svim i
svačim.
Ovo je princip visoke svesti, tj. princip znanja najboljeg, prirodnog, univerzalnog rešenja i
načina na koji se najlakše i najefikasnije ostvaruje osnovni cilj nagona samoodržanja - pravda,
sloboda, tj. zadovoljstvo i dobro - imajuči na umu da se taj cilj može ostvariti samo u uslovima
harmonije i reda, tj u uslovima jedinstva svih, ljubavi i uzajamnog poštovanja i pomaganja.

***

Sledeće pitanje i problem u vezi pravde i slobode - kada je u pitanju ljudsko društvo - je pitanje
kako i na koji način se oni mogu postići, jer iz iskustva znamo da ljudi bezuspešno, već
hiljadama godina, pokušavaju da to postignu? Postavlja se pitanje u čemu je problem - zašto
umesto pravde i slobode još uvek živimo u uslovima robovlasništa, tj u uslovima nepravde i
neslobode? Zašto već hiljadama godina pričamo i čeznemo za pravdom i slobodom, a pravde i
slobode još uvek nigde nema?

Da bi razumeli odgovor na ovo pitanje ponovo je potrebno poznavati neka prirodna pravila i
rešenja pomoću kojih se to postiže. Nije to, kako mnogi misle, stvar volje i duhovnog razvoja
pojedinaca u smislu: "ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe", da bi pravda i sloboda nastupili
tek u trenutku kad se svi pojedinci jednog društva "prosvetle", tj. kad počnu jedni druge da vole
kao što vole sami sebe. Jer kad bi to zavisilo od duhjovnog razvolja i volje pojedinaca u ljudskom
društvu nikada ne bi zavladala pravda i sloboda. To zavisi od nečeg sasvim drugog.

To zavisi od pravila, moralnih sistema i zakona organizacije života i rada jednog društva koji
određuju uzajamne društvene i ekonomske odnose ljudi u ljudskom društvu prilikom proizvodnje i
raspodele materijalnih dobara. Drugim rečima, zavisi od društvenog i ekonomskog poretka koji je
trenutno u ljudskom društvu uspostavljen. Tako, na primer, hrišćansko insistiranje na "ljubavi
prema bližnjemu svome kao prema samome sebi" smešno je besmisleno u uslovima
robovlasničkog društvenog i ekonomskog uređenja ili feudalnog, kapitalističkog ili
komunističkog, jer sve su to društveni i ekonomski poreci čija se organizacija žiovota i rada
(proizuvodnja materijalnih dobara i raspodela) temelji na onom prvom principu nagona
samoodržanja, principu niske svesti i neznanja, tj. na principu podele, mržnje i borbe svega i
svačega sa svim i svačim. Principu po kojem: "preživljava ko je jači ili pametniji", principu: "ko
se bolje snađe". principu koji ne podrazumeva jedinstvo, ljubav, ravnopravnost, harmoniuju, red,
zadovoljstvo i dobro, već suprotno od toga, večitu borbu, mržnju i podelu na pobednike i
pobeđene, nadređene i podređene, privilegovane i one bez privilegija, na bogate i siromašne itd
itd., jednom rečju, podrazumeva nepravdu i neslobodu, nezadovoljstvo i zlo.

Zato, da bi se dostigla pravda i sloboda, jedini način je da se u organizaciji života i rada jednog
društva primeni onaj drugi princip samoodržanja, princip jedinstva, ravnopravnosti, ljubavi,
uzajamnog pomaganja i saradnje svakoga sa svakim . Konkretno, potrebno je uspostaviti onaj
najsavršeniji, prirodni, univerzalni društveni poredak, tzv. "humanistički". To je poredak na kojem
se u prirodi sve temelji. Tela atoma, nebeska tela, sistemi nebeskih tela, tela ćelija, biljaka,
životinja i ljudi itd, bi se raspala, pa prirode ne bi ni bilo, kada bi unutar njih vladao princip
podele, mržnje i borbe, kao štu u ljudskom društvu vlada. Naravno, ovo se odnosi na ideološke
podele u ljudskom društvu, političke, verske i klasne koje su uzrok stalne borbe i rušenja
ljudskih ekonomskih i društvenih zajednica.

Najbolji primer društva u prirodi sa humanističkim društvenim uređenjem je ljudsko telo u kojem
sem ravnopravne podele rada i rezultata rada nikakve druge podele ne postoje.

Osnovna karakteristika društvenih poredaka koji baziraju na podeli, mržnji i borbi je što se unutar
njih svaki pojedinac sam brine za svoj opstanak, ne vodeći brigu o opstanku društva. A
karakteristika društvenih poredaka koji baziraju na jedinstvu, ljubavi i saradnji je to što pojedinac
u društvu se brine za svoj opstanak tako što je prinuđen prvenstveno da se brine za opstanak
celog društva, iz razloga što mu je osiguran opstanak samo onda ako je osiguran opstanak
celog društva. Ta briga za celo društvo se manifestuje kroz besprekorno izvršavanje onog dela
društvenog rada koji je pojedincu pripao prema podeli rada. Tako, na primer, u ljudskom telu,
noge nose celo telo, ruke rade za celo telo, želudac vari hranu za celo telo, mozak misli za celo
telo, srce kuca za celo telo, oči gledaju za celo telo itd. itd. Niko se u ljudskom telu ne brine za
sebe, već za telo, jer svačiji opstanak zavisi od opstanka celog tela. To je takav stupanj
svršenstva organiziovanosti jednog ruštva u kojem su se svi pojedinci stopili u celinu i svi
zajedno postali jedan pojedinac - jedno biće i jedna svest - u kojem niko ne može svom bližnjem
činiti zlo, a da ga istovremeno ne čini sebi. U kojem pojedinac u pravom smislu reči "ljubi
bližnjega svoga kao samoga sebe" jer celo društvo je uistinu postalo samo jedan pojedinac. I tek
kad ljudsko društvo, u pogledu svoje organizacije rada i podele rezultata rada bude organizovano
kao što su organizovane ćelije i organi unutar ljudskog tela, moći ćemo smatrati da je evolucija l
judskog društva dostigla svoj vrhunac i da je ljudsko društvo u celosti maksimalno ostvarilo svoj
cilj po pitanju dostizanja pravde i slobode.

Za kraj evo priče o "Paklu i Raju" koja simbolično objašnjava da pakao i raj nisu skupine loših i
dobrih ljudi, kao što nas religije uče, već dva potpuno različita društvena, ekonomska i moralna
sistema/poretka preživljavanja pojedinac u društvu. U paklu vlada takav društveni i ekonomski
poredak da su pojedinci prinuđeni da se uzajamno bore za svoj opstanak. A u raju vlada takav
društveni, ekonomski i moralni predak da su ljudi prinuđeni da se uzajamno vole i pomažu da bi
opstali. Upravo onako kao što su prinuđene ćelije i organi u ljudskom telu.


Pakao i Raj - priča.
(ne znam ko je autor priče. Priču prepričavam po sećanju.)

"Umre čovek i dođe na nebo kod sv. Petra da ga ovaj rasporedi tamo gde treba. Sv. Petar
ga upita da li želi u pakao ili raj. Pre nego odluči, čovek zamoli sv. Petra da mu prvo
pokaže kako izgledaju pakao i raj. Sv. Petar otvori oboja vrata i čovek vide da su na oba
mesta bile postavljene podjednako dobro snabdevene i ukrašene trpeze. Pošto ne vide
razliku čovek bez razmišljanja uđe u pakao. Ali kad priđe trpezi odasvud nagrnuše ljudi.
Poče jagma, tuča i otimanje, trpeza se prevrnu, sve se prosu i izgazi i svi ostaše gladni i još
u tuči izbijeni. Čovek se pokaja sto uđe u pakao, pa se izvuče van i zamoli sv. Petra da ga
premesti u raj, što sv. Petar i učini. Ušavši u raj čovek ponovo krenu ka trpezi, ali ga sv.
Petar zaustavi i zaveza mu daščice po dužini ruku, tako da ih nije mogao savijati u
laktovima. Kad čovek posle toga priđe trpezi i uze hranu, ustanovi da sa onako zavezanim,
ispruženim i ukrućenim rukama nije bio u stanju da je prinese ustima. Osvrnuvši se oko
sebe s namerom da potraži sv. Petra da ga upita za objašnjenje, ugleda opet mnoštvo ljudi
koje se približavalo trpezi. Ali za razliku od onih iz pakla, svi su imali povezane, ispružene i
ukrućene ruke kao i on. Šta se dalje zbilo nije teško prosuditi. Ljudi su prišli trpezama, ali
pošto niko nije mogao samoga sebe da hrani i sebi da ugađa, počeli su pažljivo jedni druge
da hrane i jedni drugima da ugađaju, tako da je obed prošao u najboljem redu. Svi su na
kraju bili siti, zadovoljni i veseli, a hrane je jos i ostalo."

I još ovo pitanje:

Koji narod na svetu će prvi da počne zagovaranja i uspostavljanje humanističkoig društvenog
poretka?

Teško je, gotovo nemoguće, dati odgovor na ovo pitanje. Ali sudeći po Mitru Tarabiću, taj
narod bi trebalo da budu Srbi. U jednom delu svog prorčanstva Mitar kaže ovo: (nemam
original da citiram, po ću ovaj deo Mitrovog proročanstva da navedem po sećanju - možda
neku reč i pogrešim).

"Na našijem granicama i preko njih pojaviće se novi narod. Rašće ti ljudi kao trava iz zemlje
posle velikačkog dažda. Biće vredni i pošteni, te će na našu mržnju odgovoriti svojom pameću.
i voljeće jedni druge kao da su svi braća rođena. A mi jopet, od svoje manite pameti, mišljećemo
da sve znamo i umijemo, te ćemo ovaj narod krstiti nekom novom verom koja se u nas budne
pojavila. Ali svo to naše krštenje biće uzalud jerbo će ljudi tog novog naroda verovati samo u
sebe i ni u koga više"


Postoje još neka proročanstva iz kojih se može naslututu da su ovoga puta Srbi "izabrani
narod"
i da će oni prvi da počnu zagovaranje i uspostavljanje "humanističkog", tj.
"pravednog", univerzalnog, možemo reči i "božijeg" društvenog poretka na Zemlji. U Bibliji, o
tom "novom narodu", govori se u Jovanovom Otkrivenju kao "narodu u čistim belim
haljhinama". U knjizi Dragana Simovića "Tajne neba" (Vizije Milojka kremanca") takođe se
govori o tome da će se u Srbiji pojaviti nekakva "nova vera", koja će kasnije da postane nova
pravoslavna vera. I da će na kraju ceo svet da prihvati tu novu pravoslavnu veru.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
21.12.2012
Poruka
4
Prema tome, mogli bi smo zaključiti da je moderna pravda ono što se interesne grupe u jednom društvu, dogovore!

Apsolutno se slazem.. U daljim postovima mislim da ste skrenuli pricu na karmu, 'ako cinim dobro, dobro ce mi se vratiti jednoga dana..'
Vratimo je nazad u samo definisanje 'pravednog', 'pravicnog' postupka i karakteristika koje mu mogu dati i ove epitete, kao i to ko ih odredjuje.. Imam osecaj da su otvoreni um, spojen sa dovoljnom kolicinom inteligencije ( ali bih cak naglasak stavio na prvo ) osobine coveka koje su potrebne da bi se zajednickim putem sa nekom drugom individuom doslo do resenja koje moze zadovoljiti obe strane.. Resenja posle kojeg se obe stranke osecaju samo prosvetljeno, a nikako uskraceno za bilo kakvo pravo...Jedini problem lezi u tome sto ljudi koji poseduju te osobine obicno nemaju zelju za moci i vlasti, pa na taj nacin veoma verovatno nikada nece ni doci u polozaj u kom bi im se glasovi mogli cuti, uvek ce biti nadglasani od strane sitnih dusa, mada, i ovo ima svojih izuzetaka, nije svet crno-beli bas na taj nacin...
 
Član
Učlanjen(a)
15.01.2013
Poruka
17
Pravo je volja za pravdom, upravo ta manifestacija volje bi pretstavljala pravicnost... pravda se ne moze deliti, jer njeno vrednovanje nikada nije dovoljno, uvek je manje bilo da je opste bilo pojedinacno, PRAVDA kao kosmicka vrednost, nesto sto je sveprozimajuce, se ne moze cepkati i deliti na osnovu necijeg vrednovanja, posto je spora ali dostizna ona se ne moze instant deliti... jedino bleda emanacija pravde je osecaj pravicnosti ili ono sto bi stari Grci nazvali gnome dikaiotate, ali to jos nije pravda. OD pravde do pravde.....
 
Član
Učlanjen(a)
13.10.2009
Poruka
1.294
Pravda to ne postoji ali zato nepravda to postoji. Pravda bi se mogla definisati onom narodnom :"ni po babu ni po stričevima" a to znači ne praviti razliku već svima JEDNAKO. Ako tebi dam jedno parče i drugom moram dati isto jedno parče. To je pravda svima JEDNAKO. A ne nekom sve a drugom ništa pa mu i za to malo prebacuju. Onda sledi osveta.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
17.11.2012
Poruka
3.070
Pravda generalno ne postoji, uvek ce biti bar jedna ostecena strana, neretko svi budu osteceni. Ipak smatram da ima mnogo prostora za napredak u cilju priblizavanja pravdi. Ipak covek je nesavrseno bice, i nikada se ne moze dostici neka pravednost, gde bi svi bili jednaki, ipak svako od nas ima drugacije predispozicije i fizicke i psihicke pa samim tim nismo jednaki. Ipak postovanjem nekih moralnih pravila svet bi ipak mogao biti, ako nista drugo bar spokojnije mesto za zivot. Naravno pre svega je potrebno ujednaciti moralna pravila u svim drustvima. Kazna za nepravdu vrlo cesto se izbegne ili ne donosi zadovoljenje koje ocekujemo, prema tome mozda covecanstvo vise treba da razmatra kako izbegne nepravdu nego da dostigne pravdu. Jurivaka je pomenuo Hirosimu i Nagasaki, a bas sinoc sam odgledao Kurosavin film: "Rhapsody in august" koji se pomalo dotice i ove teme, iako mnogi smatraju da su Japanci zasluzili da prodju, ali ne verujem da su ikada razmisljali o ogromnom broju nevinih ljudi koji su tu stradali. Inace misljenja sam da niko ne bi trebao da bude kaznjen za nesto sto nije uradio, bez obzira sta su njegovi sunarodnici ili preci radili...
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top